Na 26. Croatii redivivi u Selcima na Braču

Kako u mraku čitati pjesme? Imam pjesmu o tome kako pisati pjesmu u mraku, ali čitati… I još kad nije po srijedi metafora!? Iskusila sam to u petak, 5. kolovoza 2016. na ovogodišnjoj 26. Croatii redivivi ča-kaj-što u Selcima na Braču kad smo na čudesnome trgu od bijeloga bračkoga kamena, kao i cijeli otok, ostali samo pod zvijezdama.

IMG_9804 bb govori 600
Božica Brkan: čitanje u mraku / Fotografija Miljenko Brezak

Pomagali su nam svijetleći privremeno baterijskim svjetiljkama, mobitelima, fotoaparatima i tv-kamerama. Među tridesetak pjesnika bilo je nas troje kajkavaca – Marko Gregur, Vera Grgac i ja – čitala sam, sedmi put na ovoj manifeataciji, pozitivnom diskriminacijom dvije kajkavske pjesme), a oliveatus je Delimir Rešicki.

selca_02BB&ekipaDjuroVeraZoran 600
Poetska diskusija prije početka: Božica Brkan, Vera Grgac, Đuro Vidmarović, Zoran Bošnjak i bračni par Jurdana / Fotografija Miljenko Brezak

Na zidu od poezije uklesani su stihovi prošlogodišnjega ovjenčanika maslinovim vijencem Veselka Koromana: “Doći će vrijeme blagog naroda. Onog što ima / obilje rana, obilje časti, obilje tuge./ Naroda što ima višu a plemenitu moć,/ ravnicu i more, knjige i anđele.”

selca_04 600smaslinovimvijencemdelimirresicki
Oliveatus Delimir Rešicki / Fotografija Miljenko Brezak

Osnivač priredbe u sjećanje talijanske paljevine Selaca 1943. je Drago Štambuk, koji Zlatnu formula hrvatskoga jezika ča-kaj-što posljednjih godina nastoji zaštitit kao nematerijalnu baštinu.

20160808                                                  Božica Brkan

selca_03svi 600
Za uspomenu svi sudionici / Fotograija Miljenko Brezak

Božica Brkan čita u mraku / video zapis:

Link:

Hrapoćuša, vitalac i Zlatna formula ča-kaj-što

http://www.bozicabrkan.com/hrapocusa-vitalac-i-zlatna-formula-ca-kaj-sto/

26. Večer na Brižićevin dvuorima

Prvi sam put 3. kolovoza 2016. gostovala na 26. Večeri na Brižićevin dvuorima u Preku na otoku Ugljanu. Sjajno sam se osjećala čitajući pjesme s kolegama pjesnicima, svojim kajkavcem Ernestom Fišerom, mladom Zadrankom Zoricom Antulov te čakavcima Tomislavom Meštrićem iz Kukljice na Ugljanu i Zvonkom Sutlovićem sa Iža. Što kajkavskima, što čakavskima, a što štokavskima, svatko se predstavio sa po šest pjesama.

preko_01BBcita dorada
Božica Brkan čita kajkavske pjesme, a mikrofon pridržava kavalir čakavski pjesnik Tomislav Meštrić
preko_02BBikolegepjesnici dorada
Pjesnici na balkonu-pozornici

Svoje je pjesme čitao i jedan od organizatora Robert Bacalja, koji je predstavio i sudionike, a poeziju Ante Gregova Jurina čitala je Milena Dundov. Uz drugo, pjevale su žene iz Udruge žena Luzor, na klaviru je muzicirao Tomislav Košta, a sudjelovali su i Marija Rušev, Predrag Režan, Jelena Rušev, Adela Novković itd. A poslije je publici ponuđeno domaće vino i kus (kruha), kao što se činilo nekad, primjerice poslije spovoda. Ova se zanimljiva kulturna priredba, spoj klasike i folklora, riječi odozgo i odozdo, održava u spomen stradanja 16 prečkih pralja, lavandiera, na uzburkanome moru pred Prekom na Dušni dan 1891. godine.

preko_03BBsire dorada
Priredba pod zvijezdama na Brižićevim dvorima

Jedinstvenom ugođaju pridonijeli su i brojna i predana publika i mjesto održavanja, odnosno prostor među kamenim zidovima drevnog doma Brižićevih i obitelji koje tu danas žive – Biloglav, Jurin, Čiklić. One su se odrekle svojeg mira, da se, kako rekoše domaćini, “uz njihov blagoslov poklonimo pjesničkoj riječi i pjesmi, da razbijemo ovaj trenutak naše svakodnevice i da se riječju naših pjesnika premjestimo u svjetove u njihove misli, sne i sve strepnje, emocije, strasti, ali i prostore ljubavi, njihove kulturne i prirodne krajolike. Nitko kao pjesnik ne može izreći sve naše strepnje, nadanja, progovoriti i o dobru i o zlu, uputiti na ljepotu i na sve pojave života, o prolaznosti, o vječnosti, o poštivanju, o hrabrosti, o dobroti, o ustrajnosti, o istini, o prijateljstvu, o majčinstvu, o roditeljstvu, o nadi, vjeri, i na sve ono što nas veseli ili pak u našem životu tjera na suze. Sve je u pjesničkim riječima jače, jasnije , jednom riječju preglednije, kao da je nacrtano s ljudskom porukom.”

preko_04Petartyran dorada
Fotografija novinara i pjesnika Petra Tyrana iz bečkih Hrvatskih novina za uspomenu: stoje Robert Bacalja i Božica Brkan, a sjede Tihomil Maštrović, Ernest i Dragica Fišer

Mene je, dakako, najviše fasciniralo to kako je oživljen prostor, danas spoj modernih i klasičnih starih dalmatinskih kamenih kuća s boltama i stubama, iz vremena kada se, kao i u mojoj Moslavini, još živjelo u obiteljskim zadrugama.

preko_05RobertBacalja dorada
Robert Bacalja s kolegama je organizirao i dalmatinski stol

Ondje u južnom dijelu Preka, bili dvori obitelji Dunatov, Mašina, Marcelić, Košta,Matacin, Markulin, onda Šoša, Lovrić, pa Brižić, Lončar i Stipanov, zatim Nižić i Gregov, pa onda Sorić, na Zmorcu (dio Preka prema susjednoj Poljani) Uhoda, Lucin, Klarin, Kuštera, Kačan-Zanov, Hordov, Bacalja i Fabulić i dr. To se najbolje vidi na slici koju je Dragutin Parčić snimio sa Školjića (tada je bio fratar trećoredac) od južnog Preka prema Zmorcu s terase samostana na Galevcu. Mislim da je ta slika i na internetu, a jedna je od prvih naših fotografija (snimljena 1862.). Inače, sav se društveni život odvijao u, kako bismo mi rekli, u “dvuoru”, ispričao mi je kolega Robert Bacalja.

Do novoga viđenja, srdačne zahvale i čestitke, Preko moje!

20160807                                        

                                                                                 Božica Brkan

Linkovi:

http://www.057info.hr/galerija/preko-25-godina-brizicevih-dvora-adam-vidas#slika139022

Hrapoćuša, vitalac i Zlatna formula ča-kaj-što

Božica Brkan na pjesničkim susretima na Ugljanu i Braču

Zagreb, prijepodne 3. kolovoza 2016:
F BB i Fiseri, za FB 600
U Zagrebu prije polaska / Fotografija Miljeno Brezak

KajkavciBožica Brkan i Ernest Fišer sa suprugom krenuli na današnju književnu večer u Preku na otoku Ugljanu. Ova pjesnička Večer na Brižićevin dvuoru održava se kao spomen na stradale prieške lavadiere (pralje), a već u petak, 5. kolovoza Božica Brkan će tradicionalno sudjelovati i na 26. svehrvatskoj jezično-pjesničkoj manifestaciji Croatia rediviva ča-kaj-što.

link:

“Tekst kao zavičajnica” Božice Brkan objavljen u “Hrvatskom slovu”

U “Hrvatskom slovu” broj 1108 od 15. srpnja 2016. objavljen je tekst Božice Brkan o zavičajnosti u književnosti, koji je autorica pročitala na predstavljanju  drugog, proširenog izdanja zajedničke knjige Katarine Brkić i Đure Vidmarovića  “Mojom Moslavinom” 29. lipnja 2016. u Kutini:

Hrv.slovo, Tekst kao zavic. za BB str.Više na:

Umjesto kave 30. lipnja 2016.: Tekst kao zavičajnica

Božica Brkan na 15. Jadranskim književnim susretima u Crikvenici

Od. 2. do 5. lipnja 2016. održani su 15. Jadranski književni susreti u Crikvenici, koje je u rodnome gradu osnovala ugledna hrvatska poetesa Ljerka Car Matutinović. Društvo hrvatskih književnika i Gradska knjižnica Crikvenica organizirali su još jedan zanimljiv kulturni događaj, a jubilarni je i prvi put bio međunarodni.

crikvenicaSVI dorada
Sudionici 15. Jadranskih književnih susreta poslije završne svečanosti u Gradskoj vijećnici Grada Crikvenice / Fotografija Miljenko Brezak

Uz hrvatske književnike Ljerku Car Matutinović, Dubravka Jelačić Bužimskoga, Ivana Babića, Božicu Brkan, Zlaticu Balas i Ingrid Divković, sudjelovali su i Marina Moretti i Augusto Debernardi iz Italije. Uz drugo, pisci su bili gosti i škola, srednje Dr. Antuna Barca i osnovne Zvonka Cara te su obišli Novi Vinodolski i Vinodol. S gostima s Gjalskoga iz Zaboka prisustvovali su i dodjeli Mićeg sunca i Malog sunca, literarnih nagrada za učenike crikveničkih osnovnih i srednjih škola. Književna nagrada Crikveničko sunce ove je godine uručena književniku Dubravku Jelačiću Bužimskom.

20160607

http://dhk.hr/dogadanja/hrvatska/crikvenicko-sunce-dubravku-jelacicu-buzimskom

“najsretneša postaja” u zborniku 35 “Zeline”

Pjesma Božice Brkan “Najsretneša postaja” objavljena je u zborniku 35. Recitala suvremenoga kajkavskog pjesništva “Dragutin Domjanić” u Svetom Ivanu Zelini 2016. naslovljenoj “Su senje zbilam potrošene?”, koju je priredio dr. sc. Ivo Kalinski, predsjednik ocjenjivačkoga suda u kojem su bili i prof. dr. Joža Skok i dr. sc. Božica Pažur. Na natječaj se odazvalo 102 autora sa 442 pjesme, a za objavu u zbirci odabrano je 70.

zbornikzeline

Božica Brkan

najsretneša postaja
(ciklus anno domini 2016)

kam je to svet zašel
da tem ludem kej ni v križ ne verujeju a
svoj teški beteg nosiju
svoj križni put hodiju
gladnem i žedžnem
pred vraksigajebi kulko još postaji
najprvo daju da si mobitele vštekaju v struju
da moreju
nekomu nekam
ni ne znaju komu i kam
poslati sms instagram facebook
selfie svoj žalosni

internet je zajne
(baš kak v reklame za nekej
nesu ju oni ni mogli videti
humanitarne televizore jim nesu dospeli nastaviti)
najsretneše mesto
najležeša postaja

20160129 – 20160313 – 20160314

Još o predstavljanju “Ledine” u Sisku

Prenosimo: http://www.sisak.info

Književna večer s Božicom Brkan

U ugodnoj atmosferi sisačke Knjižnice u petak, 27. svibnja ugostili su hrvatsku književnicu, novinarku i autoricu knjige Ledna Božicu Brkan i Đuru Vidmarovića, književnoga kritičara, povjesničara, pisca i prevoditelja, političara i diplomata te Tanju Vadlu, profesoricu hrvatskoga jezika koja je teorijski pristupila obradi istoimena romana i predstavila ga publici.

brkan-1-640x480Đuro Vidmarović upoznao je prisutne sa specifičnostima i vrijednostima samoga djela, naglasivši da je autorica iz rodnoga sela ponijela kompletni rječnik i strukturu rečenice čime je oživjela „mrtvi“ jezik svoga kraja, očuvavši tako tradiciju svojega podneblja.

Na samome je kraju i sama autorica pročitala ulomke/cjeline iz romana, dočaravši kajkavski, odnosno moslavački kekavski dijalekt kojim piše.

Na kraju je priutne potaknula na razmišljanje što pojedinci mogu učiniti u svrhu obnove vlastitoga identiteta.

U ugodnoj atmosferi sisačke Knjižnice u petak, 27. svibnja ugostili su hrvatsku književnicu, novinarku i autoricu knjige Ledna Božicu Brkan i Đuru Vidmarovića, književnoga kritičara, povjesničara, pisca i prevoditelja, političara i diplomata te Tanju Vadlu, profesoricu hrvatskoga jezika koja je teorijski pristupila obradi istoimena romana i predstavila ga publici.

Đuro Vidmarović upoznao je prisutne sa specifičnostima i vrijednostima samoga djela, naglasivši da je autorica iz rodnoga sela ponijela kompletni rječnik i strukturu rečenice čime je oživjela „mrtvi“ jezik svoga kraja, očuvavši tako tradiciju svojega podneblja.

Na samome je kraju i sama autorica pročitala ulomke/cjeline iz romana, dočaravši kajkavski, odnosno moslavački kekavski dijalekt kojim piše.

Na kraju je priutne potaknula na razmišljanje što pojedinci mogu učiniti u svrhu obnove vlastitoga identiteta.brkan-3

O “Ledini” prof. Tanja Vadla na predstavljanju u Sisku

Tanja Vadla, prof., izrekla na predstavljanju romana Ledina Božice Brkan u Gradskoj knjižnici Vlado Gotovac u Sisku:

Božica Brkan: Ledina

„Sjećanje – kakve li čudne stvari! – ne registrira konkretno trajanje, trajanje u smislu kakvim ga poima Bergson. Ne mogu se nanovo doživjeti okončana trajanja. Mogu se samo zamišljati, zamišljati na pravcu apstraktnog vremena, lišenog svake zgusnutosti, u kojem nailazimo na lijepe fosile trajanja, konkretizirane dugim prebivanjima. Uspomene su nepokretne i toliko čvršće koliko su bolje smještene u neki prostor.“

tanja01
Tanja Vadla čita svoju recenziju “Ledine” / Fotografija Miljenko Brezak

Ove riječi francuskog filozofa Gastona Bachelarda podsjetile su me na Ledinu, roman Božice Brkan, u kojem autorica poetizira ledinu/zemlju/ imanje/ prostor koji su nekad davno naselili njeni preci i na njemu sagradili hižu. Rađali su se oni tamo, umirali, ženili, selili i vraćali se, ali hiže više nema. Ostala je ipak ona ledina (dugo neobrađivano, travom zaraslo, zatabano zemljište), mitski topos, nukleus iz kojeg će izniknuti koloplet priča odnosno čitava jedna obiteljska saga obitelji Brkan.

Taj prostor sjećanja obuhvatit će nekoliko stoljeća, desetke generacija, mnoštvo pojedinačnih sudbina ispričanih iz ženske perspektive: iz perspektive Mare koja zapalila je staju i pobjegla u Ameriku, Barice koja dijelila je njenu sumornu izbjegličku sudbinu, možda Matije koja se prva doselila na ledinu bježeći iz Bosne pred Turcima, Katarine, Julče, Janče, Jele- žena koje su ispovijedajući sebe preuzele vlastitu priču, ispričale svoju osobnu povijest pričajući i povijest jednog prostora, jedne ledine, ledine uz rijeku Česmu u prekrasnom moslavačkom kraju koji nije zaobišla turbulentna povijest ovih prostora koja se zatim prelamala i u njihovim životima.

Majke, supruge, bake, snahe, kćeri, prijateljice iznose žensko iskustvo (Ostarila sam te noći kao nikad, navečer sam bila žena, ujutro starica.), ispisuju vlastite samoće (Kej imam od života? Svi su se nekak snašli, spoženili, odselili i pak sem skoro sama kak sem navek bila.), svjedoče traumu tijela(Sem mislila da sem ja kriva za to da ne zadovolan z demu. Kej da imam nekakvu falingu kej ju ne vidi niko nego on),sanjare sreću ( Bila sam, čini mi se sretnija, dok sam ga makar i mučno stjecala nego danas jer ne znam kud bi s njim. A čemu sve to?), svijaju gnijezda ( I je se, fala Bogu,moj celi, zduran, al celi, lepi, jaki, muž vrnul domom,i još smo vuz sineka , kej ga je dočekal,mam jeno za drugim tri čere i jenoga sineka narodili i tekar se onda moglo povedati da smo zadruga poprav.), i na koncu zaboravljaju (Kej sem ti povedala, povedala sem ti.Kej mi je to Bog dal da sem se zaboravela?).

Ovaj nostalgični memnto ispunjen je doduše i mirisom paljevine, okusom tvrda težačkoga kruha, jalovicama, copernicama, cigančicama, preljubnicama, patnjama majki koje ostaju bez sinova i žena koje muškarci nikada nisu doživljavali sebi ravnima. Ali u borghesovski rekonstruiranoj kronici jedne ledine, jedne obitelji i jednog vremena nema mjesta predaji. Nitko se ne predaje. Svaki subjekt/ svako ja uobličava sebe, opravdava svoju esenciju, najčešće u odnosu prema on/muškarac, ali i prema mi/ obitelj/zajednica/društvo. Subjekt postoji u jeziku i kroz jezik, oblikuje svoj polifoni identitet u narativnom, u pojedinačnim iskazima, u autofikciji.

„Ledinu“ se može interpretirati kroz literarizirano obiteljsko stablo, preko 21 priče ( prva je Posljednji izdanak, a posljednja Osebušek: kak si prestreš, tak si buš i legla), različitih povijesnih izvora, arhivskih dokumenata,rekonstruiranih osobnih/zavičajnih sjećanja, pseudoautobiografije do kompleksne sage o ženama, vremenima i jednom prostoru.

tanja02f6 IMG_6782 600 poslije promocije
I prije i poslije predstavljanja Ledine kava u Malom kaptolu / Fotografija Miljenko Brezak

„Usput, tekst se ovaj čitati može redom, kako se komu svidi, po odabiru, ne nužno od početka do kraja ili kronološki, nego i prema raspoloženju. Neke cjeline možete i preskočiti, a zato druge možete čitati, čitati…“Fragmentarnost, diskontinuitet, pretapanje faktičnog i fikcionalnog, konstruirane kolektivne i osobne povijesti, raznovrsnost žanrova ( fikcionalne autobiografije, autorefleksije, pisma, dokumenti, internetske stranice i sl.) intermedijalnost i autoreferencija svrstavaju ovaj tekst u postmodernistički korpus hrvatske književnosti s jednom bitnom razlikom. Osim semantičkim poljima, ovaj tekst bogat je i lingvističkim slojevima, od okešinskog idioma, kekavskog moslavačkog govora (za koji je autorica stručnjak) do izvornog štokavskog narječja i suvremenoga hrvatskoga književnog jezika.Time on mnogostruko dobija na estetskom, ali i etičkom planu jer se, a to nije osobito popularno u recentnoj književnoj produkciji, odredio kao autentični zavičajni roman.

Link:

Umjesto kave 29. svibnja 2016.: sisačko predstavljanje Ledine

Pjesme Božice Brkan u novom časopisu DHK “Artikulacije”


f1IMG_6584.JPG 600 naslovnica artikulacije
U prvom broju (1/ svibanj 2016) časopisa za čitanje Artikulacije Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika u poglavlju HR produkt objavljeno je i više pjesama Božice Brkan iz njezinih pjsničkih ciklusa Australija, darling, anno domini 2016 i jezik / pjesme o mojemu jeziku u čast dodjele kajkavskome književnom jeziku međunarodnoga koda ISO 639-3), i to:

australska ogrlica
afrički ljiljan u malinskoj
alokani kangorooi kakadui
kakadu
reklama
tič mise je sredi glave posral
reč kej je ne – greška nekoga!!
doveka
pišem u mrakuf2IMG_6586 600 str. HR produktf3IMG_6587 600 str. 64:65


f4IMG_6588.JPG 600 str.66:67

f5IMG_6590 600 Artikulacije str. 68:69Link:

Umjesto kave 25. svibnja 2016.: obratite pozor, stigle Artikulacije, časopis za čitanje!