Kolega ZlatkoŠimić odličnom rubrikom Tjedanu10pitanjaBorisuLjubičiću u Magazinu Jutarnjega lista, 14. srpnja 2018. podsjetio me i na moje kockice, kojima i današnji nogometni slap, poput onoga Dobriše Cesarića, imojakapljapomažegatkati.
U intervjuu naš sjajni dizajner Ljubičić podsjeća uporno kako su hrvatske kockice, prema američkim zvijezdama, startale njegovim crveno-bijelo-plavim kvadratima 1990. One koje je kreirao za crikvenički ProductofCroatia1994. udružene su na plakatu i drugim promomaterijalima s mojim tekstom, zapravo dijelom novinarskoga teksta kojim sam samu sebe ispratila 1992. iz Vjesnika i poželjela si dobrodošlicu u Večernji list. Ponoseći se plakatom i tekstom, objavljujem ga kao još aktualnoga:
Product of Croatia koristimo kao emotivni naboj, ali nipošto kao nadomjestak za inferiornost u kvaliteti, količini, ideji, odabiru. Hrvatska se najbolje brani i najbolje osvaja standardima, koji se ne razlikuju od europskih/svjetskih. Na svakom području. Na svakom području možemo bolje i možemo svoje.
U časopisa Kaj, broj 1-2/2018. , na stranicama od 38. do 40. objavljena je priča «Pax aeternum», koju je Božica Brkan napisana na svojoj moslavačkoj kekavici.
Uz priču «Pax aeternum» Božice Brkan u ovom broju Kaja kao «prvi dio izabranih radova s 13. natječaja za kratku kajkavsku prozu – koji su 2017. u sklopu programa Jezična kajkaviana raspisali Kajkavsko spravišće i časopis Kaj» objavljeni su i tekstovi Denisa Peričića: Kak je Nikola Tesla prišel vu Varaždin (Faction fiction); Željke Cvetković: Milej za zutrešnjicu; Božice Jelušić: Prepisivači i popevači. (...) Svrha je natječaja sa suvremenoga stajališta reafirmirati kajkavski književni kotinuitet i proznu vrstu.»
Priča «Pax aeternum» je inače objavljena i u knjizi kajkavskih priča Božice Brkan «Život večni», Acumen, 2017.
Borben Vladović na Kvirinovim poetskim susretima u Sisku 2018. godine / Fotografija Miljenko Brezak
Dok je Oliver galebu pjevao – koliko se sjećam tekst Tomislava Zuppe – Lipo mi je, lipo mi je,/ Na lažini suvoj ležat,/ Na osami blizu mora,/ Nad pučinom tebe gledat…, mislila sam kako subjekt pjesme zagledan u slobodan ptičji let leži na osunčanoj stijeni. Sve dok na Kvirinovim poetskim susretima kolega Borben Vladović iz svoje najnovije zbirke Žiroskop nije pročitao pjesmu Lažina proširivši zasvagda mi moje panonske vidike običnom nakupljenom suhom morskom travom na pješčanoj obali, očito jadranskoj. Meni je tipičan primjer lokalizma, dijalektalizma koji glatko može ravno u standard, jer mi gore, da i ne govorim o fjaki, nemamo ni galeba, a ni lažine.
Borben Vladović
Lažina
Morska tava na pijesku
čini se posijana nemarnim sijačem
travka preko travke
raznih duljina
izgledaju u nekom neredu
no struktura je romaneskna
Čini se sve su iste boje
no tanani preljevi ih razlikuju
ako je lažina svježa
raznobojnost je uočljiva
Koliko doseže na žalu
njena granična crta
ovisi o volji valova
Lažinu neki ne žele dotaknuti
od nje netko napravi malu piramidu
po njoj bosonogi hodaju
drugi je uzmu u ruke
i žele pomirisati
Moje misli su poput lažine
Nabacane jedna preko druge
nejednako odrezana tjestenina
sluzave i imaju nešto sa soli
Arheologinja Lea Čataj, koja vodi tu rimsku priču u mojemurodnomOkešincu, općinaKriž, pozvala nas je u obilazak. Baš sam bila uzbuđena!
Tako sam doznala dvije lijepe stvari. Odsad, kaže, piše Sipčina, a ne Sipćina, kako se u znanstvenom radovima pisalo dosad (ne zna se zašto, a za što sam se zauzela u svome prošlogodišnjem putopisu jer lokalni toponim nikako ne može kajkavski omekaniti!). A drugo, početkom rujna predstavit će na izložbi u kriškoj Galeriji sve dosadašnje spoznaje i pronalaske.
U rukama Lee Čataj na Sipčini našla se i najnovija knjiga priča “Umrežena” Božice Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Baš se ponosim tom našom rimskom villomrusticom i zahvaljujem svima koji radove ustrajno i financijski podržavaju, jer nedostaje novca da bi se sve sve istražilo odjednom. Tako će i oni, pogotovo domaći, koji o Sipčini – unatoč višegodišnjim iskapanjima, mojem nagrađenom putopisu, igrokazu Sipčinakoji sam napisala na male Križane u DruštvuNašadjecaVladimirNazor i DječjuskupinuAmaterskogkazalištaJosipBadalić i koji ga vrlo uspješno izvode po cijeloj Hrvatskoj, još nisu čuli detalje ili čak ništa, kako se pokazalo na Fejsu, moći doznati okrhak naše još nepoznate povijesti.
Uz treću reprizu njezinog romana Ledina od18. do 22. lipnja od 09:30 do 09:55 u emisiji Radio roman na HR 3 Božica Brkan na svojem fejsu je napisala:
Podsjetnik! Mojim čitateljima i slušateljima koji stjecajem prilika još nisu uspjeli čuti svih pet nastavaka, a – osim knjige – nisam mogla poslati i snimljeno, HR 3 od ponedjeljka 18. lipnja 2018. treći put reprizira moju LEDINU kao Radio roman. Premijera je bila u prosincu 2015. Zahvalna i ponosna. Maja Gregl , hvala cijeloj ekipi! Idemo slušati!
Božica Brkan: LEDINA 1/5 Dramatizacija: Dubravko Torjanac Glazbeni urednik: Franka Meštrović Ton majstor: Srđan Nogić Redatelj: Dejan Šorak Premijera: 07.12.-11.12.2015. Urednica: Maja Gregl Uloge: Asja Jovanović, Dora Lipovčan, Damir Šaban, Slavica Knežević, Tena Nemet Brankov
Ledina je literarna rekonstrukcija života obitelji Brkan u više od tri stoljeća i desetak naraštaja.. Iz krhotina sjećanja i obiteljskih legendi te rijetkih dokumenata oživljavaju ženska svjedočenja o ljubavi i mržnji, ponosu, patnji i osveti. Autoričine pretkinje su Matija, koja krnju obitelj iz jednoga carstva dovodi u drugo kao u obećanu zemlju; Mara, koja zbog ljubomore i osvete postaje palikuća i bjegunica u Ameriku; Julča, koja se nosi s mužem bez nosa i sinom s grbom;Janča,koju udaju već u djetinjstvu i koja sinovom smrću ostaje sama na svijetu…
Gaetano Longo, Željka Lovrenčić, Marko Gregur i Tomislav Marijan Bilosnić
Na jednom od najvećih i najprestižnijih svjetskih pjesničkih festivala koji se od 1996. održava u Havani na Kubi, od 26. svibnja do 4. lipnja 2018. gostovali su i hrvatski književnici Željka Lovrenčić, Tomislav Marijan Bilosnić i Marko Gregur. Najavila sam onaj zanimljiv literarni put, pa čemu ponovno bajam o njemu?
Iako su naši književnici gostovali na kubanskoj TV, da nije internetskih portala u nas jedva da bi tko o gostovanju i znao! Prenosim priču kolega s veseljem o uspjehu, i njihovu i našemu.
Željka Lovrenčić i Virgen Gutierres Mesa
Voditeljica i ovoga za suvremenu hrvatsku književnost važnoga projekta bila je ugledna hispanisticadr. sc. Željka Lovrenčić, koja je prije dvije godine i započela suradnju s kubanskim književnicima. Otad je Ž. Lovrenčić prevela četrdesetak kubanskih suvremenih pripovjedača te su njihova djela objavljena u časopisima Republika, Forum i NovaIstra, a kultni roman Ispovijest jednoga robaMiguelaBarneta objavila je zagrebačka Alfa.
Lovrenčićeva je za cjelokupni hispanski prostor prevela izbor pjesama pedeset hrvatskih suvremenih pjesnika, čime su upoznati i kubanski književnici, kao i književnici u više zemalja Latinske Amerike. U tom je kontekstu u Bogoti u Kolumbiji, prije odlaska na Kubu, predstavljena i Lovrenčićkina antologija Encuentros, također predstavljena i u Havani.
Pred mnogobrojnom kubanskom publikom i kolegama iz cijeloga svijeta na Međunarodnomepjesničkomfestivalu u Havani, ondje vrlo cijenjena Ž. Lovrenčić govorila je o književnim vezama između Hrvatske i Kube te je predstavila hrvatsku inačicu spomenutoga romana kultnoga kubanskog pisca i predsjednika UNEAC-a M. Barneta te svoje hrvatske prijevode kubanskih prozaika objavljene u hrvatskim časopisima, poglavito u časopisu DHK sa 35 pripovijesti.
Tomislav Marijan Bilosnić s pjesnikinjom Nancy Morejón
TomislavMarijanBilosnić u više navrata predstavio se pjesmama iz zbirki Tigar i Afrika, također u prijevodu Željke Lovrenčić. Tigar je, podsjećam, objavljen i prije tri godine u Španjolskoj. MarkoGregur kubanskoj i festivalskoj publici predstavio se pjesmama u prijevodu Ž. Lovrenčić objavljenih u posebnom broju časopisa DHK Most/TheBridge iz 2015., a predstavio je i časopis Artikulacije u izdanju istoimene umjetničke organizacije iz Koprivnice, koja je i organizirala put hrvatskih pjesnika što ga je financijski poduprlo više hrvatskih institucija.
Hrvatski dan u Havani – Bilosnić, Lovrenčić, Gregur na jednom od nastupa
Hrvatski književnici nastupali su u samostanu Svetoga Franje u starom dijelu Havane, u prostorijama UNEAC-a (Udruženje kubanskih umjetnika i književnika), u Kući poezije (u blizini havanske Katedrale) te u Kubanskome nacionalnom kazalištu. U Kući poezije i u Kubanskome nacionalnom kazalištu naši su se autori predstavili uz pjesnike iz Kube, Italije, SAD-a, Meksika i Kolumbije.
Željka Lovrenčić i T. M. Bilosnić daju izjave za kubansku televiziju
Hrvatska je i posebno predstavljena 31. svibnja u Udruženju kubanskih umjetnika i književnika. Poseban događaj toga dana bila je izvedba drame Mire GavranaLutka (također u prijevodu Ž. Lovrenčić, a u interpretaciji SimónaCarlosaMartína i MercedesMaríjeNoya, članova kazališta Buscón. Publika, u kojoj su uz Kubance bili i predstavnici mnogih zemalja sudionica Festivala, razvidno je uživala u duhovitoj predstavi najprevođenijega hrvatskoga suvremenog književnika.
Pjesnici uz bistu Gabriela Garcie Marqueza
Za posebno je istaknuti kako su Željku Lovrenčić, zbog njezinih vrlo uspješnih i zapaženih hispansko-hrvatskih književnih veza kubanske kolege predložili za članicu žirija za dodjelu najznačajnije latinsko-američke književne nagrade Premio Casa de lasAméricas. Biblioteci Casa de las Américas hrvatski su književnici darivali više svojih izdanja.
Hrvatski su se književnici sastali i s više kubanskih kolega, kao i s književnicima s raznih strana svijeta. Domaćin i pratitelj našim je kolegama bio je poznati talijanski pjesnik GaetanoLongo koji već dvije godine živi na Kubi.
Na blogu uglednoga čileanskog književnika hrvatskih korijena već su prije predstavljeni i hrvatski književnici: Antun Branko Šimić, Božidar Petrač, Boris Domagoj Biletić, Veselko Tenžera, Vesna Parun, Davor Šalat, Miro Gavran, Vinko Kalinić, Drago Štambuk, Ante Zemljar, Mladen Machiedo, Željka Lovrenčić, Ivan Gundulić, Miroslav Krleža, Marko Marulić, August Šenoa, Ivo Andrić i drugi.
Čitam oba Macbetha: krimić me vratio izvorniku, tragediji. E, baš sam našla! Čekam, Willu moj, valjda samo da se šuma pokrene…
I umirem od smijeha na vlastiti, na naš račun. Na stranici 230. svog Macbetha (objavio Fokus 2018., prevela s norveškoga Jelena Loma) Jo Nesbo piše kao da se baš, bivajući u Lijepoj našoj, nadahnuo ovdašnjim tragikomedijama i lady Macbeth tipa Borg:
«Oprostite», ubaci se Lennox. «Ali postoji li protokol za to?»
«Protokol ćete uskoro svi vidjeti, upravo je u tijeku njegova izrada.»
«A tko sastavlja taj protokol?» upita Caithness.
«Viši inspektor Seyton», odvrati Macbeth. «Novi zapovjednik Specijalne.»
«On samome sebi piše protokol?» upita inspektorica Caithness. « Da da nas…»
«Vrijeme je za djelovanje», prekine je Macbeth. «A ne za stilsko lickanje protokola. Uskoro ćete vidjeti rezultat, siguran sam da ćete biti zadovoljni koliko i ja. I ostatak grada.»
«Ali…»
«Naravno, kad protokol bude gotov, dobit ćete uvid u njega pa možete i komentirati. Sastanak je gotov, svi na posao, narode!»
Meni je to prizvalo u sjećanje na stvarno davnu storiju kada sam za jednoga od sadašnjih velikih savjetnika u Agrokoru pisala neki tekst pa sam mu ga predala s napomenom kako nije lektoriran, a on mi je već otisnuti materijal vratio s napomenom da će biti. Što je bilo prije, a što poslije, tko je zadužen za što? Ma što mi tu imamo misliti, kad se odavno u nas zna kako to ide po onoj kadija te tuži, kadija ti sudi, a prije toga i napiše zakon odnosno protokol po kojem to čini. Jedva čekam novi Nesboov materijal s nadom da je, kao ustrajni penjač po stijenju, odozgo mnogo toga lijepoga vidio. I bolje od nas.
Da se odmah razumijemo: na Stihovnici, čudesnoj tribini Matice hrvatske Ogranak Sisak, koju je tadašnja predsjednica ogranka Đurđica Vuković, kao još i prije i Kvirinove poetske susrete uostalom, pokrenula 2010. i na kojoj su svoje pjesme čitali stvarno brojni pjesnici, ne amo sisački, sigurno se čulo i bolje poezije.
Sisak u znaku 22. Kvirinovih poetskih susreta: Đurđica Vuković, Đuro Vidmarović i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Boljih je pjesama sigurno i u istoimenoj knjizi, koju je MH Ogranak Sisak objavio potkraj prošle godine, a uredio sadašnji voditelj tribine Siniša Matasović, također pjesnik, ali ja sam se napokomolila na – orahove pjesme. Kako li sam baš njih našla među 26 u ciklusu Dnevni boravak (prevladavaju sisački autori) i 26 u ciklusu Uruksaku (glavni gosti večeri)? Jedna je iz jednoga, a druga iz drugoga ciklusa. A ni jedna nema veze s krasnim kolačima prepunih što bi neki rekli orasa, samljevenih. Nisu sve godine poput ove kad je glavninu plodova mraz obrao još u cvatu.
Siniša Matasović u ulozi voditelja / Fotografija Miljenko Brezak
Nema to veze ni s mojom odnedavno novom omiljenom Kupila sam brdoDiane Burazer, iako Marija Dejanović pjeva: Kad pomislim na brdo,/ sjetim se oraha koji padaju, / a nitko ih ne jede./ Prije mi se to činilo strašnim:/ baka ima ruke koje ne sakupljaju,/ ima leđa koja se ne saginju,/ usta koja ne jedu. Kasnije sam shvatila da orasi čekaju mene,/ a ne nju.Rastu na grani/ kao mala biljna prasad/ i pocrnjeli se spuštaju u zemlju.// Takvi me čekaju: istanjene kože,/ kosiju sve više suhih,/ nutrinom podsjećaju na mali praseći mozak…
Jedan od poetskih nastupa na ovogodišnjem Kvirinu Marije Dejanović / Fotografija Miljenko Brezak
Sanja Horvat gostovala je na Stihovnici 25.4.2015. Njezin je Orah meni za napunit i oči, i usta, i dušu:
Pojest ću šaku oraha prije spavanja,/ možda se ujutro probudim ovijena ljuskom.// Sigurna u svom oklopu, otkotrljat ću se u svijet.// tko me poželi otvoriti,/ morat će razbijati./ Pokuša li me zagristi,/ Slomit će zube.// Nađeš li pravi način za otvaranje,/ slatkoća jezgre/ Zagolicat će ti nepce/ kao najslađi liker/ čuvan godinama/ na vrhu bakinog ormara od orahovine.// Do večeri ću biti razgranata krošnja/ s mnoštvom plodova./ Ipak pazi./ Ako zapuše vjetar,/ da ne prođeš ispod nje.
Dojmljiv nastup Branka Tompića / Fotografija Miljenko Brezak
Ma pomislili poput Branka Tompića (Slatki jezici) Samo suhe laži i obmane,/ zašećerene,/ pronalaze svoje slatke jezike? Ili poput Biserke Rozer (Pjesma) Pjesma – hraniteljica duše,/ Pjesma – svećenica riječi,/ Pjesma – aureolo riječi/ Stojiš neispjevana…, posegnuti vam je za Stihovnicom: ili je čitati ili je slušati i na njoj – govoriti pjesme. Zapravo, rekla bih u pjesmi, (ta moja kej pesma): čuti pjesme.
Branko Maleš, domaćin Siniša Matasović, Branko Čegec, Miroslav Mićanović i Božica Brkan u hotelu Panonija u očekivanju dolaska na Susrete ostalih kolega / Fotografija Miljenko Brezak
Prvi sam put gostovala na sisačkim Kvirinovim poetskim susretima prva tri dana lipnja 2018. i samo odličnim ocjenjujem druženje pjesnika vrlo različitih naraštaja i poetika, čitanje pjesama na više mjesta, predstavljanje knjiga, podsjećanje na odlične lokalne pjesnike koji više nisu s nama Josipa Severa i Tee Rimay Benčić.
Književna kava i na obali Kupe: Božica Brkan, Đurđica Vuković i Franjo Nagulov / Fotografija Miljenko Brezak
Ovogodišnja je priredba već 22., a uvjeravaju me kako je to nekad bilo i mnogo bolje, kako je grad kršćanskoga rimskog mučenika i zaštitnika Siska i aktualne esdepeovske vladavine o svojemu Danu doista, i na otvorenim prostorima uz Kupu, živio s Poezijom.
Laureat 22. Kvirinovih poetskih susreta Branko Maleš sa Plaketom Kvirin / Fotografija Miljenko Brezak
Organizator Matica hrvatska Ogranak Sisak počeo je s dodjelom priznanja pesnicima: Branka Maleša ovjenčao je Plaketom Kvirin, radom akademskoga kipara Zlatka Brkića, za ukupan prinos hrvatskom pjesništvu, a Moniku Herceg za Početne koordinate, ocijenjene najboljom knjigom poezije autora do 35 godina objavljenu između dva Susreta. Dakako da nisu izostala obrazloženja, književni portreti lauretata i njihovi stihovi.
Poslije dodjele priznanja: pjesnici uz laureate / Fotografija Miljenko BrezakBožica Brkan čita svoju svoju novu pjesmu na kekavici bonanza jel pemo pak k cvenaričom televizora glet / Fotografija Miljenko BrezakDobroj atmosferi na Susretima pridonio je i svestrani Ivan Novak, muzičar, akademski slikar… / Fotografija Miljenko Brezak
Potom su se u Siscia jazz clubu i Matičinu prostoru stihovima predstavili pjesnici Božica Brkan (čitala pjesme: bonanza jel pemo pak k cvenaričom televizora glet, sve pasent, frčki, krijesnica), Maja Gregl, Marija Dejanović, Darija Žilić, Stanka Gjurić, Đuro Vidmarović, Miroslav Mićanović, Borben Vladović, Franjo Nagulov, Branko Čegec i drugi, uključivši se u ukupno više od stotinu sudionika koji su, kako je rekla Đurđica Vuković, začetnica priredbe, pjesničkim ugledom promicali Sisak i stvorili od njega grad pjesništva i pjesnika.
Đurđica Vuković na promociji nove knjige Siniše Matasovića/ Fotografija Miljenko BrezakPotpora na promociji nove knjige Siniši Matasoviću od kolega književnika Đure Vidmarovića, predsjednika DHK i Božice Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Održana je i kultna sisačka Stihovnica, odnedavno i uknjižena s dijelom stihova svojih gostiju. Odličan završetak 22. Kvirinovih poetskih susreta predstavljanje je izuzetno zanimljive knjige Tvoj novi dečko Siniše Matasovića, lidera sisačke poetske scene, izdanje također MH Ogranak Sisak.
Potpis autora za Božicu Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
