Večeras je u Popovači, poslije Kutine i Garešnice, treći put predstavljeno Moslavačko zrcalo, časopis moslavačkih ogranaka Matice hrvatske. Najnoviji broj, dvobroj 7. oživio je pod istim glavnim urednikom i proijenjenim i proširenim uredništvom ponovno nakon 2017. godine. Imenom nadahnut davnim malim kulturnim prilogom Moslavačkoga lista kao časopis s temama ih kulture i književnosti, povijesti i znanosti počelo je izlaziti 2011. Već sam se pohvalila dobrim društvom i svojim trima raznovrsnim temama, a imala sam prilike upravo u Kutini podsjetiti na prikaz 450 godina o tiskanja prve kajkavske knjige (str. 209.-213.) te kako kajkavci nisu svoj blagdan prve knjige proslavili zajedno i glasno nego u gotovo zatvorenim, ponajprije znanstvenim i stručnim krugovima bez medijskoga odjeka i to kajkavski regionalno – Podravina, Zagorje, Međimurje (nedavno Nedelišće), pa zahvaljujući samo tome članku u Moslavačkome zrcalo i Moslavina, iako Ivan Pergošić i njegovu Decret te, posebice, dokazano moslavačko podrijetlo to itekako zaslužuju. I ponos!
Zato prenosim članak iz Moslavačkoga zrcala:
Božica Brkan
450 godina od tiskanja prve kajkavske knjige Decretum Moslavca Ivana Pergošića
23. Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stojeća u Tjednu kajkavske kulture u Krapini 9. rujna 2024. bio je posvećen 450. obljetnici prve tiskane kajkavske knjige Decretum Ivanuša Pergošića. Cijeli je naslov prve tiskane kajkavske knjige Decretum koterega je Verbevci Ištvan dijački popisal a poterdil ga je Laslov koteri je za Matijašem kral bilzevse gospode i plemenitih hotienjem koteri pod Vugerske korune ladanje sliše. Od Ivanuša Pergošića na slovienski jezik obernjen (…) štampan v Nedelišću Leto našega zveličenjav 1574. Ili modernizirano: Dekretum koji je Verbeci Stjepan iz latinskoga napisao a potvrdio ga je Ladislav koji je bio kralj nakon Matije, sa željom svih plemića i gospode koji pripadaju vladanju Ugarske krune, Od Ivana Prgošića na slovenski (slavenski, op. BB) preveden (…).Tiskan u Nedelišću u godini našega Spasitelja 574.
O knjizi i autoru govorio je prof. emer. Alojz Jembrih. Poprilično razočaran što su tu obljetnicu mainstream mediji prešutjeli, što im je netema, kao da nema nemjerljivu važnost za hrvatski jezik, napose za kajkavski, kojem je zaista jedinstven i u širim razmjerima europski spomenik. Jembrih ističe kako se jezik Pergošićeva prijevoda u Decretumu iskazuje u dvjema jezičnim varijantama: kajkavskoj i čakavsko-štokavskoj te kako je bjelodani dokaz da je kajkavski jezik od samih početaka bio otvoren za druge hrvatske jezične izričaje. To djelo nije samo pravni kodeks, nego i jezični spomenik u kojemu ima obilježja književnoga teksta koji svjedoči o počecima „oficijelne“ kajkavske književnosti.
Uz obljetnicu kajkavskoga prvotiska iz 1574. je, doduše, i od 23. do 25. svibnja u Varaždinu i Ludbregu održan Znanstveni skup Četiri i pol stoljeća kajkavske pismenosti. Kako je izvijestila Bojana Schubert u Vijencu,u organizaciji dva zavoda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koja djeluju na području sjeverozapadne Hrvatske, Zavoda za lingvistička istraživanja u Zagrebu i Zavoda za znanstveni rad u Varaždinu više od četrdeset sudionika je prizvalo u sjećanje pisanu kajkavsku riječ i odalo joj počast. Možda je još štogod prigodno održano i objavljeno, ali nije mi poznato da je po našoj Moslavini u tri županije, ma i u jednoj knjižnici, školi ili gdje, održan i običan školski sat, predavanjeu sjećanje na Decret i Pergošića. Kao da smo posve prestali biti kajkavci i sada – jedva da i tko spomene zavičajne govore ma i u izbornoj školskoj nastavi – i u povijesti iz koje nam svijetli upravo Ivanuš Pergošić, jedva da se zna rođenjem Moslavac.
Imamo sreću da su Matica hrvatska i Zrinski u Čakovcu 2003. godine – kojoj su pripisivali nastavak tradicije tiskare slavnih Zrinskih u Nedelišću – na 550 stranica velikoga formata objavili Decretum 1574. Hrvatski kajkavski editio princeps. Za tisak ga je priredio odnosno transkribirao, i priloge napisao Zvonimir Bartolić, uz Tomu Blažeku i urednik knjige. U predgovoru je istaknuo kako je Decretum u Nedelišću tiskan na dohvat turskih topova u tiskari Jurja Zrinskoga, sina branitelja Sigeta Nikole IV., koji ju je utemeljio kao ratnički i kulturni hrabar, jedva dvadesetogodišnjak. I kako se nakon 429 godina ponovno objavljuje nakon propasti mnogih planova za tisak i pretisak, među ostalim za Hrvatskoga proljeća 1971., kad je pripreme prekinula zabrana Matice, te, potom, drugi topovi u samostalnoj Hrvatskoj početkom devedesetih Domovinski rat.
Odakle hrvatska tiskara utemeljena u doba Zrinskih baš u Nedelišću, na dva kilometra od Čakovca? Bartolić tumači kako je prema zaključku Ugarskoga sabora iz 1498. Nedelišće (Nedelicz), bilo jedan od glavnih tridesetničkih ureda južno od Mure, uz Varaždin i Zagreb, s filijalama u Raskrižju, Vinici, Krapini, Stubici, Steničnjaku, Topuskom i Kostajnici. Sama bi tiskara, dakako, mogla biti posebna tema, ali učinio mi se mnogo zanimljivijim prevoditelj knjige na kajkavski Joannes Pergossich notarius civitas warasdiensi, varaždinski gradski i županijski notar, koji je živio od 1521./22. do 1592.
Objavljena knjiga prijevod je na slovienski jezik pravnoga djela, zbirke zakona i običajnoga prava mađarskoga pravnika Ištvana Verbecija (Weböczy istván,1458.-1341.), nazvana i najznačajnijom produkcijom pravne pismenosti na kraju srednjega vijeka. Izvorni joj je latinski naziv Opus tripartitum juris consuetudinarii incliti regni Hungariae, et partium eidem annexarum… (Beč, 1517.) odnosno Trodijelno djelo običajnoga prava slavnoga Ugarskoga kraljevstva i njemu pridruženih zemalja. Uz stanovite dopune, Decretum se upotrebljavao sve do 1853., odnosno do austrijskoga Građanskog zakonika. Pergošićev prijevod, posvećen je Jurju Zrinskome, jer je dao radno sklonište putujućem tiskaru Rudolfu Hoffhalteru, a zbog važnosti Decretuma istraživačima je zanimljiv i sam Pergošić, koji u knjizi, iako je zacijelo poznavao latinski izvornik, navodi kako je v nekih malih mesth Veres Balasa, koteri je na vugerski jezik te Decretum pretumačil, nasleduval. Vereš je bio Pergošićev kolega notar Biharske županije u Ugarskoj i glavni sudac u Velikom Varadinu.
Prevoditelja su zato mnogi istraživali iz različitih perspektiva. Jedan od posljednjih, Neven Budak u Gradovima Varaždinske županije u srednjem vijeku (1994.) navodi matrikulu Krakovskoga sveučilišta iz 1567. s imenom Johannes Georgii Pergoszicz podrijetom iz Zagrebačke biskupije. Dotad se nije znalo gdje je i kad studirao ni kamo je otišao nakon zagrebačke funkcije školskoga ravnatelja 1564. I Bartolčić i Jembrih, uz druge, izvore spominju monografiju Čazma u prošlosti i danas (1979.), u kojoj je romanist, filolog i etimolog Valentin Putanec (1917.-2004.) objavio vrlo zanimljiv rad Porijeklo moslavačkih Pergošića i povezano s tim porijeklo kajkavskoga pisca Ivana Pergošića, str. 123.-136. Spominje radove Franje Fanceva, Marina Franičevića, Mihovila Kombola i druge, ali unosi nove podatke o obitelji i rođenju Ivana Pergošića, oslanjajući se na listinu koja se čuva u Arhivu tadašnjega JAZU u Zagrebu, a sastavljena je 1521. te su u njoj citirane još dvije isprave, jedna iz 1446., a druga iz 1501. U tim trima ispravama spominju se svi članovi obitelji Pergošić, ponegdje i Pergašić, koji su živjeli od 1446. do 1521. Citira se Matija Pergošić koji je umro prije 1446. i iz te se listine može pratiti loza Pergošića za idućih otprilike 150 godina.
Vrlo je zanimljiv Putančev zaključak kako Obitelj Pergošića potječe iz Mikulinaca u Moslavini gdje boravi u 14.,15. i 16. stoljeću. Dodajem tu Putančevu fusnotu s drugog mjesta u kojoj kaže da se je u radnji „Jezik Dekretuma (1574) Ivana Pergošića“ godine 1977. odlučio za lokalitet MIKULANICA koji se susreće na specijalki 1 : 100 000 između Gornje i Donje Vlahinićke. Dalje nastavlja zaključak: U feudalnom društvu bili su predijalci zagrebačke biskupije, odnosno zagrebačkih biskupa. Njihov predij nalazio se negdje na crti između Božjakovine i Ivanića. Sam pisac Ivan Pergošić, autor prvog tiskanog kajkavskog djela, rodio se negdje odmah poslije 1521 (dakle oko 1522). (Uvrijeme tiskanja Decretuma ima oko 52 godine, op .BB.) Iz tih materijala koje smo pronašli nije jasno da li se rodio u Mikulincima ili na nekom drugom mjestu, ako se obitelj, odnosno njegov otac, zbog sigurnosti od Turaka, preselio prije 1521. na neko sigurnije mjesto. Može biti da se rodio i u Mikulincima. Godine 1522. nastradali su krajevi oko Gradeca i Dubrave pa je možda loza Pergošića do tog vremena bila ipak u Mikulincima, te se i pisac Ivan Pergošić mogao roditi u kuriji Pergošića u Mikulincima. Možda će dalja istraživanja nešto svjetla unijeti i u ovaj problem. Pisac Ivan Pergošić bio je učen čovjek, „literatur“ svoga doba, upravitelj škole u Zagrebu (kratko vrijeme), a u Varaždin dolazi iza 1564, gdje već 1581. obavlja službu gradskog notara.
Nama Moslavcima na ponos je navod iz Putančeva zaključka: Što se tiče kajkavske diftongacije koja se očituje u jeziku njegova Decretuma, ona može biti i odraz moslovačkoga kajkavskoga govora kojim je po materi govorio pisac. Putanec se oslonja na istraživanja Stjepana Ivšića. Ne navodi podrobnije tko je što rekao o Pergošićevu jeziku, ali kaže kako je prema jednoj njegov jezik međimurski, jer je djelo tiskano u Međimurju. Prema drugoj, napuštenoj teoriji Pergošić je štokavac, jer je njegovo djelo u jednom dijelu naklade u prvom dijelu teksta „štokavizirano“, a prema trećoj je kajkavac. To se pak oslanjalo na dokaze Fanceva, koji je skupio glavne podatke o piščevu životu u člancima za bečki Archiv für slavische Philologie Beitrãge zur historischen serbocroatischen Dialektologie, 1910.-1912., i Ein Beitrag zur Gechichte des Schriftums in Kroatien, 1914., da se prezime Pergošić javlja na tlu kajkavske Hrvatske. Pogotovo otkako je Ivšić pronašao primjere da se u njegovu djelu kratki jat i dugi jat javlja kao refleks kajkavske metafonije te nalazeći u tim slučajevima isto stanje u današnjim (tadašnjim! Op.BB) kajkavskim govorima. Pergošićev jezik Ivšić zbog takvih refleksa stavlja u I, zagorsko-međimursku grupu, a otkako znamo da je Pergošić podrijetlom iz Moslavine, možemo tvrditi da je iz IV grupe, Đurđic kod Ivanjske, iz čega izvode zaključak kako se u Pergošićevu Decretumu odrazuje jedan moslavački dijalekt..
20240910 -20240917 – 20240919 – 20240920
