I roman Rez u Malim noćnim čitanjima Dunje Detoni Dujmić

Detoni Dujmić, urednik Božidar Petrač i jedan od uvrštenih autora Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Autorica knjige Dunja Detoni Dujmić, urednik Božidar Petrač i jedan od uvrštenih autora Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Baš sam se obradovala uočivši na popisu knjiga što ih je otkupilo Ministarstvo kulture i naslov Mala noćna čitanja Dunje Detoni Dujmić. Kao da je moja. Ne zbog bliskoga nam zajedničkog izdavača, Alfe, nego zato što ta knjiga nije dosad naišla na odjeke prethodnih financijskih natječaja, unatoč tome što na gotovo 400 stranica ustrajna i danas rijetko ozbiljna i sustavna čitačica analizira hrvatski roman 2011.-1015.

Naslovnica
Naslovnica

Tako ju je i podnaslovila, jer, kaže u proslovu, nastala je kao odjek moga petogodišnjeg intenzivnijega čitateljskog praćenja recentnoga hrvatskoga romanesknog stvaralaštva. Ta je knjiga istodobno i dokaz kako se iskustvo čitanja kadšto posve prirodno stapa s iskustvom pisanja pri čemu je čitatelj uvijek pomalo i suautor književnoga djela. Njezina se zbirka književnokritičkih prikaza i esejističkih interpretacija, kako autorica kaže, može promatrati i kao osoban prilog kreativnom čitanju suvremenih hrvatskih romana.

Početak teksta o romanu Rez B. Brkan
Početak teksta o romanu Rez B. Brkan

Objavljeno je sedamdesetak prikaza romana 58 autora pragmatično podijeljeno u pet ključnih grupa čiji nazivi otkrivaju i sadržaj: 1. Zagonetači i njihova djeca, 2. Štemeri, desperadosi, trajači, 3. Junaci svojih povijesti, 4. Uvrnuti potrošači zbilje i 5. Odred za ljubav. Nije naodmet: knjiga se otvara tekstom II. Kamera, snimka, rez o romanu Rez (2012.) Božice Brkan, o kojem Dunja Detoni Dujmić u Uvodu u knjigu piše:

Citat iz Uvoda
Citat iz Uvoda

U romanu Božice Brkan Rez ratno-detekcijsko pismo premetnulo se na jezično zamjensko polje: stara krimishema zasjenjena je jezično diferenciranim diskursima urbanog i ruralnog podrijetla, koji stvaraju dostatnu tekstovnu napetost, pa akcijsko polje potisnuto ratnog krimena – gotovo miruje.

S predstavljanja u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu; slijeva nadesno: Lada Žigo Šanić. Vinko brešić, Dunja Detoni Dujmić, Božidar Petrač i Tin Lemac / Fotografija Miljenko Brezak
S predstavljanja u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu; slijeva nadesno: Lada Žigo Šanić. Vinko brešić, Dunja Detoni Dujmić, Božidar Petrač i Tin Lemac / Fotografija Miljenko Brezak

Na predstavljanju Malih noćnih čitanja – hrvatski roman 2011.-2015. u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića 15. studenoga 2017. uz autoricu Dunju Detoni Dujmić govorili su i prof. dr. sc. Vinko Brešić, dr. sc. Tin Lemac, Lada Žigo Španić i urednik Božidar Petrač.

20171213

 

 

Izbor poezije B. Brkan u Književnoj riječi

Naslovnica

 

Društvo hrvatskih književnika – Ogranak slavonsko-baranjski u studenom je objavilo na 380 stranica Književnu riječ, zbornik književnih radova slavonsko-baranjskih autora i gostiju 2, koju je uredio Mirko Ćurić, a priredio Franjo Nagulov, koji potpisuje i pogovor, zaključujući:

Unatoč nešto naglašenijoj konceptualnosti, naposljetku, i ovaj je put, baš kao i prije dvije godine, primijetiti tematsko-motivsku, sadržajno-semantičku te stilsku heterogenost zborničkih zastupljenika kao i svjesnu uredničku nepretencioznost s ciljem, primarno, stavljanja na znanje kako Slavonija, Baranja i Srijem, unatoč svim nedaćama s kojima smo suočeni, i dalje književno proizvode. I dobro da je tomu tako. Jer, napokon, što nam drugo preostaje?

U pogovoru zbornika objavljenoga u Osijeku Nagulov osobito ističe suradnju s Podravsko-prigorskim ogrankom (Marko Gregur, Darko Pernjak) te prekograničnu odnosno književnike Matu Nedića iz Molisea, Italija, i Tomislava Žigmanova iz Vojvodine odnosno Srbije. Usput doznajemo i niz zanimljivih informacija o povezanosti i suradnji, primjerice, s Borisom Domagojem Biletićem iz Ogranka Istarskoga DHK te, Susretu književnih kritičara u Đakovu (Mario Kolar).

U odnosu na prethodnika, zbornik je blokovski podijeljen u pet cjelina od kojih su prve tri posvećene aktualnoj književnoj produkciji slavonsko-baranjsko-srijemskih autora, odnosno poeziji (Blaženka Brlošić, Paula Ćaćić,Tijhomir Đumđerović, Franjo Džakula, Josipa Gogić, Mateja Jurčević, Vlasta Markasović, Anamarija Mutić, Ivan Slišurić, Marijana Radmilović, Goran Rem, Zvonimir Stjepanović, Marina Tomić, Maja Urban, Božica Zoko, Ivan Zrinušić), prozi (Mirko Ćurić, Martin Gregurovac, Jasna Horvat, Ružica Martinović-Vlahović, Adam Rajzl, Stjepan tomaš) te esejima i sličnim tekstovima (Branka Brlenić Vujić, Stanislav Marijanović, Kruna Fürst Medić, Milorad Nikčević, Livija reškovac, Jurica Vuco). Četvrta su cjelina zbornički gosti: Marko Gregur, Darko Pernjak i Božica Brkan, a peti, završna cjelina, posvećena je Vladimiru Remu (1927.-2011.), jednome od osnivača Ogranka 1981., kada se još zvao sekcijom DHK za Slavoniju i Baranju, ogranak Vinkovci, a koji je danas neupitno najveći od ogranaka DHK-a.

Među 36 autora je i, kako Nagulov navodi, doajenica hrvatske književnosti, pjesništva napose, izvrsna Božica Brkan, ovaj put predstavljena izborom objavljenih i neobjavljenih 16 pjesama pisanih standardom i kajkavskim: Dječak i javor, Aritmetika, Oblutak, rastovina, dva bori, gda si ležem na zemlu, nadelena, doveka, ta moja kej pesma, sve passent, postaja XI: promatračica i konzumentica medija, postaja XV: molitva matere kristušove, haljina za snove, Strah, Nehotice, lakrimonij.

20171209

Artikulacije objavile kajkavski breaking news

Naslovnica

Uz In memoriam i posljednji Intervu Jože Skoka Kajkavska književnost zaslužuje institucionalni prostor, zatim teme posvećene 24. Galovićevoj jeseni, razgovore sa Zoranom Ferićem i Robertom Gojevićem (o projektu FACE(S) i (F)ACES), predstavljanje čeških književnika, također i mladih crnogorskih književnika, u cjelini Sjever-sjeverozapad u društvu s pjesnicima Ivanom Golubom, Božicom Jelušić, Tomislavom Ribićem, Kristinom Špiranec, Tanjom Novac u drugome ovogodišnjem, a inače 4. broju Artikulacija, od str. 121. do str. 124., objavljene su i kajkavske pjesme Božice Brkan iz ciklusa breaking newsciglasta je nova crna i breaking news.

 

Artikulacije, s podnaslovom časopisa za čitanje,  objavljuju Umjetnička organizacija Artikulacije, Podravko-prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika i Baltazar d.o.o.. Glavni im je urednik Marko Gregur, a uz njega ga uređuju i Mario Kolar te Darko Pernjak.

20171209

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/pjesme-bozice-brkan-u-novom-casopisu-dhk-artikulacije/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-25-svibnja-2016-obratite-pozor-stigle-artikulacije-casopis-za-citanje/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-27-svibnja-2016-mario-kolar-izmedu-tradicije-i-subverzije/

http://www.dhk-koprivnica.com.hr/index.php/projekti/casopis-artikulacije

https://www.facebook.com/Artikulacije-%C4%8Dasopis-za-%C4%8Ditanje-860330980766445/

Izbor pjesama B. Brkan u Balkanskom Književnom glasniku

Naslovnica

U prosinačkom broju koji kao glavni urednik potpisuje Dušan Gojkov, Balkanski književni glasnik broj 34.  među 45 vrlo različitih autora od stranice 51. do stranice 62., uz biografiju s bibliografijom, naslovljeno Kronologija, objavljuje izbor 11 pjesama Božice Brkan: musolini, rastovina, dva bori, kajuce, pevcov korak, gda si ležem na zemlu, nadelena, doveka, ta moja kej pesma, postaja XV: molitva matere kristušove, breaking news.

Božica Brkan / prenesena fotografija M.Brezak

 

Link na Balkanski književni glasnik 34:

https://issuu.com/gojkov/docs/bkg_34_poezija

Predstavljene knjige priča “Umrežena” i “Život večni”

22, studenoga 2017. su u Društvu hrvatskih književnika predstavljene dvije zbirke, knjiga kratkih priča “Umrežena” te knjiga kajkavskih priča “Život večni” književnice, urednice i novinarke (naravno i blogerice)  Božice Brkan.

Predstavljači Miroslav Mićanović, Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Lada Žigo Španić i Biserka Ipša / Fotografija Miljenko Brezak

Izuzetan odaziv na premijerno predstavljanje, radi kojeg je u dvorani Društva hrvatskih književnika ponestalo mjesta za sve zainteresirane samo je potvrdio  veliko zanimanje i za nove knjige ove svestrane autorice ne samo stručne javnosti i kolega –  književnika i novinara, već i čitatelja, internetske i šire medijske javnosti.

Dio publike na predstavljanju / Fotografija Miljenko Brezak

9. Koljnofski književni susreti

Teško je ne ostati ushićen pred činjenicom da još postoje te male oaze hrvatskoga jezika poput tvrđave o čije su se zidove razbijali brojni vihori i nedaće. Negdje su bedemi čvrsti, a negdje stoje još samo kao tužni svjedoci nekadašnje žilavosti, zapisao je Đuro Vidmarović o stanju u Gradišću, i s mađarske i s austrijske strane, a podijeljenome već stotinu godinu, gdje se osobito poslije pada željezne zavjese i otvaranjem EU-granica posljednjih godina zorno iskazuje neprirodna ispresjeckanost i gdje se i nakon pola tisućljeća pamte više ili manje velike seobe pred Turcima i još, kako rado kažu, stari jezik, koji je u austrijskome dijelu i standardiziran.

Hrvatski književnici na kraju gostovanja u Koljnofu s domaćinom Franjom Pajrićem / Fotografija Oblizeki
Hrvatski književnici na kraju gostovanja u Koljnofu s domaćinom Franjom Pajrićem: slijeva nadesno Darko Pero Pernjak, Nikša Krpetić Nenad Piskač, Đuro Vidmarović, Tomislav Marijan Bilosnić, Josip Petrlić Pjer, Siniša Matasović, Božica Brkan i Zoran Bošković / Fotografija Miljenko Brezak

Objavljen i zbornik Susreta

Iduće godine početkom studenoga nadamo se ponovnom susretu hrvatskih književnika iz Hrvatske, ali i iz Mađarske, Austrije i Slovačke na jubilarnim 10. Koljnofskim književnim susretima. Nedavni, 9. Koljnofski književni susreti od 9. do 12. studenoga 2017. – meni treći – bili su mi najljepši i najsadržajniji dosad, a na njima su iz Hrvatske sudjelovali Đuro Vidmarović, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Nikša Krpetić, Zoran Bošković, Miljenko Brezak, Nenad Piskač, Darko Pero Pernjak, Josip Petrlić Pjer i Siniša Matasović, iz Austrije Jurica Ćenar, Herbert Gassner, Doroteja Zeichmann i Ana Šoretić, iz Mađarske Timea Horvat, Šandor Horvat te, dakako, Franjo Pajrić, duša događanja te njegov ustrajni organizator i sponzor.

Poslije predstavljanja u Petrovu Selu književnici s domaćinima iz Hrvatske samouprave / Fotografija Miljenko Brezak
Poslije predstavljanja zbornika Koljnofskih književnih susreta i svoga rada u Petrovu Selu književnici s domaćinima iz Hrvatske samouprave  / Fotografija Miljenko Brezak

Nije nevažno, uz Maticu hrvatsku i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Mađarskoj i druge brojne organizacije, ove se godine prvi put u tome nizu skromno javlja i Društvo hrvatskih književnika, iako su kroz desetljeće gradišćanskim Hrvatskim u pohode dolazili brojni uglednih njegovi članovi i intelektualci.

Moslavčani u Petrovu Self: Božica Brkan i kamen s Moslavačke gore s natpisom doseljenja / Fotografija Miljenko Brezak
Moslavčani u Petrovu Selu: Božica Brkan i kamen s Moslavačke gore s natpisom doseljenja / Fotografija Miljenko Brezak

Ubaštinjavanje

S velikim veseljem ističem i kako je prvi put u izdanju Čakavske katedre Šopron, Matice hrvatske Šopron, Udruge Hrvati i ENC GRAH Kume objavljen i zbornik Svi naši književni susreti 1. (radovi inspirirani hrvatskim književnim susretima u Koljnofu), zamišljen već od prvoga susreta, koji je predložio opravo Đuro Vidmarović, danas predsjednik DHK, koji je izuzetno pridonio da se gradišćanski književnici i gradišćanska književnosti prepoznaju ne samo u cijelome Gradišću nego i u domovini i da se prepoznatljivo ubaštine u nacionalnu hrvatsku književnost.

Predsjednica Hrvatske Samouprave u Petrovu Selu Ana Škrapić Timar u Hiši vridnosti pokazuje rajnglu u kojoj je donedavno kuhala njezina svekrva / Fotografija Božica Brkan
Predsjednica Hrvatske Samouprave u Petrovu Selu Ana Škrapić Timar u Hiši vridnosti pokazuje rajnglu u kojoj je donedavno kuhala njezina svekrva / Fotografija Božica Brkan

Zbornik s uvodom Franje Pajrića predstavlja Timeu Horvat, Lajoša Škrapića, Eneriku Bijač, Božicu Brkan, Anu Šoretić, Doroteju Zaichmann tođ. Lipković, Đuru Vidmarovića (s usporedbom Koljnofa u razmaku od prvoga posjeta 1974. do danas!), Igora Šipića, Tomislava Marijana Bilosnića, Marka Gregura, Juricu Ćenara, Nenada Piskača, Josipa Paladu, Herbert Gassnera, Božidara Glavinu, Darka Peru Pernjaka, Šandora Horvata i Nikšu Krpetića. U očekivanome nastavku trebali bi uslijediti književnici koji su se također susretali poput Nikole Benčića, Ernesta Fišera, Petera Tyrana, Nevenke Nekić, Milana Frčka, Drage Čondrića, Mile Pešorde, Dragutina Pasarića, Roberta Mlinarca, Mladena Levaka i drugih.

Josip Petrić Pjer u školi u Petrovu Selu / Fotografija Miljenko Brezak

Gost i Veleposlanik RH u Mađarskoj dr. sc. Mladen Andrlić

S obzirom na različite, i stare i nove podijeljenosti kako unutar Hrvata u Mađarskoj, zatim Hrvata u Austriji, tako i gradišćanskih Hrvata, dobrodošao je u Koljnof ili mađarski Kópháza, i dolazak hrvatskoga veleposlanika u Mađarskoj dr. sc. Mladena Andrlića sa suradnicima kako ne bi ubrzano dalje slabile nejake veze sa starom domovinom, budući da, pojednostavljeno, osim sentimentalnih, uglavnom u novim naraštajima i nema motiva niti prema zemlji niti prema jeziku, te se asimilacija, kojoj je pridodana i globalizacija, nesmiljeno nastavlja. Da se veze Hrvatske i Hrvata izvan domovine i kad su to samo još starim korijenima osnaže, dobrodošao je svaki pokušaj a pogotovo hvalevrijedan poput Koljnofskih književnih susreta.

Njihove escelencije veleposlanici u Budimpešti dr. Mladen Andrić i sada predsjendik DHK Đuro Vidmarović ispred hrvatskoga Kulturnog doma u Koljnofu / Fotografija Božica Brkan
Njihove ekcelencije veleposlanici u Budimpešti dr. Mladen Andrlić i sada predsjendik DHK Đuro Vidmarović ispred hrvatskoga Kulturnog doma u Koljnofu / Fotografija Božica Brkan

Ovogodišnji Koljnofski književni susreti imali su bogati program. Na početku su se književnici iz Hrvatske, prema dobrom običaju posljednjih godina, podijelili u dvije grupe te je jedna gostovala u Petrovom Selu ili mađarski Szentpéterfa najprije na književnoj večeri predstavivši zbornik, a drugi dan gostujući u školi – u Petrovu Selu gostovao je Josip Petrlić Pjer, a iz koljnofske grupe u Velikom Borištofu Nikša Krpetić – te obišavši selo gdje su se Petrovišćani odnosno Hrvatska samouprava na čelu s predsjednicom   Anom Škrapić Timar, ravnatelj kulturnog doma Rajmund Filipovits, Andrija Handler i književnica i zamjenica glavne urednice Medijskog centra Croatica Timea Horvat, mogli pohvaliti s više novosti.

S okrugloga stola o pučkom kazaliđtu kao čuvaru nacionalnoga jezika, hrvatkoga u Austriji i Mađarskoj / Fotografija Božica Brkan
S okrugloga stola o pučkom kazaliđtu kao čuvaru nacionalnoga jezika, hrvatkoga u Austriji i Mađarskoj / Fotografija Božica Brkan

Primjerice, novootvorenom Hišom vridnosti (svojevrsnim muzejom, koji su financirali iseljenici u SAD, koji su ondje sačuvali i dio ponovno vraćenih etnopredmeta), Križnim putem podignutim uz seosku crkvu i groblje čije postave govore hrvatski, petrovinskim, a koji su financirale same lokalne obitelji, svaka svoju postaju. Sjajno je spoj tradicije i modernih mozaika osmislio sombatelski umjetnik Tibor Takács. U Savaria muzeum Szombathely čuva se od vremena kada mu je ravnatelj bio kolega književnik dr. Sandor Horvat originalna kožna mapa iz 1854. s najstarijim slikama moslavačke nošnje, a Akvarele Sandora Erdödyja iz 1837. objavio je kao mapu Muzej Moslavine, 2002. Sjetila sam se toga kada su me Petrovišćani zaista iznenadili – kamenom.

Stomatolog, ugostitelj, vozač i nadahnuto čuvar baštine te sponzor književnih susreta dr. Franjo Pajrić / Fotografija Božica Brkan
Stomatolog, ugostitelj, vozač i nadahnuto čuvar baštine te sponzor književnih susreta dr. Franjo Pajrić / Fotografija Božica Brkan

Početkom 2017. u selo je dovezen spomen-kamen iz Moslavine, na kojem je na hrvatskom i mađarskom upisano kako se 1546. lita prvi put spominju Hrvati u Petrovom Selu. Turki su Moslavinu zauzeli 1545. lita, zato su se stanovniki preselili u Petrovo Selo, koje je pripadalo Varoškoj (Eberau) gospoščini, čiji su vlasniki isto Erdödijevi bili.

Iako napisana mađarski, hrvatska prezimena još živa i na grobljima / Fotografija Božica Brkan
Iako napisana mađarski, hrvatska prezimena još živa i na grobljima: brački kamen za pjesnika Lajoša Škrapića / Fotografija Božica Brkan

Književnici su se poklonili i preminulome važnom petrovoselskom pjesniku Lajošu Škrapiću, Skrapits Lajosz (1938 – 2016) na čijem spomeniku od bračkoga kamena uklesani su pjesnikovi stihovi: Rodni kraj Pinčeva draga,/ krilo, gajbica, ljubavi,/ Ganul sam se mlad od praga,/ dojt ću, kad me moć ostavi.

U Koljnofu su se kolege poklonile sjeni književnika Ferdinanda Šinkovića, Mihovila Nakovića i Mati Sinkoviću, a u Vedešinu je pak svijeću zapalio Đ. Vidmarović kolegi kajkavskpm pjesniku i župniku Pavi Horvatu.

Ana Šoretić govori o pučkim kazališnim grupama po gradišćanskim austrijskim selima/ Fotografija Božica Brkan
Ana Šoretić govori o pučkim kazališnim grupama po gradišćanskim austrijskim selima/ Fotografija Božica Brkan

Okrugli stol o pučkom teatru kao čuvaru kulture lokalne zajednice

Koljnofska grupa književnika predstavila je zbornik i tri knjige izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića, kao uvod u književno obilježavanje 70. rođendana Bilosnića i Vidmarovića, koje je popratilo i sjajno muziciranje lokalnoga tamburaškog sastava Putujuća duša iliti Bondersölj, gostiju iz Beča Dubrovačkih kavalira, te hrvatskih pjesnika-glazbenika Nikše Krpetića i Josipa Petrlića Pjera. Kad se spoje prim, bugarija, mandoline, gitara…, pjeva se hrvatska pjesma, jačka.

Siniša Matasović iskoristio je priliku da se provoza u minimorisu Timee Horvat i da to ovjekovječimo ? Fotografija Miljenko Brezak
Siniša Matasović iskoristio je priliku da se provoza u minimorisu Timee Horvat i da to ovjekovječimo ? Fotografija Miljenko Brezak

Književnici su također s mjesnim amaterima uvježbali improviziranu predstavu Ljubav nas veže i spaja, koju su i odigrali za sve, a kao uvod u subotnji okrugli stol posvećen temi Pučki teatar kao čuvar kulture lokalne zajednice.

Ana Šoretić sjajno je predstavila višedesetljena iskustva seoskih amaterskih kazališnih skupina iz Burgenlanda, njezine iz Celindorfa, zatim iz Klimpa, Mjenova, a pridružili su joj se Timea Horvat govoreći o kazalištima i skečima s druge, ugarske/mađarske strane – Petrovu Selu, Židanu, Koljnofu itd.

Književno-prevoditeljskom radionicom do dobrih prijevoda?

Novinarski i književnoradoznalo raspitivanje kod Rajmonda o Križnome putu / Fotografija Miljenko Brezak
Novinarski i književnoradoznalo raspitivanje kod Rajmunda Filipovitsa o nedavno podignutome Križnome putu / Fotografija Miljenko Brezak

Sve se vrednijom i važnijom pokazuje i već nekoliko godina ustaljena Književnoprevoditeljska radionica odnosno prevođenje recentnih književnih radova, najčešće pjesama, s hrvatskog na mađarski, na njemački, uvjetno na gradišćanski hrvatski, sa gradišćanskog hrvatskog na hrvatski standard ili dijalekt. Prvenstveno se želi motivirati mlade sa simetričnom dvojezičnošću, koji su završili studij u Hrvatskoj ili još studiraju kao i hrvatske gradišćanske spisatelje.

Teško je očekivati da će uskoro iz radionice odmah poniknuti majstori poput Zóltana Csuke koji je (i Krležu!) prevodio s hrvatskoga na mađarski ili Envera Čokalovića koji je s mađarskoga prevodio na hrvatski, ali svakako pridonose približavanju hrvatske i mađarske odnosno gradišćanske književnosti te, nikad se ne zna, možda i (što bolje!) prevedenim knjigama.

Od najstarije zastave do mise na starome jeziku

Samo dio hrvatskih književnika iz Mađarske, Austrije i Hrvatske poslije prevodilačke radionice / Fotografija Miljenko Brezak
Samo dio hrvatskih književnika iz Mađarske, Austrije i Hrvatske poslije prevodilačke radionice: slijeva nadesno Timea Horvat, Jurica Ćenar, Darko Pero Pernjak, Božica Brkan, Herbert Gassner i Josip Petrlić Pjer / Fotografija Miljenko Brezak

Uz drugo, književnici su posjetili i Viteški dvorac Esterházy u danas austrijskom Forchtensteinu, a nekad ugarskom mjestu Fraknó s najvećom privatnom zbirkom oružja te navodno najstarijom hrvatskom zastavom iz 1647. godine.

Pun dom publiek za prilika da se vidi i čuje netto na hrvatskom jeziku / Fotografija Miljenko Brezak
Pun dom publike za priliku da se vidi i čuje nešto na hrvatskome jeziku / Fotografija Miljenko Brezak

Književnici su također prisustvovali misi u baroknoj župnoj crkvi Majke Božje Koljnofske, gdje se inače održavaju proštenja na Malu Gospu. Iako se glavnina služi na mađarskom, popijeva se na starom hrvatskom. Jačka, pjesma nas je održala, njojzi hvala. Još, iako je zbog blizine granice sve više onih koji i s mađarskoga istoka doseljavaju kupujući zemlju i gradeći kuće samo da bi bili bliže poslu u Austriji.

I najobičnijeg se majstora čeka i po pola godine, jer ne dospijevaju od posla u susjeda, tuže se i u Petrovu Selu, gdje je stanje nešto bolje možda i zbog veće udaljenosti od većega grada, dok Koljnofu prijeti, nagađaju, da ga uskoro kao predgrađe proguta Šopron. A već su sada, dodaju, dvostruko manjina. Doduše s dvojezičnim natpisima, poput čuvarnice za vrtić ili cintir za groblje.

Iz koljnofske amaterske kazališne predstave: domaćini i gosti književnici iz Hrvatske / Fotografija Božica Brkan
Iz koljnofske amaterske kazališne predstave: domaćini i gosti književnici iz Hrvatske / Fotografija Božica Brkan

Dok razgledamo selo sa 2200 stanovnika i s muzejom, školom, općinom, hrvatskim kulturnim domom, gostinjcem Levandom našega domaćina Franje Pajrića, doznajemo kako Koljnof ima i crkvu sv. Martina, svoga i zaštitnika cijeloga Gradišća, kojem se god slavi dakako na Martinje i pečenim gusjim stegnima, kako u Koljnofu kažu batacima, dakako s crvenim zeljem, slatkastim na austrijsku i mađarsku kuhinju.

Noćni pogled na dio čudesnoga dvorca Esterhazy s navodno najstarijom hrvatskom zastavom / Fotografija Božica Brkan
Noćni pogled na dio čudesnoga dvorca Esterhazy s navodno najstarijom hrvatskom zastavom / Fotografija Božica Brkan

20171116 – 20171119 

linkovi

Moslavački kamen u Petrovu selu u Gradišću – Umjesto kave 4. prosinca 2017.

Sipčina u izvedbi DND Križ na Kajkavijadi

S geslom Sačuvajmo dragi nam kaj na 25. Kajkavijadi Društva Naša djeca u Varaždinskim Toplicama 19. studenoga 2017. među dvanaest skupina iz pet kajkavskih županija predstavila se i dramska grupa Društva Naša djeca Vladimir Nazor Križ povijesnim prikazom Sipčina Božice Brkan.

“Sipčina” na pozornici Kajkavijade / Fotografija Božica Brkan

Nastupili su mali glumci: Jana Krivec kao Arheologinja, Tamara Martinjak kao mala MiIka Trnina, Matko Kepe kao Rimski vojnik, Zara Broz kao Turčin, Borna Živković kao Profesor Badalić, Josipa Čukelj kao Arheolog i Mia Kuzmić kao Orač.

Glumci i njihova voditeljica – redateljica Marica Kukor poslije izvedbe “Sipčine” / Fotografija Miljenko Brezak

Voditeljica skupine Marica Kukor bila je vrlo zadovoljna izvedbom i uigranošću, unatoč kratkome vremenu. To je inače već treća igra zaredom, poslije Selfie na kipec na Kajkavijadi 2015. i Žabari jel žabe na kolec na Kajkavijadi 2016., a u nizu više godina nastupa i s poezijom na zavičajnoj kekavici iste autorice i kriške djece.

Božica Brkan, autorica teksta “Sipčine” zahvaljuje mladoj glumačkoj družini poslije premijere / Fotografija Miljenko Brezak

 

U dva dana jubilarne Kajkavijade nastupilo je ukupno oko 700 djece.

20171119

Link na video zapis:

Hrvatsko slovo prikazuje zbirku priča “Umrežena”

U rubrici Izlog knjiga, naslovivši tekst naslovom jedne od priča satira Svojih tijela gospodari, Hrvatsko slovo, broj 1176., godište XXIII., od petka, 3. studenoga 2017., prikazuje zbirku kratkih priča Božice Brkan Umrežena.

Nabraja neke od dvadeset i tri fikcionalna teksta i dva nefikcionalna, uvodni (Fikcija i fakcija, naracija, čiča-miča ili priča o mojoj priči) potpisuje autorica a zaglavni, pogovorni (Što ti je vrijeme, što su ti tjedni…) Miroslav Mićanović, kojega i šire citira.

20171103

linkovi

Izašle knjige kratkih priča “Umrežena” i “Život večni”

http://www.bozicabrkan.com/wp-admin/post.php?post=2542&action=edit

Pjesma “Košula za na noč” u izložbenom katalogu Slavice Moslavac

Uz izložbu Zaviri ispod / donje rublje i higijena na izložbi Slavice Moslavac od 12. listopada do 16. studenoga 2017. u Galeriji Muzeja Moslavine Kutina, a zatim će se seliti po više mjesta u Hrvatskoj, objavljen je i vrijedan katalog u kojem je, uz drugo, na jednoj duplerici objavljena i pjesma Košula za noč Božice Brkan iz ciklusa posvećena majci.

Dio kataloške duplerice s pjesmom
Dio kataloške duplerice s pjesmom

Pjesma je pisana kekavicom, idiomom kekavice kajkavskoga autoričina rodnoga Okešinca u Moslavini, s rječnikom manje poznatih riječi.

Prvi put autorica ju je javno čitala na kolovoškoj Croatii redivivi ča-kaj-što u Selcima na Braču, a objavila u izložbenom katalogu. Košula za na noč je nočna košulja, spavaćica, metaforička. Objavljujemo u cijelosti.

Naslovnica kataloga
Naslovnica kataloga

Božica Brkan
košula za na noč

se si mislim a nesem si mislila morala bi si kupiti nekej

če za v bolnicu
če za silu ne dej bože
nigda ne znaš

imam te kojekakve spavačic i pidžami sekojake
ne bi morala ni kupuvati
ima v jormaru još i kakve  
i za po zime i za po letu
jene da te vtopliju druge da te ofriškaju
i od najfinešega atlesa i z širokemi špicami
i najteneše kej pavučina
i najmekše z pariza i z koječem kej ni ne znam kej je
i z kojekakve moje dobe i po kojekakve modi
če sem je de koji put preprala
nekej sem spravila i če mi se igda nuka narodi

najprosteše sem najprvo ponosila ne ne bilo šteta
nekej sem i podelila zdavala
bebidolki i kombinejov više neg za spati
a nesu bogme bile ni jeftine
da bi si čovjek mam vujne samo tak legel
a da jes sekej sem vujnemi speč mogla toga nasejnati

Fotografija Božica Brkan
Fotografija Božica Brkan

imam i te paretaste deteče plaftičev z medeki i z patulki
dva po dva mogla bi pripasati za jenu spavaču
to bi si bome i sama znala skrojiti i zešiti
al rajše spim v tomu komadu svojega torinskoga platna vu te svoje spavače
kej više ne za niš

ne ta spavača ni za niš a kam za spati
i velim gda pesmu napišem bome ju bum v stare krpe hitila
i pišem i pišem i nikak da pesmu donapišem

prede se bu moja košula nočna sa razišla
naj se razide a kej je ja bum če mi pesma gotova ne

vujne mi je nekak najlepše leči i
vujne mi se najlepše zdiči

morti kej ju je mater raznosila dogda je god mogla
i kej ju ja nemrem nikak raznositi
ne da se i ne da

se bi si slekla i samo bi si to kej sejne lozno oblekla
kej da nas je košula sparila
kej da je kej koža kej smo ju zajeno skrojile
od jene amfučne dužine
širina za dužinu
širšeše neg dukše
i čez nu smo se dotikavale
i mej sobu
i mej životom i mej smrtju

Fotografija Božica Brkan
Fotografija Božica Brkan

a senak sem pak čera dela prat i sušit
košulu nočnu kej sem slekla predečerom
i pak si ju bum čistu oblekla z velkoga popeglanu (tek tulko da je
ionak se bu na postele mam zgržvala)
tu krpu loznu kej samo kej se ne raspuzne
v niš
očice su je bogtepitaj gda krenule i odzgor i odzdol
i gdegde su se vlovile poprav v veliku luknu
i da ju ne slečem tu i tam kej bi ju poprati
kej bi ja vidla te lukne na pleča
i kak su saki put se vekše i vekše
saki dan z sakem prajnem peri deri i niti je se mejne
konec se je je i na rukave puščal
i rub se je prek odrubil
okolo na okolo malo fali

morti je a morti si ja samo zamišlam kak je poprav videti
da je košula z plavem bila zarublena
i okoli vrata i oko rukavov
da je negda i na satlinu imela i špičice
plavkaste kak su i te
cveteki i listeki jel tufnice kej jim farbu da baš i očeš više nemreš potrefiti
(da sem ju ja kupuvala sebe bila bi lila rozasta morti i žuta
i da je prišita bila bi pocigana
prek sera skorom bela
belina kej mraz kej sejna kej ti spati ne da kej je mesec nalejal)

i same mi je videti
da ne neg za hititi
a neče mi ju se nekak još prek othititi
zanavek
a kej bi žnu
nit nema vujne kej pošteno za pokrpati
a kamoli za prekrojiti
ne ni za stare krpe da bi si tepihe zetkala
jel da bi jobluke žnu pral vuz tulike čarobne krpe i krpičke
ma ni za spirilek
pod prsti se ne vidi niš nek krpica tak tenka da
nemreš znati više jel to bil paret jel lajnen
kej isto cvete plavkasto

od matere sem ju donesla več su vu se kej i mater stišnenu
(sa je prešla širom
da mi je komej do spod kolena)
je ostala
tak
da ne več ne treba
kej zmijsku košulicu ju je zgulila
kej da se je preslekla v drugo agregatno stajne a da nes ni znala gda
ne znala kej bi žnu kak i z kožu (i ona je več bila prek zviš
mogel si črez nu videti)
nes ni ja znala kej bi žnu
al dišala mi je na mater gda ni mater več po sebe dišala ne
šteta mi ju bilo hititi i tak odepranu nit po nit
a morti bi i matere (če i ne bi zeznala) bilo žal da sem ju samo tak hitila
pak kej bum žnu neg sem ju na se natukla
dogda se ne dodere
ne dugo

Fotografija Božica Brkan
Fotografija Božica Brkan

če ne toga bilo ni v nejne ni v moje mladosti
kej da smo na nekvomu pidžama partyju
kej da nas je ona za to sparila
nigda si ni gda me je nosila mater moja i ja nesmo bile bližeše
neg prek te naše košule
če nigda po noči

negda nanegda si mislim kak sem si čez tu spavaču
bližeša z materju neg igda
gda me je i nosila
da bi nam to platna amfučnoga bilo
i materina i moja
kej jena koža
čez koju se moremo napipati mej sobu
mej životom i smrtju

al sejeno gda si ležem
če se več nemrem samo z sejnami pokriti
(sejne samo negda poprav nesu dost
čovek sav sprezime)  
najmilneše mi je zaspati vu te svoje košule nočne nasebe
kej z onu spavaču z divje šipkovače
kej mi je maličke mater metala pod vankuš 

kej da je se to več negda negde bilo
kej da je v pesme moje od navek gda ju još ni napisala nes
kej da sem imela več tu zmučenu spavaču
i kej da sem se preslekla
(za sejne mi samo tu i tam sfali)

ne ta spavača ni za niš a kam za spati
i velim gda pesmu napišem
bome ju bum v stare krpe v smetje za kej bilo
za reciklažu hitila
i pišem i pišem i nikak pesmu dopisati
prede se bu moja košula za na noč sa razišla
naj se razide znam da se bu razišla
al kej je ja bum
če mi pesma gotova ne

da me ne sram
da se ne znam zakej mrtvika mora v mešno obleči
i gda bi si mogla zebirati
bi si bome tu svoju niškoristi košulu za na noč i za one svet pripravila
(nigda nemreš znati)

kej kakvu kurticu t-short ajmpideklin z plave listeki i z plave cveteki
potočnica zvončekovi zumbuli jorgovani vergismajniht
dalo bi se čoveku i lepo zaspati i lepo spati
a kuliko mi je znati ima se bome spati i kej

20160201 – 20160213 – 20160223 – 20160308 – 20160315 – 20160316 – 20160321 – 20160322 – 20160325 – 20160327 – 20160401 – 20160404 – 2060406 – 20160415 – 20160416 – 20160424 – 20160425 – 2060508 – 20160713 – 20160730 – 20160731 – 20170302 – 20170311 – 20170312 – 20170420 – 20170424 – 20170427

manje poznate riječi:
ni za niš –
ni za što
košula za na noč
– noćnja košulja, spavaćica
ofriškati – osvježiti
amfučna – jednostruka
predečerom – prekjučer
zgržvala – izgužvala
loznu – istanjenu, iznošenu
raspuzne – razie se, razdere
satlin – gornji dio, samostalno krojen dio odjeće
othititi – odbaciti, baciti
spirilek – krpa za pranje posuđa
odepranu – ispranu
negda nanegda – konačno
divja šipkovača – pasja ruža, šipak, Rosa canina L.
mrtvik – mrtvac, pokojnik
v mešno obleči – odjenuti svečano
kurtica – košuljica, podsuknja
ajmpideklin
– jastuk za dojenče
potočnica zvončekovi zumbuli jorgovani vergismajniht – vrste cvijeća koje cvste modro
     

20171101

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/katalog-uz-izlozbu-zaviri-ispod-donje-rublje-i-higijena-na-izlozbi-umjesto-kave-3-studenoga-2017/

Zaviri ispod / donje rublje i higijena na izložbi – Umjesto kave 13. listopada 2017.

http://www.bozicabrkan.com/predstavljen-zbornik-moslavine-br-xv-2016/

http://www.bozicabrkan.com/b-brkan-u-zborniku-moslavine/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-26-srpnja-2016-slavica-moslavac-ili-ime-je-znamen/

http://oblizeki.com/zepce-u-ozracju-duhovnoga-i-zemaljskoga-kruha-16080

http://oblizeki.com/prica-o-kruhu-%E2%80%93-izlozba-kao-povod-za-blagdanski-izlet-u-proslost-i-pecenje-obrednoga-kruha-4372

http://www.kscdonbosco.ba/2015/11/30/proslava-dana-kruha-i-zahvalnosti-za-plodove-zemlje-u-ksc-u-don-bosco-zepce/

https://www.facebook.com/media/set/?set=a.905271692860913.1073742113.776050832449667&type=3

https://www.facebook.com/KŠC-Don-Bosco-Obavijesti-176784295845440/?fref=ts

 

Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa nastupila u Poreču

Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa, od 20. do 22. listopada 2017. godine sudjelovala je na 21. Smotri dječjeg stvaralaštva koja se u organizaciji Saveza društava Naša djeca Hrvatske održala u Poreču.

Smotre su prilika za prezentaciju godišnjih rezultata dječjih kreativnih aktivnosti iz područja likovne, dramske, plesne i glazbene umjetnosti te tehničkih, informatičkih i ekoloških aktivnosti za djecu. Posebnu vrijednost ima i afirmacija odgojno-umjetničkog rada s djecom u matičnim Društvima Naša djeca,  ali i druženje djece i odraslih u radosti, igri i  stvaralaštvu.

Za odlazak djece u Poreč Općina Križ podmirila je troškove prijevoza, a djeca su se predstavila kekavskim igrokazom Žabari jel žabe na kolec, koji je autorski potpisala Božica Brkan i koji je dio projekta Mala škola kekavice koji provodi DND Vladimir Nazor Križ.

.

Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa nastupila u Poreču