Uvod pjesnika i izdavača u knjigu Encuentros. Poesía Croata Contemporánea. Bogota: Editorial Escarabajo, 123 str.; izabrala i prevela Željka Lovrenčić.
S velikim zadovoljstvom zamjećujemo da se na španjolskome jeziku pojavila knjiga Encuentros – poesía croata contemporánea (Susreti – suvremena hrvatska poezija), izbor pjesama nekolicine najistaknutijih hrvatskih pjesnika. Izbor i prijevod potpisuje istaknuta hrvatska književnica, esejistica, prevoditeljica i istraživačica Željka Lovrenčić koju sam imao zadovoljstvo upoznati u Santiagu, u okviru svog projekta U potrazi za pjesnicima, zahvaljujući čileanskom pjesniku Teodoru Elssaki.
Taj mi je projekt otvorio čarobna vrata Iberoameričke zaklade u koju sam došao jedne večeri u društvu nekolicine čileanskih pjesnika. U njoj su hrvatski pjesnici Boris Domagoj Biletić i Mladen Machiedo čitali svoje pjesme na hrvatskome, a Željka u svome prijevodu na španjolski. Premda sam bio zadivljen poezijom koju sam čuo, nikada mi ne bi palo napamet da ćemo nakon pet godina u Kolumbiji, u Bogoti, u Nakladi Skarabej (Editorial Escarabajo) objaviti isto takvo blago kao što je bilo ono koje sam slušao one noći. (Sve to zahvaljujući neumornom Željkinom radu i njenome promicanju poezije svoje zemlje na drugim područjima).
Čitati stranice ove knjige isto je kao nalaziti se u brodu koji se ljulja na valovima Jadranskoga mora jedne večeri dok je obzorje narančaste boje, staviti na leđa bocu, pričvrstiti utege za balast oko pojasa, metnuti u usta regulator zraka i baciti se na leđa u vodu, u potragu za tim blagom. Ne radi se o kovčežiću punom dragulja, ukrašenom dragim kamenjem koji je neki ronilac ukrao na nekom području u Novome svijetu; radi se o čistoj fauni.
Uroniti poput ronilaca u to more znači ući u svijet gdje ćemo pronaći blistave koralje, dom nekih morskih bića koja nam u dubinama pokazuju svoj svijet. O tome pjeva Drago Štambuk u svojoj pjesmi Spalatum dok spominje Split i njegovu Dioklecijanovu palaču, smještene nasuprot Jadranskog mora.
Ivan Babić nam pak govori o bojama…
Svaki pjesnik priča neku svoju priču, sabire neke životne događaje zbog kojih ljudi uranjaju u situacije iz kojih teško pronalaze izlaz. Čini se da Boris Domagoj Biletić razmišlja o samome sebi, o nekoj dragoj ženi i onome što ga okružuje.
Tomislav Marijan Bilosnić, spominjući Afriku u pjesmi Crnac u kapi rose, nastavlja pričati o istome moru, odnosno mjestu iz kojega potječu sva bića s ovoga svijeta.
Neda Miranda Blažević-Krietzman u pjesmi Tajno blago pjeva o blagu koje pronalazi u svome moru.
Dok upoznajemo more ovih pjesnika, također možemo baciti pogled na ono što ih okružuje i zaključiti da smo, kao što je rekao Borges, usprkos daljini koja nas dijeli, ipak svi jednaki. Smrt, ljubav, vrijeme, osnovne su teme kojima se bave ljudi na bilo kojoj strani svijeta, koliko god različiti bili. Božica Brkan nam to jasno daje do znanja u pjesmi Vermut. Isto je razvidno u pjesmi Dunje Detoni-Dujmić naslovljenoj Bez pretjerivanja, molim.
Kod Nikole Đuretića na vidljiv način pronalazimo vezanost uz prolaznost vremena. Na kraju nam ostaju lijepa iskustva dok se ona druga brišu premda se i ono dobro u konačnici pretvara u opalo lišće.
Ernest Fišer u svojoj pjesmi Vrijeme buduće ili vrijeme ničije spominje upravo uspomene, sada pretvorene u opalo lišće. O vremenu govori i u pjesmi Misterij šutnje.
Slavko Jedričko ide još dalje. Govori o ciklusima koji vladaju u prirodi i posljedicama koje njihovo ponavljanje ostavlja na nas.
Tomislav Milohanić nam u pjesmi Ogrebotina iznutra, izvana ukazuje na dvojnost vanjskoga i unutarnjeg, na rane koje se zacijele na koži, ali ipak ostaju u našoj duši.
Luko Paljetak kreće istim putem u pjesmi 3 kad govori o mladosti i o tome kako sve gubi svoj sjaj.
Kao u svim slikama koje pokušavaju oponašati stvarnost, tako i kod svakog od zastupljenih pjesnika otkrivamo njegove težnje i boli. Težnje i boli, koje nam, čini se, pomažu u pronalaženju sebe samih.
Ovo je, dakle, mali prikaz jednoga mora koje se preko svih svjetskih voda povezuje s našim. Ostavljam vas da sami ronite i pronalazite odraze svojih vlastitih blaga.
Prijevod: Željka Lovrenčić
20180404
Tekst je 13. travnja 2018. objavljen u “Hrvatskom slovu” na 22. stranici u rubrici Hrvatska književnost
linkovi
http://akademija-art.hr/art/knjiga/hrvatski-pjesnici-u-kolumbiji/
https://www.bozicabrkan.com/encuentros-ili-12-hrvatskih-pjesnika-na-spanjolskom-u-kolumbiji-umjesto-kave-3-ozujka-2018/
http://oblizeki.com/cokolada-i-kava-kao-kolumbijski-suvenir-i-umjetnost-21970
https://mojahrvatska.vecernji.hr/vijesti/bogota-encuentros-zeljka-lovrencic-knjiga-pjesnik-1232713
http://www.matis.hr/hr/naslovna/89-dogadanja/10989-u-bogoti-predstavljena-knjiga-encuentros
http://dhk.hr/medunarodni-projekti/hrvatska/predstavljanje-suvremene-hrvatske-poezije-u-kolumbiji
https://www.facebook.com/eduardobecharan/