Boraveći u studenome na Koljnofskim književnim susretima u Petrovu Selu u Mađarskoj, mađarski Szentpéterfa, baš sam se iznenadila, malo je reći ugodno, kada su me odmah navečer, još uoči književne večeri, domaćini iz Hrvatske samouprave odveli do kamena. Moslavačkoga rekoše Ana Škrapić Timar, predsjednica Samouprave, zatim ravnatelj kulturnog doma Rajmund Filipovits, Andrija Handler i književnica i zamjenica glavne urednice Medijskog centra Cratica Timea Horvat
U ožujku 2017., ispričaše usput, postaviše ga posred sela dovezavši ga doslovce iz moje zavičajne Moslavačke gore, iz kamenoloma pokraj Kutine. Pomislih: Ma tko bi si dao toliko truda?
Lijepo je to opisala kolegica mi po peru Timea Horvat, spominjući u Hrvatskom glasniku kako su projekt postavljanja kamena potpomagali Veleposlanstvo RH u Ugarskoj, Josip Mazurek, vlasnik IGM Moslavinakamen d.o.o. i klesar Imre Mészáros.
A, eto, dali su si, baš kao što su si dali da se na grobu Lajoša Škrapića, Skrapits Lajosz (1938 – 2016) zabijeli brački kamen, dakako s otoka Brača. Jedino je spomenik pjesniku obiteljski, privatni, a mnogo teži, taman, grublji i neugledniji – javni, seoski. Ali također spomenik i dojmljiviji nego što bi bila jedna od onih savršeno oblih moslavačkih kamenih kugla. Hrvatska samouprava na spomen-kamen iz Moslavine dala je uklesati na hrvatskom i mađarskom:
1546. lita prvi put spominju se Hrvati u Petrovom Selu. Turki su Moslavinu zauzeli 1545. lita, zato su se stanovniki preselili u Petrovo Selo, koje je pripadalo Varoškoj (Eberau) gospoščini, čiji su vlasniki isto Erdödijevi bili.
Poslije pet stoljeća usmene predaje o toj seobi – seobe očigledno ni do danas nisu prestale – o tome zapis i u – kamenu.
Nisam mogla ne spomenuti tu kamenčinu – za koju sam propustila pitati i koliko je teška i kako su je uspjeli podići i dovesti – i na Radionici lijepoga pisanja i svega lijepoga za čazmanske osmaše i srednjoškolce u okvira Dana Slavka Kolara koju sam nazvala Oblutak.
20171204
linkovi