Davor Šalat: Glas tranzicijskih gubitnika

Naslovnica REPUBLIKAMjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, broj 2, veljača 2015./ Kritika, str. od 76. do  78.

 

Kritika

Cjelovit tekst kritike Davora Šalata “Glas tranzicijskih gubitnika” objavljen u časopisu “Republika” u dijelovima je pročitan na predstavljanju knjige Božice Brkan “Obrubljivanje  Veronikina rupca ili Muka 2013.” na Tribini DHK u Društvu hrvatskih književnika 21. siječnja 2015. prenosimo u rubrici Recenzije.

“Kajkavska čitanka Božice Brkan” pomoćno nastavno sredstvo u srednjim školama

kajkavska_citankaOdlukom Agencije za odgoj i obrazovanje od 20. veljače 2015. godine odobrena je uporaba pomoćnog nastavnog sredstva u srednjim školama: “Kajkavska čitanka Božice Brkan”, autorski zbornik književnih tekstova (s rječnikom s više od 6000 riječi), nakladnik Acumen d.o.o., autor Božica Brkan, nastavni predmet i program na koji se odnosi: Hrvatski jezik, vrsta škole i razred na koji se odnosi: srednje škole, svi raredi, uz obrazloženje: “...Tematsko-motivskom raznolikošću, te jezično-stilskom razinom tekstova u čitanci, posebice leksikom, pomoćno nastavno sredstvo primjereno je i prihvatljivo za uporabu u srednjim školama.”

Na koncertu Ususret 50. Krapini: i pjesme Božice Brkan

IMG_9377.JPGBB&Milka&Djuro+
U prvom planu: Božica Brkan, Milka Bunjevac i Đuro Vidmarović (Snimio Miljenko Brezak/Acumen)

U Klubu Zagoraca u središtu Zagrebu, u Palmotićevoj, u petak 20. veljače 2015. održan je koncert “Ususret 50. Krapini”. Uz pjevane evergrine dramska umjetnica Biserka Ipša čitala je kajkavske stihove Božice Brkan i Branke Jagić  s recitala koji se također tradicionalno također održava u Tjednu kajkavske kulture (odabir Radovan Novina). Izvedene su tri pjesme B. Brkan: da je koje če fota napravil, špilhoze na tufne i postaja XV: molitva matere kristušove.

 

postaja XV: molitva matere kristušove

 

majka boža mater kristušova

ti si ženska i znaš kak to je nam ženskam

če ti nemreš baš niš napraviti dej se ze svojem sinom božim

lepo pospominaj

morti te poslune

znam da ni moj mene neče poslunuti morti ni tebe tvoj

al pogleč kak idemo kam idemo kam bumo za jeno zišli

kej jezuš kristuš se mučimo

kalvarija je to krvava

da more kak sneti to raspetje z nas

poprosi ga

 

20130123 – 201320128

(Pjesma je iz zbirke “Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013.” (Mala knjižnica DHK-a, 2014.)

B.Ipša
Biserka Ipša (Snimila Božica Brkan/Acumen)

Od glazbenih su pjesme Zagorske steze (i Bedekovčan – I. Bedekovčan), Da sem ti lasima zvezala roke (R. Bosner – D. Britvić), Pri “Veseloj Zagorki” (M. Tomašević – K Tomašević), Još vanjkuši nate dišiju (A. Dedić – A Koprek), Stiha povedaj mi mati (Đ. Jusić – N. Zuban), Tancaj, tancaj (V. Čaklec – V. Glovacki), Dugo me ni bilo (A. Dedić – D. Britvić), Suza za zagorske brege (Z. Špišić – A. Bešenić), Popevka za ljubav, a suza za kraj (V. Čaklec – V. Čaklec i M. Doležal), Šala bila, šala bu (I. Stamać, D. Bahun) i Popevke sem slagal (V. Paljetak – D. Domjanić) izvodili Danijela Pintarić i Višnja Korbar te klarinetist Branko Ovčarić uz pratnju glazbenog sastava Darko Berović (klavir), Tomislav Presečki (gitara), Pere Ištvanić (bas) i Karlo Kukovačec (bubnjevi). Vodio je Željko Slunjski. Vrlo ugodna večer.

IMG_6917
Branko Ovčarić i Danijela Pintarić (Snimio Miljenko Brezak/Acumen)

 

Prijevodi književnih radova Božice Brkan objavljeni u časopisu MOST/ The Bridge

TheBridge

U časopisu za međunarodne književne veze Društva hrvatskih književnika/ Croatia Journal od International Literary relations “Most”, “The Bridge” (glavni urednik Davor Šalat i urednik Strahimir Primorac), u broju 3-4/2014., str. 145. -147. u prijevodu Ane Janković Čikos objavljeni su na engleskome jeziku prijevodi književnih radova Božice Brkan s biografijom – kratka priča Ljubavna arka (Love Ark) te odabrane pjesme: Dječak i javor (A Boy and a Maple Tree), Mrtvo drvo (Dead Tree), Oblutak (Pebble), Mogla bih otići (I could leave), Izgubljena (Lost), Posveta (Inscription).

Love Ark

That you left me, it is certain as of last night. Without a shadow of a doubt.

I too have finally seen you with her. After everyone else has. I’m still alive this morning and I guess I survived then too. I’m surprised at myself. If only you’d told me. I wouldn’t have come. I thought that you were mad with me. That I again said something too much. Oh, yes, I too have virtues, but apparently she has more than I. With fewer words. With less effort. What was I supposed to do then? I just switched off all telephones.

I wish I could cry. I couldn’t even fall asleep. I drank the first thing that came to hand. Almost an entire bottle. It was liqueurishly pastel, herby and sweet, with a final bitter finish. It lulled me to sleep. I was swaying in the dream like at the sea. Like at some vast waters. I was sailing on a sailboat as on our last week’s two-week blissful cruise. In the pose from the Titanic, but aboard Noah’s Ark. I know it was an ark because I saw Noah. Methuselah with a beard that has never been shorn as in our religious education catechism booklet. He asked me where you were, and I didn’t know what to say to him. You weren’t there. I cried in the dream and he consoled me.

I have no idea how he ever received me aboard his dreamlike vessel immersed in misty clouds and waters, in the rainy horizon, because there were mates everywhere: a mare and a stallion, a cow and a bull, a cat and a tomcat, a dog and a bitch, a hen and a rooster, a duck and a drake, a sow and a boar. And a couple of wild boars, and a stag and a doe, and a couple of deer. A male and a female stork. Pheasants, lions, tigers, elephants, bears both brown and polar… There were a few hermaphrodites too. Some of the animals were pregnant. There were both herbivores and carnivores, but there was no grappling whatsoever. There was neither any neck wringing nor any devouring. Out of fear of one another, out of fear of God’s will or out of fear of big waters, they all waited in the boarding queue patiently, marshalling themselves in pairs economically and harmoniously starting at the bow and observing the draught under the persistent rain.

Only I had no mate. Only I could not think of a way to transmit my seed, my genes and my love from this torrent.

Translated by Ana Janković Čikos