Pesme, pjesme u novom broju Nove Istre

Nova Istra, časopis za književnost, umjetnost i kulturu Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika(glavni i odgovorni urednik Boris Domagoj Biletić) u br. 3., godište XXIII., sv. 61, , Pula, jesen 2018. objavljuje u odjeljku suvremene književnosti od str. 18. do 37. i 23 pjesme Božice Brkan: iz ciklusa Breaking News – are you syrious, are you serious; selfić na akropoli, kipci; iz ciklusa Nemoj mi to govoritipjesme večnost, nesem vas se nadala, mi dve, puno me pitaš, potle zajne pomasti, na rubu gnezda, pustiti se v luft, lepe mlade joči, vuha; iz ciklusa Baobab pjesma suhozid; zatim Minijature, kojekakve stube u nebo, soc, mora, kiša, Reče mi prijateljica, Dotaknuti; Ikar/Ljubavni let, Šest minutai slika.

Također su, uz druge, objavljeni tekstovi Daniela Načinovićai Ivana Grljušića, tematski blok 22. Šoljanovih dana 2017. o Ivi Andriću sedmoro autora, zatim prijevodi Paula Bourgetai Sauta Engüllüja, filozofija Waltera Benjamina, tekst Marijana Jelenićao zavičaju te recenzije knjiga Ludwiga Bauera, Željke Lovrenčić, Diane Rosandić Živkovići Joanis Arvanitas (pseudnim Jovana Nikolaididsa).

Božica Brkan
are you syrious, are you serious
(iz ciklusa BREAKING NEWS)

ni ne sjedim pred teveom
programi se sami gledaju
jutarnji program ne sapunica nego news
otkud sad primjećujem nečujni svoj plač
najava novoga izbjegličkog vala
neka žena predstavlja projekt are you syrious
ustobočim se na tipfeler
nehotice trebim tipfelere profesionalna deformacija valjda
čak i ja toliko znam engleski
ne bi li trebalo pisati are you serious
onda trebim vlastite suze
a i stroju dojadi što se sam gleda pa se
osvetoljubivo i gasi sam od sebe

20160801
20170429

manje poznate riječi:
are you syrious – jesi li ti Sirijac
are you serious – jesi li ti ozbiljan
trebiti – prebirati, probirati, čistiti (npr. trebi se grah)
dojaditi– dosaditi, dozlogrditi

20181130

Linkovi 

Ležaljke B. Brkan u Novoj Istri

http://dhk.hr/ogranci-dhk/detaljnije/objavljena-je-nova-istra-3-2018

 

U Kraljevstvu za knjigu kritika pjesničke zbirke Obrubljivanja Veronikina rupca ili Muka 2013.

U najnovijoj knjizi odabranih kritika, kolumni objavljivanih u Vijencu od 2011. do 2018. Ljerke Car Matutinović Kraljevstvo za konjauz druge je autore poput Borisa Domagoja Biletića, Tomislava Domovića, Gorana Gatalice, Drage Gervaisa, Maje Kušanić Gjerek, Davora Grgurića, Željka Kneževića, Miroslava S. Mađera, Cvjetana Miletića, Božice Pažur, Sonje Zubović, Bogdana Arnautovića, Albina Crnoborija, Jasminke Domaš, Jože Skoka, Miljenka Stojića, Darka Pere Pernjakai drugih uvrštena i Božica Brkan.

Vrlo nadahnuta kritika objavljena u Vijencu MH, br. 549, 19. ožujka 2015.. s posebnom perspektivom kritičarke – Globalistička prikazanja i mirakulio knjizi pjesama Obrubljivanju Veronika rupca ili muka 2013, DHK, Zagreb, 2014. (str. 15.-17.).   pročitana je i na predstavljanju u DHK 26. studenoga 2018. Knjigu je objavila Biakova, a pogovor je napisala dr. sc. Željka Lovrenčić.

20181128

Linkovi

Kraljevstvo za knjigu daje Ljerka Car Matutinović – Umjesto kave 28. studenoga 2018

O lakrimoniju, lakrimariju, suzniku – Umjesto kave 31. svibnja 2018.

https://www.bozicabrkan.com/ljerka-car-matutinovic-o-zivotu-vecnom-bozice-brkan-u-vijencu/

http://www.stav.com.hr/tekuca-kritika/zeljka-lovrencic-kraljevstvo-za-ljerkinu-knjigu-ljerka-car-matutinovic/

http://www.matica.hr/vijenac/549/globalisticka-prikazanja-i-mirakuli-24292/

 

Na 26. Kajkavijadi – Fašejnek

Mali kriški glumci premijerno izvode igrokaz za djecu “Fašejnek” Božice Brkan na 26. Kajkavijadi / Fotografija Miljenko Brezak

Dramska grupa Mala škola kekavice Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa u nedjelju, 25. studenoga 2018. drugog dana 26. Kajkavijade u Varaždinskim toplicama premijerno je izvela igrokaz Fašejnek Božice Brkan, koji je s njima uvježbala voditeljica Marica Kukor. Igrokaz se temelji na pokladnim običajima kriškoga kraja, osobito autoričina rodnog Okešinca.

Originalna zastava za igrokaz “Fašejnek” i glumci na jednoj od proba / Fotografija Ivana Posavec Krivec

S geslom Sačuvajmo dragi nam kaj tako se s još šest kajkavskih županija predstavila i Zagrebačka, jer maleni Križani prema tradiciji donose na pozornicu svoju kekavicu. Nastupili su mladi glumci: Jana Krivec, Dorotea Jambrečina, Ana Bogdan, Mia Kuzmić, Lana Knok, Josipa Čukelj, Tamara Martinjak, Zara Broz i Borna Živković.

Glumci, autorica igrokaza “Fašejnek” Božica Brkan, Ivana Posavec Krivec, Marica Kukor, roditelji i ostala pratnja poslije premijerne predstave / Fotografija Miljenko Brezak

20181125

Linkovi

http://www.bozicabrkan.com/mala-skola-kekavice-predstavljena-na-skupstini-dnd-a-u-zagrebu/

https://www.bozicabrkan.com/sipcina-u-izvedbi-dnd-kriz-na-kajkavijadi/

https://www.youtube.com/watch?v=lM44CIf3LYk

https://www.youtube.com/watch?v=QItrStthj8A

https://www.youtube.com/watch?v=-jq8PbN8iXM

http://www.bozicabrkan.com/dramska-skupina-drustva-nasa-djeca-vladimir-nazor-iz-kriza-nastupila-u-porecu/

Kratka priča-satira Odojak Božice Brkan u finalu Slavka Kolara

Gradska knjižnica Čazma u četvrtak 15. studenoga objavila je rezultate natječaja za kratku priču satiru Slavko Kolar 2018.

Prenosimo sa http://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/

Stiglo je 69 radova iz svih krajeva Hrvatske te nekoliko iz inozemstva (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija). Povjerenstvo u sastavu Hrvoje Kovačević, Miroslav Mićanović, Branislav Oblučar, Slađan Lipovec i Vinka Jelić-Balta izabralo je 10 finalista:

Božica Brkan: Odojak
Antonio Dević: Trgovački putnik
Dražen Filošević: Zemljaci
Franjo Frančić: Istriada
Oliver Jukić: Čemu patnja?
Davor Mandić: Svinjac
Nada Mihoković-Kumrić: Tri gospodara
Ivona Mikjel: Pjesma
Renata Srečić: Nagradna igra
Ivan Šestan: Prva domovina, druga domovina

Pobjednici će biti objavljeni na Danima Slavka Kolara 2018., subota 01. prosinca 2018. u 11. sati uz izložbu s pregledom radova unatrag svih šest dosadašnjih natječaja. Sve finaliste možete pročitati na web-stranici knjižnice, kao i priču prve pobjednice ovoga natječaja 2012. Božice Brkan Odojak.

20181119

linkovi

http://www.gradska-knjiznica-cazma.hr/index.php/novosti/1440-finalisti-slavko-kolar-2018

http://www.bozicabrkan.com/?s=svoga+tijela+gospodari

Strahimir Primorac u Forumu o zbirkama priča „Umrežena“ i „Život večni“

Forum, mjesečnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u broju 7.-9. srpanj – rujan 2018. (glavni i odgovorni urednik Krešimir Nemec, uredništvo Mladen Machiedo i Miro Gavran) u Književnoj kronici, uz drugo, na stranicama od 966. do 977. objavljuje i vrlo opsežan i studiozan članak Strahimira Primorca „Samoća umreženih, zatvorenost ruralnih“ (Božica Brkan, Umrežena: knjiga kratkih priča; Život večni; knjiga kajkavskih priča; Acumen, Zagreb, 2017.).

Forum, broj 7.-9. srpanj – rujan 2018., 966. i 967. stranica

Link:

http://www.bozicabrkan.com/strahimir-primorac-samoca-umrezenih-zatvorenost-ruralnih/

„Ledina“ ponovno u Radio romanu Hrvatskoga radija

U tjednu od 29. listopada do petka 2. studenoga 2018. Radio roman na Trećem programu Hrvatskoga radija od 9, 30 sati četvrti put, drugi put ove godine, reprizira adaptaciju romana Ledina Božice Brkan. Radijska premijera bila je u prosincu 2015.

Iz najave:

Božica Brkan: LEDINA 1/5 Dramatizacija: Dubravko Torjanac Glazbeni urednik: Franka Meštrović Ton majstor: Srđan Nogić Redatelj: Dejan Šorak Premijera: 07.12.-11.12.2015. Urednica: Maja Gregl Uloge: Asja Jovanović, Dora Lipovčan, Damir Šaban, Slavica Knežević, Tena Nemet Brankov

Ledina je literarna rekonstrukcija života obitelji Brkan u više od tri stoljeća i desetak naraštaja. Iz krhotina sjećanja i obiteljskih legendi te rijetkih dokumenata oživljavaju ženska svjedočenja o ljubavi i mržnji, ponosu, patnji i osveti. Autoričine pretkinje su Matija, koja krnju obitelj iz jednoga carstva dovodi u drugo kao u obećanu zemlju; Mara, koja zbog ljubomore i osvete postaje palikuća i bjegunica u Ameriku; Julča, koja se nosi s mužem bez nosa i sinom s grbom; Janča,koju udaju već u djetinjstvu i koja sinovom smrću ostaje sama na svijetu…

Linkovi

http://radio.hrt.hr/emisija/radio-roman/677/

https://www.bozicabrkan.com/tag/radio-roman-bozica-brkan/

http://hrtprikazuje.hrt.hr/311484/radio-roman-bozica-brkan-ledina-premijerno-na-hr3

http://radio.hrt.hr/ep/bozica-brkan-ledina/182600/

http://radio.hrt.hr/ep/radio-roman-bozica-brkan-ledina/222349/

http://radio.hrt.hr/ep/radio-roman-bozica-brkan-ledina/222348/

https://radio.hrt.hr/treci-program/ep/bozica-brkan-ledina-1-dio/269817/ 

http://radio.hrt.hr/ep/radio-roman-bozica-brkan-ledina/222349/

Božica Brkan: LEDINA

http://radio.hrt.hr/ep/bozica-brkan-ledina/259030/

 

 

7. međunarodni književni susreti „Od mora do gora“ u Gorskom kotaru

Po gorskokotarskim mjestima Delnice, Skrad, Lokve, Brod na Kupi, Plešce, Petehovec, Zeleni vir i drugima od 15. do 19. listopada održani su 7. međunarodni književni susreti „Od mora do gora“na kojima su sudjelovali književnici Zlatko Krilić, Božica Brkan, Božidar Prosenjak, Branka Arh, Rikardo Starajuz domaćina Davora Grgurića, koji je i začetnik i uz svoju Udrugu „Prepelin’c“ organizator književnoga festivala koji podržavaju i Ministarstvo kulture i Kulturna mreža Primorsko-goranske županije.

Vražji prolaz do Zelenoga Vira i ujesen – zelen

Vrijednost je ovoga festivala, jednoga od mnogih u nas, što spaja nacionalnu književnost – prijašnjih godina njegovi su gosti bili i Božica Jelušić, Drago Štambuk, Boris Domagoj Biletić, Đuro Vidmarović, Ljerka Car Matutinović… – s kulturnom  i prirodnom, osobito jezičnom, kajkavskom baštinom toga izuzetno lijepog i raznovrsnog kraja Hrvatske uz granicu sa Slovenijom i na putu od središnjeg do jadranskoga dijela zemlje, koji se, nažalost, ubrzano prazni.

Književnici Zlatko Krilić, Božica Brkan, Davor Grgurić i Božidar Prosenjak u Osnovnoj školi “Rudolfa Strohala” u Lokvama / Fotografija Miljenko Brezak

Škole – a svaki su dan pisci obišli i po dvije, govorili svoje tekstove, pripovijedali priče i dogodovštine, razgovarali o različitim temama – imaju od dvadesetak do 340 đaka i nastoje ih održati. Književnici su gostovali u Osnovnoj školi Skrad, Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić“ Delnice (dvaput, za niže i za više razrede),Osnovnoj školi „Rudof Strohal“ u Lokvama, Osnovnoj školi „Fran Krsto Frankopan“ u Brodu na Kupi te Srednjoj školi Delnice.

Božica Brkan govori svoje pjesme učenicima u sportskoj dvorani Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Delnicama / Fotografija Miljenko Brezak

U Narodnoj knjižnici i čitaonici u Delnicama za goste je održana video-prezentacija, virtualna izložba ugledne delničke fotografkinje Višnje Bolf (Magdalena Design) uz izlaganje Davora Grgurića o (ne)poznatoj goranskoj mitologiji.

Književna večer za građanstvo izuzetno zanimljiva i uspjela Zlatko Krilić. Božica Brkan, Davor Grgurić i Branka Arh / Fotografija Miljenko Brezak

Književnike se osobito dojmilo njihovo višednevno neobavezno druženje, a napose vrlo zanimljivo salonsko čitanje i druženje s publikom, o kojem je delnička dopisnica Novoga lista Danijela Pleše opisala umalo na cijeloj novinskoj stranici naslovljenoj „Književnici pozivaju na očuvanje dijalekata i bolju dostupnost novih knjiga“

Svježi odjeci delničkih književnih susreta tekstom Danijele Pleše u “Novom listu”

Polemičan i uzbudljiv razgovor urodio je pozivom novih gostovanja i drugim školama gdje još nisu dospjeli, primjerice u Mrkopalj, predstavljanjem novih knjiga nastalih u Gorskome kotaru, primjerice 20 godina nastajale zbirke zavičajnih govora delničkih srednjoškolaca, i razmjenom, često ne samo pjesama i drugih književnih tekstova – mali Lokvarci izveli su kajkavsko-štokavski haiku, a Skrajani igrokaz na svome lokalnom idiomu – nego i vrlo polemičnih misli o književnosti i knjigama, koje se, kao ni književnici i čitatelji, unatoč nesklonom im vremenu – ne predaju. Baš prigodno uz započet Mjesec knjige 2018.!

S Petehovca pogled na Delnice / Fotografija Miljenko Brezak

Gorani se također od mjesta do mjesta trude održavati živom i kulturu te ugošćuju i kazališne predstave, a 7. književni festival udelničku Osnovnu glazbenu školu „Ivo Tijardović“ doveo im je i sjajne glazbenike Lelu i Joa Kaplowitza koji su ih počastili jazz koncertom i poučili što je scat, improvizacija.

Davor Grgurić, Božica Brkan i Zlatko Krilić u Osnovnoj školi “Fran Krsto Frankopan” u Brodu na Kupi / Fotografija Miljenko Brezak

Za uzdarje, a možda i za nadahnuće gostima predstavili su im ljepotu jesenske prirode primjerice Vražjega prolaza, čudesno koloriranih šuma bukve i hloje(jela), nezaustavljive rijeke i brzace od Kupe, Kupčice do Čabranke, jazove, zatim zbirke starih stvari iz cijeloga Gorskog kotara, koje su prikupili zaljubljenici maločlanih udruga kao što je delnički „Prepelin’c“, koju vodi Davor Grgurić, za Hišu Rački i možda neki zamišljeni budući Muzej Gorskoga kotara ili Udruga ljubitelja lokvarskih starina za svoju etnozbirku u nastajanju, koju vodi Mirjana Pleše te Etnološka zbirka rodbine Čop Palčava šiša Plešcu.

Lokvarski susret: Davor Grgurić, Mirjana Pleše i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Nisu književnici propustili kušati goranska jela od divljači, gljiva i šumskih plodova, ali ni voćke starih sorata, primjerice jabuka, koje su ove jeseni bogato urodile, ali nažalost uglavnom leže duž ceste i tek će djelomice biti prerađene u rakiju, ocat, sok, pekmez…

Književnici Zlatko Krilić, Božica Brkan i Davor Grgurić na visećem mostu preko Kupice / Fotografija Miljenko Brezak

20181021 – 20181022

Iza izložbe „Tradicijska arhitektura Moslavine i hrvatske Posavine“ Slavica Moslavac ostavlja i vrijedan katalog

Slavica Moslavac s katalogom izložbe / Fotografija Božica Brkan

Za otvorenje izložbe Tradicijska arhitektura Moslavine i hrvatske Posavine Slavice Moslavac odnosno Muzeja Moslavine Kutina i Turističke zajednice Grada Kutine u petak predvečer 21. rujna 2018. s razlogom je odabran stari, obnovljeni trijem u kutinskoj Crkvenoj ulici, koju je dojmljivo opjevao moslavački spiritus movens Dragutin Pasarić. Izložba se zatim seli u Galeriju, ponajprije sa 14 rollupova, bez drvene hiže dakako, ali sa sjećanjem kako bi u njoj valjalo, i za stalno urediti družinsku hižu.

Djevojčice Ivančice pred obnovljenim kutinskim trijemom uoči otvorenja izložbe / Fotografija Miljenko Brezak

Hologramski filmovi već su i prije osvajali osobito najmlađe u doznavanju kako se nekad živjelo, što se jelo a što odijevalo, na što se sviralo… Neće se prenijeti ni prigodno oživljeni predstavljeni narodni običaji tijekom godine oko obiteljske, zadružne kuće od Ivanja preko žetve do svadbe (Vokalni sastav Rusalke, KUD Ivančice i KUD Banova Jaruga).

No trajno zainteresiranim radoznalcima i potencijalnim istraživačima ostaje na 112 stranica bogat katalog Tradicijska arhitektura Moslavine i hrvatske Posavine, kakvima Slavica Moslavac tradicionalno prati svoje izložbe. Podsjećam kako je jedna, zacijelo najpopularnija, Zaviri ispod, još na putovanju, već na sedmom mjestu u Đakovu. Tako su Kutinjani sjajno obilježili Godinu europske baštine, a prije toga i Dan građevinske etnobaštine u Krapju. Također i 55. godišnjicu etnoodjela Muzeja Moslavine oživjevši dojmljivo istraživačke obilaske etnologinje kojoj je prezime označilo i područje djelovanja i podsjetilo što je nekad postojalo u selima Potok, Donja Gračenica i drugima gdje više ne postoji te kako neka sela, primjerice Osekovo, nastoje sačuvati svoju živu prošlost, drvene hiže. Ako nema ljudi, zaključila je jednu izjavu medijima S. Moslavac, i vrijedni objekti izumiru.

Vrlo zainteresirana publika / Fotografija Miljenko Brezak

Slavica Moslavac znalački tumači:

„Pod tradicijskim graditeljstvom smatramo vjekovno preuzimanje i usmeno predavanje znanja, misli, stečenog iskustva, dakle svega onog što je čovjek smislio, ocijenio kao dobro i upravo kao takvo kulturno dobro predao budućim pokoljenjima. Tradicija je ovdje ujedno i oblik povijesnog svjedočanstva o cjelokupnosti ideja, običaja, vjerovanja jedne zajednice. Na području središnje Hrvatske, pa tako i Moslavine još uvijek se mogu naći značajni primjerci narodnog graditeljstva koji se naslanjaju na graditeljske tradicije u hrvatskoj Posavini s jedne te bilogorsko-podravske s druge strane.

Vez s vankuša na postelji u etnosobi / Fotografija Miljenko Brezak

To su objekti građeni od hrastovine, sječene u šumama koje se prostiru u naplavljenim područjima, uz rijeku Savu, Kupu, Lonju, Odru, te njihovim pritocima. Upravo te šume hrasta lužnjaka odlikuju se krupnim visokim, ravnim stablima, osobite kakvoće, otpornosti i trajnosti. U prošlosti je puk imao stanovita prava pri iskorištavanju šuma, tako da je za gradnju stambenih i gospodarskih objekata imao dozvolu sječe drva koliko mu je bilo potrebno. Za izgradnju nove kuće upotrebljavala se građa dovezena iz obližnjih šuma, a vrlo često i stara građa od rastavljenih drvenih kuća. Kuće su se preseljavale, prevlačile, s jednog mjesta na drugo vučom na drvenim valjcima.

Kako se nekad živjelo u drvenim hižama govore različiti izlošci, fotografije, filmovi, pjesme…  / Fotografija Miljenko Brezak

Tradicijske drvene kuće, navodi etnologinja S. Moslavac, podijeljene su na prizemnice i katnice. Prizemnice mogu biti dvoprostorne i ako jesu tada je to stariji tip ili troprostorne – i jedne i druge najčešće imaju izvanjski ulaz sa ganjkom ili bez njega. U troprostornima je središnji prostor kuhinja, prema ulici je velika soba iža, a treća i zadnja prostorija je manja sobica, ižica. Prizemne drvene kuće imaju zidane temelje, a pod jednim dijelom kuće i podrume, koji su služili kao spremište za vino. Ulaz u stambeni objekt nalazi se s južne strane, a štiti ga natkriveni pristašek ili kapić, trijem sa ili bez rešetkastog ukrasa. Na kat se dolazi shodićem, tj. vanjskim, natkrivenim stepenicama, stubama ili štengama, držeći se za rukohvat – linu, koje vode na prvi kat, a predprostor na katu iz kojeg se ulazi u sobu ili družinsku hižu, je gang, ganjak, ganjerak ili grančerec. Raspored u kućama bio je strogo određen. Živjelo se na katu, dok su prostorije u prizemlju bile namijenjene za pohranu oruđa i sprava, najčešće su to dvije zatvorene prostorije tzv. šute koje dijeli središnja otvorena prostorija tzv. podšuta.

Detalj oživjela Ljubikola / Fotografija Miljenko Brezak

Prva soba do ulice iža ili družinska soba, ižica, najveća je prostorija na katu, u sredini je kuhinja, a na suprotnoj strani manja soba komora – u kojoj se spremala posteljina i odjeća. Na kraju hodnika bio je i zahod, šekret, koji je konzolno bio izbačen iz volumena kuće, osmišljen tako da fekalije padaju kroz šuplje deblo ili kroz vertikalnim daskama omeđeni prostor u zahodsku jamu pokraj kuće. Do sredine 19. stoljeća i stambeni i gospodarski objekti bili su pokriveni drvenim hrastovim daščicama, šindrom, a u 19. stoljeću dobiva građanski izgled, tj. šindru zamjenjuje biber crijep. Karakteristika prozora ili obloka tradicijskih kuća bez obzira na veličinu, odnosno da li su prizemnice ili katnice, uglavnom su bili mali, dvokrilni, unutarnja krila su se ostakljivala s jednim do dva šprljka, a vanjska krila bila su bez stakla, načinjena od dasaka i nazivana kapci.

Božica Brkan i Slavica Moslavac o životu u starim kućama kutinskome novinaru Nikoli Blažekoviću za fejs KuTina info / Fotografija Miljenko Brezak

Na proplancima i svježim krčevinama sjeveroistočne Moslavine gradile su se kuće od debelih hrastovih dasaka – daščare ili od brvna – brvnare, građene tako da se između vertikalnih stupova ugrade komadi kalanog drveta, a zatim s vanjske i unutarnje strane olijepe blatom. Ovaj način gradnje prizemnica, izduženog tlocrta, obvezatno podijeljenog u tri glavne prostorije: ognjenka, soba i komorak ili sobca, zadržao se sve do današnjih dana. U središnjoj glavnoj prostoriji boravilo se tijekom čitavog dana, tu su se obnašale razne svečanosti i vršili svečani obredi.

Seoska domaćinstva bila su smještena na užim parcelama, što dolazi do izražaja krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Gospodarske zgrade bile su grupirane u jednom ili dva niza smještenih uz rubne dijelove parcele. Čest slučaj bio je da se dvorište završava poprečno postavljenim štagljem, koji dijeli izgrađeni dio parcele od vrta i voćnjaka.“

Tako opisuje Slavica Moslavac o svemu tome detaljno i u bogato ilustriranome istoimenom katalogu na 112 strana, koji prati izložbu Tradicijska arhitektura Moslavine i hrvatske Posavine na kojem sam imala čast i surađivati tekstom i fotografijama. Tako je na str. 30. objavljena pjesme Ladlin iz zbirke Vetrenica ili obiteljska arheologija (1990.), a od str. 93. do str. 99. Putovanje u zavičaj iz Kajkavske čitanke Božice Brkan (2012.).

Također na stranici 92. uz Josipa Badalića u Deanovcu, Josipa Basaričeka u Ivanić Gradu i Božicu Brkan u Okešincu izdvaja nabrajajući kako su u objektima koje nose karakteristike tradicijskog graditeljstva živjele i osobe koje su ostavile značajan trag na političkoj, društvenoj, kulturnoj moslavačkoj sceni. Zahvalna sam na takvoj časti, također i dvama naslovima u popisu literature, uz uobičajen prigovor kako, poslije kratkog pregleda na engleskoj i njemačkom, Slavica Moslavac i ovaj put, očito prostor štedeći za prebogat materija, propušta objaviti jedino ma i najkraću autobiografiju.

20180923

linkovi

SLAVICA MOSLAVAC – TRADICIJSKO GRADITELJSTVO MOSLAVINE I POSAVINE

U Crkvenoj 46 otvorena je drvena etno kuća i izložba Tradicijsko graditeljstvo Moslavine i Hrvatske Posavine.Autorica izložbe Slavica Moslavac i književnica Božica Brkan, govore o drvenim kućama, tradicijskom graditeljstvu, baštini….Autorica: Slavica Moslavac muzejska savjetnicaGlazbeni program: VS Rusalke, KUD Ivančice i KUD Banova JarugaOrganizator: @Muzej Moslavine i Turistička Zajednica Grada Kutine Osim promocije kataloga od 112 stranica, ispred trijema u Crkvenoj ulici u Kutini upriličena je etnografska izložba Tradicijskog graditeljstva Moslavine i Hrvatske Posavine, autorice Slavice Moslavac, koja će na 14 rollupova, slikom i riječju predstaviti pučke starine, stambene i gospodarske objekte u donjoj ili jugozapadnoj, kao i gornjoj ili sjeveroistočnoj Moslavini, te Hrvatskoj Posavini, kao i ostatke nekadašnjeg načina gradnje kao i života u tim prostorima. Kuća, trijem, trem, kuća na kat, čardak, je dom, prebivalište i utočište, a najčešći naziv za nju je hiža ili iža, jedinstveno je to mjesto sveukupnosti postojanja obitelji ili šire zajednice. U njoj se odvijaju svi životni procesi. U kući ili družinskoj hiži borave ukućani preko dana, a spavaju starci i djeca. Dvije su važne komponente za zajednički život: stol sa svetim i osobnim slikama, uspomenama iz prošlosti na zidu iznad njega, i drugo, zemljana peć, mjesto pripremanja hrane i izvor topline.U prigodnom glazbeno scenskom predstavljanju ivanjskih, svadbenih i žetvenih običaja sudjelovat će VS Rusalke, KUD Ivančice i KUD Banova Jaruga. A posjetitelji će imati prigodu razgledati Etno sobu priređenu upravo za ovu prigodu, a hologramskim pristupom bit će omogućeno pregledavanje i kratkih filmova o tradicijskom ruhu, pripremanju kruha, glazbenoj baštini, prvom spomenu imena Kutine i tradicijskom graditeljstvu.Tradicijska arhitektura Moslavine i Hrvatske PosavinePod tradicijskim graditeljstvom smatramo vjekovno preuzimanje i usmeno predavanje znanja, misli, stečenog iskustva, dakle svega onog što je čovjek smislio, ocijenio kao dobro i upravo kao takvo kulturno dobro predao budućim pokoljenjima. Tradicija je ovdje ujedno i oblik povijesnog svjedočanstva o cjelokupnosti ideja, običaja, vjerovanja jedne zajednice. Na području središnje Hrvatske, pa tako i Moslavine još uvijek se mogu naći značajni primjerci narodnog graditeljstva koji se naslanjaju na graditeljske tradicije u Hrvatskoj Posavini s jedne strane, te bilogorsko-podravske s druge strane. To su objekti građeni od hrastovine, sječene u šumama koje se prostiru u naplavljenim područjima, uz rijeku Savu, Kupu, Lonju, Odru, te njihovim pritocima. Upravo te šume hrasta lužnjaka odlikuju se krupnim visokim, ravnim stablima, osobite kakvoće, otpornosti i trajnosti. U prošlosti je puk imao stanovita prava pri iskorištavanju šuma, tako da je za gradnju stambenih i gospodarskih objekata imao dozvolu sječe drva koliko mu je bilo potrebno. Za izgradnju nove kuće upotrebljavala se građa dovezena iz obližnjih šuma, a vrlo često i stara građa od rastavljenih drvenih kuća. Kuće su se preseljavale, presvlačile, s jednog mjesta na drugo vučom na drvenim valjcima.Tradicijske drvene kuće su podijeljene na prizemnice i katnice. Prizemnice mogu biti dvoprostorne i ako jesu tada je to stariji tip ili troprostorne – i jedne i druge najčešće imaju izvanjski ulaz sa ganjkom ili bez njega. U troprostornima je središnji prostor kuhinja, prema ulici je velika soba iža, a treća i zadnja prostorija je manja sobica, ižica. Prizemne drvene kuće imaju zidane temelje, a pod jednim dijelom kuće i podrume, koji su služili kao spremište za vino. Ulaz u stambeni objekt nalazi se s južne strane, a štiti ga natkriveni pristašek ili kapić, trijem sa ili bez rešetkastog ukrasa. Na kat se dolazi shodićem, tj. vanjskim, natkrivenim stepenicama, stubama ili štengama, držeći se za rukohvat – linu, koje vode na prvi kat, a predprostor na katu iz kojeg se ulazi u sobu ili družinsku hižu, je gang, ganjak, ganjerak ili grančerec. Raspored u kućama bio je strogo određen. Živjelo se na katu, dok su prostorije u prizemlju bile namijenjene za pohranu oruđa i sprava, najčešće su to dvije zatvorene prostorije tzv. šute koje dijeli središnja otvorena prostorija tzv. podšuta. Prva soba do ulice iža ili družinska soba, ižica, najveća je prostorija na katu, u sredini je kuhinja, a na suprotnoj strani manja soba komora – u kojoj se spremala posteljina i odjeća. Na kraju hodnika bio je i zahod, šekret, koji je konzolno bio izbačen iz volumena kuće, osmišljen tako da fekalije padaju kroz šuplje deblo ili kroz vertikalnim daskama omeđeni prostor u zahodsku jamu pokraj kuće. Do sredine 19. stoljeća i stambeni i gospodarski objekti bili su pokriveni drvenim hrastovim daščicama, šindrom, a u 19. stoljeću dobiva građanski izgled, tj. šindru zamjenjuje biber crijepKarakteristika prozora ili obloka tradicijskih kuća bez obzira na veličinu, odnosno da li su prizemnice ili katnice, uglavnom su bili mali, dvokrilni, unutarnja krila su se ostakljivala s jednim do dva šprljka, a vanjska krila bila su bez stakla, načinjena od dasaka i nazivana kapci.Na proplancima i svježim krčevinama sjevero istočne Moslavine gradile su se kuće od debelih hrastovih dasaka – daščare ili od brvna – brvnare, građene tako da se između vertikalnih stupova ugrade komadi kalanog drveta, a zatim s vanjske i unutarnje strane olijepe blatom. Ovaj način gradnje prizemnica, izduženog tlocrta, obvezatno podijeljenog u tri glavne prostorije: ognjenka, soba i komorak ili sobca, zadržao se sve do današnjih dana. U središnjoj glavnoj prostoriji boravilo se tijekom čitavog dana, tu su se obnašale razne svečanosti i vršili svečani obredi.Seoska domaćinstva bila su smještena na užim parcelama, što dolazi do izražaja krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Gospodarske zgrade bile su grupirane u jednom ili dva niza smještenih uz rubne dijelove parcele. Čest slučaj bio je da se dvorište završava poprečno postavljenim štagljem, koji dijeli izgrađeni dio parcele od vrta i voćnjaka.Slavica Moslavac

Objavljuje KuTina info u Subota, 22. rujna 2018.

(Preneseno s fejsa KuTina info)

http://www.bozicabrkan.com/katalog-uz-izlozbu-zaviri-ispod-donje-rublje-i-higijena-na-izlozbi-umjesto-kave-3-studenoga-2017/                  

http://www.bozicabrkan.com/zaviri-ispod-kosula-za-na-noc/

http://www.bozicabrkan.com/o-lakrimoniju-lakrimariju-suzniku-umjesto-kave-31-svibnja-2018/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-26-srpnja-2016-slavica-moslavac-ili-ime-je-znamen/

http://www.bozicabrkan.com/knjizevna-vecer-u-okesincu-umjesto-kave-18-prosinca-2017/

http://oblizeki.com/zepce-u-ozracju-duhovnoga-i-zemaljskoga-kruha-16080    

https://www.youtube.com/watch?v=Ix3YYw6kTFs

https://www.youtube.com/watch?v=9YXGqcRiQL8

Glas Koncila o zbirci kratkih priča Umrežena

Naslovljeno Globalizacija i život u rubrici Knjige, u Kulturi, str. 23., katolički tjednik Glas Koncila 9. rujna 2018. objavio je prikaz zbirke priča Umrežena Božice Brkan. Autor tš, Tomislav Šovagović piše:

Nagrađivana hrvatska književnica i novinarka Božica Brkan u zbirci kratkih priča „Umrežena“, objavljenoj paralelno sa zbirkom kajkavskih priča „Život večni“, donosi i na hrvatskom standardnom jeziku 23 kratke priče različitih tema, ukotvljenih u potragu za snalaženjem u gobalizacijskom vremenu. S preciznim osjećajem za detalj i karakter svojih likova, jasno strukturom kratke priče, već i jednostavni naslovi priča – „Umrežena“, „Timbilding“, „Vrata“, „Stabla“, „Letač“, „Bijela soba“… otkrivaju autoričin svijet. Priče Božice Brkan na svoj su način neprepričljive, u svaku je potrebno zaroniti i prepustiti se, uz blagu sentimentalnost i neizbježnost brzoga završetka, jer svaka priča ima i svoj romaneskni potencijal.

„Čežnja za drugim svijetom, koja je u podtekstu večine priča Božice Brkan, ima više pravaca: ona se odnosi na sve ono što je nepovratno prošlo, što je nepovratno nestalo da čitatelj, zajedno s pripovjedačem, lako pomisli da toga što je zauvijek nestalo, možda, nikad nije ni bilo“, zapisao je Miroslav Mićanović u pogovoru knjige, koju krase i ilustracije Jenija Vukelića.

Priče autorice Brkan obogaćuju čuvstva, zbunjuju nad sadašnjošću, postavljaju pitanja i tjeraju čitatelja na dubok uzdah. Ako se i traži mana toga djela, ona se krije u (pre)sitnim slovima uz koja je još teže pratiti zahtjevnu radnju i pokušaje glavnih junaka da osmisle svakodnevicu i usmjere na smisleniji put. Zanimljivo, kao i u „Životu večnom“, knjiga ima zajednički uvodni dio, autoričin prolog o tome kako i zašto piše, a sve je ionako svedeno na onu posvetnu rečenicu Tahira Mujičića: “Jer, jedini što možemo pisati, možemo pisati vlastite živote.“ U tom pisanju književnica Brkan odavno uspijeva. (tš)

20180921

B. Brkan u antologiji poezije hrvatskih pjesnika na njemačkom u Mostu

Davor Šalat i Boris Perić su odabrali, a Boris Perić na njemački preveo 70-tak suvremenih hrvatskih pjesnika za u kolovozu objavljenu Panoramu der zeitgenössischen kroatischen Lyrik (Most/The Bridge, DHK, 2018.).

U opsežnom časopisu-knjizi (na 454 stranice!) uz pjesme i biografiju predstavljeni su: Ivan Babić, Krešimir Bagić, Tomica Bajsić, Lidija Bajuk, Sead Begović, Gordana Benić, Boris Domagoj Biletić, Tito Bilopavlović, Tomislav Marijan Bilosnić, Neda Miranda Blažević, Božica Brkan, Ana Brnardić, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Ružica Cindori, Branko Čegec, Drago Čondrić, Lana Derkač, Dunja Detoni Dujmić, Danijel Dragojević, Lidija Dujić, Nikola Đuretić, Jakša Fiamengo, Ernest Fišer, Mate Ganza, Drago Glamuzina, Ivan Golub, Petar Gudelj, Ivan Herceg, Dorta Jagić, Ervin Jahić, Božica Jelušić, Slavko Jendričko, Dražen Katunarić, Miroslav Kirin, Enes Kišević, Željko Knežević, Veselko Koroman, Zvonko Kovač, Vesna Krmpotić, Zoran Kršul, Marija Lamot, Mladen Machiedo, Alojz Majetić, Zvonko Maković, Branko Maleš, Sonja Manojlović, Tonko Maroević, Siniša Matasović, Irena Matijašević, Miroslav Mićanović, Zvonimir Mrkonjić, Kemal Mujičić Artnam, Daniel Načinović, Franjo Nagulov, Luko Paljetak, Božidar Petrač, Ivica Prtenjača, Goran Rem, Delimir Rešicki, Ivan Rogić Nehajev, Robert Roklicer, Evelina Rudan, Marijana Rukavina Jerkić, Sanjin Sorel, Milorad Stojević, Mario Suško, Stjepan Šešelj, Andriana Škunca, Ivana Šojat, Drago Štambuk, Milko Valent, Đuro Vidmarović, Borben Vladović, Igor Zidić, Anka Žagar, Darija Žilić

Naslovnica časopisa Mot s Panoramom recentnoga hrvatskog pjesništva
Naslovnica časopisa Mot s Panoramom recentnoga hrvatskog pjesništva

U tu najnoviju antologiju hrvatske poezije na njemačkom od stranice 69. do stranice 72. uvršteno i pet pjesama Božice Brkan: Kieselstein, Station XV: das Gebet der Mutter Christi, Alles Passend, Wermut, Mittagsstunde.

Jedna od duplerica s pjesmama B. Brkan na njemakom
Jedna od duplerica s pjesmama B. Brkan na njemakom

Čestitke uredništvu (glavni urednik Davor Šalat)i autorima Mosta te Društvu hrvatskih književnika na projektima koji su istovremeno i nedvojbeno autorski i izuzetno važni za nacionalnu književnost i kulturu kao što su posljednjih godina antologije hrvatske poezije na španjolski (Željka Lovrenčić) ili antologije moderne kajkavske poezije na njemački (Ernest Fišer).

20180912  

http://dhk.hr/casopis-most/detaljnije/most-the-bridge-1-2-2018

http://dhk.hr/casopis-most/detaljnije/most-the-bridge-3-4-2015

http://dhk.hr/casopis-most/detaljnije/most-the-bridge-1-2-2015