Večernji list / Kultura: Njene su priče pravi spomenik malom čovjeku

Večernji list / kultura / str. 39 / 23. studenoga 2017.:

Link na portal Večernjeg lista, 23. studenoga 2017.:

https://www.vecernji.hr/kultura/nove-knjige-bozice-brkan-njene-su-price-pravi-spomenik-malom-covjeku-1209542

Nove knjige Božice Brkan: Njene su priče pravi spomenik malom čovjeku

O novim knjigama iznimno plodne književnice i publicistice govorili su Đuro Vidmarović, Miroslav Mićanović i Lada Žigo Španić

Foto: Davor Višnjić/Pixsell

Obje su zbirke kratkih priča, ali je jedna, “Život večni” napisana na kajkavskom, a druga, “Umrežena” na standardnom hrvatskom jeziku, a objavio ih je Acumen. Kajkavska zbirka ima i znakovitu posvetu i to nedavno preminulom znamenitom kajkavologu i profesoru Joži Skoku, i to “namesto cvetja”. I dok je književnik i kritičar Miroslav Mićanović hvalio ritmičnost i preglednost štokavskih priča Božice Brkan, predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović pohvalio je autoričinu moslavačku kajkavštinu koja je na putu zaborava. Čak je naveo da je u podnaslovu zbirke “Život večni” trebalo pisati da je tu riječ o knjizi kajkavskih moslavačkih priča.

– Naši dijalekti su pred izumiranjem. No Božica Brkan svojim pisanjem vraća nestali idiom u hrvatski književni život – rekao je Vidmarović naglasivši da se dijalektima može pisati i proza, a ne samo poezija.

– U zbirci “Život večni”, knjizi koja je zapravo nastavak autoričina romana “Ledina”,subjekt je jezik i u njoj Božica Brkan diže spomenik malom čovjeku pišući o životumoslavačkih seljaka – istaknuo je Vidmarović za kojeg dvije autoričine knjige u sebi nose dvije dimenzije života, ona kajkavska onog koji nestaje, a ona štokavska onog koji traje i koji će pobijediti. Voditeljica tribine u DHK Lada Žigo Španić ustvrdila je da Božica Brkan odlično sintetizira literarni i novinarski dar te da nju novinarstvo nije uništilo. Istaknula je i da je za svoje kratke priče autorica dobila nagrade koje nose imena Slavka Kolara, Dubravka Horvatića i Mate Raosa.

– Svaka priča objavljena u dvjema zbirkama ima svoju perspektivu – rekla je Božica Brkan.

– Ove dvije vrste priča kao da sam pisala za dvije vrste čitatelja. No u njima uglavnom pišem o usamljenosti koja se ne razlikuje od one usamljenosti koju osjećamo kada sjedimo za računalom, ali i od usamljenosti koju su ljudi osjećali kada su bili u velikoj zadruzi, ali su se jednako osjećali sami. U mojim pričama ima i smijeha i podsmijeha, galgenhumora, satire, ali ni naša moslavačka kekavica nije baš tako komplicirana – rekla je autorica pjesničkih zbirki, romana, brojnih popularnih kuharica, pa čak i Kajkavske čitanke koja se koristi u nastavi u svim srednjim školama u Hrvatskoj.

Dvije priče iz netom objavljenih zbirki Božice Brkan koje je ilustrirao i grafički oblikovao Jenio Vukelić iznimno je brojnoj publici, u kojoj su bili i Ljerka Car Matutinović, Dubravko Jelačić Bužimski, Diana Burazer, Zdenka Pozaić…, pročitala dramska umjetnica Biserka Ipša.

Predstavljene knjige priča “Umrežena” i “Život večni”

22, studenoga 2017. su u Društvu hrvatskih književnika predstavljene dvije zbirke, knjiga kratkih priča “Umrežena” te knjiga kajkavskih priča “Život večni” književnice, urednice i novinarke (naravno i blogerice)  Božice Brkan.

Predstavljači Miroslav Mićanović, Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Lada Žigo Španić i Biserka Ipša / Fotografija Miljenko Brezak

Izuzetan odaziv na premijerno predstavljanje, radi kojeg je u dvorani Društva hrvatskih književnika ponestalo mjesta za sve zainteresirane samo je potvrdio  veliko zanimanje i za nove knjige ove svestrane autorice ne samo stručne javnosti i kolega –  književnika i novinara, već i čitatelja, internetske i šire medijske javnosti.

Dio publike na predstavljanju / Fotografija Miljenko Brezak

9. Koljnofski književni susreti

Teško je ne ostati ushićen pred činjenicom da još postoje te male oaze hrvatskoga jezika poput tvrđave o čije su se zidove razbijali brojni vihori i nedaće. Negdje su bedemi čvrsti, a negdje stoje još samo kao tužni svjedoci nekadašnje žilavosti, zapisao je Đuro Vidmarović o stanju u Gradišću, i s mađarske i s austrijske strane, a podijeljenome već stotinu godinu, gdje se osobito poslije pada željezne zavjese i otvaranjem EU-granica posljednjih godina zorno iskazuje neprirodna ispresjeckanost i gdje se i nakon pola tisućljeća pamte više ili manje velike seobe pred Turcima i još, kako rado kažu, stari jezik, koji je u austrijskome dijelu i standardiziran.

Hrvatski književnici na kraju gostovanja u Koljnofu s domaćinom Franjom Pajrićem / Fotografija Oblizeki
Hrvatski književnici na kraju gostovanja u Koljnofu s domaćinom Franjom Pajrićem: slijeva nadesno Darko Pero Pernjak, Nikša Krpetić Nenad Piskač, Đuro Vidmarović, Tomislav Marijan Bilosnić, Josip Petrlić Pjer, Siniša Matasović, Božica Brkan i Zoran Bošković / Fotografija Miljenko Brezak

Objavljen i zbornik Susreta

Iduće godine početkom studenoga nadamo se ponovnom susretu hrvatskih književnika iz Hrvatske, ali i iz Mađarske, Austrije i Slovačke na jubilarnim 10. Koljnofskim književnim susretima. Nedavni, 9. Koljnofski književni susreti od 9. do 12. studenoga 2017. – meni treći – bili su mi najljepši i najsadržajniji dosad, a na njima su iz Hrvatske sudjelovali Đuro Vidmarović, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Nikša Krpetić, Zoran Bošković, Miljenko Brezak, Nenad Piskač, Darko Pero Pernjak, Josip Petrlić Pjer i Siniša Matasović, iz Austrije Jurica Ćenar, Herbert Gassner, Doroteja Zeichmann i Ana Šoretić, iz Mađarske Timea Horvat, Šandor Horvat te, dakako, Franjo Pajrić, duša događanja te njegov ustrajni organizator i sponzor.

Poslije predstavljanja u Petrovu Selu književnici s domaćinima iz Hrvatske samouprave / Fotografija Miljenko Brezak
Poslije predstavljanja zbornika Koljnofskih književnih susreta i svoga rada u Petrovu Selu književnici s domaćinima iz Hrvatske samouprave  / Fotografija Miljenko Brezak

Nije nevažno, uz Maticu hrvatsku i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Mađarskoj i druge brojne organizacije, ove se godine prvi put u tome nizu skromno javlja i Društvo hrvatskih književnika, iako su kroz desetljeće gradišćanskim Hrvatskim u pohode dolazili brojni uglednih njegovi članovi i intelektualci.

Moslavčani u Petrovu Self: Božica Brkan i kamen s Moslavačke gore s natpisom doseljenja / Fotografija Miljenko Brezak
Moslavčani u Petrovu Selu: Božica Brkan i kamen s Moslavačke gore s natpisom doseljenja / Fotografija Miljenko Brezak

Ubaštinjavanje

S velikim veseljem ističem i kako je prvi put u izdanju Čakavske katedre Šopron, Matice hrvatske Šopron, Udruge Hrvati i ENC GRAH Kume objavljen i zbornik Svi naši književni susreti 1. (radovi inspirirani hrvatskim književnim susretima u Koljnofu), zamišljen već od prvoga susreta, koji je predložio opravo Đuro Vidmarović, danas predsjednik DHK, koji je izuzetno pridonio da se gradišćanski književnici i gradišćanska književnosti prepoznaju ne samo u cijelome Gradišću nego i u domovini i da se prepoznatljivo ubaštine u nacionalnu hrvatsku književnost.

Predsjednica Hrvatske Samouprave u Petrovu Selu Ana Škrapić Timar u Hiši vridnosti pokazuje rajnglu u kojoj je donedavno kuhala njezina svekrva / Fotografija Božica Brkan
Predsjednica Hrvatske Samouprave u Petrovu Selu Ana Škrapić Timar u Hiši vridnosti pokazuje rajnglu u kojoj je donedavno kuhala njezina svekrva / Fotografija Božica Brkan

Zbornik s uvodom Franje Pajrića predstavlja Timeu Horvat, Lajoša Škrapića, Eneriku Bijač, Božicu Brkan, Anu Šoretić, Doroteju Zaichmann tođ. Lipković, Đuru Vidmarovića (s usporedbom Koljnofa u razmaku od prvoga posjeta 1974. do danas!), Igora Šipića, Tomislava Marijana Bilosnića, Marka Gregura, Juricu Ćenara, Nenada Piskača, Josipa Paladu, Herbert Gassnera, Božidara Glavinu, Darka Peru Pernjaka, Šandora Horvata i Nikšu Krpetića. U očekivanome nastavku trebali bi uslijediti književnici koji su se također susretali poput Nikole Benčića, Ernesta Fišera, Petera Tyrana, Nevenke Nekić, Milana Frčka, Drage Čondrića, Mile Pešorde, Dragutina Pasarića, Roberta Mlinarca, Mladena Levaka i drugih.

Josip Petrić Pjer u školi u Petrovu Selu / Fotografija Miljenko Brezak

Gost i Veleposlanik RH u Mađarskoj dr. sc. Mladen Andrlić

S obzirom na različite, i stare i nove podijeljenosti kako unutar Hrvata u Mađarskoj, zatim Hrvata u Austriji, tako i gradišćanskih Hrvata, dobrodošao je u Koljnof ili mađarski Kópháza, i dolazak hrvatskoga veleposlanika u Mađarskoj dr. sc. Mladena Andrlića sa suradnicima kako ne bi ubrzano dalje slabile nejake veze sa starom domovinom, budući da, pojednostavljeno, osim sentimentalnih, uglavnom u novim naraštajima i nema motiva niti prema zemlji niti prema jeziku, te se asimilacija, kojoj je pridodana i globalizacija, nesmiljeno nastavlja. Da se veze Hrvatske i Hrvata izvan domovine i kad su to samo još starim korijenima osnaže, dobrodošao je svaki pokušaj a pogotovo hvalevrijedan poput Koljnofskih književnih susreta.

Njihove escelencije veleposlanici u Budimpešti dr. Mladen Andrić i sada predsjendik DHK Đuro Vidmarović ispred hrvatskoga Kulturnog doma u Koljnofu / Fotografija Božica Brkan
Njihove ekcelencije veleposlanici u Budimpešti dr. Mladen Andrlić i sada predsjendik DHK Đuro Vidmarović ispred hrvatskoga Kulturnog doma u Koljnofu / Fotografija Božica Brkan

Ovogodišnji Koljnofski književni susreti imali su bogati program. Na početku su se književnici iz Hrvatske, prema dobrom običaju posljednjih godina, podijelili u dvije grupe te je jedna gostovala u Petrovom Selu ili mađarski Szentpéterfa najprije na književnoj večeri predstavivši zbornik, a drugi dan gostujući u školi – u Petrovu Selu gostovao je Josip Petrlić Pjer, a iz koljnofske grupe u Velikom Borištofu Nikša Krpetić – te obišavši selo gdje su se Petrovišćani odnosno Hrvatska samouprava na čelu s predsjednicom   Anom Škrapić Timar, ravnatelj kulturnog doma Rajmund Filipovits, Andrija Handler i književnica i zamjenica glavne urednice Medijskog centra Croatica Timea Horvat, mogli pohvaliti s više novosti.

S okrugloga stola o pučkom kazaliđtu kao čuvaru nacionalnoga jezika, hrvatkoga u Austriji i Mađarskoj / Fotografija Božica Brkan
S okrugloga stola o pučkom kazaliđtu kao čuvaru nacionalnoga jezika, hrvatkoga u Austriji i Mađarskoj / Fotografija Božica Brkan

Primjerice, novootvorenom Hišom vridnosti (svojevrsnim muzejom, koji su financirali iseljenici u SAD, koji su ondje sačuvali i dio ponovno vraćenih etnopredmeta), Križnim putem podignutim uz seosku crkvu i groblje čije postave govore hrvatski, petrovinskim, a koji su financirale same lokalne obitelji, svaka svoju postaju. Sjajno je spoj tradicije i modernih mozaika osmislio sombatelski umjetnik Tibor Takács. U Savaria muzeum Szombathely čuva se od vremena kada mu je ravnatelj bio kolega književnik dr. Sandor Horvat originalna kožna mapa iz 1854. s najstarijim slikama moslavačke nošnje, a Akvarele Sandora Erdödyja iz 1837. objavio je kao mapu Muzej Moslavine, 2002. Sjetila sam se toga kada su me Petrovišćani zaista iznenadili – kamenom.

Stomatolog, ugostitelj, vozač i nadahnuto čuvar baštine te sponzor književnih susreta dr. Franjo Pajrić / Fotografija Božica Brkan
Stomatolog, ugostitelj, vozač i nadahnuto čuvar baštine te sponzor književnih susreta dr. Franjo Pajrić / Fotografija Božica Brkan

Početkom 2017. u selo je dovezen spomen-kamen iz Moslavine, na kojem je na hrvatskom i mađarskom upisano kako se 1546. lita prvi put spominju Hrvati u Petrovom Selu. Turki su Moslavinu zauzeli 1545. lita, zato su se stanovniki preselili u Petrovo Selo, koje je pripadalo Varoškoj (Eberau) gospoščini, čiji su vlasniki isto Erdödijevi bili.

Iako napisana mađarski, hrvatska prezimena još živa i na grobljima / Fotografija Božica Brkan
Iako napisana mađarski, hrvatska prezimena još živa i na grobljima: brački kamen za pjesnika Lajoša Škrapića / Fotografija Božica Brkan

Književnici su se poklonili i preminulome važnom petrovoselskom pjesniku Lajošu Škrapiću, Skrapits Lajosz (1938 – 2016) na čijem spomeniku od bračkoga kamena uklesani su pjesnikovi stihovi: Rodni kraj Pinčeva draga,/ krilo, gajbica, ljubavi,/ Ganul sam se mlad od praga,/ dojt ću, kad me moć ostavi.

U Koljnofu su se kolege poklonile sjeni književnika Ferdinanda Šinkovića, Mihovila Nakovića i Mati Sinkoviću, a u Vedešinu je pak svijeću zapalio Đ. Vidmarović kolegi kajkavskpm pjesniku i župniku Pavi Horvatu.

Ana Šoretić govori o pučkim kazališnim grupama po gradišćanskim austrijskim selima/ Fotografija Božica Brkan
Ana Šoretić govori o pučkim kazališnim grupama po gradišćanskim austrijskim selima/ Fotografija Božica Brkan

Okrugli stol o pučkom teatru kao čuvaru kulture lokalne zajednice

Koljnofska grupa književnika predstavila je zbornik i tri knjige izabranih djela Tomislava Marijana Bilosnića, kao uvod u književno obilježavanje 70. rođendana Bilosnića i Vidmarovića, koje je popratilo i sjajno muziciranje lokalnoga tamburaškog sastava Putujuća duša iliti Bondersölj, gostiju iz Beča Dubrovačkih kavalira, te hrvatskih pjesnika-glazbenika Nikše Krpetića i Josipa Petrlića Pjera. Kad se spoje prim, bugarija, mandoline, gitara…, pjeva se hrvatska pjesma, jačka.

Siniša Matasović iskoristio je priliku da se provoza u minimorisu Timee Horvat i da to ovjekovječimo ? Fotografija Miljenko Brezak
Siniša Matasović iskoristio je priliku da se provoza u minimorisu Timee Horvat i da to ovjekovječimo ? Fotografija Miljenko Brezak

Književnici su također s mjesnim amaterima uvježbali improviziranu predstavu Ljubav nas veže i spaja, koju su i odigrali za sve, a kao uvod u subotnji okrugli stol posvećen temi Pučki teatar kao čuvar kulture lokalne zajednice.

Ana Šoretić sjajno je predstavila višedesetljena iskustva seoskih amaterskih kazališnih skupina iz Burgenlanda, njezine iz Celindorfa, zatim iz Klimpa, Mjenova, a pridružili su joj se Timea Horvat govoreći o kazalištima i skečima s druge, ugarske/mađarske strane – Petrovu Selu, Židanu, Koljnofu itd.

Književno-prevoditeljskom radionicom do dobrih prijevoda?

Novinarski i književnoradoznalo raspitivanje kod Rajmonda o Križnome putu / Fotografija Miljenko Brezak
Novinarski i književnoradoznalo raspitivanje kod Rajmunda Filipovitsa o nedavno podignutome Križnome putu / Fotografija Miljenko Brezak

Sve se vrednijom i važnijom pokazuje i već nekoliko godina ustaljena Književnoprevoditeljska radionica odnosno prevođenje recentnih književnih radova, najčešće pjesama, s hrvatskog na mađarski, na njemački, uvjetno na gradišćanski hrvatski, sa gradišćanskog hrvatskog na hrvatski standard ili dijalekt. Prvenstveno se želi motivirati mlade sa simetričnom dvojezičnošću, koji su završili studij u Hrvatskoj ili još studiraju kao i hrvatske gradišćanske spisatelje.

Teško je očekivati da će uskoro iz radionice odmah poniknuti majstori poput Zóltana Csuke koji je (i Krležu!) prevodio s hrvatskoga na mađarski ili Envera Čokalovića koji je s mađarskoga prevodio na hrvatski, ali svakako pridonose približavanju hrvatske i mađarske odnosno gradišćanske književnosti te, nikad se ne zna, možda i (što bolje!) prevedenim knjigama.

Od najstarije zastave do mise na starome jeziku

Samo dio hrvatskih književnika iz Mađarske, Austrije i Hrvatske poslije prevodilačke radionice / Fotografija Miljenko Brezak
Samo dio hrvatskih književnika iz Mađarske, Austrije i Hrvatske poslije prevodilačke radionice: slijeva nadesno Timea Horvat, Jurica Ćenar, Darko Pero Pernjak, Božica Brkan, Herbert Gassner i Josip Petrlić Pjer / Fotografija Miljenko Brezak

Uz drugo, književnici su posjetili i Viteški dvorac Esterházy u danas austrijskom Forchtensteinu, a nekad ugarskom mjestu Fraknó s najvećom privatnom zbirkom oružja te navodno najstarijom hrvatskom zastavom iz 1647. godine.

Pun dom publiek za prilika da se vidi i čuje netto na hrvatskom jeziku / Fotografija Miljenko Brezak
Pun dom publike za priliku da se vidi i čuje nešto na hrvatskome jeziku / Fotografija Miljenko Brezak

Književnici su također prisustvovali misi u baroknoj župnoj crkvi Majke Božje Koljnofske, gdje se inače održavaju proštenja na Malu Gospu. Iako se glavnina služi na mađarskom, popijeva se na starom hrvatskom. Jačka, pjesma nas je održala, njojzi hvala. Još, iako je zbog blizine granice sve više onih koji i s mađarskoga istoka doseljavaju kupujući zemlju i gradeći kuće samo da bi bili bliže poslu u Austriji.

I najobičnijeg se majstora čeka i po pola godine, jer ne dospijevaju od posla u susjeda, tuže se i u Petrovu Selu, gdje je stanje nešto bolje možda i zbog veće udaljenosti od većega grada, dok Koljnofu prijeti, nagađaju, da ga uskoro kao predgrađe proguta Šopron. A već su sada, dodaju, dvostruko manjina. Doduše s dvojezičnim natpisima, poput čuvarnice za vrtić ili cintir za groblje.

Iz koljnofske amaterske kazališne predstave: domaćini i gosti književnici iz Hrvatske / Fotografija Božica Brkan
Iz koljnofske amaterske kazališne predstave: domaćini i gosti književnici iz Hrvatske / Fotografija Božica Brkan

Dok razgledamo selo sa 2200 stanovnika i s muzejom, školom, općinom, hrvatskim kulturnim domom, gostinjcem Levandom našega domaćina Franje Pajrića, doznajemo kako Koljnof ima i crkvu sv. Martina, svoga i zaštitnika cijeloga Gradišća, kojem se god slavi dakako na Martinje i pečenim gusjim stegnima, kako u Koljnofu kažu batacima, dakako s crvenim zeljem, slatkastim na austrijsku i mađarsku kuhinju.

Noćni pogled na dio čudesnoga dvorca Esterhazy s navodno najstarijom hrvatskom zastavom / Fotografija Božica Brkan
Noćni pogled na dio čudesnoga dvorca Esterhazy s navodno najstarijom hrvatskom zastavom / Fotografija Božica Brkan

20171116 – 20171119 

linkovi

Moslavački kamen u Petrovu selu u Gradišću – Umjesto kave 4. prosinca 2017.

Sipčina u izvedbi DND Križ na Kajkavijadi

S geslom Sačuvajmo dragi nam kaj na 25. Kajkavijadi Društva Naša djeca u Varaždinskim Toplicama 19. studenoga 2017. među dvanaest skupina iz pet kajkavskih županija predstavila se i dramska grupa Društva Naša djeca Vladimir Nazor Križ povijesnim prikazom Sipčina Božice Brkan.

“Sipčina” na pozornici Kajkavijade / Fotografija Božica Brkan

Nastupili su mali glumci: Jana Krivec kao Arheologinja, Tamara Martinjak kao mala MiIka Trnina, Matko Kepe kao Rimski vojnik, Zara Broz kao Turčin, Borna Živković kao Profesor Badalić, Josipa Čukelj kao Arheolog i Mia Kuzmić kao Orač.

Glumci i njihova voditeljica – redateljica Marica Kukor poslije izvedbe “Sipčine” / Fotografija Miljenko Brezak

Voditeljica skupine Marica Kukor bila je vrlo zadovoljna izvedbom i uigranošću, unatoč kratkome vremenu. To je inače već treća igra zaredom, poslije Selfie na kipec na Kajkavijadi 2015. i Žabari jel žabe na kolec na Kajkavijadi 2016., a u nizu više godina nastupa i s poezijom na zavičajnoj kekavici iste autorice i kriške djece.

Božica Brkan, autorica teksta “Sipčine” zahvaljuje mladoj glumačkoj družini poslije premijere / Fotografija Miljenko Brezak

 

U dva dana jubilarne Kajkavijade nastupilo je ukupno oko 700 djece.

20171119

Link na video zapis:

Uz Mjesec hrvatske knjige u Bedekovčini književna večer Božice Brkan

Božica Brkan u Mjesecu hrvatske knjige ima književnu večer u Bedekovčini / Fotografija Miljenko Brezak

Književom večeri Božice Brkan, pjesnikinje, kolumnistice, novinarke 14. studenoga 2017. u Bedekovčini je obilježen Mjesec hrvatske knjige.

Publika / Fotografija Miljenko Brezak

Puna dvorana Općine Bedekovčina vrlo radoznale i predane publike imala je priliku uz autoricu slušati čitanje pjesama (organizatorica Anica Kopjar iz Knjižnice Bedekovčina) i proze (Martina Bičanić) te glazbenike, mladu violončelisticu Janu Krušelj (zajedno nastupale u  Zlataru na Danima kajkavske reči ) i vokal uz gitaru sestru i brata Gloriju i Adama Svečnjaka te vokalne ženske skupine KUD Bedekovčina i Folklorni ansambl Žune, koje su autorici bile iznenađenje izvođenjem narodne njezine zavičajne I ja jesam moslavačko dete poslije vrlo uspjeloga prošlogodišnjega nastupa u  Donjoj Stubici .

Mlada violončelistica Jana Krušelj / Fotografija Miljenko Brezak
Sestra i brat Glorija i Adam Svečnjak / Fotografija Miljenko Brezak

Ravnateljica knjižnice Anica Kopjar, koja se ovom uspjelom večeri poslije vrlo uspjele knjižničarske karijere bliži mirovini, izuzetno zanimljivo zamislila je i vodila raznovrsnu večer predstavivši same književne početke Brkanove upravo u bedekovečkom kraju tinejdžerskim nastupima i nagradama sredinom sedamdesetih (dipovci ah dipovci, ajči ajči, Poslijepodnevna ljubav…) na tadašnjem Susretu mladih pjesnika i recitatora u Poznanovcu, preko predstavljanja prvih knjiga početkom devedesetih (Vetrenica ili obiteljska arheologija, Enciklopedija špeceraja) te ponovnim nastupima na bedekovečkim pjesničkim susretima u posljednjem desetljeću (sve pasent, štikla…).

Ravnateljica knjižnice i voditeljica večeri Anica Kopjar čita poeziju kojom je Božica Brkan već u mladosti gostovala u Zagorju/ Fotografija Miljenko Brezak
Martina Bičanić čita odlomak iz “Ledine” Božice Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Čitane su brojne pjesme iz različitih zbirki (Vetrenica ili obiteljska arheologija, Bilanca 2.0 ili odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme, Obrubljivaje Veronikina rupca ili Muka 2013., To Toni – Molitva za tihu sućut, Pevcov korak / kajkavski osebušek za EU, Kajkavska čitanka Božice Brkan…) sve do najnovijih neobjavljenih, kako na standardu tako i kajkavskih, zatim ulomci iz romana Ledina (Zakej mi je to Bog dal?) i priče iz najnovijih, nedavno objelodanjenih zbirki priča Život večni (Dve na grobu) i Umrežena.

Nastup vokalne ženske skupine KUD Bedekovčina / Fotografija Miljenko Brezak

Nije izostao ni razgovor o novinarskim temama, posebice o baštinskima i gastro te o više od 50-tak kuharica (Oblizeki – Moslavina za stolom i www.oblizeki.com) te blogu www.bozicabrkan.com, radionicama i drugima.

 

Folklorni ansambl Žune, Anica Kopjar, Božica Brkan i općinski načelnik Darko Ban poslije književne večeri / Fotografija Miljenko Brezak

Bedekovčani su se pokazali uistinu sjajnim domaćinima, koji umiju uživati u dobroj literaturi i poticajnom dijalogu.

20171114

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-22-rujna-2016-ledina-predstavljena-u-zlataru/

http://www.bozicabrkan.com/cudesna-vecer-u-donjoj-stubici/

Hrvatsko slovo prikazuje knjigu kajkavskih priča “Život večni”

U rubrici Izlog knjiga pod naslovom  Pisanje je osmljenički posao, Hrvatsko slovo, broj 1177., od petka, 10. studenoga 2017., čitateljima skreće pozornost, uz u prošlom broju u istoj rubrici Hrvatskog slova predstavljenu knjigu priča Božice Brkan  Umrežena, na upravo iz tiska izašlu i zbirku iste autorice Život večni.

Navodi i neke od priča u ovoj novoj knjizi Božice Brkan na moslavačkoj kajkavštini – kekavici njezinoga rodnoga sela: Sovica, Kak su barjak kupuvali,  Graditelj gospon Kundić, Kaka Pepec ne cvetja štel, zaključivši da će i ovoga puta zvonka kajkavština osvojiti srca čitatelja.

20171114

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/hrvatsko-slovo-prikazuje-zbirku-prica-umrezena/

Hrvatsko slovo prikazuje zbirku priča “Umrežena”

U rubrici Izlog knjiga, naslovivši tekst naslovom jedne od priča satira Svojih tijela gospodari, Hrvatsko slovo, broj 1176., godište XXIII., od petka, 3. studenoga 2017., prikazuje zbirku kratkih priča Božice Brkan Umrežena.

Nabraja neke od dvadeset i tri fikcionalna teksta i dva nefikcionalna, uvodni (Fikcija i fakcija, naracija, čiča-miča ili priča o mojoj priči) potpisuje autorica a zaglavni, pogovorni (Što ti je vrijeme, što su ti tjedni…) Miroslav Mićanović, kojega i šire citira.

20171103

linkovi

Izašle knjige kratkih priča “Umrežena” i “Život večni”

http://www.bozicabrkan.com/wp-admin/post.php?post=2542&action=edit

Pjesma “Košula za na noč” u izložbenom katalogu Slavice Moslavac

Uz izložbu Zaviri ispod / donje rublje i higijena na izložbi Slavice Moslavac od 12. listopada do 16. studenoga 2017. u Galeriji Muzeja Moslavine Kutina, a zatim će se seliti po više mjesta u Hrvatskoj, objavljen je i vrijedan katalog u kojem je, uz drugo, na jednoj duplerici objavljena i pjesma Košula za noč Božice Brkan iz ciklusa posvećena majci.

Dio kataloške duplerice s pjesmom
Dio kataloške duplerice s pjesmom

Pjesma je pisana kekavicom, idiomom kekavice kajkavskoga autoričina rodnoga Okešinca u Moslavini, s rječnikom manje poznatih riječi.

Prvi put autorica ju je javno čitala na kolovoškoj Croatii redivivi ča-kaj-što u Selcima na Braču, a objavila u izložbenom katalogu. Košula za na noč je nočna košulja, spavaćica, metaforička. Objavljujemo u cijelosti.

Naslovnica kataloga
Naslovnica kataloga

Božica Brkan
košula za na noč

se si mislim a nesem si mislila morala bi si kupiti nekej

če za v bolnicu
če za silu ne dej bože
nigda ne znaš

imam te kojekakve spavačic i pidžami sekojake
ne bi morala ni kupuvati
ima v jormaru još i kakve  
i za po zime i za po letu
jene da te vtopliju druge da te ofriškaju
i od najfinešega atlesa i z širokemi špicami
i najteneše kej pavučina
i najmekše z pariza i z koječem kej ni ne znam kej je
i z kojekakve moje dobe i po kojekakve modi
če sem je de koji put preprala
nekej sem spravila i če mi se igda nuka narodi

najprosteše sem najprvo ponosila ne ne bilo šteta
nekej sem i podelila zdavala
bebidolki i kombinejov više neg za spati
a nesu bogme bile ni jeftine
da bi si čovjek mam vujne samo tak legel
a da jes sekej sem vujnemi speč mogla toga nasejnati

Fotografija Božica Brkan
Fotografija Božica Brkan

imam i te paretaste deteče plaftičev z medeki i z patulki
dva po dva mogla bi pripasati za jenu spavaču
to bi si bome i sama znala skrojiti i zešiti
al rajše spim v tomu komadu svojega torinskoga platna vu te svoje spavače
kej više ne za niš

ne ta spavača ni za niš a kam za spati
i velim gda pesmu napišem bome ju bum v stare krpe hitila
i pišem i pišem i nikak da pesmu donapišem

prede se bu moja košula nočna sa razišla
naj se razide a kej je ja bum če mi pesma gotova ne

vujne mi je nekak najlepše leči i
vujne mi se najlepše zdiči

morti kej ju je mater raznosila dogda je god mogla
i kej ju ja nemrem nikak raznositi
ne da se i ne da

se bi si slekla i samo bi si to kej sejne lozno oblekla
kej da nas je košula sparila
kej da je kej koža kej smo ju zajeno skrojile
od jene amfučne dužine
širina za dužinu
širšeše neg dukše
i čez nu smo se dotikavale
i mej sobu
i mej životom i mej smrtju

Fotografija Božica Brkan
Fotografija Božica Brkan

a senak sem pak čera dela prat i sušit
košulu nočnu kej sem slekla predečerom
i pak si ju bum čistu oblekla z velkoga popeglanu (tek tulko da je
ionak se bu na postele mam zgržvala)
tu krpu loznu kej samo kej se ne raspuzne
v niš
očice su je bogtepitaj gda krenule i odzgor i odzdol
i gdegde su se vlovile poprav v veliku luknu
i da ju ne slečem tu i tam kej bi ju poprati
kej bi ja vidla te lukne na pleča
i kak su saki put se vekše i vekše
saki dan z sakem prajnem peri deri i niti je se mejne
konec se je je i na rukave puščal
i rub se je prek odrubil
okolo na okolo malo fali

morti je a morti si ja samo zamišlam kak je poprav videti
da je košula z plavem bila zarublena
i okoli vrata i oko rukavov
da je negda i na satlinu imela i špičice
plavkaste kak su i te
cveteki i listeki jel tufnice kej jim farbu da baš i očeš više nemreš potrefiti
(da sem ju ja kupuvala sebe bila bi lila rozasta morti i žuta
i da je prišita bila bi pocigana
prek sera skorom bela
belina kej mraz kej sejna kej ti spati ne da kej je mesec nalejal)

i same mi je videti
da ne neg za hititi
a neče mi ju se nekak još prek othititi
zanavek
a kej bi žnu
nit nema vujne kej pošteno za pokrpati
a kamoli za prekrojiti
ne ni za stare krpe da bi si tepihe zetkala
jel da bi jobluke žnu pral vuz tulike čarobne krpe i krpičke
ma ni za spirilek
pod prsti se ne vidi niš nek krpica tak tenka da
nemreš znati više jel to bil paret jel lajnen
kej isto cvete plavkasto

od matere sem ju donesla več su vu se kej i mater stišnenu
(sa je prešla širom
da mi je komej do spod kolena)
je ostala
tak
da ne več ne treba
kej zmijsku košulicu ju je zgulila
kej da se je preslekla v drugo agregatno stajne a da nes ni znala gda
ne znala kej bi žnu kak i z kožu (i ona je več bila prek zviš
mogel si črez nu videti)
nes ni ja znala kej bi žnu
al dišala mi je na mater gda ni mater več po sebe dišala ne
šteta mi ju bilo hititi i tak odepranu nit po nit
a morti bi i matere (če i ne bi zeznala) bilo žal da sem ju samo tak hitila
pak kej bum žnu neg sem ju na se natukla
dogda se ne dodere
ne dugo

Fotografija Božica Brkan
Fotografija Božica Brkan

če ne toga bilo ni v nejne ni v moje mladosti
kej da smo na nekvomu pidžama partyju
kej da nas je ona za to sparila
nigda si ni gda me je nosila mater moja i ja nesmo bile bližeše
neg prek te naše košule
če nigda po noči

negda nanegda si mislim kak sem si čez tu spavaču
bližeša z materju neg igda
gda me je i nosila
da bi nam to platna amfučnoga bilo
i materina i moja
kej jena koža
čez koju se moremo napipati mej sobu
mej životom i smrtju

al sejeno gda si ležem
če se več nemrem samo z sejnami pokriti
(sejne samo negda poprav nesu dost
čovek sav sprezime)  
najmilneše mi je zaspati vu te svoje košule nočne nasebe
kej z onu spavaču z divje šipkovače
kej mi je maličke mater metala pod vankuš 

kej da je se to več negda negde bilo
kej da je v pesme moje od navek gda ju još ni napisala nes
kej da sem imela več tu zmučenu spavaču
i kej da sem se preslekla
(za sejne mi samo tu i tam sfali)

ne ta spavača ni za niš a kam za spati
i velim gda pesmu napišem
bome ju bum v stare krpe v smetje za kej bilo
za reciklažu hitila
i pišem i pišem i nikak pesmu dopisati
prede se bu moja košula za na noč sa razišla
naj se razide znam da se bu razišla
al kej je ja bum
če mi pesma gotova ne

da me ne sram
da se ne znam zakej mrtvika mora v mešno obleči
i gda bi si mogla zebirati
bi si bome tu svoju niškoristi košulu za na noč i za one svet pripravila
(nigda nemreš znati)

kej kakvu kurticu t-short ajmpideklin z plave listeki i z plave cveteki
potočnica zvončekovi zumbuli jorgovani vergismajniht
dalo bi se čoveku i lepo zaspati i lepo spati
a kuliko mi je znati ima se bome spati i kej

20160201 – 20160213 – 20160223 – 20160308 – 20160315 – 20160316 – 20160321 – 20160322 – 20160325 – 20160327 – 20160401 – 20160404 – 2060406 – 20160415 – 20160416 – 20160424 – 20160425 – 2060508 – 20160713 – 20160730 – 20160731 – 20170302 – 20170311 – 20170312 – 20170420 – 20170424 – 20170427

manje poznate riječi:
ni za niš –
ni za što
košula za na noč
– noćnja košulja, spavaćica
ofriškati – osvježiti
amfučna – jednostruka
predečerom – prekjučer
zgržvala – izgužvala
loznu – istanjenu, iznošenu
raspuzne – razie se, razdere
satlin – gornji dio, samostalno krojen dio odjeće
othititi – odbaciti, baciti
spirilek – krpa za pranje posuđa
odepranu – ispranu
negda nanegda – konačno
divja šipkovača – pasja ruža, šipak, Rosa canina L.
mrtvik – mrtvac, pokojnik
v mešno obleči – odjenuti svečano
kurtica – košuljica, podsuknja
ajmpideklin
– jastuk za dojenče
potočnica zvončekovi zumbuli jorgovani vergismajniht – vrste cvijeća koje cvste modro
     

20171101

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/katalog-uz-izlozbu-zaviri-ispod-donje-rublje-i-higijena-na-izlozbi-umjesto-kave-3-studenoga-2017/

Zaviri ispod / donje rublje i higijena na izložbi – Umjesto kave 13. listopada 2017.

http://www.bozicabrkan.com/predstavljen-zbornik-moslavine-br-xv-2016/

http://www.bozicabrkan.com/b-brkan-u-zborniku-moslavine/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-26-srpnja-2016-slavica-moslavac-ili-ime-je-znamen/

http://oblizeki.com/zepce-u-ozracju-duhovnoga-i-zemaljskoga-kruha-16080

http://oblizeki.com/prica-o-kruhu-%E2%80%93-izlozba-kao-povod-za-blagdanski-izlet-u-proslost-i-pecenje-obrednoga-kruha-4372

http://www.kscdonbosco.ba/2015/11/30/proslava-dana-kruha-i-zahvalnosti-za-plodove-zemlje-u-ksc-u-don-bosco-zepce/

https://www.facebook.com/media/set/?set=a.905271692860913.1073742113.776050832449667&type=3

https://www.facebook.com/KŠC-Don-Bosco-Obavijesti-176784295845440/?fref=ts

 

Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa nastupila u Poreču

Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa, od 20. do 22. listopada 2017. godine sudjelovala je na 21. Smotri dječjeg stvaralaštva koja se u organizaciji Saveza društava Naša djeca Hrvatske održala u Poreču.

Smotre su prilika za prezentaciju godišnjih rezultata dječjih kreativnih aktivnosti iz područja likovne, dramske, plesne i glazbene umjetnosti te tehničkih, informatičkih i ekoloških aktivnosti za djecu. Posebnu vrijednost ima i afirmacija odgojno-umjetničkog rada s djecom u matičnim Društvima Naša djeca,  ali i druženje djece i odraslih u radosti, igri i  stvaralaštvu.

Za odlazak djece u Poreč Općina Križ podmirila je troškove prijevoza, a djeca su se predstavila kekavskim igrokazom Žabari jel žabe na kolec, koji je autorski potpisala Božica Brkan i koji je dio projekta Mala škola kekavice koji provodi DND Vladimir Nazor Križ.

.

Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa nastupila u Poreču

Žabari jel žabe na kolec na 21. Smotri dječjeg stvaralaštva u Poreču

U organizaciji Saveza društava Naša djeca Hrvatske još od 1993. svake se godine u drugom gradu-domaćinu održava Smotra dječjeg stvaralaštva Radost, igra i stvaralaštvo djece. Od petka do nedjelje od 20. do 22. listopada 2017. Smotra se održavala u Poreču, a na njoj su sudjelovala i djeca iz dramske grupe Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa. O tome je izvijestila Ivana Posavec Krivec, predsjednica DND-a Vladimir Nazor Križ:

Mali kriški glumci ispred dvorane u kojoj su se predstavili kajkavskim / Fotografija DND Križ
Mali kriški glumci ispred dvorane u kojoj su se predstavili kajkavskim / Fotografija DND Križ

“Na pozornici, pred prepunom, salom Pučkoga otvorenog učilišta djeca su izvela autorski tekst Božice Brkan u režiji Marice Kukor Žabari jel žabe na kolec pisan izvornom kekavicom. Riječ je o dječjem baštinsko-ekološkom igrokazu koji je nastao u sklopu projekta Mala škola kekavice pri DND-u Križ. U izvedbi sudjeluje sedmero djece, u izvornim nošnjama kriškoga kraja. 

U moslavačkom ruhu s morem u pozadini / Fotografija DND Križ
U moslavačkom ruhu s morem u pozadini / Fotografija DND Križ


Na ovogodišnjoj je Smotri sudjelovalo oko 650 sudionika iz 20 društava Naša djeca, a prezentirano je 28 točaka dječjeg stvaralaštva i 14 izložbi dječjih radova. Svoja kreativna godišnja dostignuća djeca su prezentirala u bogatom dramsko-scenskom, lutkarskom, glazbenom, plesnom i audio-vizualnom izričaju te u likovnim izložbama dječjih radova koji je pratilo stručno povjerenstvo u sastavu:  Ksenija Rožman, dramska pedagoginja, Desanka Virant, plesna pedagoginja i koreografkinja, Sanja Pančevski Tich, profesorica violine, Marina Dželalija, profesorica likovne kulture i likovni umjetnik Eugen Varzić.

Za uspomenu s Panonskoga na Jadransko more / Fotografija DND Križ
Za uspomenu s Panonskoga na Jadransko more / Fotografija DND Križ

Preporuke i pohvale stručnog povjerenstva dramskog stvaralaštva naglasile su potrebu izbora izvornih tekstova domaćeg narodnog stvaralaštva i dijalektalnog stvaralaštva, tj. scenske nastupe djece sa izvorištem ideje u tradicionalnim običajima i igrama svoga kraja, osobito onima koji su primjereni dječjem uzrastu i koje su stvorila ili adaptirala sama djeca (bilo kao pjesme, prozne sastavke ili male dramaturške cjeline/dramatizacije), a sa ciljem istovremenog poticanja i dječjeg književnog izražavanja.

Upoznavanje s porečkim ulicama... / Fotografija DND Križ
Upoznavanje s porečkim ulicama… / Fotografija DND Križ

Preporuke su poseban poticaj da se nastavi realizacija i razvoj projekta Mala škola kekavice pri DND-u Križ gdje u sklopu dramske radionice djeca uče kako voljeti, njegovati i čuvati govor kraja u kojem su rođeni i u kojem žive, svoju kajkavsku kekavicu. Posebnu zaslugu za to imaju izvorni govornici koji rade sa djecom na promicanju kekavskog govora unazad 10 godina zahvaljujući posebnom doprinosu hrvatske književnice, naše Okešinčanke, Božice Brkan koja priprema autorske tekstove za nastupe djece na Kajkavijadi (dječjoj smotri kajkavskog stvaralaštva u Varaždinskim Toplicama).

... i antičkom poviješću Poreča / Fotografija DND Križ
… i antičkom poviješću Poreča / Fotografija DND Križ

 

Moderan pristup i spoj starine i izvornosti djecu uči potrebi njegovanja kajkavskog govora, kako ne bi zaboravili naše starinske, lijepe, kajkavske običaje i riječi koje se danas sve manje čuju. Radom sa djecom primijećena je pojavu da se ona, posebice pri ulasku u fazu puberteta i adolescenciju, počinju sramiti kajkavskog izgovora, izbjegavaju ga i ponekad se radije služe anglizmima i turcizmima. U sklopu dramske radionice djeca kajkavštinu prihvaćaju s oduševljenjem, međusobno se potiču da pričaju jezikom kojim se služe u krugu svoje obitelji i prijatelja, nadmeću se u prikupljanju novih fraza i zaboravljenih riječi.

Posljednji dogovor umjesto nastupa / Fotografija DND Križ
Posljednji dogovor prije nastupa / Fotografija DND Križ

 

Na tim se radionicama godinama stvaraju pravi mali scenski prikazi na kajkavskom s kojima učenici gostuju na različitim manifestacijama i smotrama te i oduševljavaju publiku, što je dodatni poticaj za daljnje “usavršavanje”. Upravo dobra reakcija publike, smijeh ili pozorno praćenje izvedbe djeci su dodatni poticaj koji probuđuje istinsku ljubav i brigu prema domaćem jeziku. Stoga, ovakvi izleti, odnosno putovanja na manifestacije i pohvale na smotrama dodatno osnažuju djecu u njihovim napornim vježbama, kvalitetno doprinose zajedništvu grupe, produbljuju njihova prijateljstva i iznimno ih vesele i motiviraju.

Ni putem nije nedostajalo vedre igre / Fotografija DND Križ
Ni putem nije nedostajalo vedre igre / Fotografija DND Križ

Nakon nastupa ostatak dana djeca su provela u praćenju programa, međusobnom druženju i bogatom interaktivnom programu radionica te zajedničkom turističkom obilasku grada Poreča. Troškove prijevoza za sudionike Smotre osigurala je Općina Križ, a troškove boravka u Poreču DND Križ.


U ovih dvadeset godina Smotri dječjeg stvaralaštva, Savez DND-a Hrvatske i gradovi domaćini uspjeli su okupiti više od 15.000 sudionika, a djeca su izvela više od 1200 originalnih nastupa što je izniman doprinos Saveza i Društva Naša djeca dječjem stvaralaštvu u Hrvatskoj.

Selfie / Fotografija DND Križ
Selfie / Fotografija DND Križ


Popis članova Dramske grupe DND-a Križ, sudionika 21. Smotre: Borna Živković, Mateo Kepe, Mia Kuzmić, Tamara Martinjak, Zara Broz, Lana Okanović, Jana Krivec. U pratnji djece: dramska voditeljica Marica Kukor i Ivana Posavec Krivec predsjednica DND-a Križ.” 

20171023

Dramska skupina Društva Naša djeca Vladimir Nazor iz Križa nastupila u Poreču

http://www.bozicabrkan.com/zabari-jel-zabe-na-kolec-praizvedeni-na-24-kajkavijadi/

https://www.youtube.com/watch?v=-jq8PbN8iXM

https://youtu.be/-jq8PbN8iXM

http://www.bozicabrkan.com/na-kipec/