Božica Brkan na www.virovitica.net za uvod u Fra Ma Fu Festival

Prenosimo www.virovitica.net:

http://www.virovitica.net/bozica-brkan-najdraze-mi-je-kad-se-bastina-inovira-na-visokoj-europskoj-razini/29751/

Božica Brkan: Najdraže mi je kad se baština inovira na visokoj, europskoj razini

Fra Ma Fu   |   Sandra Pocrnić Mlakar   |   02.09.2017.   | 327 pogleda

Božica Brkan: Najdraže mi je kad se baština inovira na visokoj, europskoj razini

Dolazak Božice Brkan za Fra Ma Fu Festival veliko je priznanje i za festival i za Viroviticu. Božica Brkan je pjesnikinja, književnica i nagrađivana novinarka, osnivačica bloga Oblizeki, dugogodišnja urednica Večernjakova priloga Vrt, autorica Enciklopedije špeceraja i zavičajne čitanke Moslavina za stolom. Zbog svog znanja o gastonomiji i enologiji, poljoprivredi i gospodarstvu te zbog velikog iskustva u pisanim medijima, rado je viđena članica žirija za dodjelu i gastronomskih i agronomskih i novinarskih nagrada, svih disciplina koje se demonstriraju na Fra Ma Fu festivalu.

Zbog toga nas je posebno zanimalo kako Božica Brkan ocjenjuje rujanska događanja u Virovitici i kriterije koje je postavio Fra Ma Fu festival. Sa cijenjenom književnicom i novinarkom razgovaramo o gospodarstvu i gastronomiji koje Virovitica predstavlja novinarima na Fra Ma Fu festivalu, o razmjeni iskustava među generacijama novinara i današnjem statusu reportaže u medijima te, naravno, o osnovama njezinoga svestranoga stvaralaštva.

* S obzirom da ste bili dugogodišnja urednica Večernjakova Vrta, jeste li ranije posjećivali Viroviticu i okolicu? Primjećuje li se u virovitičkom kraju razvoj i unapređenje poljoprivredne proizvodnje, OPG-a i prateće industrije?

– Primjećujem – promjene. Davno sam, još i za Vjesnik, prije Večernjaka, pisala o virovitičkoj šećerani i duhanu, a danas o proizvodima više faze prerade, inovacijama u uzgoju kao što je batat, ekoproizvodnja i slično. Davno sam recenzirala tada stvarno pionirsku knjigu svoga suradnika dr. sc. Krste Benčevića o tome kako od gnojnice u poljoprivredi proizvesti energiju na primjeru Višnjice, da bih poslije, ima tome i desetak godina, objavila cijeli serijal tekstova o Višnjici, od proizvodnje batata i konjogojstva do razvitka tada uglavnom samo obećavajućega turizma. Rado se prisjećam i da su se pri zaštiti virovitičke paprike tražili tekstovi i u mom arhivu. Najdraže mi je kad se nešto tradicionalno, baštinsko inovira i to na visokoj, čak europskoj i svjetskoj razini.

* Predstavljanje lokalnih specijaliteta redoviti je dio programa Fra Ma Fu festivala, a događanje Glumci kuhaju novinarima prošle godine demonstriralo je specijalitete koje priređuju muškarci u lovačkim pohodima ili u proslavama Vinceka i Martinja. U kojim je krajevima Hrvatske još razvijeno takvo viteško, muško kuhanje na otvorenom?

– Za razliku od žena, kojima je kuhanje doma nekako sudbinski predodređeno, muški su po cijeloj Hrvatskoj, i ne samo Hrvatskoj, prisvojili dio specijaliteta koji rado zovem muškom kuhinjom, bila ona lovačka, ribička ili vinska, pivska… Priznajem, uvijek sam pomalo skeptična prema njihovim navodnim tajnim sastojcima. Muški su si i u kuhinji uvijek znali odabrati bolje poslove. Izuzetno ćete rijetko u restoranima s visokom gastronomijom naići na žene chefove. Nadam se da u kuhanju na otvorenom, kako kažete, namirnice i pripreme i poslije operu posuđe te da za to vrijeme žene ne usisavaju i ne peru prozore nego su gošće muških gozbi. No, što mogu takva sam, kao i u Arsenovoj pjesmi, mislim da je najbolja kuhinja zajednička, pa i udvoje!

* Reportaže Franje Martina Fuisa dokazale su se kao trajna vrijednost. Primjećujete li u današnjem novinarstvu trajne vrijednosti? Koliko današnje novinarstvo cijeni reportažu? Što se promijenilo u novinarstvu otkako ste 1980. godine osvojili nagradu za reportažu?

– Reportaža je, očigledno moja miljenica, kao i sve druge rubne novinsko-književne vrste, od crtice dalje, očigledno zbog bliskosti s književnošću. Nije bez razloga moja književnost od pjesama do romana zaražena i stilom i temom novinarstva. U Vjesniku sam, srećom, na velikim stranicama-plahtama imala prostora, ali i razumijevanja za svoja istraživanja, za zagrebačke i provincijske laganice, kulturne i ekonomske reportaže, za Nedjeljni Vjesnik i krasno ilustrirane fotografijama odličnih fotoreportera koji su mi i prijatelji do kraja života. Manje je znano da sam reportaže radila i za šareni tisak, danas bismo rekli glossy, s još ljepšim fotkama, te nešto manje čak i za radio i TV. Danas si reportažu dopustim i na svojem webu Oblizeki. Reportaža, jer danas se i koješta drugo zove kraljicom, u modernim je medijima, nažalost, zapostavljena, jer uglavnom se misli da je ona trošak, traži teren i vrijeme (i ono je novac!), radoznalost i iskustvo, a vješte zanatlije, kako reporteri tako i urednici, lektori, dizajneri – i njih ima! – manje su važni od zadanih formata, a i manje svrsishodni, kako u osvajanju gledanosti, slušanosti, čitanosti, tako i sponzora. Uspješnije su u tome hibridne vrste.

* Fra Ma Fu festival omogućuje susret mladih i iskusnijh, razmjenu mišljenja i suradnju. Koja su još događanja koja organiziraju novinari slične prilike za susrete mladosti i iskustva?

– Nema ih mnogo, zapravo Fra Ma Fu festival je jedini takav! Ali temelj je gledati, vidjeti, pratiti što kolege i uopće mediji rade kako u tiskovinama, tako i na radiju, TV-kanalima, internetskim portalima… I u nas i u svijetu. Kao čovjek od tiska, i ja sam se morala priviknuti i priučiti najprije elektroničkim medijima, a sada društvenim mrežama. I novim čitateljima. Valja raditi na sebi i svom izričaju, stilu, samosvojnosti, prepoznatljivosti.

* Osim što vodite blogOblizeki i objavljujete knjige o kulturi stola, osvajate književne nagrade i poezijom, pa i romanima na standardnom hrvatskom i na kajkavskom iz moslavačkog kraja. Što je za vas bilo prije, poezija ili proza? Zašto i danas i poezija i proza?

– Za mene je prvi – Tekst! Riječ. Ma koliko slika govorila tisuću riječi. Zbog pisanja sam ušla i u novinarstvo, a mnogo prije toga u poeziju, kamo sam se poslije i vratila, a jednako tako ušla sam i u kratke priče, pa i u romane. Jedino, da bih mogla pisati, a onda i odabrati što ću pisati, zbog toga sam postala i urednica i nakladnica, čak i osnivačica medija. Pokušavam biti vlasnicom svog Teksta.

Dodajemo sa zagrebačkog Jutra poezije:

Božica Brkan i autorica intervjua Sandra Pocrnić Mlakar / Fotografija Miljenko Brezak

 

Na WordCamp Zagreb Božica Brkan vodila radionicu Lijepo pisanje

Božica Brkan i Ivan Brezak Brkan u društvu braće koji su dio organizatorkog tima događaja, Emanuela i Lucijana Blagonića / Fotografija Miljenko Brezak

Na WordCamp Zagreb  od 1. do 3. rujna 2017. prvoga dana u petak, 1. rujna 2017.u Visokom učilištu Algebra održane su radioniceuglavnom na hrvatskom jeziku. U nizu zanimljivih tema skupljenih u skupine radionica za djecu, biznis, programiranje te osobni razvoj, među drugim temama posljednje skupine bila je radionica Lijepo pisanje. Vodila ju je Božica Brkan, zamijenivši kolegu Gorana Gerovca iz Večernjega lista – uz Bug i Netokraciju medijskoga partnera Wordcampa – koji je izostao iz osobnih razloga, a inicijalnim tekstom podsjetivši kako danas mnogi nažalost zapostavljaju vještinu lijepog pisanja, a uz kreativnost ona je jedna od ključnih vještina za uspjeh svih koji objavljuju tekstualni sadržaj na bilo kojoj postojećoj platformi. U Večernjem listu znaju koliko je lijepo pisanje važno te niti u najgorim kriznim vremenima nisu odustali od ničega što bi utjecalo na razinu pismenosti. U Večernjem članke pišu i pisci te se u svakom segmentu djelovanja njeguje hrvatski jezik. Na ovom workshopu naučite kako pridobiti čitatelje stilom i pismenim izražavanjem.

Priprema neposredno prije WordCampa o lijepom pisanju: Božica Brkan i Ivan Brezak Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Božica Brkan lijepo pisanje vidi nešto drugačije, a upravo u njegovu ustrajnom i trajnom zapostavljanju nalazi jedan od razloga povijesnoga pada ne samo tiskanih nego i elektroničkih i internetskih medija. Lijepo pisanje odavno je prestalo biti ono što je nekad bio krasopis a takoreći donedavno primjerno strukturiran i klasično lijepo napisan tekst. Sklad oblika odnosno forme, dizajna i sadržaja, opet neovisno tematski ili vrstom kakvoga, ali svakako kompetentnoga, pokazuje se važnijim nego ikad, neovisno o tome radi li se o kakvom običnom, književnom, novinarskom, promotivnom ili nekom drugom tekstu. O tome su se interaktivno bavili sudionici workshopa Lijepo pisanje. Sudjelovao je vlastitim iskustvom i osnivač Netokracije Ivan Brezak Brkan.

Glavnina sudionika WordCampa o lijepom pisanju / Fotografija Miljenko Brezak

20170903

link

https://2017.zagreb.wordcamp.org/schedule/workshops/

https://2017.zagreb.wordcamp.org/session/lijepo-pisanje/
https://2017.zagreb.wordcamp.org/speaker/bozica-brkan/

Gostovanje na 9. Neretvanskim pjesničkim susretima

 

Za knjigu Hram u stijeni pjesnik Drago Štambuk nagrađenik je 9. Neretvanskih pjesničkih susreta Maslini u lice, ali nije, kao što je običaj na manifestaciji Croatia rediviva Ča-Kaj-Što koju je utemeljio u rodnim Selcima na Braču i koja je 27. put održa subotu ranije, ovjenčan maslinovim vijencem nego sa po pet litara maslinova ulja i vina!

Pjesnici sudionici 9. Netervanskih pjesničkih susreta slijeva nadesno: Ivan Sivrić, Ružica Martinović-Vlahović, Đuro Vidmarović, Božica Brkan, Stjepan Šešelj, Enerika Bijač i Drago Štambuk / Fotografija Miljenko Brezak
Pjesnici sudionici 9. Netervanskih pjesničkih susreta slijeva nadesno: Ivan Sivrić, Ružica Martinović-Vlahović, Đuro Vidmarović, Božica Brkan, Stjepan Šešelj, Enerika Bijač i Drago Štambuk / Fotografija Miljenko Brezak

No, pjesnici, uz Dragu Štambuka i Đuro Vidmarović, Enerika Bijač, Ljubo Krmek, Ivan Sivrić, Stješan Šešelj, prošlogodišnja laureatkinja Ružica Martinović-Vlahović, i Božica Brkan, od 12. do 15. kolovoza 2017. gostovali su i čitali pjesme u Metkoviću i Pločama ploveći na neretvanskoj Noinoj arci u sklopu Maratona Lađa, u Opuzenu na Poljanici Mate Pečića recitalom poezije Pod vedrim nebom te na završnici u Hotelu Merlot.

Božica Brkan čita poeziju u Opuzenu / Fotografija Miljenko Brezak
Božica Brkan čita poeziju u Opuzenu / Fotografija Miljenko Brezak

Također su se upoznali s poviješću i prirodom ovoga jedinstveno lijepoga kraja, uz drugo, obišavši Ornitološli muzej u Metkoviću i Arheološki muzej Narona u Vidu, više izložaba na otvorenom i zatvorenom te lađom plovili deltom Neretve, upoznali se s proslavljenim fotosafarijem te berbom mandarina, mnogim plodovima i gastronomijom s nenadmašnim jelima od jegulja žaba (brudet, rižot itd.) te povrćem i voćem, napose lubenicama.

Laureat susreta Maslini u lice Drago Štambuk / Fotografija Miljenko Brezak
Laureat susreta Maslini u lice Drago Štambuk / Fotografija Miljenko Brezak

20170816

linkovi

https://www.youtube.com/watch?v=iReOzZ6yRpM

https://youtu.be/Wf31YwfY9zk

http://www.bozicabrkan.com/kurtasti-pes-mase-mi-repom-a-coravi-opuzenski-carli-mi-trepce-umjesto-kave-17-kolovoza-2017/

http://www.bozicabrkan.com/27-croatia-rediviva-ca-kaj-sto-u-selcima-na-bracu/

 

Božica Brkan u Zagorje Internationalu

Digitalne novine Zagorje International 29. srpnja 3017. objavilo je intervju sa Božicom Brkan, koji prenosimo u cjelosti.

KNJIŽEVNICA I NOVINARKA BOŽICA BRKAN AUTORICA JE BROJNIH TEKSTOVA I KNJIGA O HRANI TE 50-AK KUHARICA, A OMILJENA JE GOŠĆA NA MNOGIM ZAGORSKIM MANIFESTACIJAMA

“Najbolje su kuhinje one najmaštovitije, a zagorska je upravo jedna od njih”

Božica Brkan, književnica, novinarka i urednica, autorica je brojnih tekstova i knjiga o hrani te pedesetak kuharica, od kojih su neke prevedene i na više jezika. Rado je viđena gošća na brojnim zagorskim manifestacijama, poput “Babičinih kolača” i “Zagorskog chefa”, gdje nerijetko sudjeluje kao članica stručnog ocjenjivačkog suda, a u intervjuu za Zagorje International otkriva zašto je zavoljela gastronomiju, kako se snašla u pisanju ljubavnih romana te zašto je zagorska kuhinja njezina inspiracija.

“Najbolje su kuhinje one najmaštovitije, a zagorska je upravo jedna od njih”

Diplomirali ste komparativnu književnost, poljski jezik i književnost te novinarstvo, ali vaš je životni put neraskidivo vezan uz kulinarstvo i gastronomiju. Odakle ta ljubav prema kuhinji? Kada se ona rodila?

Da mi je netko rekao, ne bih mu vjerovala, jer mene je zanimalo jelo, ali kuhanje nije. Što sam voljela jesti, to sam znala i pripremiti, osnove sam naučila iz knjiga. Obično kažem kako sam u kuhinju ušla preko knjižnice. Kao mlada novinarka u gradskoj rubrici “Vjesnika”, dobila sam navodno zahvalan sektor opskrbe. Kako su tada, početkom osamdesetih, bile velike nestašice, i naslovnica prvog političkog lista u Hrvatskoj otvarana je viješću o dolasku tankera ulja u Rijeku ili raspodjeli sindikalnih svinjskih polovica. To bih odradila, ali kako mi je uvijek ostajalo nešto i netko što nikamo nije pristajalo, a meni je bilo najzanimljivije, i kako sam već bila nagrađivana za reportaže, nudila sam neprestano nešto, sve dok mi tadašnji urednik “Nedjeljnoga vjesnika” Krešo Fijačko – koji bi mi obično savjetovao: “Ako želiš pročitati dobar tekst, napiši si ga sama!” – napokon nije prihvatio. 1990. redaktor Drago Kastratović okrstio je “Enciklopediju špeceraja”, o fenomenima hrane i prehrane, a ubrzo je iste godine CIP objavio prvih 60-ak tih kolumni, kao i moju prvu knjigu.

“Najbolje su kuhinje one najmaštovitije, a zagorska je upravo jedna od njih”

Iako ste Moslavka, prisutni ste na gotovo svim važnim manifestacijama u Zagorju. Kako je uopće došlo do suradnje sa Zagorcima? Kakvi su vaši dojmovi i kako vam izgledaju naše manifestacije? Mislite li da Zagorje u dovoljnoj mjeri njeguje svoju kulturnu baštinu i promovira svoju gastronomiju?
Možda ne baš 40, da ne pretjeram, ali više od 30 godina pratim što se događa “od njive do stola” ne samo u Hrvatskoj. Dakako da sam i kao novinarka nalazila teme u Zagorju i da godinama surađujem s mnogim zanimljivim ljudima – poput ugostitelja i gastronauta Siniše Križanca, vrtlarice Marije Krušelj, vinara Borisa Drenškog, kuhara Marka Živaljića, Tomislava Kožića, Marka Futivića i drugih, pjesnika i liječnika Rajka Fureša, čudesno svestrane gospođe Nade Tučkar… Ne računajući školske izlete, najprije sam dolazila u Poznanovec kao pjesnikinja, moje su prve nagrade odatle (obično velim da nema čuke gdje nisam pročitala bar pjesmu!), a zahvaljujući tome, sa Željkom Bajzom prijateljujem više do 40 godina. Često gostujem i po književnim manifestacijama, knjižnicama, školama. Zagorci su mi vrlo inspirativni, inspirativni uopće, a osobito u gastronomiji. Izuzetno cijenim osmišljenost i povezanost manifestacija Babičini kolači, Zagorski chef, Štruklijada i sl. Uostalom, dovela sam Krapinsko – zagorsku županiju i na “Kriške oblizeke”. Kako ja gledam na stvari, ne znam nikoga tko upravo ugostiteljski i proizvodno tako mudro povezuje i prezentira ono što ima, poput Zagoraca. Vide to i drugi, jer, koliko vidim, kradu zagorske, ne samo ideje, nego i nazive i slogane. Ali neka vam to bude kompliment. Šteta da se, osim u neke projekte, ne uključuju, priključuju i ostali dijelovi Zagorja iz Zagrebačke i Varaždinske županije.

“Najbolje su kuhinje one najmaštovitije, a zagorska je upravo jedna od njih”

Kakva je po vama zagorska kuhinja? Kako biste je opisali? Što vam se najviše sviđa?

Prema meni, najbolje su kuhinje one najmaštovitije, najsiromašnije, poput kineske, a zagorska je, uz međimursku, među našima upravo takva. Nacionalna reprezentativna hrvatska kuhinja ne może preskočiti nikako puricu z mlincima, a pogotovo zagorske štrukle i to one u interpretaciji Esplanadine škole, koja ih je i svjetski proslavila. Pa bučnicu, pa bistrički gvirc…

Uređujete i vrlo uspješan portal “Oblizeki”. O kakvom se projektu zapravo radi i zašto ste ga pokrenuli? Kakve su reakcije čitatelja? Tko sve sudjeluje u projektu?
“Oblizeki” su isprva bili samo internetski magazin s vijestima o promociji moje zavičajne čitanke “Oblizeki – Moslavina za stolom”, www.oblizeki.com , kako to već vidi žena iz tiskanog medija, da bi, pogotovo kad sam otišla u prijevremenu mirovinu 2010., prerastao u samostalan portal s potencijalima objektivno mnogo većim nego što sam ih dosad iskoristila. Veseli me što me čitaju opinion makeri i “obični” čitatelji, često s vrlo zanimljivim dodatnim pitanjima, idejama, primjedbama, iskustvima, sve do jezičnih. I, da, još nije nemoguće da “Oblizeki” prerastu u multimedijski projekt, kako smo to prije nekoliko godina zamislili.

“Najbolje su kuhinje one najmaštovitije, a zagorska je upravo jedna od njih”

Svojevremeno ste pod pseudonimom Bianca Brandon objavili niz visokonakladnih ljubića. Kako to da ste krenuli i u taj žanr? Koji su vaši najdraži autori ljubavnih romana? Što sada najviše volite čitati?
I u taj sam žanr ušla s viškom teksta. Naklade u jugoslavenskim vremenima bile su enormne, pa su moje tekstove prevodili i na srpski, pa sa srpskoga na hrvatski. Izlazili su u manjem broju, ali opetovano samostalno, i ljeti unutar “Večernjaka”. Za svoje novije prave književne romane, priče, pjesme držim to sjajnom vježbom, koncentracijom, gotovo drilom. Pisati ljubić na pisaćem stroju i na računalu ne może se usporediti! Nemam jednoga omiljenog autora, nego volim dobar tekst i – sretan kraj. Posljednjih godina mnogo više volim čitati krimiće, ali nisam odustala da napišem ne teoretsku, nego zabavnu knjigu o tome kako napisati stvarno dobar ljubić.

Kao novinarka, radili ste u “Večernjem listu” i u “Vjesniku”. Kakvo je po vama novinarstvo danas i razlikuje li se od vremena kada ste vi radili?
Ne samo to, imam i radijska i televizijska iskustva. I iskustvo društvenih mreža. Uz to sam tri godine na Hrvatskim studijima predavala na komunikologiji stilistiku u medijskoj komunikaciji. Grozim se, a to je valjda do moje dobi, što je novinarstvo sve manje novinarstvo u klasičnom smislu, odgovor na zanatskih 5W. Ne może svaki “selfić”, iliti “sebić”, samo zato što ima milijune lajkova i što je dobro plaćen, pogotovo zato, biti novinarstvo. A i istina? Koga to još zanima? Pa imate vrlo čitanih portala s neskriveno izmišljenim vijestima. Zabava iznad svega! Dok nam ne prisjedne. Navodno se zbog ekskluzive i u mainstream medijima jedva išta provjerava, ne traži drugo, a kamoli treće mišljenje, samo se gurne krušku pod njušku, najčešće snima pametnim mobitelom i pušta. No, nije li McLuhan rekao “Medij je poruka?” Veselim se što ima lijepih primjera kako mladi kolege dobro i predano rade, svjetski i bez da pobjegnu u bijeli svijet.

Čime se trenutno bavite?
Utrkujem se s vremenom i s inspiracijom – još vjerujem u nju, moram sve dok mi, kako kaže moja prijateljica Ivanka Biluš, muza sjedi u krilu! – i želim ponajprije napisati neke tekstove, knjige. Upravo dovršavamo dvije zbirke mojih pripovjedaka, štokavsku “Umrežena” i kajkavsku “Život večni”. Ne hrlim bezglavo, ali s ambicijom da. Ponajprije me ono što radim, baš mora veseliti. Formalno, ja sam umirovljenica!

“Najbolje su kuhinje one najmaštovitije, a zagorska je upravo jedna od njih”

Kada vas sljedeći puta možemo vidjeti u Zagorju?

Zadnje sam ocjenjivala kotlovinu na trećoj “Bistričkoj kotlovini” u Mariji Bistrici. Ako ne prije, u Zagorju se vidimo najkasnije u rujnu, u Krapini, najprije na Znanstvenom skupu o kajkavskom jeziku i kulturi, a onda i na Recitalu u Tjednu kajkavske kulture, kamo također tradicionalno i s radošću dolazim sa svojim kekavskim pjesmama. I zbog kaja i zbog sjajnih kajkavaca. Jezik mi je u svakom smislu jako važan, što se vidi u onome što i kako radim.

Osvojili ste brojne nagrade, ostvarili se na raznim područjima… Imate li još neke neostvarene želje? Koji su vaši planovi za budućnost?
Uvijek tkam na više paralelnih razboja. S vjerom, nadom, predanošću, ulažući i mnogo truda. Tako sam odgojena i takav sam tip. Nagradama se veselim, ali mi nisu cilj, nego poticaj da nešto stvorim, dovršim. Da mi je netko rekao da ću u pet godina napisati i objaviti sedam knjiga, ne bih mu vjerovala. Ali cijeli život radim novinarski, na rok, do deadlinea! Iako se moj moslavački, graničarski idiom razlikuje od zagorskoga, zacijelo je i jezik jedan od razloga moje bliskosti sa Zagorjem. Posluže li me pamet i zdravlje, ruke, recimo, voljela bih dovršiti tekstove koje imam djelomice u glavi, a djelomice u računalu – tekst o Zagorki, neke romane, neke male proze, neke putopise (i iz Zagorja!), neke zbirke pjesama i koješta još, a možda i proširiti svoj kajkavski rječnik. Prepuno? Pa, polako, one dies sine linea.

Foto: Miljenko Brezak

27. Croatia rediviva Ča-Kaj-Što u Selcima na Braču

Pjesnici sudionici ovogodišnje manifestacije Croatia rediviva / Fotografija Miljenko Brezak
Pjesnici sudionici ovogodišnje manifestacije Croatia rediviva / Fotografija Miljenko Brezak

Među dvadeset i četvero pjesnika i Božica Brkan nastupila je u subotu 5. kolovoza 2017. na pjaci u Selcima na Braču na 27. manifestaciji Croatia rediviva Ča-Kaj-Što, pročitavši pjesmu Košula za na noč. Također je kao izaslanica predsjednika Društva hrvatskih književnika Đure Vdmarovića pozdravila pjesnike, domaćine i goste.

Pjesnici pred Zidom od poezije Božica Brkan, utemeljitelj manofestacije Drago Štambuk i Marko Gregur / Fotografija Miljenko Brezak
Pjesnici pred Zidom od poezije Božica Brkan, utemeljitelj manofestacije Drago Štambuk i Marko Gregur / Fotografija Miljenko Brezak

Oliveatus je ovogodišnje manfestacije pjesnik Tomislav Domović. Njegovi stihovi, prema zamisli začetnika manifestacije Drage Štambuka, dogodine će biti uklesani u bijeli brački kamen na Zid od poezije.

Pjesnikinja B. Brkan čita pjesmu Košula za na noč / Fotografija Miljenko Brezak
Pjesnikinja B. Brkan čita pjesmu Košula za na noč / Fotografija Miljenko Brezak

20170807

 

linkovi

https://www.youtube.com/watch?v=f0sOvK5Velc

https://www.youtube.com/watch?v=nrIxQ7wkRfg

https://www.youtube.com/watch?v=-BS1T2Nnm7g

https://www.youtube.com/watch?v=iyZYZ35VONQ

http://www.bozicabrkan.com/hrapocusa-vitalac-i-zlatna-formula-ca-kaj-sto/

 

Božica Brkan surađivala na novoj suvenirskoj tradicijskoj kuharici Ethno Croatie

Potkraj srpnja u prodaju je stigla nova, suvenirska tradicijska kuharica u projektu Ethno Croatia, za koju je deset tradicijskih recepata odabrala i o jelima ispričala priče Božica Brkan. Ovisilo je to o 10 prije odabranih motiva s narodnih nošnji. Odabrane su štrukledalmatinski arancini, ličke pole, lešana mlada paška janjetina, pečena posavska guska, slavonski čobanac, dalmatinski brodet, mišancija, bregovska pita i istarska jota. Neka od tih jela su zaštićena i kao nematerijalna kulturna baština, a neka su na tom putu.

Oba dizajnerska rješenja naslovnice nove suvenirske kuharice

Autorica je svoje zamisli povezala ne samo sa svojom knjigom Oblizeki – Moslavina za stolom i brojnim kuharicama poput Hrvatska za stolom, Mediteran za stolom, Slastice u Hrvata i drugima, nego i sa svojevrsnom hrvatskom top-listom i s izvornom zamisli izdavača, koji je nisku suvenira, uporabnih predmeta povezao s etnodizajnom Ethno Croatia.

Autorica Oblizeka Božica Brkan i voditeljica marketinga Eurocoma Vedrana Čorak s gotovom zajedničkom suvenirskom kuharicom u ljeto 2017. (Fotografija Miljenko Brezak / Oblizeki)

Tako su stilizirani motivi i priče ispričane na hrvatskome i engleskome pratile, prema njihovu katalogu, najprije gel olovke, zatim rokovnike, kutije za papiriće, podmetači za čaše, prirodni sapuni (npr. Mediteranska kraljica s Hvara, lavanda dakako, Gospina trava s Visa, Cvjetovi smilja iz Istre), mirisne svijeće, ukrasne vrećice, drveni magneti, kartonski i kožni označivači stranica.

Kuharica je otisnuta na retro papiru u veličini 240 mm x 170 mm načinjena je u dva grafička rješenja te također na hrvatskoj i engleskom, a recepture su pojašnjene maksimalno grafički sa sastojcima i pripremom te s pričom o mjestu odakle potječe vez te s pričom o jelu, s ostavljenim praznim prostorom za dopisivanje i drugih receptura.

linkovi

http://oblizeki.com/i-suvenirska-tradicijska-kuharica-u-projektu-ethno-croatia-20960

https://www.instagram.com/p/BXIP-jljOr_/?taken-by=ivanbrezakbrkan

Delegacija DHK kod gradonačelnika Zagreba Milana Bandića

Preneseno sa stranice www.zagreb.hr

http://www.zagreb.hr/novoizabrano-vodstvo-drustva-hrvatskih-knjizevnika/112553

Novoizabrano vodstvo Društva hrvatskih književnika kod gradonačelnika

25.07.2017.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, sa suradnicima, jutros se u Gradskoj upravi sastao sa novoizabranim vodstvom Društva hrvatskih književnika, predsjednikom Đurom Vidmarovićem, članovima Upravnog odbora Božicom Brkan i Dubravkom Jelačić Bužimski i Marijom Peakić-Mikuljan.
Književnici u razgovoru s Milanom Bandićem sa suradnicima / Fotografija Jadranka Duilo www.zagreb.hr

U izjavi nakon sastanka, predsjednik Vidmarović rekao je kako su razgovarali o rješavanju imovinsko pravnih problema vezanih uz prostor u kojem se nalazi DHK. Gradonačelnik je prihvatio njihovu ideju da se po istaknutim književnicima imenuju ulice i trgovi, a Društvo će prijedloge dati Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova.  Dogovoreno je, također da će Grad, prema prijedlogu Društva, preuzeti brigu o uređenju grobova značajnih književnika koji nemaju svoje nasljednike. Gradonačelnik je pokazao veliku želju za suradnjom i ja sam jako zadovoljan današnjim susretom, zaključio je Vidmarović.


Pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić istaknuo je da osim imenovanja ulica i trgova dogovoreno i davanje posebnog značaja književnicima koji su se bavili tematikom grada Zagreba. Misli se na razne kulturne programe u kojima će biti prezentirana njihova djela. Također, pročelnik je naglasio da je gradonačelnik dao potporu da zajedno sa Ministarstvom državne imovine pokušaju trajno riješiti prostor u kojemu će djelovati DHK.
Ivica Lovrić, pročelnik Gradskoga ureda za obrazovanhe, kulturu i sport, i Đuro Vidmarović, predsjednik Druđtva hrvatskih književnika, daju izjave novinarima / Fotografija Božica Brkan
Ivica Lovrić, pročelnik Gradskoga ureda za obrazovanhe, kulturu i sport, i Đuro Vidmarović, predsjednik Druđtva hrvatskih književnika, daju izjave novinarima / Fotografija Božica Brkan

Fotografije Jadranka Duilo, www.zagreb.hr i Božica Brkan

20170725

Ime Božice Brkan ponosno u knjizi Jože Skoka «Prilozi povijesti hrvatske kajkavske i dječje književnosti»

Zbornik posvećen 85. obljetnici rođenja Jože Skoka Prilozi povijesti hrvatske kajkavske i dječje književnosti (izdavač Tonimir, priređivač Ernest Fišer) predstavljen je 24. svibnja 2017. u palači Matice hrvatske, koja je obljetnicu književnog povjesničara i antologičara, uglednoga kajkavologa obilježila zajedno s Društvom hrvatskih književnika, ograncima MH Varaždin i Varaždinske Toplice i Kajkavskim spraviščem. 


Na 500 stranica objavljeni su brojni zanimljivi tekstovi 45 autora, a kako nema kazala imena, dio spomenutih autora može se pronaći temeljitim čitanjem, tako i Božica Brkan.

Na str. 134. u tekstu Kajeve antologije kao časopisna i knjižna izdanja, Kaj, XLII, Zagreb, 3 (2009.) Ivo Kalinski navodi i:

Uz već provjerena pjesnička imena, u desetak godina – od 1986. do 1999. – obavljivanjem u časopisu KAJ, sudjelovanjem na mnogim recitalima i objavljivanjem u prigodnim zbornicima, nadasve pak samostalnim zbirkama, izregrutirala su se po skokovoj ocjeni – antologijskim pjesmama mnoga nova pjesnička imena. Navodim ih abecednim slijedom: Drago Britvić, Božica Brkan, Zlata Bujan – Kovačević, Zvonimir Bukovina, Ivan Čehok, Miroslav Dolenec Dravski, Ljubica Duić, Željko Funda, Vinko Hasnek, Vladimir Korotaj, Ivan Kušteljega, Zvonimir Majdak, Stijepo Mijović Kočan, Biserka Marečić, Denis Peričić, Zlatko Pochobradsky, Tomislav Ribić, Zdravko Seleš, Valentina Šinjori, Franjo Švob i Jolanka Tišler.

U drugoj cjelini o Skokovu antologičarkom opusu u tekstu Između tradicije i subverzije / Časpis Kaj i kajkavska postmoderna Mario Kolar, baš kao u svojoj istoimenoj knjizi nastaloj iz doktorata, predstavljenoj također u svibnju, ali 2016. godine, na str. 138. I 139., sa dvije fusnote na prvoj i jednom na drugoj stranici, analizira Skokovu antologiju i Kaj i piše:

No, niti nakon Skokove antologije i dvaju desetljeća izlaženja Kaja proces (post)modernizacije kajkavskog pjesništva nije bio završen zato što je novo veće pomake u kajkavsko pjesništvo krajem 1980.-tih i početkom 1990.-tih donijela nova generacija kajkavskih pjesnika. Zaokret prema svakodnevici odnosno dnevničko dokumentarističkom i intimnom diskusru na stranicama Kaja predstavila je prije svih Božica Brkan. Prvi puta se u tome časopisu javlja 1987. Izborom kajkavskih pjesama iz svoje kasnije kajkavske zbirke Vetrenica ili obiteljska arheologija (1990.). Kao što i govori naslov zbirke, radi se o svojevrsnoj rekonstrukciji obiteljske povijesti, točnije djetinjstva, pri čemu autorica uglavnom govori o stvarnim osobama, mjestima i događajima, Osim što govore o autoričinu djetinjstvu u rodnom selu, pjesme su i pisane lokalnim kajkavskim idiomom autoričina Okešinca, čime je književno oživjela taj osobiti moslavačko kajkavski kekavski varijetet, kojim govori još vrlo mali broj govornika. Sličnu poetsku rekonstrukciju djetinjstva u rodnom selu s mnoštvom dokumentarističkih motiva pisanu lokalnom kajkavštinom još 1978. predstavio je Ivan Golub u svojoj kajkavskoj poemi Kalnovečki razgovori. No, unatoč toj načelnoj sličnosti Golubova pjesan kroz intimno obiteljske i zavičajne motive više govori o univerzalnim ljudskim pitanjima te je u njoj naglašenija duhovna dimenzija. Božici Brkan, za razliku od Goluba, nije toliko stalo do univerzalizacije svojih motiva, već prije svega do rekonstrukcije prošlih događaja, zbog čega je u njezinim pjesmama više dokumentarističkih mikronarativnosti, što ne znači da neke pjesme nemaju i znatniji metaforičko univerzalistički potencijal: «gda ti joca spustiju jamu hiti mu božo sino neke / sitne penez da mu niš ne ostaneš dužna / šepče mi strina jana brkanova v sprevodu / joj de bum sad zla tulke železne penez» (dug). Pjesme koje je 1987. objavila u Kaju bjelodano su predstavile sva ta obilježja njezina poetskog pisma, a pjesma ich fahre da auto des jahres koju je 1995. objavila u Kaju predstavila je drugi tematski pol njezina pjesništva, onaj koji se odnosi na neposrednu svakodnevicu.

Također na str. 200. u tekstu Modernost kajkavskog pjesništva u prikazu Skokove «Rieči sa zviranjka: antologija moderne kajkavske lirike 20. st. 1999. koju je Sead Begović objavio u Vjesniku 5. svibnja 1999. godine navodi također:

U «Riečima sa zviranjka» Skok je pridružio osam novih mladih autora: Božicu Brkan, Ivana Čehoka, Biserku Marečić, Tomislava Ribića, Zdravka Seleša,Ivana Kušteljega, Valentinu Šinjori i Denisa Peričića. Dakle, od uglačanih Matoševih stihova, preko mistifikacija izvornih narodnih motiva, ponekad i njenih parodičnosti, do mladenačke razbarušenosti devedesetih.

Na str. 201. objavljena je kritika Mirjane Jurišić iz Večernjeg lista 13. lipnja 1999. u kojoj, uz drugo, stoji:

Druga pak polovica stoljeća još izrazitije u kajkavskom narječju realizira moderne, i , danas, postmoderne pjesničke modele dokazujući životnost i neosporno kreativnu budućnost, kakva se lijepo nazire u stvaranju najmlađih, od već spomenutoga Denisa Peričića, blago ironičke Valentine Šinjori, osebujnoga spoja novoga i staroga u stuhovima Željka Funde, preko nadahnutoga (auto)biografskog pjevanja Božice Brkan na specifičnoj moslavačkoj kajkavici, proplamsaja urbane kajkavštine u Zvonimira Majdaka, zvučno neodoljiva bednjanskog stiha Ivana Kušteljege, preko kajkavskih pokušaja štokavca Stijepe Mijovića Kočana, estradnih ali nimalo banalnih popularnih stihova Drage Britvića ili Zlatka Crneca, humorističkih štikleca Paje Kanižaja, do sugestivnih pjesama u prozi Ernesta Fišera, kajkavskih stihova prekomurske Hrvatice iz Mađarske Jolande Tišler, pjesničkih ostvarenja današnjega ministra zdravstva Željka Reinera…

Joža Skok, ruže i knjiga za slavljenika / Fotografija Miljenko Brezak

Za knjigom «Rieči sa zviranjka» valja stalno posezati. Kao uostalom i za drugim antologičarskim izborima prof. dr. sc. Jože Skoka: uz spomenuti «Ogenj reči», tu je i antologija kajkavske drame «Ogerliči reči», kajkavske proze «Roužnik rieči» i izbor Krležinih kajkavskih stuhova «Fuga kajkavica haeretica», po čemu je dr. Skok neprijeporni autoritet za ukupnu hrvatsku kajkavsku umjetničku riječ.

20170622 – 20170623

 

Link
http://www.bozicabrkan.com/tag/dhk/

http://www.bozicabrkan.com/skok-joza-umjesto-kave-24-svibnja-2017/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-27-svibnja-2016-mario-kolar-izmedu-tradicije-i-subverzije/

https://www.youtube.com/watch?v=11u5wUfEbgY

https://books.google.hr/books/about/Kajkavska_%C4%8Ditanka_Bo%C5%BEice_Brkan.html?id=B4zfrQEACAAJ&redir_esc=y

http://oblizeki.com/oblizeki-knjiga

Priča Perut u časopisu Kaj

Kao izabrani rad tzv. prve skupine na 12. natječaju za kratku kajkavsku prozu koji su 2016. u sklopu programa Jezičnica kajkaviana raspisali Kajkavsko spravišče i časopis Kaj, u časopisu Kaj, 2017., broj 1-2, str. 23. – 25., objavljena je priča Perut Božice Brkan.

Perut je inače dio nove zbirke kajkavskih priča u nastajanju.

Naslovnicu je, kao i obično, dizajnirao Frane Paro
Naslovnicu je, kao i obično, dizajnirao Frane Paro

S prošlogodišnjega natječaja za kratku prozu Kaj (glavna urednica Božica Pažur) u najnovijemu broju objavljuje i prozu Božice Jelušić i Željka Bajze, već su objavljeni su radovi Boris Becka, Denisa Peričića, Ivice Jembriha Cobovečkoga i Darka Pere Pernjaka, a slijede i radovi tzv. druge skupine – Željke Cvetković, Vesne Ljubić Sammartino, Franca Cimermanova, Petrane Sbolek i Cvijete Grijak. Ovogodišnji, 13. natječaj otvoren je do kraja lipnja 2017.

Početak priče
Početak priče

20170621

Božica Brkan i Obrubljivanje Veronikina rupca gosti na Laudato TV

U serijalu Susret u riječi o hrvatskoj književnosti kršćanskoga nadahnuća autora književnika i književnog kritičara Đure Vidmarovića Laudato TV emitirao je u nedjelju 11. lipnja 2017. u 20 sati (reprizira utorkom u 16,30 sati i četvrtkom u 13,30 sati) razgovor s Božicom Brkan u nizu predstavljanja istaknutih hrvatskih književnika, književnih povjesničara, antologičara i književnih teoretičara o kršćanskom nadahnuću u našoj kulturi i književnosti kao povijesnoj istini i duhovnome fenomenu. Đ. Vidmarović ističe kako je u prvome planu fenomenologija kao temeljni identitetski signum.

Biserka Ipša i Božica Brkan: provjera autoričina kekavskog / Fotografija Miljenko Brezak

Emisija s B. Brkan snimljena je 20 ožujka 2017. Dosad su snimljene i emitirane zanimljive teme – književne, estetske i kulturološke – a Vidmarovićevi gosti su bili Nevenka Nekić, Enerika Bijač i akademik Josip Bratulić, Esad Jogić, Sanko Rabar, Mate Kovačević, Neven Jurica, akademik Ivan Aralica, prof. dr. Sanja Nikčević, dr. Nedjeljko Mihanović, Miro Gavran i dr. «Napokon, eto, i ja», govori Božica Brkan, «na vjerojatno i shvatljivo čuđenje mnogih.» 

Đuro Vidmarović i Božica Brkan u studiju / Fotografija Laudato TV

Povod za razgovor s Brkanovom pjesnička je zbirka Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013., objavljena 2014. u Maloj knjižnici DHK, koju su nagradili Pasionska baština i Društvo hrvatskih književnika za djela o temi Muke. Ili, što bi kolega Vidmarović rekao: Ovim ste književnim djelom pokazali kako tema pasije nema samo teološko, odnosno strogo vjersko značenje, već prožima i našu stvarnost. Neke od odabranih pjesama u emisiji Laudato TV interpretirala je dramska umjetnica Biserka Ipša.

Biserka Ipša čita pjesme – postaje Božice Brkan / Presnimljeno iz emisije Laudato TV

20170611

 linkovi

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-20-ozujka-2017-o-mojoj-veronici-za-tv-laudato/

http://dhk.hr/mala-knjiznica/detaljnije/obrubljivanje-veronikina-rupca-ili-muka-2013

http://www.pasionska-bastina.com/objavljeni-dobitnici-knjizevnih-nagrada-pasionske-bastine/

http://www.bozicabrkan.com/davor-salat-glas-tranzicijskih-gubitnika/

http://www.matica.hr/vijenac/549/Globalisti%C4%8Dka%20prikazanja%20i%20mirakuli/

http://www.bozicabrkan.com/danas-je-iz-tiska-stigla-knjiga-bozice-brkan-obrubljivanje-veronikina-rupca-ili-muka-2013/

http://www.mvinfo.hr/clanak/predstavljanje-zbirki-poezije-sanje-pilic-i-bozice-brkan

http://www.cityportal.hr/bozica-brkan-na-13-turopolskoj-veceri/