Novinarska nagrada Marko Polo – slavni putopisac i Božici Brkan

Osmu godinu zaredom prema ideji Tine Čubrilo u Novinarskom domu na prigodnoj svečanosti i u prisustvu turističkih novinara i pisaca iz više zemalja te uglednika iz turizma, sve do predstavnika rodne mu Korčule, u četvrtak 13. prosinca 2018. uručene su nagrade Marko Polo – slavni putopisac FIJET-a Hrvatska (Fédération Internationale des Journalistes et Ecrivains du Tourisme) i Hrvatskoga novinarskog društva – Zbora turističkih novinara.   

Nagradu Marko Polo Božici Brkan uručila je Karin Mimica, predsjednica Zbora turističkih novinara HND-a, prva slijeva (Fotografija Miljenko Brezak)

natječaj je prijavljeno dosad najviše radova, a u ime ocjenjivačkoga odbora u kojem je radio s Jadrankom Rilović i Hrvojem Zovkom, njegov predsjednik Ante Gavranović ustvrdio je kako se putopisi sele na radijske postaje i blogove, ponešto na TV postaje, ali sve manje ili uopće izostaju u tiskanim izdanjima, napose u dnevnim novinama.

Na prijedlog FIJET-a od reportaža objavljenih o Tunisu, domaćinu kongresa FIJET-a 2017., najboljom je proglašena Le pays du jasmin retrouve des couleurs Gilberta Mennea objavljena u Travelling Newsu, časopisu Belgijskoga Udruženja turističkih novinara i pisaca.

Za najbolje putopise o Hrvatskoj prvu nagradu Grand Prix Marko Polo sa statuom ravnopravno su podijelili Boris Ljubičić i Ashley Colburn. Posebne prve nagrade za časopise odnosno uokvireni medaljon Marko Polo i certifikat uručen je časopisima Inflight Magazine Croatia Airlines i Zagreb – moj grad.

Želeći poticati promociju hrvatskoga turizma, ove je godine dodijeljeno sedam ravnopravnih Povelja Marko Polo s certifikatom laureatima (abecedno): Mariji Barić, Božici Brkan, Crinki Krešo, Željki Sruk Kunštek, Nives Matijević, Krešimiru Stančiću i Davorki Vukov Colić.

Božica Brkan nagrađena je za reportažu Postoji li još zagorski tradicijski vrt? – Umjesto kave. 4. kolovoza 2018.  uz obrazloženje ocjenjivačkoga suda:

U svojoj reportaži Božica otkriva na sebi svojstven način još uvijek skrivena blaga s još živim elementima tradicijske hortikulture. Svojim napisima nastoji prošlost Hrvatskog zagorja održati živom. Zahvaljujući tome, Donja Stubica je još u Jugoslaviji 1978. krenula s akcijom ULJEPŠAJMO SVOJE MJESTO. Ta akcija je utjecala na pokretanje novih: Hrvatski obiteljski tradicijski vrt, Hrvatski vrt perunika, Školski vrtovi, Plavi cvijet i Zeleni cvijet Hrvatske turističke zajednice. Autorica ne krije žal za tim začudnim zagorskim vrtima koji pomalo potpuno nestaju. Posebno ističe kako je nebriga ugušila donjostubički, najslavniji u zemlji vrt perunika, pogotovo jer je plava Perunika croatica proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom.
Ostaje tek žal, čak ne i gorčina – tvrdi autorica. Možda će upravo njeni napisi pripomoći da se urušavanje ne dogodi suviše brzo.

Na prijedlog Izvršnoga odbora FIJET-a Hrvatska ocjenjivački sud dodijelio je Posebno priznanje Nikši Benderu, a priznanja za doprinos popularizaciji i afirmaciji turističkog novinarstva te promicanju turizma Hrvatske HRT-ovoj emisiji Plodovi zemlje, Licu turizma Nove TV, Radio Kaju i Radio Sljemenu.

Organizatori i dobitnici nagrade Marko Polo za 2018. (Fotografija Miljenko Brezak)

20181213

Linkovi

Postoji li još zagorski tradicijski vrt? – Umjesto kave 4. kolovoza 2018.

https://www.hnd.hr/dodijeljene-nagrade-marko-polo-slavni-putopisac

Don Quijote u Zagrebu – Umjesto kave 8. listopada 2018.

Prvo izlaganje na ovogodišnjim 39. Zagrebačkim književnim razgovorima o popularnoj i ozbiljnoj književnosti 5. listopada 2018. bilo je Cervantesov Don Quijote, populatno ozbiljno djelo. Bila sam stvarno radoznala što će makedonska književnica i prevoditeljica Vesna Acevska reći.

Vesna Acevska: O Don Quijoteu iz (Sjeverne ili ExYu) Makedonije / Fotografija Božica Brkan

Od onih sam, naime što su na komparatistici početkom sedamdesetih slušali Solarov kolegij Cervates-Dostojevski-Kafka. Jedva smo se onda domislili da je riječ o nastajanju modernoga romana. A do te me je spoznaje, pogotovo jer mi se neusporedivo više dopadaju Cervantesove novele, dobro namučila romančina što je srušila dotad neprikosnovene popularne viteške romane, mnogo uspješnije negoli što je slavni vitez iz Manche jurišao na vjetrenjače. Jasno!

Miro Gavran, Sanja Nikčević i Dubravko Jelačić Bužinski gule mandarinke, svježe sa sajma na Jelačić placu? / Fotografija Božica Brkan

Svatko od nas – i ne jednom – imao je neko donkihotsko iskustvo.

A tako je i govornicima o književnosti u Društvu hrvatskih književnika dok se, kao nehotični slušači, sudaraju s preglasnim servus dragi Zagreb moj ili temeram, temeram, temeram s 4. Sajma zimnice i autohtonih proizvoda ispod prozora.

Mirjana Strancarić, intelektualka na svojem štandu s bioproizvodima / Fotografija Božica Brkan

Ban uobičajeno postojano samo šuti i ne miješa se, jer intelektualci – dvadesetak sudionika, koji gore koji dolje – ionako znaju kako ni tužnoga viteza ne bi bilo bez antipoda Sancha Panse. Nama domaćima dovoljno je podsjetiti se pisnika Sevantesa iz Maloga mista.

Petar Rodić, opegeovac i veliki promotor poljičkog soparnika sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom na 4. sajmu zimnice i autohtonih proizvoda ispod Bana isukane sablje: tko je tu Don Quijote, a tko Sancho Pansa? / Fotografija Božica Brkan

20181005 – 20181007