Za križem u haiku i tercinama – Umjesto kave, Veliki petak 2024.

Obično uoči Uskrsa zaredaju čitanja lirike Velikoga petka, zbog nagužvanih događaja i odlaska na produžene vikende čak i mnogo prije Velikoga petka. Pjesnici kršćanskoga nadahnuća, kako bi rekao Đuro Vidmarović, ponovno i ponovno nadahnjuju se svojim vjerovanjem, a Pasije, Muka Kristova postaje u današnjemu svijetu i vremenu i opće nadahuće. Uostalom, taman je desetljeće minulo otkako je rukopis moje zbirke Obrubljivane Veronikina rupca ili Muka 2013. – objavljena u Maloj knjižnici DHK 2014. – nagrađena nagradom DHK i Pasionske baštine zagledana iz perspektive ne religijske nego civilizacijske, Zapadnoga kruga i cijeloga modernog svijeta, u svakidašnju muku, ponajprije muku žena, radnica propalih hrvatskih šnajderaja, koje u posveti redom i pobrajam.

Naslovnica poeme

Kako onda u 21. stoljeću u stihovima posvećenima Kristovoj i ljudskoj muci, određenima poznatim biblijskim zbivanjem i višestoljetnom pjesničkom tradicijom, uopće još biti nov? U početkom ožujka predstavljenoj poemi Za križem, Alfa 2024. (gl. Urednik Božidar Petrač) pokazao je to na svoj način Nikola Đuretić.

Hrvojka Mihanović-Salopek u podužemu uvodnom eseju-predgovoru Promicanje spona između zemaljskog i nebeskog ocjenjuje: Taj modalitet zaustavljenog životnoga trenutka koji gravitira prema višoj esenciji skladno stapa kršćansku kontemplaciju s odabirom haiku forme. Moramo uočiti da takav međutradicijski spoj stolizacije i tematike do sada nije viđen u hrvatskoj poeziji.

S predstavljanja: Božidar Petrač, Nikola Đuretić i Hrvojka Mihanović-Salopek (Foto Božica Brkan)

Za ilustraciju izabirem iz Izdaje:

Sve počelo je
lažima, objedama
i poljupcem.

te iz Muke:

S tobom pribili
na križ su i moju bol…

ne i nadu!

Autor sa svojom zbirkom (Foto Božica Brkan)

Autor je u zahvali, među ostalim, rekao

Pisati duhovnu poeziju nadahnutu kršćanskim svjetonazorom i na svetopisamske teme, danas u vremenu mahnitog naleta sekularizacije i negiranja svih tradicionalnih, a poglavito kršćanskih, vrijednosti, nije osobito popularno. Možda je baš to bio razlog što sam se odlučio za pisanje ove poeme i u ovome trenutku. No, nije to bio i jedini razlog. Samo inat ili prkos nikada nisu dobar motiv za pisanje poezije.

Naime, kada čovjek dosegne stanovitu životnu dob i kada gotovo svakodnevno njegovi najmiliji, rodbina, prijatelji i znanci, počnu odlaziti onkraj, fenomen sraza erosa i thanatosa nameće se sam od sebe! Istini za volju, isti je fenomen tema umjetnosti općenito, a onda i književnosti posebice, od pamtivijeka. I sam sam se misterijem smrti u svojim tekstovima bavio već i prije. Podsjetit ću da je naslov moje nagrađivane zbirke pripovijesti „Almanah smrti i nestajanja“, a temom odlaska onkraj bavio sam se i u zbirci elegija „Odlazak / Oproštaj“, nadahnutoj bolešću i preranom smrti moje supruge. Bila je ta zbirka zamišljena kao svojevrstan razgovor sa Svevišnjim, pokušaj proniknuća u Njegove planove, smisao kojih je nama običnim smrtnicima katkada teško dokučiv. Stoga je i ova poema neka vrst logičnog nastavka mojih ranijih promišljanja i književnih uradaka.

(…) Kvalitetne duhovne poezije, poglavito s temom muke Isusove, križnoga puta pa čak i Velikoga tjedna, u hrvatskoj književnosti ima na pretek. Ovako od prve na pamet mi padaju stihovi okupljeni u knjizi „Križni put u stihovima hrvatskih pjesnika XX stoljeća“ koju je uredio Vladimir Lončarević, a objavio Glas Koncila, zatim pjesmotvori dragoga pokojnog prijatelja Ivana Goluba, ili možda ponajprije Kupareove korizmenice poput one naslovljene „Veliki petak“, a koja glasi ovako:

Tvoj zadnji krik još i danas drma
stijenkama ljudskoga uma
u kojima se začahurila savjest.
Ti šutiš
i čekaš
da se pojavi leptir.

Izabrao sam ovu korizmenicu ponajprije zbog njezina posljednja tri stiha. Gotovo bi se moglo reći da bi, izdvojeni, bili vrstan haiku! Naime, i u kontekstu moje poeme, pisane u trostisima često se spominje pjesnička forma haiku. Ali, moram napomenuti kako je rečena pjesnička forma ovdje samo djelomice primijenjena. Tercine od kojih je sačinjena poema nemaju ni kireji (‘razdjelnicu’ ili ‘usječnicu’, kako taj termin prevodi Lovro Škopljanac), niti kigo (pojam koji označava godišnje doba, odnosno ‘dobnicu’). A počesto se ne pridržavam niti klasične metrike od 5-7-5 slogova, nego sam skloniji formi neoklasičnog ili modernog haiku koji se ispisuje u tri stiha, ali s težnjom da zbroj slogova bude manji od 17. Ako sam od haiku pjesništva u ovu poemu ugradio išta onda je to prije svega nastojanje da se iskaže ono bitno, sukus, esencija, bez obzira je li to bit odnosa čovjeka i prirode ili čovjeka i božanstva.

I još riječ-dvije o samoj strukturi poeme. Poema je kompozicijski podijeljena u četiri niza podnaslovljena: Izdaja, Muka, Smrt i Uskrsnuće. Klasični Via crucis obično završava Isusovom smrću na križu. Ja sam, naglašavam: posve namjerno, dodao i četvrti, radosni niz Uskrsnuća. Naime, blagdan Uskrsa nije slučajno najvažniji blagdan katoličkog vjerskog kalendara. Bez misterija Isusova uskrsnuća, kršćanstvo bi bilo religija smrti. Samo Kristovim uskrsnućem ono postaje religijom nade.

I roman Rez u Malim noćnim čitanjima Dunje Detoni Dujmić

Detoni Dujmić, urednik Božidar Petrač i jedan od uvrštenih autora Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Autorica knjige Dunja Detoni Dujmić, urednik Božidar Petrač i jedan od uvrštenih autora Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Baš sam se obradovala uočivši na popisu knjiga što ih je otkupilo Ministarstvo kulture i naslov Mala noćna čitanja Dunje Detoni Dujmić. Kao da je moja. Ne zbog bliskoga nam zajedničkog izdavača, Alfe, nego zato što ta knjiga nije dosad naišla na odjeke prethodnih financijskih natječaja, unatoč tome što na gotovo 400 stranica ustrajna i danas rijetko ozbiljna i sustavna čitačica analizira hrvatski roman 2011.-1015.

Naslovnica

Tako ju je i podnaslovila, jer, kaže u proslovu, nastala je kao odjek moga petogodišnjeg intenzivnijega čitateljskog praćenja recentnoga hrvatskoga romanesknog stvaralaštva. Ta je knjiga istodobno i dokaz kako se iskustvo čitanja kadšto posve prirodno stapa s iskustvom pisanja pri čemu je čitatelj uvijek pomalo i suautor književnoga djela. Njezina se zbirka književnokritičkih prikaza i esejističkih interpretacija, kako autorica kaže, može promatrati i kao osoban prilog kreativnom čitanju suvremenih hrvatskih romana.

Početak teksta o romanu Rez B. Brkan

Objavljeno je sedamdesetak prikaza romana 58 autora pragmatično podijeljeno u pet ključnih grupa čiji nazivi otkrivaju i sadržaj: 1. Zagonetači i njihova djeca, 2. Štemeri, desperadosi, trajači, 3. Junaci svojih povijesti, 4. Uvrnuti potrošači zbilje i 5. Odred za ljubav. Nije naodmet: knjiga se otvara tekstom II. Kamera, snimka, rez o romanu Rez (2012.) Božice Brkan, o kojem Dunja Detoni Dujmić u Uvodu u knjigu piše:

Citat iz Uvoda

U romanu Božice Brkan Rez ratno-detekcijsko pismo premetnulo se na jezično zamjensko polje: stara krimishema zasjenjena je jezično diferenciranim diskursima urbanog i ruralnog podrijetla, koji stvaraju dostatnu tekstovnu napetost, pa akcijsko polje potisnuto ratnog krimena – gotovo miruje.

S predstavljanja u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu; slijeva nadesno: Lada Žigo Šanić. Vinko brešić, Dunja Detoni Dujmić, Božidar Petrač i Tin Lemac / Fotografija Miljenko Brezak
S predstavljanja u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu; slijeva nadesno: Lada Žigo Šanić. Vinko brešić, Dunja Detoni Dujmić, Božidar Petrač i Tin Lemac / Fotografija Miljenko Brezak

Na predstavljanju Malih noćnih čitanja – hrvatski roman 2011.-2015. u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića 15. studenoga 2017. uz autoricu Dunju Detoni Dujmić govorili su i prof. dr. sc. Vinko Brešić, dr. sc. Tin Lemac, Lada Žigo Španić i urednik Božidar Petrač.

20171213