Za književnu dokumentaciju supruge književnice i novinarke Božice Brkan Miljenko Brezak počeo je fotografirati različite događaje (susrete književnika i publike, predstavljanje knjiga, izlete, dodjele nagrada itd.), koji rijetko ostaju šire medijski zabilježeni, budući da kultura uopće mainstream medije zanima vrlo ograničeno. Posve neplanirano različiti konteksti i raspoloženja premetnuli su se u svojevrsnu povijest nestale svakidašnjice. Pogotovo jer neki od književnika, osim u svojim, često i ne osobito široko čitanim tekstovima, žive još u sjećanjima i zahvaljujući i Brezakovim fotografijama: Arsen Dedić, Irena Lukšić, Robert Roklicer, Ivan Golub, Joja Ricov, Tonko Maroević, Josip Palada… Brezakov mali Canon je ne samo reporterski zaustavio trenutak u vremenu nego ponegdje odklizao u umjetnički iskaz i uspio ovjekovječiti dio života profesionalnih i intimnih krugova te osobnost uglednih, manje ili više široj javnosti poznatih književnika različitih naraštaja bez posebnoga ciljanja poetike i estetskoga dosega pisca.
Tako je Culturnet najavio izložbu Hrvatski književnici Miljenka Brezaka koja se, potpomognuta Ministarstvom kulture i medija i Gradom Zagrebom, do početka rujna može pogledati u Fotoklubu Zagreb u Ilici. Otvarajući je 4. srpnja 2023. predsjednik Fotokluba Zagreb Hrvoje Mahović podsjetio je kako svake godine za svoje članove imaju natječaj za samostalne izložbe te kako su za ovu od osam prijavljenih odabrali četiri, sadržajno i koncepcijski najbolje, sa 80 posto gotovih fotografija, po ocjeni umjetničkoga savjeta (Vlasta Štalekar, Miljenko Marotti i Nenad Martić), a tijekom ljeta usporedo izlažu Nikola Kalinić i Miljenko Brezak.
Bivši predsjednik Društva hrvatskih književnika i kronološki najstariji snimljen, Brezakov portret iz 2012., Đuro Vidmarović uspoređujući te dvije izložbe istakao je kako su, iako vrlo različite, zapravo komplementarne te kako je impresioniran Kalinićevim nefigurativnim i psihološkim fotografijama, estetikom apstrakcija, igrom boja i kompozicijama, te Brezakovim povijesno vrijednim portretima književnika. To nije klasičan portret nego viđenje Miljenka Brezaka, osobito primjetno u odnosu svjetla i sjene zbog čega neki književnici ili njihova lica isijavaju, emaniraju. Često je zamjetna i scenografija, primjerice Davor Šalat sa zlatim okvirom kao u starih majstora, sam Vidmarović s bijelim šalom poput Ćire Blaževića i uokviren svojim rodnim selom Piljenicama ili Stjepan Šešelj ugužvan u knjige i slike u redakciji više nepostojećega Hrvatskog slova. Istaknuo je i strip-portret Joje Ricova s brojnim jobovskim gestama te, prema njegovu mišljenju, jedan od najboljih portreta Arsena Dedića uopće, gotovo transcedentalan, posve pjesnički, snimljen u Društvu hrvatskih književnika.
Dragutin Tadijanović ukazivao je na važnost književnih portreta za hrvatsku kulturu uopće, da ne izostanu i da ne budu karikaturalni. Iako sam neke kolege književnike vidi drugačije od autora fotografija, prema Brezakovim portretima, istaknuo je, književnici i pisci zaista su, kako bi to Tonko Maroević rekao, uskličnici hrvatske kulture. Svaka bi se fotografija mogla tumačiti ponaosob, istaknuo je Vidmarović. A na važnosti vremenom, i za nežive i za žive, dobivaju i datumi snimanja.
Prije negoli su se prisutni književnici-modeli dodatno fotografirali svatko uza svoju fotografiju i svi zajedno, Božica Brkan, na kojoj je prema Brezakovoj tvrdnji i krivica za njegovu prvu samostalnu izložbu u 73. godini, podsjetila je kako se ne radi o književnoj nego o fotografskoj antologiji i kako su od novinarskih snimanja i dokumenta, istina ne za osobnu ili putovnicu, te fotografije postale primijenjene i umjetničke.
Književnike su prošlih desetljeća snimali mnogi, pa i sami književnici i novinari, ustrajno primjerice Drago Dumančić, Nives Gajdobranski, Branka Primorac, Nikola Đuretić i drugi. Za razliku od većine koja se opredijelila za crno-bijelu, nakon premišljanja Brezak je za ovu priliku odabrao koloriranu fotografiju. U vrijeme kada je sve pretrpano fotografijama, tehnološki vrhunski dotjeranima, često samoljubivim selfijima, Miljenko Brezak u hramu hrvatske fotografije, kako je to rekao Marko Čolić, izložio je izabranih 45 fotografija 44 književnice i književnika snimljenih od 2012. do 2023. i one su vrijedan dokument za hrvatsku književnost i hrvatsku kulturu s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Neke od snimljenih ovjekovječio je u njihovoj tipičnoj prepoznatljivoj pozi, a njegov zlatni rez čine fotografije: Andriana Škunca 20180505, Arsen Dedić 20120423, Boris Domagoj Biletić 20181011, Borivoj Radaković 20220929, Božica Brkan 20130706, Božica Brkan 20151009, Božica Jelusić 20190704, Božidar Prosenjak 20181019, Branka Primorac 20181010, Branko Čegec 20211022, Damir Karakaš 20211115, Davor Šalat 20220528, Diana Burazer 20220622, Drago Štambuk 20180426, Đuro Vidmarović 20120303, Ernest Fišer 20180919, Irena Lukšić 20120730, Ivan Golub 20171113, Ivica Matičević 20211023, Joja Ricov 20160409, Josip Palada 2190223, Lada Žigo Španić 20211022, Lana Derkač 20211023, Ljerka Car Matutinović 20191108, Ludvig Bauer 20170523, Marija Lamot 20190622, Marina Šur Puhlovski 20220211, Marko Gregur 20220512, Mate Maras 20220613, Mate Matišić 20170523, Milko Valent 20220929, Mirko Ćurić 20221124, Robert Roklicer 20170916, Sanja Domenuš 20221007, Sanja Pilić 20230414, Siniša Matasović 20180123, Sonja Zubović 20180125, Stjepan Šešelj 20180215, Tomislav Marijan Bilosnić 20220822, Tonko Maroević 20180523, Velimir Visković 20220401, Vera Grgac 20140808. Žarko Jovanovski 20200205, Željka Lovrenčić 20220512 i Zlatko Krilić 20210925. Autor odličnoga izložbenog grafičkog oblikovanja kataloga, plakata i pozivnice je Jenio Vukelić iz Pictorisa.
Tko je Miljenko Brezak (Širinec, 1950.), obrazovanjem magistar ekonomije? Dolaskom iz rodne Moslavine u Zagreb na studij 1969. učlanjuje se u Fotoklub Zagreb, a na Fakultetu ekonomskih nauka vodi Fotoklub Ekonomija. Objavljuje i karikature (Studio, Čvorak…). 2019. obnavlja članstvo u Fotoklubu Zagreb. Fotografije su mu primljene na više nacionalnih i međunarodnih fotografskih natječaja, a osobito su zapaženi portreti. Na internetu objavljuje autorske dokumentarne fotografije i videozapise. Fotografije M. Brezaka primljene su i izlagane na: Portret 2019 i Portret Hrvatske 2020 HFC-a, 39. i 40. Zagreb salon Fotokluba Zagreb, Sveti otok i Otok i more Foto kluba Kornat (brončana plaketa i 2 diplome), COVID 19 Fotokluba Rijeka, Salon Summer, Sea, Sun Foto kluba Krk, Zagrebački salon auto-karikature (fotokarikatura), Razlistaj se FKK Đakovo i Knjižnice i čitaonice Đakovo, Izložba fotografija Žena i Salon crno-bijele fotografije Salon 100+1 Foto kluba Color, 1. natječaj za Hrvatsku vinsku fotografiju (Križevci), Photo salon 2022 FKK Kozjak / Kumanovo, Photo EXPO 2022 Foto-kluba Kragujevac, u kolekciji HFS-a za 35. FIAP bienale Oman 2022., na skupnim izložbama članova Fotokluba 2023. u Zagrebu, Bjelovaru, Rovinju i Splitu te u kineskom gradu Linyi.
Otvorenje izložbe Hrvatski književnici Miljenka Brezaka bio je sjajan aldomaš jednoga posla koji je okupio zanimljive ljude iz svijeta fotografije od doajenke Slavke Pavić do mlađih poput kutinskoga novinara i fotoreprotera Nikole Blažekovića, zatim iz svijeta književnosti, mnoge Moslavčane iz Brezakove kriške Gimnazije itd. i podsjetio kako se još može lijepo i zanimljivo, smisleno družiti. Pa i plakati kao što je Jasmina Reis zaplakala uz portret Ivana Goluba snimljen u njihovoj Kući Šenoa ili ja uz portret Irene Lukšić s Miljenkovom usnom harmonikom na Brodu književnosti – brodu kulture.
Čestitajući autoru fotografija snimljenih stručno, sa srcem, prijateljski, bez ikakvih pretenzija, sisački književnik Siniša Matasović je na Fejsu napisao: Ako smijem dodati svoju malu privatnu komponentu cijele priče, čast mi je što je moj portret našao mjesto na zidu do ramena Roberta Roklicera. Praktički mi dim s njegove cigarete udara u lice kao i toliko puta uživo za njegovog bogatog i produktivnog književnog života. Ili, što bi omiljena književnica, i sama fotografkinja, Sanja Pilić napisala poslije otvorenja: Baš sam se razveselila što smo zajedno.
Link na MB Hrvatski književnici
