Lana i Magdalena, moje male Božice – Umjesto kave 20. studenoga 2018.

Zacijelo sam mnogima dosadila govoreći, ma i u/na najmanjem mjestu, kako se uvijek nadam da je negdje u publici i neka mala Božica. Jako radoznala, uporna i s darom, talentom koji će tek netko otkriti, potaknuti, podržati, možda baš zahvaljujući našemu susretu. Njoj, toj maloj Božici govorim! Zbog nje, te malene Božice govorim! Prisjećam se, naime, sebe, curice, male Bože Brkanove z Okešinca, zagledane u veliki svijet i nove spoznaje, koja zapisujem prve čudesne riječi, stihove, koja prikupljam potpise onda slavnih pisaca poput Gustava Krkleca, Desanke Maksimović…, na poticaj svoje učiteljice Ljubice Mindoljević i nastavnice Vere Vuković pišem, čitam i slažem knjige u vlastitu biblioteku. I pišem.

Magladena / Fotografija Miljenko Brezak
Magladena Blagec / Fotografija Miljenko Brezak

S veseljem spominjem Lanu Vujnovac, učenicu IV. razreda Osnovne škole Ivana Kukuljevića u Belišću, kojoj je u serijalu Moja prva knjiga objavljena slikovnica Svađa godišnjih doba. Molila sam njezinu sjajnu i poticajnu učiteljicu Karmen Soldo da mala spisateljica ilustratorica – koja se u najnovijoj obrani osobnosti i identiteta zbog svojih nježnih godina i ne bi smjela ni pokazati u javnosti, ni kao primjer – opiše kako je nastajala njezina slikovnica. Koliko je tu priče o maštanju kako bi bila sretna da i ona uspije napraviti nešto poput onih koji su pisali i oslikali slikovnice prije nje; kako su radili uglavnom u slobodno vrijeme gotovo pola školske godine. Najzanimljivija mi je njezina priča o tome kako je, kad je već uhvatila temu, razmišljala kako će to oslikati:

Bila sam nestrpljiva i jedva sam čekala započeti to, kojom tehnikom, na koji način. Sve mi se motalo po glavi. Tražila sam od mame i tate da mi kupe boje koje mi baš za tu slikovnicu trebaju, razna pomagala, klamerice, glitere, šljokice, ljepila, posebne šljokičaste kolaže, izrezivače, konturne boje, ne mogu se sjetiti sve što sam koristila, bilo je toga stvarno puno. Počela sam s prvom ilustracijom… Sjećam se, počinjalo je Dragi čitatelju

Lana Vujnovac s mentoricom Karmen Soldo / fotografija s Facebooka Karmen Soldo
Lana Vujnovac s mentoricom Karmen Soldo / fotografija s Facebooka Karmen Soldo

Hrabrost i domet neovisno hoće li djevojčicu to potaknuti da stvori još neki tekst, slike.

Druga je sad već gimnazijalka u Oroslavju Magdalena Blagec, koju sam upoznala prije nekoliko godina kao osnovku, najprije kao jedno od unučadi gospođe Nade Tučkar, a zatim kad je sa svojim prijateljicama govorila svoje kajkavske pjesmice kao uzdarje na mojoj promociji u Donjoj Stubici.

Donjstubičke osnovke čitaju svoje pjesme, a desna je Magdelana / Fotografija Miljenko Brezak
Donjstubičke osnovke čitaju svoje pjesme, a desna je Magdelana / Fotografija Miljenko Brezak

Ponovno sam je susrela nedavno na predstavljanju drugoga izdanja, multimedijalnoga, Maloga rječnika kajkavskoga govora stubičkoga kraja u njezinoj bivšoj školi,  jer je i ona u drupi đaka pod mentorstvom također poticajne, sjajne profesorice i bibliotekarice u Osnovnoj školi Donja Stubica Danice Pelko, prikupljala stare riječi, značenja, snimala glas, oslikavala… Magdalena je mila djevojka s elegantnim šeširićem (eto nam još sličnosti!) višekratno nagrađivana za pjesme, sve do Goranova proljećaza najmlađe. Izabrala sam neke, a prije toga pomalo sentimentalna, dosadašnja biografija mlade pjesnikinje. S nestrpljenjem očekujem što će dalje upisati u nju u idućih deset, dvadeset, trideset…

O meni…

Drugog dana mjeseca travnja prije točno petnaest godina kad su ptičice uvježbavale svoju novu proljetnu pjesmu za moje roditelje bio je velik dan. Tada su moje oči prvi puta ugledale svjetlost ovog našeg svijeta, svijeta kojeg dijelimo sa mnogo i mnogo drugih ljudi kojih nismo niti svjesni.
S godinama moja se obitelj proširila s dragim bratom i vrckastom sestrom. Djetinjstvo mi je bilo posve idilično. Kako ne živimo u nekom velikom gradu imala sam priliku mnogo boraviti u prirodi. Često smo znali lutati okolnim njivama moj brat, moja mama i ja tražeći vile i vilenjake. Takvi mali trenuci oblikovali su me kao osobu. Naučili su me u svemu gledati ljepšu stranu. Tako je  odmah sve ljepše. Netko mrzi kišu zbog tugujućeg tona koji nosi, a ja u njoj vidim neshvaćeno biće koje samo traži razumijevanje. Neko proklinje vjetar za vjetrovitog dana jer mu kvari frizuru, a ja mu se prepustim i letim zajedno s njime. Obožavam povijest i svaku sponu stvarnosti koja me povezuje s njom. Volim učiti jer jedino tako možemo postići savršenstvo. Danas pohađam oroslavsku gimnaziju i rado pristupam novim znanjima.

          Naravno u današnje vrijeme neke me osobine čine čudnom. Kroz pisanje sam našla način za oslobađanje od svega. Nema okova koje me drže u nekom oklopu, nema pravila, nema nikakve šablone. Uz pisanje mogu biti točno ona osoba koja jesam bez ustručavanja i straha od osuđujućih pogleda… Pisanjem se bavim još od mladih dana te ga nastojim čim vise usavršavati i naravno uvijek mi je drago kad to netko prepoznaje. Zahvalna sam svim ljudima koji me podržavaju, a naročito mojoj mami koja je uvijek bila i koja uvijek jest uz mene.

Mentorica Danica Pelko sa svojim talentiranim đacima na predstavljanju školskoga rječnika koji je prerastao njihovu školu / Fotografija Miljenko Brezak
Mentorica Danica Pelko sa svojim talentiranim đacima na predstavljanju školskoga rječnika koji je prerastao njihovu školu / Fotografija Miljenko Brezak

Magdalena Blagec

ZAKE

Zake, zake suze žmefke,
zake glava pognuta?
Zake se mučiš i se vu sebi držiš?
Zake se stiščeš,
pak van ne pustiš?

Zake, zake ti duša trpi,
zake sam čez to ideš ti?
Zake za lažnim
osmehom se skrivaš?
Zake jal i mržnju
vu duši imaš?

Zake, zake glavu ne zdigneš,
zake sunčeku ne namigneš?
Zake ne podeliš te
i tugu i jad i vse?
Zake brigu ne pustiš
pak vu kratkom življenju
vesele živiš?


NEVRIEME

Strahu je saka duša živa,
Jer kmica vu sakem vuglu neke skriva.
Sunčeke kakti da nas je pozabile,
Kmici nas je na veselje ostavile.

A veter jafče i veter cvili,
Dek luč, drobna luč,
Na rasklencanom oknu,
Ostati na životu se sili.

Vse se musiče, vse se blešči,
Sake diete materi f krile beži.
Velike kole tancaju bleščeče ruke neba,
Kupica ti je z ruk opala, dragi moj deda.

A veter kuražneše cvili, veter jakše jafče,
Dek luč, drobna luč, na rasklencanem oknu
Z svojami suzami ne zgasne.

Sleme se zaprle, z nebam se spojile,
Vse je ftihle, nič nije hodile.
Same se coprnica z lučnjakem pod ruku špancierala,
Dek je drobna luč na starom oknu polehku hmirala.

Naslovnica prve knjige slikovnice Lane Vujnovac
Naslovnica prve knjige slikovnice Lane Vujnovac

POGLEJ ME

Poglej me, poglej me,
Kak da vidiš brege.
Dobre se vume zaglej,
Pak mi postiha povej
Kaj si videl.

Morti buš me videl
Kak meglu.
Meglu tera se zgubljena
Po ciele dane išče
.

Morti buš mislil
Da sam dišeča kuora drieva.
Dišeča kuora nektere bukve
Tera gizdave čuva
Serce od črva.

Morti buš vu meni našel
Nigda smireni veter.
Zburkane življenje
Kej kak veter nagle dojde i prejde
.

A morti buš naišel,
Na drobni mefki cviet
Cviet teri se jake muči
Dojti bliže sunčeku
Dek mu slak puta ne zagradi
.

Magdalena s navijačicama Božicom Brkan i svestrano talentiranom bakom Nadom Tučkar / Fotografija Miljenko Brezak
Magdalena s navijačicama Božicom Brkan i svestrano talentiranom bakom Nadom Tučkar / Fotografija Miljenko Brezak

VETER

Fijuče,
draplje,
drieva trga,
hižice jafčeju,
copernice copraju,
listje dršče,
kitje puca.

Svieča je vsehla…
Kmica,
črna bogica…

201811105 – 20181113 – 20181114 – 20181116

Link

http://www.bozicabrkan.com/sve-moje-prve-knjige-uciteljice-karmen-soldo-umjesto-kave-29-listopada-2018/

https://www.bozicabrkan.com/cudesna-vecer-u-donjoj-stubici/

https://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-9-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja-2/

http://www.bozicabrkan.com/mali-skolski-prerasta-u-ozbiljan-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickog-kraja-umjesto-kave-31-listopada-2018/

http://www.bozicabrkan.com/i-svoj-i-zajednicki-dobar-osjecaj-umjesto-kave-23-listopada-2018/

Umjesto kave 9. svibnja 2017.: Mali rječnik kajkavskoga govora stubičkoga kraja 2

Na jučerašnji tekst Umjesto kave o Malome rječniku kajkavskoga govora stubičkoga kraja  izabirem dio reagiranja kao svojevrsni Post scriptum.

Naslpvnica Malpg rječnika

Profesorica Danica Pelko javila mi se kako bi zahvalila na „kavi”. A uza sve drugo dodaje i kako projekt ide dalje:

300 kom Rječnika planulo je u tri mjeseca, najesen krećemo u snimanje tonskog zapisa. Djeca će uz moju pomoć izgovarati riječi tako da će i to biti u cilju njihovog obrazovanja i napredovanja, a na radost onih koji će taj rječnik koristiti. Napravit ćemo drugo izdanje s tonskim zapisom i obećavam Vam da ću Vas onda pozvati da se vidimo u Stubici. Tu će biti i male Božice, Magdalena i Marta i druge pucice i dečeci (i njih imam) koji mojem radu daju smisao. Inače, ja imam bazu od 12 000 riječi za Veliki kajkavski rječnik stubičkog kraja, polako radim na njemu, trebala bih suradnika, jer neću moći sve sama, želim da ovaj ima naglaske i natuknice “kak Bog zapoveda”, al se nadam da ću uz njegovu pomoć i u tome uspjeti.

Sa svog fejsa prenosim i reagiranje svojega nekadašnjeg kolege novinara Denisa Vinceka:

Jedan od mojih uzora u poslu koji radim je Danica Pelko. Uzor, u smislu kako je važno raditi sa zainteresiranom djecom i motivirati ih i odgajati ih – u današnje vrijeme kada je ta komponenta u odgojno-obrazovnom procesu nedovoljno zastupljena, jer su učenici opterećni gradivom koje trebaju nabubati,, a koje im nikad u životu neće trebati.

Mogla sam mu samo dodati: Dobar si uzor izabrao! 

Također zahvaljujem na šeranju Pučkom otvorenom učilištu Donja Stubica

i Sanji Feltrin.

20170509

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-8-svibnja-2017-mali-rjecnik-kajkavskoga-govora-stubickoga-kraja/

https://www.facebook.com/bozica.brkan?fref=nf&pnref=story

https://www.facebook.com/pou.donjastubica.1?pnref=story

https://www.facebook.com/sanja.vacek/posts/10211851629222809?pnref=story

Umjesto kave 8. svibnja 2017.: Mali rječnik kajkavskoga govora stubičkoga kraja

Kada mi je prošle godine u okviru Mjeseca knjige Pučko otvoreno učilište – Knjižnica Donja Stubica organiziralo autorsku večer u Majsecovu mlinu, uz druge goste svoje nagrađene kajkavske pjesme čitale su i talentirane sedmašice OŠ Donja Stubica Magdalena Blagec i Marta Kučko, male Božice. Za koji me je dan gospođa Nada Tučkar, ponosna Magdalenina baka, razveselila zanimljivom pošiljkom – tada upravo objavljenim i predstavljenim Malim rječnikom kajkavskoga govora stubičkoga kraja.

Naslovnica Maloga rječnika

Kao izdavač je potpisana Osnovna škola Donja Stubica, a glavna urednica je Danica Pelko, školska knjižničarka i vrsna poznavateljica zavičajnoga kajkavskog govora, koja vodi Malu Kajkavijanu, jednu od brojnih školskih izvannastavnih aktivnosti, u kojoj, kako u uvodu navodi ravnateljica škole Sonja Martinek, svoje znanje proširuju te iskazuju kreativnost učenici skloni izražavanju na kajkavskom narječju, istraživanju i proučavanju zavičajnoga govora.

Odjeća u rječniku: k kao kiklja i kao lajbek

Dakako da pišu svoju đačku poeziju i prozu, ali pronađe li netko i donese novu riječ koju je saznao od bake ili djeda, ona se objasni i čuva u školskoj riznici zavičajnoga jezičnog blaga kako bi ju naši učenici usvojili, znali se njome koristiti i tako je sačuvali od zaborava. Tijekom godina prikupljen je zavidan broj kajkavskih riječi te se ukazala želja i potreba za oblikovanjem rječnika…

Kaj sve je v štaglju?

Tako mi kajkavci zahvaljujući lijepoj knjizi sa 3000 pojmova na 150 stranica možemo uspoređivati doznavši da je od alto, alta – automobil, asparabus, sparabus – asparbus do žmati – žmiriti, najprije u kajkavsko-standardnom, pa u standardno-kajkavskom rječniku. Mnogi bi rekli, pa kaj, rječnik kao rječnik, pa i zavičajni, međutim, u ovome je izuzetno važan odgoj, osobito malih kreativaca koji se mogu i dalje razvijati, jer su sami ne samo prikupili riječi, nego ih i oslikali. Tako su, primjerice, na predlistku i zalistku drvenim bojama nacrtali dijelove kola i dijelove štaglja.

Djevojčice Marta Kučko i Magdalena Blagec čitaju svoje nagrađene literarne  radove / Fotografija Miljenko Brezak

Ilustracije su dječje, pomalo naivne, nesrazmjerne, oduševile su me više od preciznim fotografija ili rada nekojega akademskog slikara. Kolorirana abeceda između dva rječnika, riječi poput afinger, čuček, drievo, nuča, sukamnik (valjak za tijesto), štrumfa ili tuk (pernica!) u osnovnoškolskoj izvedbi oduševit će i one čiji ih unuci i unuke nisu oslikavali. Stoga, uz lektorice i korektorice Anamariju Grabušić i Koraljku Parlaj, moram spomenuti kako je grafički knjigu oblikovao Studio za umjetnost i dizajn Nikole Sinkovića, ali i ilustratore učenike Silviju Kraljić, Doroteju Kišur, Magdalenu Blagec, Valentinu Peštaj, Martu Kučko, Martu Hren, Paulu Jozić, Jelenu Bubanko, Antoniju Bubanko, Patrika Martineka, Rajnu Landripet, Evu Pelko i Idu Matildu Repar.

S predstavljanja Božice Brkan u Donjoj Stubici / Fotografija Miljenko Brezak

Čestitike i školi i profesorima i mjerodavnome ministarstvu, a osobito Danici Pelko, voditeljici Male Kajkavijane na upornosti. Još 2012. u časopisu Hrvatsko Zagorje – zahvaljujem Vlasti Horvatić-Gmaz iz (velike!) Kajkavijane što mi ga je poslala – opisala je kako je, unatoč tome što postoje za učenike različitea vrednovanja i literarnih radova poput Dana kajkavske riječi u Zlataru ili danas Lidrana, 2000. godine osnovala malenu skupinu koja je postala primjer kako škola postaje više od obrazovne i odgojne ustanove – u nekim trenutcima pretvara se u životnu zajednicu.

Ohrabruje i poštovanje izaziva kad netko misli (i) na nadarene, a i na pripremu najmlađih za život, a k tome pridonosi i čuvanju (ne samo zavičajne!) jezične i uopće kulturne baštine.

20170508

http://www.bozicabrkan.com/cudesna-vecer-u-donjoj-stubici/

http://oblizeki.com/nada-tuckar-i-torta-sahovnica-11-babicine-kolace-rezervirale-svojoj-donjoj-stubici-17903