Prvi put Književni pleter i Likovni pleter – Umjesto kave 6. prosinca 2019.

Interpretacijskom centru baštine Banovineu Petrinji u srijedu, 4. prosinca 2019., proglašeni su najuspješniji likovni stvaraoci i najuspješniji književnici s natječaja za svoje 1. susrete Sisačko-moslavačke županijeIvan Mužek, predsjednik županijske Zajednice kulturno-umjetničkih udruga, najavio je održavanje susreta 8. veljače 2020. 

Božica Brkan, sa Miroslavom Mićanović selektorica književnika, Ivan Mužek, selektorica likovnjaka Aleksandra Goreta / Fotografija Miljenko Brezak

Selektori likovnjaka Branimir Peštut iz Slavonskoga Broda i Aleksandra Goreta iz Karlovca od tri udruge i 40-ak autora odabrali su najboljima udrugu Moslavački štrk iz Popovače, slikaricu Marjanu Marušić i kipara Miroslava Štibića, u kategoriji mlađih autora nije bilo niti jednoga prijavljenog. 


Selektori književnika Miroslav Mićanović i Božica Brkanmeđu prijavljenih 14 autora, neki i s više radova, u kategoriji poezije nagradu su podijelili  između Senke Rendulić Slivar i Sanje Domenuš, u kategoriji proze nagradili su Marijanu Petrović Mikulić, za najboljega mladog autora (u dobi od 15 do 29 godina) nagradili su Saru Sivić, a za promicanje županijskih vrijednosti Saliha Kulovića.

Obrazloženje nagrađenika za književnost slučajno ispod slike natjecatelja za Likovni pleter SMŽ Marije Jurić Zagorke / Fotografija Miljenko Brezak

S kolegom književnikom Miroslavom Mićanovićem obrazložila sam književne nagrade detaljnije:

Za uspomenu s prvoga natječaja / Fotografija Miljenko Brezak

Odluku Zajednice kulturno umjetničkih udruga Sisačko-moslavačke županije da organiziraNatječaj za 1. Susret književnika Sisačko-moslavačke županije smatramo izuzetno korisnomi želimo uspješno i redovito održavanje. To je poticajna prilika za autore koji se još nisu dovoljno afirmirali na književnoj sceni, iako, sudeći po pristiglim tekstovima, neki autori zacijelo već sudjeluju u živahnim književnim i kulturnim događanjima po cijeloj županiji, ne samo u županijskom središtu, koje organiziraju knjižnice, ogranci Matice hrvatske, odnedavno i Ogranak SMŽ Društva hrvatskih književnika (sjedište u Novskoj) te različite udruge. „Kvirinovi susreti“, tribine „Stihovnica“ i „Zalogaj poezije“, različita gostovanja i javna čitanja, časopisi „Riječi“ (upravo predstavljen 50. broj!) i „Alternator“ (upravo se očekuje 1. broj!), redovito tiskanje zanimljivih knjižnih izdanja, djelovanje više uglednih recentnih književnika uočljivi su i u nacionalnim, a sve češće i u međunarodnim okvirima (Slovenija, Ukrajina, Srbija…). Želimo autorima-natjecateljima, osobito nagrađenima, da napreduju, da se što bolje uklope i uspješno nametnu.

Mlada skipa slavi, a ja dijelim njihovu radost / Fotografija Miljenko Brezak

Na Natječaj za 1. Susret književnika Sisačko-moslavačke županijeprijavilo se 14 autora (neki u više kategorija), najviše je poezije (ujedno kvalitativno i najzrelija, malo poezije u prozi i jedan haiku), nešto kratke proze te samo po jedan roman i dramski tekst. Zanimljivo je da je samo jedna kajkavska priča te po jedna kajkavska pjesma dvaju autora unutar štokavskih. Iznenađuje da je samo dvoje autora pripadaju kategoriji mlađih (u dobi od 15 do 29 godina). Teško je odaziv na natječaj procijeniti brojčano, moći će se to tek uspoređivanjem dogodine, kada se nadamo i više i kvalitetnijih radova. Osnovna pismenost uradaka prosječno nije loša, ali je u povećem raskoraku i prije bilo kakve moguće objave sugeriramo pomnu lektura (uočeni problemi od tipića od izostavljanja zareza uz vokativ ili u inverznoj zavisno-složenoj rečenici). Uraci su uglavnom i u sadržaju i u formi relativno konzervativni, bez velikih iskoraka, s vrlo uočljivim utjecajem medija (društvene mreže!) i popkulture (šlageri!). 

Za prvi put – čestitke i organizatorima i natjecateljima.

Ivan Mužek uručio je priznanje i autorici haiku Sanji Feltrin / Fotografija Miljenko Brezak

Prema Pravilima Susreta kriteriji za odabir radova vrednovali smo: kreativnu i estetsku razinu djela, obogaćivanje i pravilnu uporabu hrvatskoga jezika i narječja, bogatstvo i raznolikost tematike i jezičnu i stilističku inventivnost. Nismo, nažalost, imali priliku za velike dvojbe, što se vidi iz popisa nagrađenih: dvoje nagrađenih za poeziju i zavičajnost.

Priznanje ”Književni pleter Sisačko-moslavačke županije  za najbolje pjesničko ostvarenje: nagradu dijele: Zaporka Marelica SENKA RENDULIĆ SLIVAR Zaporka Marija SANJA DOMENUŠ

Sanja Domenuš čita nagrađene pjesme / Fotografija Miljenko Brezak

Poezija pjesnikinje (Marelica) dolazi iz prostora i visina koji su istodobno ono što joj ne pripada i što se čini da smo čitali i nadišli, ali upravo na tom mjestu, gdje sve zapinje, gdje samo na nesigurnu tlu govora, riječi i misli, gdje smo obezglavljeni počinje čuđenje i čudo. Domišljeno i ozbiljno, duhovito, čega nikad dosta, ironično i zaključno nagrađena pjesnikinja se ne zaustavlja, riječ je i o tome da pjesniku netko treba reći što je dobro za njega, dobro je i za nas, dobro za čitatelja, jer: „Na papiru, ipak,/ neka ostanu mudra slova./ Kreneš li ukrivo,/ zagolicat ću te crnim perom“Čestitamo!

Ivan Mužek uručio je Senki Rendulić Slivar prvu nagradu za poeziju, koju je podijelila sa Sanjom Domenuš / Fotografija Miljenko Brezak

Moderno nije jednako onome što je suvremeno, moderni ljudi nisu uvijek suvremeni, iako oni baš tako misle, ali tu započinje poezija koje ne pokazuje i ne prokazuje nego se upušta u borbu s jezikom. Ili se pjesnički jezik odupire rutini, ali ne i ritualu, ali tu smo na početku poezije nagrađene pjesnikinje (Marija). Ona o svakodnevici i našim iskušenjima pjeva narativno i domišljeno, vješto se koristeći onome što je već na rasprodaji i što je potrošeno. Ona, naime, višku besmisla, u kojem jesmo, oduzima dobru mjeru potrošivosti i prepušta čitatelju ludosti svijeta i ludosti čitanja: „moderni ljudi žive u zgradama/ sa liftovima, u svojim moderno/ opremljenim stanovima/ u kojima jedu sirovu hranu/ i piju isključivo vodu na litre/ oni najradije oblače/ društveno prihvatljivu odjeću/ od prirodnih materijala/ načinjenih u Kini ili Tajlandu/ pomoću kojih  njihova koža napokon diše“ Čestitamo!

Priznanje ”Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najbolje prozno ostvarenje“: Zaporka: 48soeur Siskulje – MARIJANA PETROVIĆ MIKULIĆ

„Siskulje“ (usporedivo s razgovornim vinkovačkim Vinkulja!) bitno odskaču i od toponimskog iskaza i ocrtavanja raspadnutoga industrijskog i prirodnog krajolika.Mala prozna sjećanja, sentimentalni memoarski zapis „kako se ne bi zaboravilo“ i mala usporedna objektivna istraživanja, primjerice književnosti, povijesti i sl. iz vlastite mladosti, bliske prošlosti i sadašnjosti, sve učinjeno s mnogo ljubavi i predanosti, prerastaju u dojmljiv putopis sisačkim četvrtima i šetnju stvarnim i imaginarnim, zavičajnim, urbanim krajolikom, nekad i sad. I mijenama unatrag nekolikodesetljeća. Tko i nije dosad čuo i obišao, a kamoli Siščani i stanovnici tih četvrti, zbližavaju se sa „Siskuljama“ odnosno prostorom, ljudima i pričama naslovljenim „Podjarak“, „Brzaj#Viktorovac“, „Željezara“, „Nedjelja“, „Subota“ i „Zeleni brijegom (a brijega nigdje)“. Čestitamo!

Publika nestrpljiva i radoznala / Fotografija Miljenko Brezak

Priznanje ”Književni pleter Sisačko-moslavačke županije za najboljeg mladog autora (u dobi od 15 do 29 godina)“: Zaporka: Svjetionik – proza, roman – Tko je rak u obitelji Rakovac? – SARA SIVIĆ

I naslov „Tko je rak u obitelji Rakovac?“ sugerira generacijske dosjetke i mladalačku razornu ironiju na vlastiti račun, ali unatoč društvenoj aktualnosti i težini teme na 160.000 znakova, lako je prohodan. Napisan je ich-formi, a pripovjedačica je Žana, studentica novinarstva i kći tipične obitelji hrvatskih novobogataša, tajkuna, društvene elite, koja postaje istraživačica i neugodna svjedokinja. Govori: „Mi smo nešto poput obitelji Glembay. U ovom scenariju ja bih bila slična Leoneu“. Nema ničega čemu ta ne bi uputila kritiku, a prilike se nude same i redaju gotovo kao da gledamo ili čitamo dnevne vijesti. I sporednim likovima s kojima dijeli stranice romana onako u hodu uzima mjeru, pa kaže o odvjetniku Robertu „Odijelo je definitivno činilo ovog čovjeka“, a obiteljskom šoferu dobacuje “Za nekoga tko samo vozi, previše mislite.” Čestitamo!

Priznanje ”Književni pleter Sisačko-moslavačke županije  za promicanje zavičajnih vrijednosti Sisačko-moslavačke županije“: Zaporka kino4402 – kratka priča Kino – SALIH KULOVIĆ

Salih Kulenović čita Kino, prozu nagrađenu za zavičajne vrijednosti / Fotografija Miljenko Brezak

Promiče li priča „Kino“ zavičajne vrijednosti? Upravo u tom pitanju i jest razlog njezina nagrađivanja, jer zavičajno nije uvijek ono što je sigurno i čega više nema, ono nije uvijek folklorno i samo naše. Priča „Kino“ upravo iz prostora sigurnoga i pomalo izgubljenoga svijeta domišlja svoju neposrednu prošlost, ili recimo čak tako, oksimoronski, prošlu budućnost. Ali to nije jednostavno i nije lako, nije jednostavno i nije lako tako živjeti: otužno i izgubljeno. Pričana neposredno i kolokvijalno, monološki upućena na sebe, posredno govori i o čitateljskim gubicima i nesporazumima. A to jest početak pisanja, usustavljivanja, traženja izgubljenoga, a onda sasvim sigurno i zavičajnog. Živjelo prostorno i zavičajno, što je ponekad isto, što je ponekad različito. Čestitamo!

20191129 – 20191204 
 
 

Zato što vrime ne prolazi, veli Boris Biletić – Umjesto kave 13. listopada 2018.

Boris Domagoj Biletić (1957.), uz drugo, objavio je 17 knjiga i dobio za njih važne književne književne nagrade, a osnivač je Pulskih dana eseja, Šoljanovih dana, časopisa Nova Istra i – Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika. Nisu stoga rijetki oni koji se ne mogu načuditi da mu je konkurentsko Društvo hrvatskih pisaca u Biblioteci poezije, 10. kolo,  kao knjigu 51., uz potporu Ministarstva kulture RH, objavilo knjigu Zato što vrime ne prolazi (urednik Ervin Jahić).

Boris Biletić sa svojom najnovijom knjigom / Fotografija Božica Brkan
Boris Biletić sa svojom najnovijom knjigom / Fotografija Božica Brkan

Po mojemu, književnike i pisce može spojiti samo dobar tekst, dobra knjiga, a Biletićeva je knjiga upravo – dobra knjiga. I njezino je predstavljanje s ove strane Učke, u Zagrebu, na Tribini DHK u četvrtak, 11. listopada 2018., bilo baš dobro. Druženje dobrih ljudi, kako je ustvrdio sam pjesnik, nadarivši publiku zanimljivim i nadahnutim predstavljačima – Davor Šalat, Darija Žilić, Milan Rakovac dakako na čakavici i Miroslav Mićanović–  i ponajprije dobrim stihovima.

Davor Šalat o Biletićev knjizi, sa Milanom Rakovcem i Ladom Žigo Španić / Fotografija Božica Brkan
Davor Šalat o Biletićevoj knjizi, sa Milanom Rakovcem i Ladom Žigo Španić / Fotografija Božica Brkan

Lijepo oblikovana knjiga (likovna oprema Boris Kuk, prijelom Jasna Goreta), na naslovnici prepuna oblutaka (Brkanice, Brkanice, zavapit će netko!), pa s svrhovitim rupicama s oznakama knjižnice bp, sadržava više od 80 pjesama podijeljenih u pet cjelina: Rasuto a da nije teret,Umišljaji, Zajika janus jazika (čakavska eklektika),Dom i svijette I napočetku kraja, ljubav. U recenziji Subjekt složene identitetnosti Davor Šalat, uz drugo, kaže:

Dramski umjetnik Dubravko Sidor čita / Fotografija Božica Brkan
Dramski umjetnik Dubravko Sidor čita / Fotografija Božica Brkan

Ova knjiga, znatno izravnije negoli prethodne, rekapitulira autorov osobni, društveni pa i književni život, eliotovsko „vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo“ koji su „možda oba u vremenu budućem“, odnosno vremenu pisanja i budućega čitanja teksta. Naime, osjećaj „dogođenosti“; nekih krucijalnih životnih zbivanja, zapravo sve veće udaljavanje u vremenu od presudnih činjenica života i postojanja te razdoblja temeljnog intelektualno-duhovnog formiranja, uvjetovali su memorabilnu intonaciju stihova, kao i njihov rezignantni, elegični pa i tragični emotivni kolorit. Raznovrsni osobni i društveni gubici, egzistencijalni manjak koji autora posebno obilježava, ostavljaju uistinu malo životnih mogućnosti koje nisu determinirane već odigranim odvajanjem od najbližih osoba, od mladenačkih i narodnih ideala, od identitetskih usidrenosti, od – napokon – povjerenja u sam humanizam. Takvo kombiniranje različitih stilskih registara stvara zanimljivu i nepredvidivu poeziju. (…)

Boris Domagoj Biletić čita svoje pjesme / Fotografija Božica Brkan
Boris Domagoj Biletić čita svoje pjesme / Fotografija Božica Brkan

Boris Domagoj Biletić i ovdje se pokazuje kao umjetnik riječi sposoban geografiju i morfologiju ljudskog duha, mnogoliku, uznemirenu duševnost te nesvediv rad jezika, koji katkada nadmašuje svaku autorsku namjeru, pretočiti u protejske diskurzne maske u koje su upisane egzistencijalne i umjetničke šifre u rasponu od arhajske zagonetnosti i evociranja (čakavske) tradicije do najsuvremenije opustošenosti i postmodernističkoga globalističkog simulakruma. 

Miroslav Mićanović i Boris Biletić / Fotografija Božica Brkan
Miroslav Mićanović i Boris Biletić / Fotografija Božica Brkan

 Čitajte baš zato što vime ne prolazi slažem se s voditeljicom Tribine DHK Ladom Žigo Španić kako Biletićeva knjigaima rijetko lijep naslova meni razložno najtemeljitiji izbor iz  Zajika janus jazika (čakavska eklektika). Bilježi tu Biletić kao gesloZavičaj imamo zato da bismo ga se oslobodili i, možda, vratili mu se očišćeni… (čitajući/slušajući Vesnu Parun), a ja ću, već znam za što, iz drugoga ciklusa, posuditi geslo: U svome jeziku potrošen,/ u tuđem nemoćan:/ Što ti je sad činiti na rubu/ rubnih rubova smisla? (Potrošen u jeziku). I proslijediti štogod pjesama. (O Boduliji posebno.)

Boris Domagoj Biletić

Dug 1.:
Tinu i Nazoru, neizbježno
ili, Thyle Hadriatica Delmatica

Dali ste nan sve, i jur i već:
i jidra, i vesla, i garb i greb,
i viru puntarsku, hrvacku,

Iz štive dvigli nan duše
priko vesla, priko prove
zgor mora, put neba
slobodne nas čakavce dali.

Da niste zabugarili u vrime grdo,
nenavidno, ne bi ud nas
ustalo ni to ča je komoč zustalo
– ča!?

Dug 2.:
Baloti i Črnji, neizbježno
ili, Thyle Hadriatica Histrica

A ča, da
gledate z neba?
Se ufan.

Vi ljudesine
(se more tako reć?).

I kat plakali ste i se smijali,
i kad je bilo nadije, i prez nje,
i grdo, i hudo, i mrklo,
do škure škurine, bili ste, tote
i tuka, bili ste nan stine i grote,
vieli ljudi, čjudesine (se smi?), ud kusa
učinjeni i zavajk, za sako vrime
i vrieme, za smrtne i brižne.

I ča, ste kunteti sad & sat,
ha, staroste, ča ste storili
i učinili, nas, jušto takove,
tu mrvu mižierije? 

Črn-bil, črn-bil

I jopet
(uni verši, univerši):
Črni san, kotula bila
nebo črno, zemlja rodila
vešta črna za pokojnega
faco bili za rojenega,
iz črnega dojdeš
te sprave u črno.

Pak ča bilo – za vajk je:
Aš vrime ne pasiva.

Susret u Petrinjskoj: Boris Domagoj Biletić, Božica Brkan i Milan Rakovac / Fotografija Miljenko Brezak
Susret u Petrinjskoj: Boris Domagoj Biletić, Božica Brkan i Milan Rakovac / Fotografija Miljenko Brezak

 20181012

Literarne priče s novinarskim šarmom

Časopis Kaj (glavna i odgovorna urednica Božica Pažur), broj 5.-6. za 2017. na str. 156. i 157 objavio je kritiku zbirke priča Božice Brkan Umrežena (Acumen, 2017.) iz pera književnice, književne kritičarke i novinarke Lade Žigo Španić.


 

Ugledna i svestrana spisateljica Božica Brkan nedavno je objavila dvije nove zbirke priča: Život večni (knjiga kajkavskih priča) i Umrežena (knjiga kratkih priča), obje u izdanju Acumena d.o.o. Druga je na štokavskom, u cijelosti je suvremena, dok se zbirka kajkavskih priča vraća i u prošlost te ispisuje sudbinu i usud kajkavskih ljudi.

Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Božica Brkan čitava je života preplitala dva svijeta – književni i novinarski, no posljednjih godina u književnom je sve plodnija, sve se više „puni“, jer ju stresni novinarski svijet nije „ispraznio“. Pa, osvrnimo se za početak na njezin život i rad.

Božica Brkan profesorica je komparativne književnosti i poljskoga jezika, spisateljica bogata opusa, na štokavskom i kajkavskom jeziku. Trideset godina radila je kao profesionalna novinarka, urednica, komentatorica, kolumnistica, a novinarstvo (svakodnevna praksa pisanja) ubrzalo joj je poriv i za literarnim pisanjem i razvilo izniman osjećaj za čitatelja.

Obuzeta novinarskom žurbom, pisala je, kako kaže, u cajtnotu, na dedline, krajnjem roku, pisala je namjenske priče (o nekoj obljetnici, prigodi) i nenamjenske, pisala je za djecu (za Radost), pisala je i za radost odraslih ljubavne novele (za Nedjeljni Večernjak), pisala je u raznim vremenskim periodima, da bi i sama danas shvatila koliko je u žurbi i tišini toga napisala.

Miroslav Šicel uvrštava njezinu priču u Antologiju hrvatske kratke priče, a mnoge kratke priče dobivaju nagrade. Tu su, npr. Nagrada Slavko Kolar za priču Svojih tijela gospodari (2012.), Nagrada Dubravko Horvatić za priču Crna trava (2014.), Nagrada Mate Raos za priču Umrežena (2011.)

I poezija i proza Božice Brkan više puta su nagrađivane, objavljivane u časopisima i antologijama. Među knjigama istaknimo neke: zbirku kajkavskih pjesama Vetrenica ili obiteljska arheologija, izbor novinskih feljtona Enciklopedija špeceraja, knjigu pjesama Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme, roman Rez/Letica – roman u 36 slika, zbirku kajkavskih pjesama pevcov korak /kajkavski osebušek za eu, koja je dobila uglednu Nagradu Katarina Patačić za najbolju kajkavsku knjigu 2012. godine. Istaknimo, među ostalim i Kajkavsku čitanku Božice Brkan, knjigu koja je postala pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskoga jezika u srednjim školama.

Dobitnica je godišnje nagrade Hrvatskoga novinarskog društva Marija Jurić Zagorka za najbolje uređeni prilog Vrt, koji je izlazio četvrtkom u Večernjem listu. Ova književnica, puna života, snalažljiva je i u vrtu i u kuhinji – ima oštro pero, biljke pred očima i pun stol delicija, doslovce zbir riječi, mirisa, slika i okusa. Naime, koautorica je pedesetak kuharica objavljenih u visokim nakladama i objavljenih na svjetske jezike (Hrvatska za stolom, Mediteran za stolom, Slastice u Hrvata…). Surađivala je na enciklopedijama, leksikonima, ali bogme ispisala i ljubiće u visokim nakladama. Nakladnica je, ali i osnivačica internetskih portala – sve u svemu moderna, svestrana, razigrana (tip pisca kakav čitatelji vole). U njoj raste koješta, baš kao i u Vrtu koji je uređivala – i dalje sadi knjige koje izrastaju u sve bogatiji opus, sve više i više pušta korijenje u suvremenoj hrvatskoj književnosti, ali puni i trpezu hranom i kolačima svake vrste. Božica nam daje i priče i iće i piće i otuda ta šarolikost, životnost njezina opusa koji publika voli, jer joj u vremenu opće depresije razbuđuje sva čula.

Miroslav Mićanović o Umreženoj / Fotografija Miljenko Brezak

Zbirka kratkih priča na štokavskom Umrežena literarno opisuje dvije vrste umreženosti – umreženost na društvenim mrežama i unutarnju mrežu ljudske samoće, koja postaje sve gušća u vremenu otuđenja. U toj unutarnjoj mreži, koju pojedinci nikako ne uspijevaju rasplesti, događaju se samoća, nerazumijevanje drugog bića, tjeskoba, no Božica Brkan piše uzbudljivo čak i kada se ne događa ništa. Na primjer, u priči Vrata žena kuca na vrata nesuđenoga partnera, pa sjeda, pa uzdiše, pa iščekuje, pa se spušta niza stube, pa se vraća… no ponavljanje istih radnji puno je ritma i drame, iako vrata nitko ne otvara i iako je kraj priče poput početka. Žena ostaje u vlastitom krugu neuroze, no svejedno, dok čitamo priču, marljivo pratimo svaki njezin potez – naizgled nevažni trenuci mikrosvijeta prerastaju u mali triler samoće. U priči Stabla on i ona (a svatko iz svoje perspektive) u mislima okrivljuju jedno drugo što su se razdvojili, iako žive u istom prostoru koji ih prisilno zbližava. Žive svatko u svom svijetu – on je znanstveni tip, prizemljen, proučava i iscrtava obiteljsko stablo, dok je ona poetski tip te s balkona gleda u pravo stablo i sluša disanje života. On se bavi mrtvim stablom, ona živim. Svatko ima svoje stablo, ona su posve različita, ali jedno stablo ne bi opstalo bez drugog – njegova preciznost nju nervira i rađa joj neutaživu žeđ za slobodom, a njezina apstraktna ćud njega sili da se uživi u konkretne stvari. Tako se na čudan način dva stabla ipak prepliću, pa priča završava zagonetnom sintezom dvaju oprečnih svjetova. Mnoge priče Božice Brkan, iako se događaju mahom u običnoj svakodnevici, završavaju u literarnim rebusima, pa bio to čudan pijetao koji kukuriče usred grada, a da nije viđen (u priči Pevček) ili mitski letač, kojega sanja bezvoljni čovjek željan tišine (u priči Letač).

Kada piše o društvenim mrežama, Božica Brkan uspješno miješa sarkazam i misterij. U priči Post s onoga svijeta žena stalno dobiva poruku mrtve prijateljice, koju se od straha ne usuđuje otvoriti, ne znajući radi li se o informacijskom kaosu ili o nekom predskazanju. U toj priči u virtualnom svijetu pomiču se granice između točnosti i pogreške, znanja i neznanja, istine i zablude, pa i života i smrti. Ne zna se više je li program u našoj vlasti ili je on zavladao nama, odnosno oživio kao organizam s vlastitom voljom, pa se ova intrigantna priča postupno razvija u fantastiku, ponegdje čak i s elementima horora.

Publika na predstavljanju Umrežene i Zivota večnog Božice Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

U priči Severina čita moju knjigu pripovjedačica šalje poruku zvijezdi da prošeta s njezinom knjigom, da ju reklamira, ni sama ne vjerujući u rezultat svoje pustolovine. No, začudo, Seve odgovara da bi rado knjigu pročitala, pa šalje komentar i spisateljica naglo iz anonimnosti ulazi u brzopleti svijet slave, u kojem su se izbezumili povodljivi čitatelji i proračunati izdavači. Ovo je primjer sarkastične, odnosno groteskne priče, jer Božica Brkan u njoj ispisuje i tragiku pomućenoga tržišta, na kojem se miješaju književnost i estrada, duboka iskrenost i opća površnost dok pisac iščekuje hoće li ga dodirnuti ruka slučaja ili povući nečija dobra volja.

Ma koliko god bile duboko literarne i slojevite, i svakodnevne i neodređene, priče Božice Brkan u knjizi Umrežena pisane su novinarskom lakoćom (rečenice su kratke, čitljive, povezane), što znači da ova suptilna autorica u svakom trenutku razmišlja i o čitanju, ne samo o pisanju. Izvrsno uspijeva od ljudske dosade napraviti zanimljivu priču, što doista nije lako. A to je, prije svega, postigla svojim stilom – emotivnim, ali i zaigranim rečenicama uvlači nas u priču poput usisivača, sve dok nas posve ne usisa. A onda nam ostaju dojmovi koji se pretvaraju u žive slike – njezine likove vidimo pred sobom, kao da su oko nas. Njezine priče, iako su samotnjačke, šetaju ulicama, kreću se po firmama, borave u kafićima. Bude li koji čitatelj knjige Umrežena čuo u kafiću Sevinu pjesmu, svakako će se sjetiti autoričine priče Severina čita moju knjigu. Tako će se književna priča pokazati ipak dojmljivijom od estradne pjesme.

20180205

link

 http://www.bozicabrkan.com/kaj-objavio-kritiku-umrezene-lade-zigo-spanic/

https://www.bozicabrkan.com/predstavljene-knjige-prica-umrezena-i-zivot-vecni/

https://www.vecernji.hr/kultura/nove-knjige-bozice-brkan-njene-su-price-pravi-spomenik-malom-covjeku-1209542

https://www.bozicabrkan.com/fikcija-i-fakcija-naracija-cica-mica-ili-prica-o-mojoj-prici-umjesto-kave-23-studenoga-2017/  

https://www.zagrebacki.hr/2017/11/23/promocija-knjiga-kratkih-prica-bozice-brkan-novinarski-dar-nije-naudio-knjizevnom/ 

http://citajknjigu.com/3-pitanja-o-novim-knjigama-za-bozicu-brkan/

Predstavljene knjige priča “Umrežena” i “Život večni”

22, studenoga 2017. su u Društvu hrvatskih književnika predstavljene dvije zbirke, knjiga kratkih priča “Umrežena” te knjiga kajkavskih priča “Život večni” književnice, urednice i novinarke (naravno i blogerice)  Božice Brkan.

Predstavljači Miroslav Mićanović, Božica Brkan, Đuro Vidmarović, Lada Žigo Španić i Biserka Ipša / Fotografija Miljenko Brezak

Izuzetan odaziv na premijerno predstavljanje, radi kojeg je u dvorani Društva hrvatskih književnika ponestalo mjesta za sve zainteresirane samo je potvrdio  veliko zanimanje i za nove knjige ove svestrane autorice ne samo stručne javnosti i kolega –  književnika i novinara, već i čitatelja, internetske i šire medijske javnosti.

Dio publike na predstavljanju / Fotografija Miljenko Brezak

Tibor Martan, pjesnik – umjesto kave 22. srpnja 2017.

Upoznala sam ga prije nešto više od dvije godine kada se sam javio bi li mogao surađivati na mojim Oblizekima. Željela sam najprije upoznati Tibora Martana, koji je zbog naše kave (i zubara!) posebno došao u Zagreb. Mladi je etnolog neumorni istraživač baštine svoga kraja, novomarofskoga, odnosno sela Madžareva, a također i pedagog u svojoj osnovnoj školi. Svestrana i vrlo zanimljiva osoba, koja nije jadikujući otišla u svijet trbuhom za kruhom, nego u provinciji, kako se to misli, predano, s jednakim žarom vodi različite udruge, obnavlja  etnokuće, s djecom stvara teatar, osmišljava jestive suvenire oživljujući uspomenu na dobročiniteljicu groficu Lujzu, predstavlja dio svega toga na našim Kriškim oblizekima i tako dalje.

Na fotografiji ovjekovječen dan upoznavanja: Božica Brkan i Igor Martan 16. ožujka 2015. na fotografiji Miljenka Brezaka
Na fotografiji ovjekovječen dan upoznavanja: Božica Brkan i Igor Martan 16. ožujka 2015. (zima!) na fotografiji Miljenka Brezaka

Čitatelji mojih Oblizeka, www.oblizeki.com , upoznali su Tibora Martana unatrag dvije godine i kroz brojne povremene tekstove o sezonskim jelima iz njegova zavičaja i običaje vezane uz njih. Ustrajno bilježi seoski život kroz sezone tijekom godine kako ga ne bi progutali novi globalistički običaji te kako i zašto, na primjer, uza sv. Janu u njegovu Madarevu ili negdje drugdje poslužuju jela od tikve, uza sv. Vida štrudlu od trešanja, a u korizmi – bijelu juhu. Koga zanima, više linkova za web i fejs u dodatku, jer danas želim onima koji to još ne znaju Tibora otkriti kao – pjesnika.

Njih dvojica pjesnika: ivan Babić i Tibor Martan / Fotografija Hrvatski sabor kulture
Njih dvojica pjesnika: ivan Babić i Tibor Martan / Fotografija Hrvatski sabor kulture

I meni je bila novost, baš ugodna vijest kad sam nedavno na istoj fotografiji na društvenim mrežama ugledala svoga dragog kolegu pjesnika Ivana Babića i svoga suradnika Tibora Martana. Ivan je, naime, s Miroslavom Mićanovićem i Ozanom Iveković bio u prosudbenom povjerenstvu 36. Susreta najboljih hrvatskih zavičajnih književnika, koje je Tiboru dodijelilo priznanje za pjesmu Pisana plafta. Njemu to, doznah pitajući dalje i ja, nije ni prva nagrada, a ni prva pjesma, a ni prvi literarni nagrađeni rad! Tako mi preostaje da, uz opetovane čestitke, samo s čitateljima s veseljem podijelim nagrađenu pjesmu.

Tibor Martan interpretira svoju pjesmu / Fotografija Hrvatski sabor kulture
Tibor Martan interpretira svoju pjesmu / Fotografija Hrvatski sabor kulture

Tibor Martan       

Pisana plafta

V one noči
gda je plaftica Božja cvela
i dišala
kak trokraljsko svetsvo,
zalukaval se bledi mesec
z drobnemi zvezdami
čež mučki obloček
v  hižicu,
z prutja spletenu.

Spazili so oni
nečije roke,
prste,
sfrkane i strošene,
kak fetno črlenu merku
čez konopljinu preju
na naredi
čonekom prevlače
i z češljem zbijaju
v pisanu, cufridnu
plaftu.

Jedino zbrati nesu mogli
zakaj tožna oka tkalje
od cajta do cajta
v kot glediju
i komu to
njezine vusnice
tak nekaj stiha šepču. 

A onda se najenput
z jalšinih gran
veter zdigel i
obločeka na hižici
resprl.
Vušle su reči v svet,
i spoznala se molitva
zrečena
vmiručem Jezušu
na križnom drevu.

Njemu se tkala pisana plafta,
vredne tkalje
posledni osebunjek.
Zastrla ga bu ona,
sa pisana i črlena
v onaj čas, gda se bu
od njezina tela
dušica restavila
i v nebiče
vputila.

20170720

Linkovi

http://oblizeki.com/slatki-cvibok-ane-martan-15811
http://oblizeki.com/janino-s-tikvama-na-stol-15546
http://oblizeki.com/magdini-zdigani-skrukli-15842
http://oblizeki.com/bijela-juha-korizmeno-jelo-novomarofskog-kraja-17517
http://oblizeki.com/kiflini-s-tikvinim-koscicama-ane-martan-jako-fiiiiiiini-i-bastinski-i-trendovski-18768
http://oblizeki.com/vilinski-medenjaki-i-kruscici-grofice-lujze-na-vilinskom-igriscu-15435
http://oblizeki.com/kuruzni-tropanec-i-psenicni-kolac-glavna-jela-tradicijskog-dorucka-novomarofskog-i-visockog-kraja-18478
http://oblizeki.com/strukli-od-tresanja-lipanjska-slastica-sv-vida-20691
https://www.facebook.com/oblizeki/posts/10155436611582210
https://www.facebook.com/oblizeki/posts/10153607323592210