Mi smo čitali Vlak u snijegu i Družbu Pere Kvržice, a naši unuci čitaju novoga Matu Lovraka odnosno nove romane za djecu, slavni lektirni Maturalac i Moj brat živi u kompjutoru iz ne pera nego računala Branke Primorac.
Prvi je roman nagradu Mato Lovrak dobilo 1993. godine, a najnoviji prošloga petka u Lovrakovu Velikom Grđevcu. Za prvi je bilo prijavljeno šest djela, a ove godine ocjenjivački se sud morao udubiti u čitanje čak 26 naslova, najviše dosad.
Povjerenstvo (predsjednik prof. dr. sc. emerit. Stjepan Hranjec i članovi Lovorka Pralac, prof. dr. sc. Dubravka Težak) ističe intrigantan sadržaj, jer se radnja događa 2071. (ne 2017.!) u obitelji u Gorskom kotaru gdje se djevojčica Katarina zaželjela brata jer ih je u kući pet sestara, od kojih su tri posvojene. Za 11. rođendan želja joj se ostvaruje ali tako što joj brat izlazi iz tekućeg kristala s računalskoga ekrana. Čitatelj je zbunjen jer mu nije jasno je li posrijedi robot, računalni program ili čovjek. On je nezavršeno tehničko dijete koje njegov tvorac nije posve programirao pa u kući čini razne nepodopštine. Poslije mnogih događaja između dva svijeta, stvarnoga i virtualnoga, onoga računalnog, Katarinin otac reprogramira dječaka tako što će mu dati što više impulsa iz živčanog sustava svoje djece. Tako obnovljen čitat će vaše misli svjestan da ga razumijete i volite…
Nije vam druge, nego čitajte, bilo sami, s djecom ili s unucima. A Branka, moja dvostruka kolegica po peru, i novinarskom i književnom, piše dalje i razmišlja o prijevodu i na španjolski, jer joj unučad živi u Madridu.
20170605