Idemo k Šnidaršiću! – umjesto kave 21. rujna 2017.

Nisam vas kanila još jedanput gnjaviti kako sam ugodno gostovala na Jutru poezije Pod starim krovovima da voditelj slavne tribine Robert Roklicer nije pozvao K Šnidaršiću, a ja K Žnidaršiću.

Na zidu Pod storm krovovima: vodič za turiste u najstarijoj zagrebačkoj gostionici i sjećanje na kultni film (Fotografija Božica Brkan)
Na zidu Pod storm krovovima: vodič za turiste u najstarijoj zagrebačkoj gostionici i sjećanje na kultni film (Fotografija Božica Brkan)

A onda je baš moja prijateljica još od Vjesnikove gradske i Dama Od Kulture I Jezika Živana Morić, radeći na knjižici uz predstavu HNK-a Tko pjeva zlo ne misli, misleći kako ja,kajkavka i knjiški moljac,sigurno znam, nazvala damski se ispričavajući za sve što je usput izlektorirala: kako je točno…?

Spominjala je kazališne ljude i govorne vježbe te uvjerenje u Šnidaršića, savjesno je provjerila sve dostupno i, dakako, kako to već jest, detektirala kako postoje prezimena s koječim, i sa Š i sa Ž, a ja sam samouvjereno tupila nešto o jednačenju po zvučnosti i kako bi bilo najbolje, uza sav Internet, uključujući i preslušavanje kako je u najboljemu hrvatskom filmu svih vremena, ipak pogledati negdje u knjižnici u dobroga starog Vjekoslava Majera i kako je napisano izvorno u Dnevniku maloga Perice.

Ukratko – Abesinija!

Danas bismo mogli spomenuti Koreju, i Sjevernu i Južnu (ali ne predstavu u Gavelli, još bi mi samo to falilo!). I iskopasmo – Šnidaršića.

I sad možemo otići na gemišt k Šnidaršiću. Iako meni u naslovu fajla ovoga teksta piše – snidarsic! Eto ti opet novoga vraga za nas koji volimo (i) jezično dvojiti. Samo nemojmo još o gemištu, špriceru i nečemu takvu, jer moj prijatelj Robert Roklicer ionako ne može sa mnom nazdraviti.

20170920

Jutro poezije 16. rujna 2017.: Božica Brkan

 

Jutro poezije 16. rujna 2017.: Božica Brkan

Već devetu godinu njegov voditelj, Robert Roklicer rujan na Jutru poezije zamislio je kao Mjesec pjesnikinja iliti Dame prve biraju. Svake subote u podne pod Starim krovovima (iliti kod kultnog Šnidaršića, gdje se u filmu Tko pjeva zlo ne misli razglabalo o Abesiji) u Basaričekovoj na zagrebačkome Gornjem Gradu smjenjivale su se kao glavne gošće pjesnikinje dosad Diana Burazer, Sanja Baković, idućih subota slijede Nataša Nježić Bulić i Ružica Cindori, a 16. rujna 2017. pola sata poezije publici je darivala književnica Božica Brkan.

Božica Brkan i voditelj Jutra poezije Robert Roklicer / Fotografija Miljenko Brezak

Predstavila se što pjesama na standardu a što na kekavici te kronološki iz različitih kreativnih razdoblja te pet dosad objavljenih zbirki pjesama kao i još neobjavljenih: najljepše je pisati pjesme, dipovci ah dipovci, Dječak I javor, aritmetika, oblutak, vermut, musolini, rastovina, dva bori, sve pasent, postaja XI: promatračica i konzumentica medija, postaja XV: molitva matere kristušove, ta moja kej pesma, nadelena, doveka, moja haljina za snove, kurtasti pes, tenki led strah, stube u nebo, nehotice, Ikar / Ljubavni let, lakrimonij, pevcov korak.

Božica Brkan i dio publike / Fotografija Miljenko Brezak

Kako je izjavila za Vijesti iz kulture HTV-a novinarki Lini Kežić, na Jutru poezije nastupala je i kao mlada pjesnikinja, studentica, u Mesničkoj, a onda u Berislavićevoj i Basaričekovoj, počašćena što može stihove govoriti u neformalnoj instituciji koja postoji i preživljava od 1964. i na kojoj su svoje stihove čitali gotovo svi važni i najvažniji hrvatski poete, a mnogi od njih su na Jutru poezije i prvi put nastupili javno.

Dio publike na Jutru poezije / Fotografija Miljenko Brezak

Božici Brkan u subotu su svojom poezijom uzvratili Luka Kordić, Tatjana Lončarec, Žarko Jovanovski, Stela Hrvojčec, Zrinko Šimunić, Josipa Marić, Zdravko Odorčić, Milko Kiš, Maja Gregl, Boris Kvaternik, Ana Smrk Habazin, Darko Domić, Ivor Kruljac te, prvi put, Mavro Matasović.

20170916

linkovi

http://www.casopiskvaka.com.hr/2017/09/bozica-brkan-urednica-pjesnikinja-na.html

Idemo k Šnidaršiću! – umjesto kave 21. rujna 2017.

Kupila sam brdo – umjesto kave 7. rujna 2017.

U vrijeme velikih kupoprodaja, prodornih agencija, međunarodnih nabacivanja teškim milijuna kojekakvih novaca za ovo i ono, razmišljanja u što – ako se ima što – ulagati za bolju budućnost i crne dane, u vrijeme licitiranja i povoljnih – uvijek povoljnih!) zajmova i tome slično, jedino za čim možemo posegnuti u vlastitu samoobranu i u obranu svijeta je poezija.

Na Jutru poezije Božica Brkan, voditelj Robert Roklicer i glavna gošća prošle subote Diana Burazer / Fotografija Miljenko Brezak
Na Jutru poezije Božica Brkan, voditelj Robert Roklicer i glavna gošća prošle subote Diana Burazer / Fotografija Miljenko Brezak

Podsjetila me je prošle subote na gornjogradskom Jutru Poezije ponovno na to pjesnikinja Diana Burazer, majstorica naranče i ljubavi i nebeskih jabuka, mnogih mudrosti i još koječega, otkrivši nam i još neobjavljenu čudesnu pjesmu o svojoj kupoprodaji. Hvala, Diana!

U kontralihtu: Diana Burazer čita nove pjesme / Fotografija Miljenko Brezak
U kontralihtu: Diana Burazer čita nove pjesme / Fotografija Miljenko Brezak

Diana Burazer
Kupila sam brdo                 

Kupila sam brdo!
Ne kuću –
kuća ima zidove, krov
toplinu, obitelj

 Kupila sam brdo!
Ne šumu –
ona ima močna stabla,
hladovinu,
krošnjama zaklonjeno nebo.

Kupila sam brdo!
Ne livadu –
ona je ravna,
zeleno jednostavna.
U njoj se
nebo se utopilo.

Što ću s brdom?
Stojim na vrhu
okrećem se na sve strane

Sve,
sve je moguće – dojavljuje mi
izvanvremenski Stvoritelj
spreman pomoći
bez ikakva alata i raspoloživa vremena.
I dodaje
– samo ako znaš zašto si kupila brdo.

Dobro – kažem pomirljivo
slikar sam, i nisam
pjesnik sam, i nisam

sanjar,
koji je kupio brdo,
jesam.

20170906

 

Umjesto kave 1. ožujka 2016.: Roklicer, apsolutno siguran

Rijetko mi se događa da bih iz neke knjige poželjela iscitirati gotovo sve. Čitam “svoga” najnovijeg Roklicera, s potpisom, a bez posvete, kaže da ne piše posvete, a znam da mu se nije dalo pisati, i svakoj stranici po lošoj a neizljećivoj navici napravim uho. Bez kriterija sam, mislim, pa si koji dan ostavim da bih izoštrila kriterije, pa onda danas ponovno. I tako ipak odabrah ovu pjesmu. Ne stihove, kad ih nije ni napisao. Dodajem fotku kakve on ne objavljuje na svojem fejsu: nije za šankom nego u Društvu književnika (gdje više nema ni šanka). Sutra ondje točno u podne predstavlja tu knjigu “Apsolutno siguran”, Naklada Đuretić, 2016. Da, da, baš onu s naslovnično uzdignutim srednjim prstom.

S nekog prijašnjega razgovora o poeziji: u DHK Roklicer prvi slijeva.
S nekog prijašnjega razgovora o poeziji: u DHK Roklicer prvi slijeva.

SMAK SVIJETA
Kad sve zbrojim i podvučem crtu, u minusu sam do jaja. Ali ništa se ne žalim. Gotovo sve dječje i spolne bolesti sam prebolio. Imama dva uspješno propala braka i kusur djece. Uživam u lakim drgoama is vim vrstama alkohola. Dovoljno sam vleik domoljub da ne plaćam poreze, al ii zakleti katolik da ne idem u crkvu. Bez ikakvih problema, švercam se u tramvaju. Još mi ne trebaju optička pomagala da uočim stražnjicu u svake zgodne žene i nepokolebljivo vjerujem da ću upoznati Fidela Castrau Disneylandu.

Ipak, nadasve se nadam da ću preživjeti treći svjetski rat, otići u posve devastiranu banku, i od srca im se posrati na salter. Rekao bih zdušno:
Podvucite crtu, govnari, sada ste i vi u minusu do jaja!

Roklicer - Apsolutno siguran - NaslovnicaP. S. Rokliceru, dragi, poslije svake pjesme (kao i priče), najradije bih te posvojila. Vremenski tijesno, ali suosjećajno književno i mogla bi Ti biti mama. Kad sam si mogla roditi književnu kćer, što ne bih mogla i drugoga, književnoga sina? Što bi dijete, jedan od mojih književnih likova sličnih tebi, reklo: mama, rodi mi starijeg brata.