Svi izvođači na sceni (Foto Miljenko Brezak)Biserka Goleš Glasnović i Branislav Glumac (Foto Poezija to go)
Poezija to go je projekt poticanja čitanja poezije. Pokrenula ga je književnica i pjesnikinja Sonja Zubović iz ljubavi prema hrvatskom jeziku, pod motom poezija je laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta. O tome više na blogu Božice Brkan Umjesto kave te u istoimenoj knjizi.
Sonja Zubović preg logom svoga uspjelog projekta (Foto Miljenko Brezak)
Projekt je zaživio digitalno na društvenim mrežama 2015. godine, otad
bilježi izuzetno lijepe rezultate kontinuirane vidljivosti i
popularnosti.
U okviru projekta organizirani su zapaženi programi Poezija u gradu 2019. i 2020. godine populariziranja poezije putem city light
plakata, snimljene su brojne interpretacije dramskih umjetnika
vrijednih poetskih tekstova suvremenih hrvatskih pjesnika te su
organizirane radioemisije Druženja s pjesnicima za internetski radio 808
itd.
Alojz Majetić (Foto Miljenko Brezak)Branislav Glumac (Foto Miljenko Brezak)
Poezija to go kontinuirano od 2015. g. organizira i tribine – druženja s pjesnicima. Tribine podržavaju prisutnost umjetnički vrijedne poezije u suvremenoj recepciji u živom susretu s publikom. Sve tribine se snimaju, trajno su na internetu dostupne su široj publici na Youtubu.
Božica Brkan čitala je pjesme: meč sa serenom williams, cveti kej se nikak ne zoveju, mater dolorosa jel suze majke bože, bukve i molitva.
Ovogodišnji Međunarodni pjesnički festival „Slavenski zagrljaj“ u organizaciji Slavenske akademije književnosti i umjetnosti, u skladu s pandemijskim mjerama održan je u online verziji, kao i 2019. godine, kada je na stranicama Akademije predstavljena antologija „D – kao Domovina“ u kojoj je objavljena poezija dvadesetak hrvatskih pjesnika na bugarskom jeziku. Ove godine dio Festivala održan je i uživo u Varni, 27. i 28. kolovoza pred brojnom publikom, u skladu s važećim mjerama zaštite od covid-19. U programskom središtu jubilarnog, XV. Međunarodnog festivala poezije „Slavenski zagrljaj“, u Varni je 27. kolovoza 2021. predstavljena dvojezična pjesnička antologija „Ljubav – sol života“, (izd. Slavenska akademija za književnost i umjetnost, Varna, 2021.), u kojoj su zastupljena 22 hrvatska i 22 bugarska pjesnika.
Predstavljanju ove jedinstvene antologije hrvatske i bugarske poezije na festivalu su prisustvovale i sudjelovale pjesnikinje iz Hrvatske Enerika Bijač i Sonja Zubović, članice Društva hrvatskih književnika koje surađuje sa Slavenskom akademijom od njena osnivanja.
Tijekom te suradnje, Akademija je izdala više knjiga naših pjesnika u prijevodu na bugarski i druge slavenske jezike (zbirke pjesama Diane Burazer, Ružice Cindori, Maje Gjerek, Enerike Bijač…) kao i cijele rukoveti pjesama naših pjesnika u Akademijinu časopisu „Znaci“ i raznim književnim časopisima na drugim slavenskim jezicima (Božidar Petrač, Đuro Vidmarović, Stepan Šešelj, Enerika Bijač, Marko Gregur, Milan Frčko Ljerka Car Matutinović, Luko Paljetak, Pero Pavlović, Davor Šalat, Borben Vladović, Lana Derkač…).
Nakon niza antologija („13 zvijezda na slavenskom pjesničkom nebu“, „Rijeka i njene obale“, „Prinošenje riječi“, „Kruh naš svagdanji“…), antologijom „Ljubav – sol života“ nastavljena je višegodišnja plodna suradnja prevođenja hrvatske poezije. U ovoj vrijednoj, po mnogočemu jedinstvenoj knjizi tematizirana je ljubav u svim aspektima, ljubav – to vrelo života koja je i uvjet opstanka čovjeka na ovom našem planetu što ga imenujemo Zemlja.
Izbor pjesnika sastavile su Enerika Bijač i Elka Njagolova; prijevod s hrvatskog na bugarski: Elka Njagolova; prijevod s bugarskog na hrvatski: Enerika Bijač i Ivana Primorac; knjiga je opremljena slikama umjetnika Stoimena Stoilova, dizajn knjige: Valery Poshtarov.
U knjizi su zastupljeni hrvatski pjesnici: Ivan Babić, Krešimir Bagić, Enerika Bijač, Domagoj Boris Biletić, Božica Brkan, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Mirko Ćurić, Lana Derkač, Tomislav Domović, Dunja Detoni Dujmić, Ernest Fišer, Maja Kušenić Gjerek, Božica Jelušić, Irena Matijašević, Luko Paljetak, Evelina Rudan, Davor Šalat, Andrijana Škunca, Drago Štambuk, Borben Vladović, Sonja Zubović.
Čestitamo svim zastupljenim pjesnicima! Hvala Slavenskoj akademiji što tako značajno prinosi promociji hrvatskog jezika i suvremenog hrvatskog pjesništva u svijetu! Hvala Ministarstvu kulture RH na potpori i ove Akademijine antologije!
Naslovnica dvojezične pjesničke antologije hrvatsko-bugarskeHrvatske i bugarske poetese s predstavljanja antologije
Na svom sučelju više od mjesec dana, od 16. veljače do 23. ožujka 2021. u Godini čitanja Knjižnice grada Zagreba predstavljaju književnicu Božicu Brkan i njezin najnoviji roman Generalov sin, Srbin a Hrvat. Književnica i knjižničarka Knjižnice KnežijaSonja Zubović vodi razgovor s Brkan o knjigama, pisanju i čitanju. Uz snimljeni razgovor na youtubu navodi:
Božica Brkan je književnica, novinarka, blogerica,urednica i nakladnica. Diplomirala je komparatistiku i polonistiku na Filozofskom, a na Fakultetu političkih znanosti diplomantica je novinarstva. Više od tri desetljeća profesionalno je radila kao novinarka (dobitnica je i godišnje nagrade HND-a Marija Jurić Zagorka za n uređen novinski prilog, Vrt Večernjeg lista za 2000.) Predavala je stilistiku na komunikologiji Hrvatskih studija. Autorica je brojnih visokonakladnih kuharica, ljubića, kolumni i blogova koji su joj priskrbili naziv čuvarice baštine i pionirke gastrospisateljice. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i zavičajnim kajkavskim, moslavačkom kekavicom. Proza i poezija nagrađiv brojnim nagradama (Nagrada Vesna Parun 2020.), objavljivane u časopisima, zbornicima i antologijama te prevođene na engleski, njemački, španjolski, bugarski i esperanto. Objavljene knjige: – zbirka kajkavskih pjesama Vetrenica ili obiteljska arheologija(1990.), – izbor novinskih feljtona Enciklopedija špeceraja (1990.), – roman Lift ili politička melodrama (1993.), – zavičajna čitanka Oblizeki – Moslavina za stolom (2006.), – knjiga pjesama Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme (2011.), – knjiga pjesama To Toni – Molitva za tihu sućut (2011.), – zbirka kajkavskih pjesama Pevco korak / Kajkavski osebušek za EU (2012.), – roman Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.), – Kajkavska čitanka Božice Brkan (2012.), – zbirka pjesama Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013. (2014.), – roman Ledina (2014.), – zbirka kratkih priča Umrežena (2017.), – zbirka kajkavskih priča Život večni (2017.), – zbirka pjesama Nemoj mi to govoriti (2019.), – zbirka Gastrolatrija s Božicom Jelušić (2020.) te – roman Generalov sin, Srbin a Hrvat (2020.).
20210226
Autorica sa svojim najnovijim djelom objavljenim 2020.
Božica Brkan o najnovijem romanu, knjigama i čitanju
Od 22. listopada do 5. studenga 2020. književnica Sonja Zubović – autorica projekta Poezija to gokoji je unatrag pet godina postao prepoznatljiv i omiljen okupljajući poštovatelje poezije i više desetaka odličnih pjesnika u različitim medijima – ponovno Zagrebu duh osvježava poezijom. S ciljem da potiče čitanja poezije i približava stvaralaštva hrvatskih autora široj publici.
Šenoina poezija zakoračila na Glavni kolodvor
Zagrepčani su i prošle godine već imali prilike susresti Poeziju u gradu i čitati pjesme dvanaest hrvatskih suvremenih autora na tramvajskim i autobusnim stajalištima na city light oglasnim prostorima. Ove godine, točno sedam mjeseci od potresa, na pet će city lightova moći čitati pjesme Augusta Šenoe. Zašto?
Plakate za ciyt light dizajnirala je Tena Pezdevšek
Zbog veličine i udjela u hrvatskoj književnosti razdoblje u kojemu je aktivno djelovao naziva se Šenoinim dobom. Uz to, August Šenoa umro je u 43. godini od posljedica upale pluća od koje je obolio kada je uz predan i intenzivan književni rad i kao požrtvovni gradski vijećnik po hladnoći skrbio za unesrećene u velikom potresu 1880. godine. Stoga, ističe Sonja Zubović, s poštovanjem i zahvalnošću Poezija u gradu 2020. želi podsjetiti i ohrabriti Zagrepčane njegovim stihovima i plemenitim porukama dobrote i umjetničke ljepote.
I Šenoina poezija 2020. kao ohrabrenje Zagrepčanima
Odabrala je Šenoine pjesme Sunce i zvijezde, Budi svoj, Tri riječi, Zagrebu i Srce pjesnikovo. koji se mogu pročitati na plakatima u Draškovićevoj, Vlaškoj od Vončinine do Kamaufove ulice, na Trgu kralja Tomislava i u Savskoj ulici kod hotela Westin. Autorica vizualnih rješenja je dizajnerica Tena Pezdevšek, a projekt se realizira uz potporu izborenu na natječaju Svjetlo na zajedničkom putu HEP- a. Protiv svega sivila, posljedica potresa, korone – poezija. Bravo, Sonja, Poezija to go!
Kak si se usudila?Simptomatično mi je to pitanje poslije 31. Poezije to go Druženje s pjesnicima, prvo online. Iako me je Sonja Zubović, tata-mata projekta, već ugostila i u pjesničkim druženjima u birtiji i na radiju, počastila me je i tim prvim nesvakidašnjim, koji je izrastao iz nametnute ne baš kratke epidemijske zatvorenosti, prostorne distance. Prvi dogovor, moj uopće prvi izlazak u svijet u koronskom popuštanju, frizerki i Sonji usput, fotografija svjedoči početkom svibnja, kad se još nije znalo ni koliko će potrajati ni kako će se odvijati. I Sonja i ja još smo maskirane.
Javno u privatnome, s emitiranja Poezije to go / Fotografija Miljenko Brezak
Pogledavši unatrag, pogotovo nakon sve brojnijih sličnih pjesničkih ončine nastupa, počašćena sam odličnim kolegicama Darijom Žilić, Lanom Derkač, Irenom Matijaševići Sonjomte novotarijom, iskorakom u novi medij. To prije što pripremajući više od godine tekst o hrvatskoj književnosti, uvjetno rečeno, na internetu, baš sam Poeziju to gouzimala kao rijedak primjer multimedijalnosti, iskoraka preko vlastitih i granica različitih medija. Lako je poslije masovnog online-iskoraka Covida-19 biti pametan!
Tko je sve na liniji / Fotografija Božica BrkanS ekrana: Sonja Zubović, Screenshot
Iako imam i TV, i radijskog iskustva, a upravo iz korone za Noć knjigei uključivanja preko društvenih mreža – još sam k vragu i nekakva novinarka i predavačica stila u medijskoj komunikaciji i sin mi jedan od vodećih ljudi u IT industriji u najjačem regionalnom mediju Netokraciji – stvar profesionalne časti je odazvati se i prilagoditi se, skočiti i zaplivati, kad je marljiva i ambiciozna Sonja rekla da je odabrala Zoom. Ako je tu aplikaciju u nevrijeme prema procjenama koristilo više od 200 milijuna Zemljana, tko sam ja da ne naučim i to? Ako sam mogla Skype uključiti kad mi je trebala međunarodna komunikacija, sad sam dovoljno motivirana, ne samo da budem pionirka nego da baš vidim iz prve ruke kako je to.
Ivan Brezak Brkan i Božica Brkan za vrijeme probe / Fotografija Miljenko Brezak
Očekivala sam da mi potomak, netokrat Ivan Brezak Brkan, kako I obično, kaže sve imaš na internetu, ali mi je, htijući majku ohrabriti, sve postavio i pripremio već za zvučnu probu dan ranije, kad smo isprobavali povezivanje mejlom i linkom, provjeravali sliku i ton, obavili zadnji dogovor. I na probi i za pravog emitiranja sjedio je uza me za svaki slučaj, a Miljenko Brezak još je snimao te fotoaparatom te s dvije kamere (!?) i dijelova stavljao na svoje medije. Bilo je i problema, ali je Gordan Antić, uz praktično znanje, imao beskonačno strpljenja. Mladci, poznanici s Radija 808, sve i bez mene, odmah su se o svemu dogovorili, gotovo da im nisam trebala. IBB mi je stavio svoje odlične slušalice (nisam ni znala da bi mi mogle trebati!), ionako bi stalno htio podcast Oblizeka ovoga i onoga, Youtube, web, fejs… Kolegice pjesnikinje koje su gledale prigovorile su mi jedino da su mi pokvarile frizuru.
Božica Brkan: koncentracija što se događa na ekranu i u slušalicama / Fotografija Miljenko Brezak
Na dan uključivanja trebali smo se početi uključivati ponovno gotovo sat ranije, a i IBB je došao još i sat ranije. U moj kućni kreativni rusvaj, uobičajeni život, dodao je svjetlo posred stola u dnevnoj sobi, da ne izgledam vampirski, podigao mi laptop, da mi kamera bude u ravnini očiju, ukorio me zbog pretrpane pozadine. Bilo mi je glupo da i ja, poput svih koji su se po različitim TV-ima javljali od kuće, #ostanidoma, imam iza sebe krasno složene knjige. Kao da nemam knjigama zatrpan život, izuzevši kupanica i toaleta, sve prostorije u stanu do šupice i garaže. Loše bih se osjećala. Moji su mi dečki, moji podupiratelji, samo donosili čaj, limunadu, pastilu protiv kašlja.
Prvi sam put pomislila kej mi je to trebalo?kad je u jednom trenutku pukla veza. Nisam dospjela ni zajaukati, već se vratila. Mogu mislili koliko je puta što mi je to trebalo?pomislila Sonja Zubović sa svom silom kvrckanja i nama svojim neupućenim gostima, pa joj zahvaljujem na strpljenju i hrabrosti. Pomalo i ludosti.
Sve za poeziju, kako već napisah, odreći se privatnosti vlastita doma i povezati je s javnošću. Rekla bih da mi je jedino nedostajala publika. Ako smo u nekoj radijskoj emisiji, volim povratnu informaciju, izravno javljanje slušalaca, jer onda imam dojam kao da čitam i govorim javno, u nekoj dvorani, živoj publici. Trajale smo umalo dva sata. Sonja je, uz glazbene goste, predstavila i nas i sebe, a mi svoju poeziju. Pročitala sam valjda desetak dogovorenih pjesama.
Krenulo je još pod maskama: Sonja Zubović i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Kad smo se isključili, bila sam sva u znoju, što od svjetiljke, a što od odgovornosti i okončane neizvjesnosti: što će biti s tom poezijom online?Čestitke Sonji Zubović! Poezija to go preko Zooma položila je ispit. Još jedan! I ima mnogo širi domet od čitanja u uskom krugu u kafiću, pa i preko internetskog radija, jer se i naknadno može pratiti, poslušati i pogledati na više kanala na Youtubu i na Facebooku. I pratitelja ima više negoli što bismo svih pet nas zajedno imale čitatelja nama ipak još najmilije knjige.
Na trinaestom Poezija to go Druženju s pjesnicimau srijedu 20. svibnja 2020. s početkom u 19 sati, sudjelovale su pjesnikinje Lana Derkač, Irena Matijašević, Božica Brkan, Darija Žilić i Sonja Zubović, koja je i vodila druženje što ga je obogatila i skupina mladih gitarista predvođena Franom Colnagom.
Virtualne gošće Sonje Zubović: Irena Matijašević, Darija Žilić, Božica Brkan i Lana Derkač / Screenshot Poezija to goSkrinšotana s Facebooka iz studija Radija 808 – voditeljica pjesnikinja Sonja Zubović / Screenshot Poezija to go
Ovo je bilo prvo virtualno pjesničko druženje uz podršku Zooma i Radija 808. Razgovor s čitanjem vrlo različitih pjesamauživo su prenošeni na Facebook profilu Poezija to go i You Tube kanalu Sonje Zubović, gdje se, kao i na web stranici medijskog pokrovitelja Radija 101, može vidjeti i naknadno.
Dan ranije proba, provjera veza i Zooma: Božica Brkan sa svojom desnom rukom Ivanom Brezakom Brkanom / Fotografija Miljenko BrezakBožica Brkan doma: Poezija to go, idemo izravno iz dnevne sobe i preko Zooma! / Fotografija Miljenko Brezak
Zahvaljujući ideji i odvažnosti Sonje Zubović i njezinim gošćama s geslomsve za poeziju, a na radost zaljubljenika u lijepu riječ, probijen je led u novi, još ne široko prihvaćen medij, pogotovo za poeziju. Ujedno se tim povodom na Faceboku, primjerice uz post Darije Žilić, razvila i zanimljiva diskusija o nastupu (i) umjetnika iz vlastita doma, koji je istovremeno, kako je i rekla pjesnikinja Irena Matijašević, bio i intiman i javan. Unatoč početnoj neupućenosti, nelagodi prema novom mediju i povremenom pucanju veza umalo dvosatno druženje s pjesnicima i pratitelji su ocijenili iznimnim. Poezija to go, go on!
Pripreme za prvo virtualno druženje Poezija to go krenule su još za čvrstih epidemioloških mjera: Sonja Zubović i Božica Brkan početkom svibnja s maskama ispred Knjižnice Knežija / Fotografija Miljenko Brezak
Božica Brkan sudjelovala je na Druženju pjesnika uživo (i Sonja Zubović, Ružica Cindori, Aleksandra Orlić, Robert Roklicer, Diana Burazer, Darija Žilić, Lada Žigo, Luka Bulić i Miro Gavran) u zagrebačkom kafeu Vinyl 2016.te 2018. na Radiju 808, a na ovome trećem, virtulanom, uz drugo, govorila je o vremenu pandemije Corona 19 iz svog ugla te odgodi različitih kulturnih događaja, primjerice, predstavljanja dogovorenih promocije u Crnoj Gori nove panorame suvremenoga hrvatskog pjesništva Razlog za pjesmu, izboru 40 pjesnika Željke Lovrenčići Božidara Proročića.
Snimanje o snimanju / Fotografija Miljenko Brezak
Zatim je govorila o promjenama u predstavljanju poezije, primjerice u Noći knjige 2020. online te kako su u to vrijeme u izdanju Acumena dovršili za tisak dvije knjige – jedna je Gastrolatrija, nesvakidašnja zbirka po 25 odabranih pjesama o hrani Božice Jelušić i Božice Brkante romana Generalov sin, Srbin a Hrvat Božice Brkan.
Odlična pjesnikinja Darija Žilić je i – zapjevala! / Fotografija Božica Brkan
Govoreći o zagrebačkome potresu spomenula je oštećenja prostorija DHK i književnika Augusta Šenou,koji se predano pomažući poslije potresa 1880. razbolio i umro. Čitala je pjesme ponajviše iz najnovije zbirke Nemoj mi to govoriti, objavljene prošle godine, kojoj je odgođeno nekoliko predstavljanja prošlih mjeseci, te najavljujući novu knjigu: nemoj mi to govoriti, haljina za snove, rukohvat, sneg od belajnkov, vrata se sama raspiraju, vuha, reč kej je ne, najljepše je pisati pjesme, štiklice,reč je moja vrčak.
I javno i intimno: pjesnikinja Irena Matijašević / Fotografija Božica Brkan
Poezija to go projekt je poticanja čitanja poezije, namijenjen mladima i svima koji se tako osjećaju, a pokrenula ga je književnica Sonja Zubovićiz ljubavi prema hrvatskom jeziku pod motom poezija je laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta. Projekt je zaživio digitalno na društvenim mrežama 2015. godine i otad bilježi izuzetno lijepe rezultate kontinuirane vidljivosti i popularnosti. Projekt se ostvaruje uz potporu Ministarstva kulture RH.
Virtualno: pjesnikinja Lana Derkač / Fotografija Božica Brkan
Poezija to go uz internetsku aktivnost organizira i programe druženje s pjesnicima uživo. Na dosadašnjim druženjima svoju poeziju govorili su ugledni hrvatski autori: Enes Kišević, Irena Vrkljan, Andrijana Škunca, Lidija Bajuk, Božica Jelušić, Ljerka Car Matutinović, Enerika Bijač, Tomica Bajsić, Ivana Šojat, Sonja Manojlović, Borben Vladović, Darija Žilić, Diana Burazer, Ružica Cindori, Davor Šalat, Miroslav Mićanović, Branko Čegec, Monika Herceg, Dorta Jagić, Ivan Babić, Božidar Brezinčak Bagola, Ana Horvat, Ivan Herceg, Ivan Šamija, Miroslav Kirin, Lada Žigo, Zvjezdana Jembrih, Aleksandra Orlić, Evelina Rudan, Krešimir Bagić, Sanja Lovrenčić, Vanda Mikšić, Livija Reškovac, Stanka Đurić, Kemal Mujičić Artman, Vlasta Vrandečić Lebarić, Ludwig Bauer, Lidija Dujić, Sonja Zubović, Robert Roklicer i mnogi drugi.
Strpljiv i profesionalan Gordan Antić s Radija 808 pozdravlja poslije odrađene probe, kad se još nije znalo da će stvarno prvo virualno druženje biti odlično i sudionicima i gledateljima-slušateljima / Fotografija Božica Brkan
Da ga ne poznajem, gotovo bih se uvrijedila kad moj Ivan Brezak Brkan, IBB, i k nama već navraća s Caffee to go. Ili, dok krećemo susresti se s njime, iz McCaffea ili odnekud, naručuje neki od svojih brljotaka (posuđujem autorski, pomalo odmilicu, podsmješljiv izraz Maje Matković za kave iz naše nekadašnje Vjesnikove trovačnice!). I ne zovem to kavom nego nešto s nečim.
Ivan Brezak Brkan te duet laptop i coffee to go (Fotografija Božica Brkan)
A nemam mu što zamjeriti, jer da ga je bilo u moje vrijeme, zacijelo bih i ja nekad cijeli dan hodala uokolo s Coffee to go. Dok mu se duša ne ne ohladi nego i zaledi ili dok ga ne popijem. Najmanje dvaput sam se kao mlada novinarka, kad Franckova ciglica još nije ni bila ciglica, a kamoli brendirana ciglica i kad još nisu stigle ni nestašice (i) kave, potrovala ispijanjem, na tašte tijekom dana, najmanje pet velikih šalica turske, kakvu nam je na sedmom katu Vjesnikova nebodera kuhala teta Dragica prije i restoranskih, a kamoli po redakcijskim hodnicima samostojećih automata za kavu i čak espresso aparata. Koliko li sam je samo puta bubnjem svoje teške starinske pisaće mašine prolila po stolu i svim karticama! Ove se kave ni proliti ne mogu. Iako ih nosioci, obično i nosači mobitela, i piju i jedu uz računalo. A, mogu ja i to!
Spremna za van: Joe & The Juice (Fotografija Božica Brkan)
Cilj mojih jarunskih šetnji obično je – kava. Ne puko pijenje nego, i kad ne naručujemo baš kavu, ono oko kave, kafenisanje, ćaskanje. Meni zato kava, recimo, nikako ne može biti sikteruša, iako mi je posljednjih godina, jer bih je se morala i posve odreći, više svjesna žrtva ili odricanje od žrtve, čak i kad je vrlo kratki espresso, izuzetno rijetko espresso doppio, a doma najčešće mješavina instant kave s cikorijom i cimetom. Tko još i razgovara o dobrim starim mješavinama, prženju…? Čak i u reklamama važniji postaje navodni najbolji omjer cijene i kvalitete.
Dunkin: boje ljepše od okusa (Fotograf Božica Brkan)
Uz jedno od adventskih kojih li, Zagreb uvijek ima povoda za ulična, meni doslovce sajamska slavlja i prejedanja, IBB i ja, uranio milenijac i okasnjela bejbibumerica, razvili smo jednu od naših uobičajeno žestokih sinovsko-maminskih generacijskih, spolnih itd. rasprava – šteta što ih ne dospijevamo i napisati – o tome kako bi baš mogli napraviti i sarmu to go. U međuvremenu su je i ponudili, ali ne onako kako bih to ja učinila, kad bih baš morala, profinjenijim sarmicama-zalogajčićima, manjim od sinjskih arambašića. Uglavnom se grozim street fooda, a od svih to go, najdraža mi je Poezija to go(hvala, Sonja Zubović!), sad već u svim medijima osim hrane. A puna su je usta!
Božica Brkan: što Grace Street još nudi osim kave za van? (Fotografija Miljenko Brezak)
Ni u kojem gradu na kontinentima što sam ih prošalabajzala, a kamoli u Zagrebu, nisam vidjela toliko hodajućih odnosno šetajućih kava – IBB i ja i u samome smo izrazu ostali podijeljeni – koliko nedavno u New Yorku. Tek pri kraju desetodnevnoga boravka okus plastike i papira uspjela sam zamijeniti normalnim okusom šalice dokopavši se obične male restoranske za espresso. Espresso doppio, ne veći od najmanjega espressa, u Starbucksu (razvaljuju me i forom i izgovorom imena kupaca koje upisuju na šalicu!), Joe & The Juiceu i u drugim, obično ulančanim, franšiznim kafićima, usputno, ulijevali su mi u poveću posudu, koju, da baš i hoću, ne mogu ni nazvati šalicom.
Aerodrom u Budimpešti, Ivan Brezak Brkan i Božica Brkan te Costa za van (Fotografija Miljenko Brezak)
I odmah bi je poklopili. A izgled? A miris? Kako da se napije grlo, ako prije nisu ni okusili nos i oči? U amerikaniziranom, osobito u manhattanskom akceleriranom svijetu nije to presudno kao u našemu, gdje je kava ponajprije druženje, bilo kao u susjeda Talijana različita u različito doba dana bilo kao u Turaka, meraklijska. Ne nalazim tu sličnost s otuđenim pretužnim likinjama iz mojih priča u zbirci Umrežena, pa i u istoimenoj, s Cat, koja bi možda preko Velike bare i radila from nine to five, a kod nas radi i duže, ali posvuda zacijelo s Coffee to go.
Oslo: Ivan Brezak Brkan, tablet i Northlang to go (Fotografija Božica Brkan)
Coffee to go kulturološki jaz u prostoru i vremenu. New York se i po tome, navodno, bitno razlikuje od ostatka Amerike, i u tome je bliskiji gradskim konglomeratima od Europe dalje negoli vlastitu zaleđu, provinciji. Naručuje i nosa svoje, što bi IBB rekao, salatice i kavice za zajutrak, gablec ili marendu, brunch, ručak ili večeru. Za ured i za park, za faks i za doma. Osobito uokolo nosa kave, smutiće, cijeđene sokove ili zdrave koktele u kojima se množe bakterije. Nekad su se i u nas, kad nisi imao gdje naručiti, iz praktičnih razloga nosile višekatne aluminijske i cinate posude, pikse, kantice, doze, šalondre, u novije vrijeme i termosice s hranom ili čajem odnosno kavom. Ne računam one unučiće s najjeftinijim konjakom, zamjenama za elegantne ploske.
U redu za Ellis Island: on s Coffee to go, a ja s vjevericom (Fotografija Miljenko Brezak)
Dok se nije razvila cijela svjetska industrija jednokratnih posuda koje podnose i održavaju visoku temperaturu, a da u sadržaj, obično tekućinu, ne ispuštaju nepoželjne kemijske sastojke, te cijela industrija trendovskih, zanimljivo dizajniranih i obavezno brendiranih omota za te posude – prozvala sam ih manžeticama ili čarapicama– da se ipak zna što se nosi i da nosači ne opeku ruke. (Meni Coffee togo najviše ima smisla kad žurimo auto-cestom, kad se auto još ne mora odmarati, pa da usput ne gubimo previše vremena na kavu. Tada jedino, kao suvozačica, pijem kavu iz dobro poklopljene šalice!)
Greenich Village, Rapha, konceptualni kafić za bicikliste i nas, namjernike: napokon drugačija šetajuća-hodajuća kava (Fotografija Božica Brkan)
Pa zašto onda, pobogu, ne toče manje te kave? Mogli bismo jednostavno manje kupiti više puta, čak i naručiti. IBB ima prihvatljivo mi ekonomsko tumačenje da Amerikanci vole za isti novac dobiti više, ono: najbolji omjer cijene i kvalitete. (Ne računajući u kafiću i dodatnu vrijednost tipa wifi i punjač laptopa odnosno pametnog telefona i usput raduckanje (opet IBB!) na njima dok se čeka kava. Ponegdje čak ograničavaju sjedenje na 15 minuta, što imaš besposleno sjediti? Dobro, ali zašto onda, k vragu, kad već i kupe, to jednostavno ne popiju? IBB me poučava kako ne možeš odjednom toliko popiti, k tome i vrlo vruće tekućine, a obično nemaš ni vremena, pa onda nosiš, pijuckaš, raduckaš i – griješ ruke. Smije se kad ja, brižna majka staroga kova, zaključujem mimo svakoga, pogotovo mimo svakoga comfort i hipsterskog trenda: Pa da, nedostaje im životne topline.
Božica Brkan
postaja XI: promatračica i konzumentica medija
(iz zbirke pjesama Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013., DHK, Zagreb, 2014.)
jednom su prolazile radnice kamenskoga političari čija odijela nosite nosile su ko i onda na televiziji
dan za danom prolazile su ulicama da skrenu pozor
na svoj problem
uzimaju im tvornicu
i one prolaze
a mi smo pili kavu i gledali njihovu bučnu povorku ravnodušno
eventualno srknuvši macchiato produženi molim
ili nešto drugo što tko voli
katkad bismo prvi svrnuli pogled
prije nego što bi se udaljile
tko to dopušta tko dopušta tu antireklamu za naš grad
za našu državu pjenila se neka žena
a vrućina
mogli smo se sjetiti da im naručimo makar coffee take away
Post scriptum: Beč: No Coffee take away! – Umjesto have 25. lipnja 2019.
Ljeto je, sezona kiselih krastavaca, pa mediji traže čime bi se bavili i, zanimljivo, nalaze kako se bečka turistička zajednica promovira antikampanjom citirajući negativne (!?) komentare s društvenih mreža. Navodno oni koji se oslanjaju na društvene mreže pročitaju prije odlaska na neku destinaciju, grad, hotel, restoran… pročitaju i po sedam rezencija. Kako se tu sudaram s potomkom Ivanom Brezakom Brkanom – ja, naime, mislim, da su to ocjene onih koji baš nužno ne znaju i da najčešće dana ocjena ne znači i da je najtočnija – baš me zanima što će reći na jumboplakatnu negativnu ocjenu za Beč: No Coffe take away!
Pokušavam zamisliti Kapuziner take away i baš mi ne ide, jer mi ne ide kava u glavnom gradu Austrije bez neke od (mojih!) bečkih kavana. Bez svega onoga gdje je, kako i s čime je poslužuju: lijepim šalicama, slasticama, slatkim vrhnjem… Ne bi mi za hodanje s kavom pomogla ni slavna, meni omiljena Kertnerica, Kaertner Strasse naime.
Bečani ne spominju antiglobalizam, ali se ne žele mijenjati samo zato da bi se svidjeli nekome tko uopće ne razumije niti pokušava shvatiti njihovu posebnost. Takvi neka, i bez razmišljanja, i dalje biraju destinacije koje nude posvuda isto, očekivano unificirano, samo ono što vole, Coffeetogo! Uostalom, Beč ionako već ima više od sedam milijuna turista godišnje.
Na etnoimanju Večenaj u Goli dvije prijateljice i pjesnikinje, dvije Božice, Jeušić i Brkan kraj vetrenice kao sjećanja na istoimenu prvu zbirku pjesama Brkanove / Fotografija Miljenko Brezak
Još mamurnima od Noći knjige nije zgorega podvući crtu, sagledati stanje. Ma koliko nam svakidašnje crnilo zastire pogled, nekako se spašavam onom Zora puca, bit će danaPetra Preradovića čiju smo 200. obljetnicu rođenja proslavili jučer u Društvu hrvatskom književnika, odmah obilježivši i Dan hrvatske knjige u spomen na dan 1501. kad je Marko Marulić, Otac hrvatske književnosti, dogotovio Juditu. Zato je i Društvo hrvatskih književnika osnovano na taj dan 1900. Hrvatski sabor odlučio je o proglašenju Dana hrvatske knjige 1996., iako ni onda kao ni danas nisu mjerodavni baš ludi ni za knjigom, a još manje za književnicima i uopće umjetnicima ma koje fele, što se najbolje ogleda u financijskoj potpori.
Dobro ozračje sisačke Stihovnice i na fotografiji / Fotografija Miljenko Brezak
Međutim, a nadam se da ne griješim, čini mi se da se mi sami književnici međusobno podupiremo snažnije nego ikad. Umjesto oko bačene sve manje novčane kosti, klasičnoga divide et impera, nakon nekog vremena kao da smo se, jer valjda nam drugo i ne preostaje, usredotočili na svoju prirodu, bit, na – stvaranje!
Voditelji Pjesničkog maratona pjesnici Sonja Zubović i Ivan Babić / Fotografija Miljenko Brezak
Ovoga proljeća valjda samo vinari imaju više zajedničkih skupova, festivala, ocjenjivanja, ovoga i onoga, obilježavanja kojekakvih nagrada i sličnoga od nas. Da ih samo nabrojim, tekst bi bio poduži. Pjesnike uspoređujem s vinarima, jer ih najviše poznajem i znam koliko sami – kao i mi književnici – znaju uživati u rezultatima svoje kreacije, svome smislu i biti, dobrome vinu naime. Živjeli!
Pjesnički let: Božica Brkan i Ivan Babić na izložbi Stihotrona posvećenoj pjesnikinji / Fotografija Miljenko Brezak
A živjeli mi bogme i književnici i pisci, osobito pjesnici, pa i oni, kako bi rekao kolega Dražen Siriščević, koji će to tek postati, koji su našli svakojakih povoda – od Svjetskoga dana knjige i autorskih prava (jer se rodilo ili umrlo nekoliko velikana od Shakespearea dalje), Dana hrvatske knjige (od Marulića dalje), Noći knjige, Dana planeta Zemlje 23. travnja do redovitih tjednih i mjesečnih događanja – da neki tradicionalno već tko zna koji, a neki i prvi put organiziraju kod sebe doma druženje s čitanjem i slušanjem Lijepe Riječi.
Želimir Novak imao je čast da mu odlomak iz upravo objavljene zavičajne knjige pročita i gradonačelnik Nenad Panian / Fotografija Miljenko Brezak
Pretprošle sam subote bila na StihovniciSiniše Matasovića u Sisku, u četvrtak na šestrosatnom 11. Pjesničkom maratonuIvana Babića u Knjižnici Sesvete (s mojim Stihotronom!), u petak predstavismo knjigu u Gradskoj knjižnici Dugo Selo, u subotu smo već bili na 5. Pjesničkom susretu Rijeka, šuma, nebo u Piljenicama Đure Vidmarovića s predstavljanjem dvije knjige i čitanjem poezije (Lonjsko polje!), u nedjelju na 1. Festivalu pjesnika od Varaždina do Đurđevca (Drava!) Pogled znutra v zutraBožice Jelušić, koja i umorna ispisuje na Fejsu: Samo pozitiva! A da ne nabrajam što još sve slijedi.
Kolektivna “vatrogasna” u Piljenicama ispred Pakre / Fotografija Miljenko Brezak
Osobito me veseli što ne odustajemo. Od Poezije! Polemizira se katkad ironično, a katkad i bolno, o tome kome je dato (i koliko), a kome (uopće) nije (od love, talenta i ostaloga), ali se piše, čita, čita glasno, sluša strpljivo.
Za sjećanje s 5. pjesničkih susreta Rijeka, šuma, nebo: Alojz Buljan, Davor Šalat, Lana Derkač, domaćin Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Miljenko Brezak / Fotografija Damir Smetko
Ne odustaje se! I uživa u Ljepoti, Kreaciji. I vlastitoj i tuđoj. Taj nam Osjećaj, Doživljaj, pozitivno zajedništvo u tome nasuprot svemu oko nas, nitko ne može niti oduzeti, a niti na to naplatiti porez!
S rijekom Dravom iza i razigranim psom Zorom ispred – samo pjesnici u Ješkovu na 1. susretu Pogled znutra v zutra / Fotografija Miljenko Brezak
K tome, jer to mnoge zanima, dodajem oblizek o tome što pjesnici kušaju uz poeziju. Uvijek se nađe neki sponzor. Doznala sam tako, recimo, da Sisak ima odlične ćevape, a Sesvete pekarnice, Repušnica naše moslavačke kolače, a Piljenice Udrugu Mlinarice koja bi komotno mogla kuhati i za svadbe…
Pjesnička sudbina i odojak nas veže i spaja/ Fotografija Miljenko Brezak
A kad se ne nađe sponzor, pjesnici se pokriju onime što i koliko imaju. I knjige i prijevoz i (s)koštu, što bi rekli moji kajkavci, nekako ne samo skromno pokriju sami, nego na zajednički stol donesu i plodove drugoga svog rada, od paprenjaka, vanili kiflica i gibanica, likera, soka i vina iz vlastita podruma do pečena odojka hranjenog mlijekom (27 kila žive, a 19,5 čiste vage!), istina ne ptičjim, ali uz neizostavnu grajovu šalatu, ciganski grah i nadahnuto preludiranje na cimbalama. A od toga je, mi se vidi, nekak mam bolši i Pogled znutra v zutra!
…Poezija to go je između ostalog i radijski serijal kroz koji se družimo s pjesnikinjama i pjesnicima i to ponedjeljkom u 21 sat na #DABplus#DABradio#digitalradio Radiju 808. Autorice i autori nakon kraćeg razgovora sami interpretiraju vlastite pjesme. Čista poezija na Radiju 808! U ovoj smo emisiji ugostili pjesnikinju leeeegendarnu Božicu Brkan. Kako Božica piše? Kako gospođa Brkan čita? Kako Božica Brkan interpretira vlastite pjesme? 😀 Autorica i voditeljica emisije je književnica Sonja Zubović a za vas sve zaboravne, one koje je oplela južina, spriječio snijeg, poledica ili jednostavno niste imali struje….tu je naš jedinstveni podcast i slušanje čiste poezije na zahtjev! Press play.
Poezija to go je između ostalog i radijski serijal kroz koji se družimo s pjesnikinjama i pjesnicima. Autorice i autori nakon kraćeg razgovora sami interpretiraju vlastite pjesme. Čista poezija na Radiju 808! U ovoj smo emisiji ugostili pjesnikinju leeeegendarnu Božicu Brkan. Autorica i voditeljica emisije je književnica Sonja Zubović
Božica Brkan kod Sonje Zubović / Fotografija Miljenko Brezak
Uvijek nadahnuta i duhovita književnica Sonja Zubović pozvala me je 25. siječnja 2018. na snimanje na internetski Radio 808, jer njezin projekt Poezija to go prelazi u još jedno agregatno stanje. Bila je to izuzetna suradnja, doživljaj i provod sa snimateljem Gordanom Antićem i njegovim psom Iggyjem, koji nam je asistirao.
Božica Brkan kod Sonje Zubović / Fotorafija Miljenko Brezak
Prestigla me je Sonja i odmah potom na fejsu objavila fotke s toga čitanja poezije. Uz smajlića, jer prozva me božanstvenom(!?), uzvratih kako se 1. siječnja 2018. napunilo punih 50 godina kako mi je objavljena prva pjesma i uopće prvi tekst. Poeziju s prekidima objavljujem te odavno pišem, a i govorim, ali mi nikad nije predstavljala takav užitak i takvu radost kao sada. Svakako zahvaljujući i rijetkim ljudima poput Tebe i projektima poput tvojega Poezija to go u svim oblicima. Zahvaljujem Ti na podršci i poticajima u ovome vremenu koje sve čini protiv poezije i poetskoga te vezama koje strasno, ustrajno i nesebično uspostavljaš od lijepe riječi do čitatelja i slušatelja kojima je stalo do nje. Tko onda ne bi pisao!?
Što je uopće Poezija to go? Sonja Zubović opisuje:
Skup je dinamičkih aktivnosti osmišljenih u cilju poticanja čitanja poezije za mlade i sve one koji se osjećaju mladima. Uz osobnu ljubav i strast prema poeziji ima i još jedna značajna dimenzija koja me pokrenula u osmišljavanje projekta pa ste mogli primijetiti da volim isticati kako je upravo poezija laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta.
Sonja Zubović i Božica Brkan prije snimanja / Fotografija Miljenko Brezak
Projekt je prvotno u kolovozu 2015. zaživio na društvenim mrežama. Unatoč uvriježenim mišljenjima kako mladi ne vole poeziju, uvjerena u suprotno, samo valja otkloniti predrasude i približiti im je na primjeren način, Sonja je osmislila svoj projekt kojim je, uvjerena je, poezija dobila jednu sasvim novu razvojnu šansu u društvu. U određenim periodima profil Poezija to go na Facebooku pratilo je i do 23.000 ljudi, a to je u fizičkim okvirima usporedivo s gradom veličine Požege. Doduše, dodaje, sada društvene mreže potiču financiranje reklama pa je taj broj vidljivosti niži. No ni oko te činjenice se ne okreće svijet, jer se projekt ionako odvija na više dinamičkih načina.
Također od 2015. Sonja organizira i vodi povremena javna događanjaPoezija to go –Druženja s pjesnicima, u okviru kojih su već do sada nastupili mnogi etablirani autori kao Enes Kišević, Darija Žilić, Davor Šalat, Ivana Šojat, Ivan Babić, Irena Matijašević, Lana Derkač, Ružica Cindori, Božica Brkan, Diana Burazer, Lada Žigo, Ljerka Car Matutinović, Miroslav Mićanović, Branko Čegec, Miroslav Kirin, Robert Roklicer, Ivan Herceg, Aleksandra Orlić, Livija Reškovac i mnogi drugi
Često volim naglasiti kako Bog voli živu riječ, ističe Sonja Zubović, a potvrdilo mi se to i prilikom tih druženja s poezijom i pjesnicima, jer su izuzetno lijepo posjećena. Unatoč kiši, kino dvorana Mueller uvijek je dupkom puna. To mi daje veliki osjećaj zadovoljstva, jer osjećam da radim nešto lijepo i dobro. Ostaje osjećaj divnih trenutaka, ali i trajni dokument vremena, jer svi takvi događaji ostaju trajno zabilježeni na internetu u obliku video snimki. Ti događaji nastavljaju svoj digitalni život, jer ih sve možete vidjeti recimo na you tubu pa možda će jednom biti zanimljivi studentima ili samo ljubiteljima književnosti. Moram napomenuti kako je za taj program pjesničkih tribina Tekston umjetnička organizacija i podržana u određenom financijskom iznosu i od Ministarstva kulture, na čemu sam neizmjerno zahvalna.
Nakon što su zaživjele pjesničke tribine druženja s pjesnicima u okviru višegodišnje suradnje s kolegama s internetskog radija 808 polako se iznjedrila nova ideja o radio emisijama. Zajedno smo pokrenuli ciklus radio emisija Poezija to go druženje s pjesnicima, govori Sonja. Krenuo je 29. siječnja 2018. i emitirat će se svakog ponedjeljka u 21 sat. Prvi gost bio mi je pjesnik IvanBabić, slijedi Diana Burazer, pa redom da sada ne nabrajam dalje. (Javim kada slijede moji stihovi, op. BB).
Gordan Antić, Radio 808/ Fotografija Miljenko Brezak
Svaki put u emisiji je gost jedan pjesnik ili pjesnikinja, emisija je osmišljena tako da najviše prostora daje poeziji. Ona ionako najviše govori o nama. A autorska interpretacija jedna jedna je izvanvremenska dimenzija djela, a nekako mi se čini da radio dokida sve druge razne treme koje idu uz sliku i publiku, ističe Sonja Zubović, ovdje urednica emisije Poezija to godruženje s pjesnicima na digitalnom Radiju 808, koja se može slušati i uživo, a također ostaje na internetu kao trajni zapis.
Na kraju, ako dosad niste znali, dodajem da je Sonja Zubović (1962.) rođena Zagrepčanka, profesorica jugoslavenskih jezika i književnosti. Radi u kulturi s djecom i mladima. Piše za djecu i odrasle i ima izuzetno bogatu bibliografiju, kako poezije tako i proze. Članica je Društva hrvatskih književnika.
