Musk na Marsu, Musk u Ukrajini – Umjesto kave 17. listopada 2022.

Na nedavno gostovanju crnogorskih književnika u Hrvatskoj, uz njih i hrvatske pjesnike u Sisku pjesme je čitala i Daria Lisenko, ukrajinska pjesnikinja koja se s tim gradom i Siščanima voli javno.

Daria Lisenko i Siniša Matasović na sisačkoj književnoj večeri / Foto Miljenko Brezak

Ne samo da je ondje višekratno gostovala, nego su ona i njezin otac pjesnik i diplomat Jurij Lisenko sisačke pjesnike preveli na ukrajinski, uknjižili i poveli na gostovanje u Ukrajinu prije rata, a kad je započeo rat, Siščani su prvi izrazili i solidarnost s Ukrajincima. Daria, rođena u Kijevu 1992., prije Haaga u Nizozemskoj, gdje živi sada, živjela je u Ukrajini, Srbiji i Hrvatskoj, gdje je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu magistrirala povijest umjetnosti i njemački jezik i književnost. Članica je i Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske DPUH od 1916., a 2020. je s dr. sc. Anom Munk objavila monografiju Naslijeđe Bizanta: ruske ikone iz Muzeja Mimara. Edicija Božičević 2017. objavila joj je zbirku pjesama Nemam objašnjena za ovo. Objavljivala je i u više hrvatskih časopisa, a njezine su pjesme i u tri antologije: Hrvatski pjesnički huligani/ Antologija suvremene hrvatske ironične poezije (Kijiv, 2018.), Antologija jutra poezije 2010.-2020. (Zagreb, 2020.) i Pjesnički almanah Prve kave (Kijiv, 2021.). Od 2018. do 2022. i početka rata u Ukrajini radila je u kijevskome Nacionalnom muzeju Umjetnosti Ukrajine (NAMU). Danas se javlja za hrvatske medije o ukrajinskoj političkoj situaciji i umjetnosti.

Nedavno je na 43. Zagrebačkim književnim razgovorima posvećenoj srednjeeuropskim temama predstavila Hrvatske i ukrajinske književne huligane/ Međusobne poveznice i utjecaji hrvatske i ukrajinske alternativne književnosti i odatle je skoknula Siniši Matasoviću i drugim prijateljima u Sisak da pročita pjesmu objavljenu u njihovu prošlogodišnjem međunarodnom dvojezičnome dvobroju sisačkoga časopisa Alternator posvećenome ukrajinskoj književnosti, a predstavljenome prvi put u Zagrebu – život baš radi ironije! – kako prigodno, baš početkom rata.

Uz druge književnike izravno iz Ukrajine i drugih zemalja, Daria i Jurij Lisenko javljali su se izravno u Ogrizovićevu knjižnicu.   

Daria Lisenko čita aktualnu staru pjesmu o Musku / Foto Miljenko Brezak

Daria Lisenko
Život na Marsu

Bez panike!
Po svemirskom highway-u
Juri crveni auto
Ilona Muska
Vozi nas u svijetlu budućnost
Na crveni Mars
Gdje će živjeti naši unuci
Crvenokožni Marsovci domorodci,
Gdje na Crvenom trgu
Stajat će ponosno postolje od porfira
I riđeg granita
Kolonizatorima Marsa
U kacigama s petokrakama
I onaj auto,
Isto takav
Kakav je ostao u njedrima stare Zemlje
U dubini, strašnoj, infernalnoj
U crvenoj pozlaćenogranitoj rupi
Umjesto zaboravljenog idola –
Na postaji metroa Arsenalna.
Pa ima li života na Marsu?
Pa hoće li biti života na Zemlji?
Ima li na Marsu automehaničara?
Drugovi, idemo u budućnost!
Drugovi, molim vas, nemojte paničariti!
Bez panike!
Bez panike!
Bez panike!
Poniranje

Pjesnici su baš proroci, jer je pjesma o kijevskoj podzemnici, kako je Darija pohrvatila slavnu kijevsku podzemnu željeznicu, sada povremeno i sklonište, napisana još 2018., kad je, kako stoji u fusnoti, crveni auto Tesla Elona Muska otputovao na Mars te se kijivski metro na Twitteru – koji upravo Musk mjesecima kupuje, op. BB – obratio tehnološkom multimilijarderu s prijedlogom da isti auto postavi na podzemnu stanicu metroa Arsenalna, inače, najdublju na svijetu (105,5 metara). Daria dodaje na kraju: Ilon Musk nije odgovorio

Crnogorski (Božidar Proročić, Veljko Đukanović i Veselin Živanović), ukrajinski (Daria Lisenko) i hrvatski (Željka Lovrenčić, Božica Brkan, Siniša Matasović i Sanja Domenuš) književnici za uspomenu na Sisak / Foto Miljenko Brezak

U međuvremenu, kad je Ukrajina napadnuta i trebala zgasnuti, na oduševljenje cijeloga svijeta, tehnološki milijarder je iznad Ukrajine instalirao Starlink kako bi i u bombardiranjima, razaranjima i ubijanjima osigurao Internet odnosno energetske i medijske komunikacije. Sad nedavno je, međutim, predložio tobože razumne i navodno uravnotežene mjere za mir, mirovni sporazum, malo za ukrajinsku, ali bogme i za rusku stranu. Naravno da se svijet zgrozio idejama potencijalnoga kupca Twittera, koji potom objavio da je zatražio sponzorstvo Pentagona i za satelitski sustav na nebu iznad Ukrajine, jer da njegova kompanija SpaceX ne može vječno financirati satelite koji koštaju silne milijune. Valjda je ponovno skoknuo na Mars, jer – jer mu može biti – kao da je pao s njega.

Alternator, hrvatsko-ukrajinski – Umjesto kave 9. ožujka 2022.

U zagrebačkom Ogrizoviću nije se sinoć vijorila niti jedna plavo-žuta zastava, čak ni zastavica – uočila sam jesnu sićušnu na fotoaparatu! – a protest i obrana te podrška u predvečerje Međunarodnoga dana žena, 13. dana rata protiv ruske invazije na Ukrajinu moćno je odjekivala između polica s knjigama. Sve do ukrajinskih mjesta odakle se izravno javilo nekoliko pjesnika. Najvjerodostojnije ratno izvješće uživo.

Iz Ukrajine izravno javljanje na promociju Alternatora u Zagrebu / Foto Miljenko Brezak

Predstavljan je Alternator, 2019. pokrenut međunarodni časopis za književnost, kulturu i umjetnost Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture (adresa u Stupnu, Internet https://www.facebook.com/supauksk/ tekstove primaju na adresu: casopis.alternator@gmail.com), broj 2-3 iz 2021.. Dvobroj usporedo objavljen na hrvatskom i ukrajinskom. Koji tajming! Kao da nije na poticaj Jurija Lisenka uz financijsku potporu Veleposlanstva Ukrajine u Republici Hrvatskoj i Fonda za kulturu Društva hrvatskih književnika te samih autora, koji su se odrekli honorara, pripreman više od godine i pol.

Naslovnica hrvatsko-ukrajinskoga Alternatora s fotografijomViktora Nedostupa na naslovnici , slučajno prigodna ratna

Na 320 elegantnih stranica (oblikovanje Žarko Jovanovski) s fotografijama Viktora Nedostupa urednički tim od osam književnikaizabrao je predstaviti brojne autore: časopis sadržava pjesme osamnaest ukrajinskih pjesnika i trinaest prozaika (primjerice Andrej Kurkov, Oleksandr Irvanec, Sergij Žadan, Andrij Bondar, Daria i  Jurij Lisenko, Oleksandra Gontar, Jurij Vinničuk, Jurij Izdrik…). Za to je okupljenje i tim sa čak četrnaest prevoditeljaproze (Andrea Čičko, Ana Dugandžić, Pavao Jergović, Domagoj Kliček, Daria Lisenko, Jurij Lisenko, Dariya Pavlešen, Aleksa Pavlešen, Damir Pešorda, Josip Ralašić, Sanja Sabljak) i poezije (Fikret Cacan, Jurij Lisenko, Dariya Pavlešen, Damir Pešorda, Ljudmila Vasiljeva).

Siniša Matasović: koncentracija na ratne vijesti kolege književnika / Foto Miljenko Brezak
Dio publike u Ogrizoviću / Foto Miljenko Brezak

O suradnji, koja seže nekoliko godina unatrag, govorili su glavni i odgovorni urednik Alternatora Siniša Matasović, njegov zamjenik  Žarko Jovanovski te članica uredništva i prevoditeljica dr. sc. Dariya Pavlešen s Katedre za ukrajinski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Pjesme ukrajinskih pjesnika čitao je Kristijan Ugrina, a  osim ukrajinskih pjesnika izravno poput Jurija i Darije Lisenko, svoje su pjesme posvećene Ukrajini govorili Žarko Jovanovski o predsjedniku P. i Zvonimir Grozdić pjesmu nastalu u Ukrajini o autobusu maršrutki.

Žarko Jovanovski čita svoju pjesnu posvećenu predjedniku P / Foto Miljenko Brezak
Zvonimir Grozdić čita svoju pjesmu nastalu u Ukrajini / Foto Miljenko Brezak

U ovom broju Alternatora ne nedostaju ni pjesme i kratka proza sedmoro autora iz Hrvatske, BiH i Crne Gore (Zvonimir Grozdić, Matijas Baković, Siniša Matasović, Žarko Jovanovski, Ilija Aščić, Tijana Rakočević i Magdalena Blažević) prevedeni na ukrajinski. Preporučujem i njih, ali svakako uvodnik Žarka Jovanovskog Nacija pjesnika (s anegdotom o prvom prijelazu granice u Ukrajinu prije koje godine kad se pjesnik (kojem je zemljopisno to Europa) i carinik uvjeravaju kako tu prestaje Europa)… i Esej o ukrajinskom jeziku Kijiv. Ne Kijev Jurija Lisenka. (Svakako bih preporučila da ga pročita Viktor Ivančić!)

Zanimljiv je i intervju s trenutačno najprevođenijim ukrajinskim piscem Andrejem Kurkovom kao i tekst Andrija Ljubke Već imamo sreće: rođeni smo kao ukrajinski pjesnici. A nije to samo zato što je otac ukrajinske nacije baš pjesnik Taras Ševčenko!

Alternator je, i bez posebne nakane, postao vjerodostojna svojevrsna antologija novije ukrajinske književnosti, koja je već sada prošlost kao prijeratna, mirnodopska, duhovita, vesela, koja poručuju: ne mislite na rat! I pravovremena je moralna potpora Ukrajini, koja se, kako je istakla Dariya Pavlešen, za svoju zemlju bori i za svoj identitet, kulturu i književnost. Poručuju da osvajački blitzkrieg na Ukrajinu nije uspio – dodaju: niti će uspjeti! – a moja je poruka kako ovaj književni iz Ukrajine na Hrvatsku jest. Iako se takvim ne čini, zaista je vrijeme i za čitanje i za promišljanje. Hvala Alternatoru!  

Dariya Pavlešen u mobitelskom razgovoru s Jevgenijom Čuprinom iz Kijiva /Foto Miljenko Brezak

Javljajući se mobitelom iz Kijiva – iz Lisenkova Eseja o ukrajinskom jeziku podsjećam: Kijiv. Ne Kijev! -pjesnikinja Jevgenija Čuprina, jedna od onih koji su bili i na Majdanu, rekla je kako se osjeća sigurno, jer su većina njezinih prijatelja preko noći postali vojnici, straža. Ona se protiv napada okupatora bori pišući pjesme i pjevajući ih uz gitaru. Ima i svoj punk band, koji možete poslušati putem koda objavljena u časopisu, koji je tako postao i interaktivan. Na zagrebačkom predstavljanju prodavao se s humanitarnim ciljem pomoći Ukrajincima. Poželimo da će predstavljanje dvojezičnoga Alternatora biti uskoro moguće i u Ukrajini.

Kao vrlo aktualnu prilažem pjesmu Jevgenije Čuprine iz Alternatora u prijevodu Jurija:

Što kažu iz Ukrajine? / Foto Miljenko Brezak

Kukavica

Na groblju kukavica kuka,
grobari se vesele
smiješe se sve šire:
ma
koliko bi ona
odbrojila života
svim ljudima na svijetu,
a oni ionako
završit će u grobu!
E, bit će onda love
da nabavimo djeci
i najskuplje igračke,
a svakako će ostat
i droljama za dronjke!
A raduju se isto
I vjerni psi grobara:
Ah, koliko će biti
kobasica i kosti,
pa to je da poludiš!
Al’ kukavica broji.
Pri kraju već je dan,

na pomoću je noć,
a kukavica broji.
Broj, kukavice, broj!
Broj bezbroj svoji ku!
Svim grobarima – ku!
Broj sve do sudnjeg dana,
proreci nam besmrtnost

Broj, kukavice, ku
dok mrtvi svi ne ustanu,
na Majdan dok ne dođu
i šatore ne dignu.
Broj, kukavice, ku!
I nećete vi nikad
pronaći naše kosti,

i bit će gladni vaši psi,
i djeca vaša neće
igračke dobit nove,
i ljubavnice vaše
bez haljina će ostat.
Broj, kukavice, ku!
Ku grobarima, ku…
rac!

Kristijan Ugrina čitao je ukrajinske pjesnike u hrvatskom prijevodu / Foto Miljenko Brezak


Baloni Adrianove generacije – Umjesto kave 2. ožujka 2022.

Adrianov dan na čuvanju kod nas započinje letom balona. Posve nepraktičnog, a zgodničkog promotivnog materijala, o čemu govori logo Mastercarda, koji je stigao s nekom PR informacijom i darićem. Bilo ga je šteta baciti i sad svako jutro započinje letom: leti, leti balon. Djed hoda po cijelom stanu, leti, leti balon, a balon uzlijeće i slijeće, prevrće se i uspravlja sve do plafona, leti, leti balon. U balonu povremeno lete kornjača Korni koja svira, majmun, zvečka… I Adrian krileći ruke u mom krilu, leti, leti balon.

Adrian čita Pina i balone / Foto Miljenko Brezak

Voli naš dječak i napuhane balone, moje rođendanske, nono ga nosi na ramenu i među balonima mali ciči, ciči. Iznijeli smo ih čim je prijetilo ili da se iznenada ispušu ili da prasnu. Kao i one koji su ga dočekali kad je prije manje o godine stigao iz rodilišta. U jednoj od slikovnica o Pinu – Poljaci su majstori – čitamo balone sa slogovima ma, ta, ba, de… i letimo, letimo… Mi pjevamo pjesmicu popularnu kad smo mi bili maleni: Baloni, baloni k’o šareni bomboni…

Leti, leti – Adrian s dedekom Miljenkom / Foto Božica Brkan

Onda navečer u jednome od TV breakingnewsa iz Ukrajine prepoznajem dekicu kakvu ima i Adrian, s kojekakvim balonima, samo je dijete pokriveno tako da su baloni ispod, na drugoj strani i baloni se ne vide. Ne lete. I rasplačem se: budućnost puna pitanja.

Adrian među balonima na ramenima nona Griše / Foto Miljenko Brezak