Od djetinjstva skupljam zvonce i zvončiće. Božićna „Zvončići, zvončići“ nikako mi nije najdraža pjesma. Draži su mi – Cinkuši. Osobito otkad su me razveselili uvrštavanjem moje pjesme iz prve zbirke „Vetrenica ili obiteljska arheologija“, CIP, 1990.,te iz “Kajkavske čitanke Božice Brkan”, Acumen, 2012., koja je i dopunska literatura za hrvatski u srednjim školama, na svoj najnoviji folk/rock album „Bog nam greh oprosti“, Mast Produkcija. Nisam još dobila autorski primjerak, ali čitam u Jutarnjem recenziju na cijeloj stranici uoči njihova današnjeg koncerta u Močvari. Aleksandar Dragaš opisuje pjesmu „odjavnom, vehementnom“ a cijeli album: „Nisu to smrtni grehi nego fajn popevke Cinkuša!“ Čestitke moćnim i inspirativnim Cinkušima, koji kao rijetko tko kajkavsku baštinu donose na moderan način. Veselim se da su im i moji stihovi bili inspirativni. Sigurno se i ne sjećaju da smo čak zajedno nastupali na našim počecima.
Božica Brkan
molitva
jebal te cucek šari kurtasti
i vrag te jebi
jeblo te kej ima i noge i roge
jeblo te onulko vragov kulko te je ludi vidlo nevolice te krčile
zmija ti oči spila bog dej črvi te jeli
pesi ti čreva razlekli bog dej bog mi grej oprosti
(2.VI. i 18.X. 1986. te 13. I.1987.)
Dodajem na kraju i link na blog Umjesto kave Božice Brkan od 14. veljače 2019. o psovkama i psovanju.
Ti si u stvari vetrenica, zapisao mi je da ne zaboravim(o) moj Miljenko Brezak u kontekstu čuvarice baštine, 9. travnja 2015. Ne mogu se više sjetiti kojim povodom. Natrapala sam na to pripremajući se za ovogodišnju Noć knjige 23. travnja 2021., u kojoj Knjižnica Sesvete i ove godine održava 14. Sesvetski pjesnički maraton.
Vetrenica, Slavica Moslavac i Božica Brkan u Galeriji Muzeja Moslavine u Kutini, 12. studenoga 2011./ Fotografija Miljenko Brezak
Kao i prošle godine, 13. virtualni maraton, za razliku od prethodnih, i ovogodišnji Maraton bit će u virtualnom obliku: pjesnici se javljaju pisanim te pjesmama snimljenim u audio i video formatu, koji će biti objavljeni na posebnoj mrežnoj stranici. Zahvaljujem organizatorima Ivanu Babiću i Mihaeli Bily iz Knjižnice Sesvete, Knjižnice grada Zagreba.
Božica Brkan s vetrenicom izloženom u Podravkinu muzeju prehrane u Koprivnici, 13. listopada 2014./ Fotografija Miljenko Brezak
Za ovogodišnji Maraton odabrala sam
pročitati pjesmu Vetrenica nastalu 1986./1987. i objavljenu prvi put u
zbirci na kekavici Vetrenica ili obiteljska arheologija, CIP, 1990., a
poslije u Kajkavskoj čitanki Božice Brkan, Acumen, Zagreb, 2012.,
pomoćnome sredstvu u nastavi hrvatskoga jezika za srednje škole. Vetrenica
nije vjetrenjača, nego je vjetrilica, ne rešeto nego primitivni
stroj za čišćenje žita od primjesa.
Božica Brkan s vetrenicom na imanju Večenajevih u Goli, 22. travnja 2018./ Fotografija Miljenko Brezak
Iz djetinjsta sam se sjećala jedne potrgane, koja me se očito dojmila dovoljno i da je opjevam i da prema njoj naslovim prvu pjesničku i uopće prvu knjigu, koju je uredio Milivoj Slaviček, a objavio zagrebački CIP.
S dobroočuvanom vetrenicom u Hiši vridnosti u Petrovu Selu u mađarskom Gradišću 10. studeni 2017. / Fotografija Miljenko Brezak
Poslije sam tijekom života na vetrenicu nailazila na najmanje očekivanim mjestima i tek sam ih se sada, u potrazi za ilustracijom čitanja mladalačke pjesme u Noći knjige 2021., kada smo u arhivu odvrtjeli fotografije sjetila i mjesta i ljudi i primitivnog stroja za pročišćavanje čistog zrna, onoga što vrijedi od neželjenih, bezvrijednih primjesa: na imanju Zrno Zlate Nanić u Habjanovcu; sa Slavicom Moslavac u Galeriji Muzeja Moslavine Kutina 2011. na izložbi o kruhu; s gradišćanskim Hrvatima u Hiši vridnosti u Petrovom Selu u Mađarskoj 2017.; s pjesnicima sjeverozapadne Hrvatske koje je predvodila Božica Jelušić na imanju Večenaj u Goli 2018. Povod da razmislimo kako nam u mnogočemu vrijedne stvari često promaknu, izgube se, nestanu. Povod da se možda i rastužimo. Ali i da se razveselimo kao što sam se ja sa svojom Vetrenicom, za koju sam i zaboravila da je dvostruko antologijska, sve misleći kako je prošla ispod radara, sve dok je i sama nisam ponovo otkrila. Treba život povremeno dobro sprevetrati.
Božica
Brkan
vetrenica
komej je mir miroveni vlezel pod sušu
mej kostravu i rasparene vagere
sanduk z vojkami kak su z česme peska dovezli
klepca na kuse
kamen za zelje namakati (bogzna de se to zmoglo)
zubače troje rogle i mačku za z zdenca vedrice vaditi
koser
nekakov voder
mej duhu po otave i po tikvajna
z kosajne
po skučenom slivošu
po nekve tuftene tuha
i nekej tak luple kej da bi je pretepal
vetrenica je pod sušu sama opsebe zavetrala
minteres zasečkala
i tere tere kak da se oče zatreti
dere dere kak da se oče podreti
z vetrenicu veter vetra veter vetra vetrenicu
sim tam sim tam sekam nikam
klati greštva
steple preteple nateple
čez reške
poskrivečki počkomečki v zaveterju mešetari
rešeto zbira
pušča zemle ušor jemle
mele mele se zatere
ni mu dosti nikadar
teple teple se zateple
se poteple kak se steple
kej da mene dela zdela
zrno pleva zrno pleva
pleva zrno žitek snet
vrti se vreteno vrti se vrtilo
se legiče se prehiče
trople trople komej sople
kej to fuca kej frduca
sa sipliva
kej tak cokče kej tak cmokče
kej tak cmače
z čim lamače
veter hoble kej da zoble
zrno pleva zrno pleva
žitek kukol žitek cicor
žitek grahor žitek slak
zrno zrno zrno zrno
kej da se čislo razišlo
če je zrno još ne zrno
plajda ga oče v zemlu zabiti
vrabec ga oče z zemle skluvati
zelenoga ga oče mraz pofuriti
zelenoga tuča společi miš spodgristi črv sprepiškati
vetrenica z plevu otpuhnuti
dodrla se prepušča
zrno pleva zrno pleva
pleva zrno žite snet
drmeš drmaš drmeš drmaš vetrenica
zrno pleva zrno pleva
žitek kukol žitek cicor
žitek grahor žitek slak
lajaj lajaj samo lajaj
zalajana zatrajanka
trajaj trajaj če kej imaš
ofurdana macafura
šali se veli
nedej bog takve šale
ona guče guče guče
guče žitek guče snet
jel tak i tak veli
se se to sprejari
džurašini brunčenaki jambreki leši kumpesi
tuzli saboli brkani
se pomalo tak to ide
senak se na svoje zide
viš
rešeto broji
pušča zemle ušor jemle
mele mele se zatere
vetrenica z vetrom vetra z vetrom vetra vetratra
Okešinec – Zagreb, X. 1986. –
IX.1987.
Vetrenica na naslovnici Kajkavske čitanke Božice Brkan u dizajnu Jenia Vukelića
Objavljeno u antologiji kajkavske
poezije 20. stoljeća Rieči sa zviranjka prof. dr. Jože Skoka,
Zagreb, Disput, 1999., str. 327.-329.; u antologiji Kajkavska lirika
Moslavine Dražena Kovačevića, Matica hrvatska – Ogranak Kutina, Kutina
2009., str. 129.-131.
Naslovnica prve knjige poezije Božice Brkan, dizajn Filka Vigna Somek
manje poznati pojmovi vetrenica – vjetrilica, vijača (Stari Perkovci kod Slavonskog Broda, Tea Klaić), vjetrovnjača (Čađavica, Josip Ivanković), jednostavan stroj za čišćenje žita od primjesa. Dr. Vinko Mandeković (Naše žitarice, knjiga I, Naklada Društva Svetojeronimskoga, Pučka knjižnica, knjiga CXCV, Zagreb, 1917.) piše: „…Dobiveno žito neka se prije vjetrenja prospe krupnim sitom. Sito valja dobro okretati i češće se rukom uvjeriti nema li još zrnja u njemu. Time se riješimo mnogo suvišnog, pa i vjetrenje ide brže. Izmlaćeno se žito bacalo prije lopatama protiv vjetru i na taj se način čistilo od pljeve i sitne slame. Laganu je pljevu i slamu odnio vjetar, a teže je zrno palo posebice kao pročišćeno. U mnogim se krajevima još i sada tako radi. Veliki je dobitak kod ovog bacanja, što najkrupnije žito ode najdalje, jer je najteže, pa se ne može posebice posušiti i upotrijebiti za sjetvu kao izvrsno sjeme. U naprednijim krajevima naći ćeš gotovo u svakom selu po koju vjetrilicu. Njome ćeš moći u svako vrijeme obaviti onaj isti posao, za koji bi inače morao čekati povoljan vjetar. Ona radi daleko jeftinije, brže i čišće, nego što se može napraviti vijanjem. Vjetrilica zaprema malo mjesta, a nije baš osobito ni skupa, pa ne bi smjelo biti boljeg gospodara, koji je ne bi nabavio… Provjetreno žito nije posvema čisto. Ono je doista očišćeno od slame, pljeve i drugog smeća, ali ima u njemu svakovrsnoga korova, koji je često i škodljiv, pa obara cijenu žitu. Zaboravljeno i nepročišćeno zrnje ne bi se uopće smjelo upotrijebiti za sjeme, jer će polje zaraziti korovom, koji će silno sniziti buduću žetvu. Dobar će gospodar nastojati da očisti svoj prirod i onaj koji je određen za sjeme i onaj što će otići u trgovinu…” česma tur. – Česma, također Čazma, lijevi pritok Lonje Džurašini, Brunčenaki, Jambreki, Leši, Kumpesi, Tuzli, Saboli, Brkani– neke od starih, već i nestalih okešinečkih graničarskih obitelji
S koljnofskom vetrenicom / Fotografija Miljenko Brezak
Naslovna pjesma iz moje prve tiskane pjesničke i to kekavske knjige 1990. – vetrenica – koju sam poslije prenijela i u Kajkavsku čitanku Božice Brkan, 2012., nadahnula me je da se svaki put kad naiđem na taj zastarjeli stroj s njime i slikam. Nije to mnogo: ne računajući onu u djetinjstvu, dosad sam na vetrenicu naišla samo na ekoimanju Zrno kad je još pripadalo Zlati Nanić, u Muzeju Moslavine u Kutini kod moje etnologinje Slavice Moslavac i sad nedavno, početkom studenoga, u Hiši vridnosti u Petrovu Selu u Mađarskoj. Svaki put se za fotkanje navetreničim kao što se neki, recimo, naklavire. I sad je tek nekima upala u oko, pa pitaju što je to. Zato objavljujem pjesmu i tumačenje.
Naslovnica moje Vetrenice…
Božica Brkan
vetrenica
komej je mir miroveni vlezel pod sušu mej kostravu i rasparene vagere sanduk z vojkami kak su z česme peska dovezli
klepca na kuse kamen za zelje namakati (bogzna de se to zmoglo)
zubače troje rogle i mačku za z zdenca vedrice vaditi
koser nekakov voder
mej duhu po otave i po tikvajna
z kosajne po skučenom slivošu po nekve tuftene tuha
i nekej tak luple kej da bi je pretepal
vetrenica je pod sušu sama opsebe zavetrala
minteres zasečkala
i tere tere kak da se oče zatreti
dere dere kak da se oče podreti
z vetrenicu veter vetra veter vetra vetrenicu
sim tam sim tam sekam nikam klati greštva steple preteple nateple
čez reške poskrivečki počkomečki v zaveterju mešetari
rešeto zbira pušča zemle ušor jemle mele mele se zatere ni mu dosti nikadar teple teple se zateple se poteple kak se steple kej da mene dela zdela zrno pleva zrno pleva pleva zrno žitek snet vrti se vreteno vrti se vrtilo se legiče se prehiče trople trople komej sople kej to fuca kej frduca sa siplivakej tak cokče kej tak cmokče kej tak cmače z čim lamače veter hoble kej da zoble
zrno pleva zrno pleva žitek kukol žitek cicor žitek grahor žitek slak zrno zrno zrno zrno kej da se čislo razišlo če je zrno još ne zrno plajda ga oče v zemlu zabiti vrabec ga oče z zemle skluvati zelenoga ga oče mraz pofuriti zelenoga tuča společi miš spodgristi črv sprepiškati
vetrenica z plevu otpuhnuti
dodrla se prepušča zrno pleva zrno pleva pleva zrno žite snet drmeš drmaš drmeš drmaš
vetrenica zrno pleva zrno pleva žitek kukol žitek cicor žitek grahor žitek slak
lajaj lajaj samo lajaj
zalajana zatrajanka
trajaj trajaj če kej imaš
ofurdana macafura
šali se veli nedej bog takve šale
ona guče guče guče guče
žitek guče snet
jel tak i tak veli se se to sprejari
džurašini brunčenaki jambreki leši kumpesi
tuzli saboli brkani se pomalo tak to ide senak se na svoje zide
viš rešeto broji pušča zemle ušor jemle mele mele se zatere vetrenica z vetrom vetra z vetrom vetra
vetratra
Okešinec – Zagreb, X. 1986. – IX.1987.
Objavljeno u antologiji kajkavske poezije 20. stoljeća Rieči sa zviranjka prof. dr. Jože Skoka, Zagreb, Disput, 1999., str. 327.-329.; u antologiji Kajkavska lirika Moslavine Dražena Kovačevića, Matica hrvatska – Ogranak Kutina, Kutina 2009., str. 129.-131.
manje poznate riječi: vetrenica – vjetrilica, vijača (Stari Perkovci kod Slavonskog Broda, Tea Klaić), vjetrovnjača (Čađavica, Josip Ivanković), jednostavan stroj za čišćenje žita od primjesa. Dr. Vinko Mandeković (Naše žitarice, knjiga I, Naklada Društva Svetojeronimskoga, Pučka knjižnica, knjiga CXCV, Zagreb, 1917.) piše: „…Dobiveno žito neka se prije vjetrenja prospe krupnim sitom. Sito valja dobro okretati i češće se rukom uvjeriti nema li još zrnja u njemu. Time se riješimo mnogo suvišnog, pa i vjetrenje ide brže. Izmlaćeno se žito bacalo prije lopatama protiv vjetru i na taj se način čistilo od pljeve i sitne slame. Laganu je pljevu i slamu odnio vjetar, a teže je zrno palo posebice kao pročišćeno. U mnogim se krajevima još i sada tako radi. Veliki je dobitak kod ovog bacanja, što najkrupnije žito ode najdalje, jer je najteže, pa se ne može posebice posušiti i upotrijebiti za sjetvu kao izvrsno sjeme. U naprednijim krajevima naći ćeš gotovo u svakom selu po koju vjetrilicu. Njome ćeš moći u svako vrijeme obaviti onaj isti posao, za koji bi inače morao čekati povoljan vjetar. Ona radi daleko jeftinije, brže i čišće, nego što se može napraviti vijanjem. Vjetrilica zaprema malo mjesta, a nije baš osobito ni skupa, pa ne bi smjelo biti boljeg gospodara, koji je ne bi nabavio… Provjetreno žito nije posvema čisto. Ono je doista očišćeno od slame, pljeve i drugog smeća, ali ima u njemu svakovrsnoga korova, koji je često i škodljiv, pa obara cijenu žitu. Zaboravljeno i nepročišćeno zrnje ne bi se uopće smjelo upotrijebiti za sjeme, jer će polje zaraziti korovom, koji će silno sniziti buduću žetvu. Dobar će gospodar nastojati da očisti svoj prirod i onaj koji je određen za sjeme i onaj što će otići u trgovinu…“ česma tur. – Česma, također Čazma, lijevi pritok Lonje Džurašini, Brunčenaki, Jambreki, Leši, Kumpesi, Tuzli, Saboli, Brkani– neke od starih, već i nestalih okešinečkih graničarskih
Sa Slavicom Moslavac i “njezinom” vetrenicom u kutinskom Muzeju Moslavine / Fotografija Miljenko Brezak
Baš me lijepo podsjetiše na moju prvu knjigu Vetrenica ili obiteljska arheologija, objavljenu 1990., citatom recenzije Borivoja Radakovića: U Božice Brkan se prepliću povijest Križa i povijest njene obitelji, dodiruju se historijske ličnosti (Ivan Česmički primjerice) i njeni preci i rođaci, najčešće pripadnici puka koji preživljava unatoč ratovima ili (kao u jednom primjeru) poratnim nedaćama naporna težačkog života opterećenog dadžbinama i zahtjevima vladarâ, vlastî i državâ.
Sa interpretatoricom svojih pjesama Maricom Kukor / Fotografija Miljenko Brezak
I moje su pjesme – ladlin, rubec, ta moja kej pesma, ta moja pjesma… u izboru Jasenke Gotić Pacadi i interpretaciji Marice Kukor – izvedene, naime, na Večeri mode i poezije, što ju je 10. ožujka 2017. uz Dan žena ženama Križa darivao tamošnji Socijaldemokratki forum žena.
Glavni organizatori: Marijo Šiletć, Ivana Posavec Krivec i Jasenka Gotić Pacadi / Fotografija Miljenko Brezak
Čitane su i pjesme lokalnih pjesnikinja Jagice Pavišić, Ljubice Čambale i Branke Mucak Pugar. Prošlogodišnja prva, mnogo skromnija, ali izuzetno uspjela slična večer ohrabrila je organizatore i organizatorice da u Domu kulture Josip Badalić na pozornicu izvedu žene i muškarce, ne nužno vitke i ne nužno ni mlade, kako bi predstavili poduzetnice iz svoje sredine. Trebalo je za to hrabrosti, pa čestitke upućujem i njima, a i onima koji su se iskazali profesionalnošću i kreativnošću: salonu vjenčanica Nena Anite Budje, prodavaonicama MM prema odabiru Mire Kožar, modnim kreacijama Mirjane Pavetić i Fashion Disorder Manuele Lovrenčić, naočalama Optilux, nakitu Hermine Pacadi, frizurama frizerskih studija Uno, Beauty salon MG, Modelle i Ninan. Večer je oplemenio tamburaški sastav Modri biseri, a esdepeovci su kraj večeri zasladili ispekavši kokice i fritule.
Modri biseri / Fotografija Miljenko Brezak
Nemali je trud uložen u jednu lijepu priredbu u kojoj su se, ponajprije same sebi, žene iskazale i lijepima i elegantima i pametnima i talentiranima i kreativnima i poduzetnima. Treba hrabrosti iskoristiti moguće i jedinu takvu priliku u životu. Hvala svima na trudu. Iako nisam u stranci, snažno podupirem geslo Ravnopravnost spolova je zakon!, kao i naslov darivane i meni knjižice našega zavičajnika Badalića znakovita i ne samo ženama sugestivnoga naslova Svojom stazom.
I ja sam dobila dar s porukom “Ravnopravnost spolova je zakon!”/ Fotografija Miljenko Brezak
Sa svojom frizerkom iz mladosti, sada i zagrebačkom frizerkom i doajenkom kriških poduzetnica Maja Misirić koja se na reviji predstavila i kreativnim frizurama / Fotografija Miljenko Brezak
