Pulski časopis za književnost, umjetnost i kulturu Nova Istra (glavni i odgovorni urednik Boris Domagoj Biletić) Istarskoga ogranka DHK u četvorobroju 1.-4. (proljeće-ljeto-jesen-zima) za 2021., godište 26, zbog pandemijskih uvjeta i pomanjkanja novca, na umalo 600 stranica objavljuje brojne izuzetno zanimljive teme.
Naslovnica Nove Istre
Uz posvetu Goranu Filipiju(1954. – 2021.) i Dragi Orliću (1948. – 2021.) nove pjesme Gorana rema, Slavka jendrička i Diane Rosandić Živković. Slijede 16. pulski dani eseja o temi 1918. – 2018.: Stoljeće raspada Monarhije. Izdvajam teme Stjepan Radić – u povodu 90. obljetnice smrti Dubravke Brezak – Stamać, Drama Srednje Europe onda (1918.) i danas (2018.) Slavena Letice, 1918. iliti, Zbogom, oružje! Jelene Lužine, Miteleuropsko naslijeđe u svijesti mog plemena Jovana Nikolaidisa i Raspad Monarhije: psihoanaliza epohe Sibile Petlevski. Tema 24. Šoljanovi dani posvećena životu i djelu Jure Kaštelana donosi niz zanimljivih tema: “Tifusari”. U riječi i u slici (Kaštelan – Mimica) Macieja Czerwinskoga, Svjedoci rata – čovjek i drvo. “Mrtvi jablan” Jure Kaštelana i “Drvo” Tadeusza Różewicza Magdalene Dyras, usporedbu Jure Kaštelan i Federico García Lorca – sličnosti i razlike Željke Lovrenčić i Jure Kaštelan – hrvatski Lorca Dubravke Stamać, a Božidar Petrač piše Šoljan, Kaštelan i zagrebačka Biblija. Slijedi posveta Marije Roščić Paro uz 80 godina Antonija Skármete. Zatim nekoliko novih prijevoda, ogleda, studija i zapisaka tepredstavljanje hrvatske pjesničke mladosti Vojvodine. Filozofija je zastupljena tekstom Žarka Paića U vrtoglavici znakova: Deleuzeovo čitanje Prousta te slijedi niz kritičkih pristupa i osvrta o tekstovima Katarine Hler, Eveline Rudan, Monike Herceg, Milorada Stojevića, Ivice Prtenjače, Sanje Baković, Wisławe Szymborske itd. Sada se čini oporo prigodnim, tekst Jevgenija Paščenka o “Kijevskim dnevnicima 2014./2015.” Đure Vidmarovića naslovljen je Jedini hrvatski objektivan putopis o Ukrajini.
Početak kritike Željke Lovrenčić o najnovijem romanu Božice Brkan s naslovnicom romana
Željka Lovrenčić. Fascinantne biografije i bibliografije, koju bi sama na graničkim prijelazima po cijelome svijetu započinjala sa escritora y traductora odnosno spisateljica i prevoditeljica, doktoricu znanosti i svjetsku putnicu dugoga jezika nerijetki, neskloni joj i zavidni (ima takvih!) nastoje svesti tek na prevoditeljicu. Tekstovima se poznajemo desetljećima, a izravno, ali intenzivno ne više od desetljeća, posebice kroz Upravni odbor DHK, čije smo članice, te na književnim putovanjima koja je organizirala – ja sam imala priliku putovati u Australiju, Kolumbiju i nedavno u Crnu Goru – uvijek s povodom kao što su važne knjige, panorame hrvatskoga pjesništva, koje priprema zdušno, predanošću zaljubljenice. Još otkrivam kako to da ne piše poeziju, a rado je i često prevodi i kakva je to obostrana ljubav Željke i hispanistike.
Povod za još jedan naš razgovor je knjiga Pabla Nerude Priznajem
da sam živio/ Sjećanja, koju je objavila Iris Illyrica 2020., uredila Ivana
Glavaš Bakija, a prevela – Željka Lovrenčić.
Naslovnica Nerudine knjige u prijevodu Željke Lovrenčić
Svi, poput Borisa Rašete u Expressu, hvale prijevod u kojem je obilje zaista raznovrsnih Nerudinih zapisa, koji će se sigurno citirati poput nobelovčevih ljubavnih pjesama, a nerijetko su lucidni poput onoga: Ja sam profesor života, sumoran proučavatelj smrti, a ako vam ovo što ja znam ničemu ne služi, nisam ništa rekao; rekao sam sve… Kako si odabrala za prijevod ovu knjigu obujmom i temama sveobuhvatnu knjigu, dopunjeno izdanje knjige kojom je 1974. trebao biti proslavljen Nerudin 70. rođendan? Nije ga doživio, jer je umro 23. rujna 1973., tek koji dan poslije državnog udara u Čileu i ubojstva njegova prijatelja, čileanskog predsjednika Salvadora Allendea. I prvo izdanje objavljeno je posmrtno (materijal su sredili Matilde Urrutia i Miguel Otero Silva), a drugo, pripremljeno 2016. i 2017. godine, obogaćeno je brojnim recentnim autobiografskim materijalima (predgovor i bilješke uredio je Dario Oses).
Izdavač Iris Illyrica predložio mi je da napravimo prvi hrvatski prijevod, jer je prema prvome originalnome izdanju u Beogradu knjiga prevedena davne 1975. godine. Zaklada Pabla Nerude u Čileu tražila je životopis prevoditelja i kako sam s Ivanom Bakijom Glavaš iz Iris Illyrice radila već pet, a u tisku je sada i šesta knjiga, nekako smo se svi međusobno opredijelili jedni za druge.
Koja Ti je to prevedena knjiga?
Šezdeset i sedma sa španjolskoga i na španjolski, od toga je 20 na španjolski. Nerudu nisam do sada prevodila. Za izložbu o Pablu pisala sam 2004. u povodu 100. obljetnice rođenja što smo obilježili katalogom Život i djelo Pabla Nerude uz izložbu u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici za ravnatelja Josipa Stipanova u suradnji s Veleposlanstvom Čilea. O prvoj Nerudinoj knjizi pjesama Pjesme u suton pisala sam u Zborniku koji je objavila Gradska knjižnica, također u povodu 100. rođendana kad je knjižnica s Veleposlanstvom Čilea organizirala međunarodni simpozij hispanista.
Željka Lovrenčić, 2018. / FOTO Miljenko Brezak
Kako se si se uopće opredijelila za prijevod Nerudinih Sjećanja?
Jako volim Čile. Živjela sam u njemu ukupno pet godina, što u Punta Arenasu kao profesorica hrvatskoga jezika i kulture u Školi stranih jezika, a što kao diplomatkinja u Veleposlanstvu RH u Santiagu. Dakako da jako volim i Nerudu, vrhunskoga pjesnika. Bila sam u nekoliko njegovih kuća. U Isla Negri više puta, upisala sam se i u knjigu dojmova. Bila sam ondje i u okviru međunarodne suradnje DHK s kolegama književnicima Borisom Domagojem Biletićem i Mladenom Machiedom, čini mi se 2012. Prevela sam i tri romana Čileanaca hrvatskih korijena, koji u toj zemlji uživaju veliki ugled.
Željka Lovrenčić ljetos u Španjolskoj / FOTO Mladen Budimir
Koliko dugo si prevodila Priznajem da sam živio?
Petsto stranica nije lako prevesti, a pogotovo je veliki izazov ovako raznolika knjiga s mnogo pjesničkih opisa, politike, publicistike. Intenzivno sam radila dva mjeseca u vrijeme pandemijskoga lockdowna doma, po dvanaest sati dnevno, što inače ne mogu. Nije bilo ni posla, ni fitnisa, ni frizera, ničega, a i mužić mi je fino kuhao.
Uz to, prekrasan je to tekst, poetičan, raznovrstan, svjedočanstvo vremena iz ne tako davne čileanske povijesti, španjolskoga građanskog rata s Lorcom i spašavanjem ljudi kada je Neruda bio konzul u Parizu. Mnogo je zanimljivosti o Nerudinu odnosu prema politici, putovanjima, političkim strankama, ljubavi, poeziji i lijepim stranama života, jer je Neruda bio i veliki hedonist.
Željka Lovrenčić ovoga ljeta na putovanju Španjolskom / FOTO Mladen Budimir
Ne. Većina sadržaja mi je i prije bila poznata. Možda sam samo doznala više detalja o poznatim činjenicama. Iz doba mladosti, o odnosu s maćehom, o brakovima, o čvrstim političkim stavovima, neovisno slagali se s njima ili ne.
Što ti je u tome bilo osobito zanimljivo?
Željka Lovrenčić u rujnu na putovanju u Crnu Goru u epidemijskim uvjetima / FOTO Božica Brkan
Životopis čovjeka koji je živio u burnim vremenima i bio diplomat, pjesnik, svjetski putnik i živio je na nekoliko kontinenata. Posebno teško kao prevoditeljici, a i urednici vjerujem, bilo je teško uskladiti sva ruska i kineska imena. Težak posao preko više izvora.
Kako uopće prevodiš? Kada čitam tekst, čini mi se s lakoćom, pomno biranim riječima. Često se pitam kako prema ipak tuđem jeziku nađeš tako lijepe riječi u materinskom… Pitam se kad je nešto iz španjolskoga u hrvatski stiglo kao crveno, rumeno, a kad kao purpurno.
Prevodim najprije doslovno, a onda u drugoj redakciji teksta biram, tražim bolje, kako kažeš pomno birane riječi, kako bih iz jednoga jezika prenijela u drugi najplemenitije izvorno napisano značenje. Isto uklapam u stil koji želim postići. Imamo i drugih hispanista, ali ne prevode često s hrvatskoga na španjolski i to na različite španjolske, da tako kažem, od onoga u Španjolskoj do svake od zemalja u Latinskoj Americi.
S književne promocije odabranih hrvatskih pjesnika u Cetinju s veleposlanikom RH u Crnoj Gori Veselkom Grubišićem i domaćinom Božidarom Proročičem
Osim što sam hispanistica, ja sam i komparatistica, bavim se i time. A članica sam i Hispanističke književne akademije od 2020. Hispanistički je svijet zaseban, rekla bih, ima svoju kulturu i svoj važan trag u svijetu, a bome i Latinska Amerika u književnosti ima važnih pisaca. U tome sam od svoga magistarskoga rada 2001. Obrasci fantastike u hispanoameričkom romanu do danas.
Što upravo radiš?
Prevodim roman Angosta kolumbijskog književnika Hectora Abada Faciolincea. Pripremam se za Hrvatski festival svjetske književnosti u Zagrebu, na koji dolaze Andres Morales Milohnic i Oscar Barrientos Bradasic, poznati čileanski književnici koje sam također prevodila na hrvatski. Među mnoštvom čileanskih autora čija sam djela prevela na hrvatski posebno bih istaknula izvrsnog pisca Roberta Ampuera, nekadašnjeg ministra vanjskih poslova i nagrađenika u Kini. Njegove su romane Ljubavnici iz Stockholma i Grčke strast objavile nakladničke kuće Mozaik knjiga i AGM 2008. odnosno 2016.
A, naravno, prevodim i naše književnike na španjolski. Španjolski jezik svjetski je važan jezik, ponegdje i jači od engleskoga, a i u SAD je već drugi jezik, odmah iza engleskoga. Zato mislim da je važna promidžba hrvatskih autora na španjolskom, pa nastojim naše dobre književnike prevoditi i objavljivati po cijelom hispanističkom govornom području, od Španjolske do Meksika, Kube i Čilea.
Na
ovogodišnjem, 27. Sajmu knjiga u Istri koji se od 19. do 28. studenog održavao
u halama bivše tvornice „Arena“ trikotaža u Puli, nagradu publike „Libar za
vajk“ dobili su memoari Pabla Nerude „Priznajem da sam živio“ u izdanje
zagrebačke nakladničke kuće “Iris Illyrica” i u prijevodu književnice
i prevoditeljice Željke Lovrenčić.
Publika je pobjednika mogla odabrati među nominiranim naslovima stručnog žirija
knjižara u kojemu su bili Dragan Dabić, Katarina Njavro i Vlatka Balinčić.
Ovogodišnja dodjela ove nagrade svoju posebnost duguje odabiru među čak
trideset knjiga (tradicionalno ih je petnaest, ali budući da prošle godine zbog
Covida 19 izbor nije održan, ove ih je godine bilo dvostruko više) među kojima
su čitatelji izabrali sjajno djelo glasovitoga čileanskog pisca. Ono će se zbog
svoje vrijednosti čuvati zauvijek – odnosno, „za vajk“, u Trezoru knjižnice
osnovne škole dr. Mate Demarina u Medulinu.
U obrazloženju odluke između ostaloga navodi se i to da „ovo izuzetno književno
djelo vjerno svjedoči o duhu dvadesetog stoljeća i pjesnikovim razmišljanjima o
umjetnosti i poeziji“.
Na svečanoj dodjeli nagrade održanoj 27. studenog, stiliziranu je skulpturu u
ime nakladnice Ivane Glavaš Bakija preuzela književnica Tatjana Pokrajac
Papucci.
Čestitamo
prevoditeljici Željki Lovrenčić na Nagradi!
Kulturno
povezivanje Crne Gore i Hrvatske kroz poeziju, Predstavljena suvremena hrvatska
i crnogorska poezija i slični naslovi tek su neki iz
crnogorskih medija koji su popratili gostovanje hrvatskih književnica Željke
Lovrenčić i Božice Brkan u Crnoj Gori od 20. do 24. rujna. Zbog pandemije
nekoliko puta odgađano napokon je ostvareno, u nikad i politički zanimljivijem
trenutku domaćina, sve redom u dvoranama sa sjedenjem bez razmaka i stajanjem,
punima zainteresirane publike.
Projekt
su u okviru međunarodne kulturne suradnje Društva hrvatskih književnika
poduprli Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH i Veleposlanstvo RH u
Crnoj Gori, a nastavak je 2020. dviju zanimljivih knjiga koje je objavio
Crnogorski kulturni forum – panorama živućih pjesnika različite dobi i poetika
sa po pet-šest pjesama autorskoga dvojca Željke Lovrenčić i Božidara Proročića.
Predstavljanje u Nacionalnoj knjižnici Crne Gore
Razgovor s književnicama u Narodnoj biblioteci i čitaonici Njegoš na Cetinju. Na fotografiji: Božidar Proročić, Željka Lovrenčić, profesor književnosti Veljko Đukanović i Božica Brkan (čita stihove) / Snimila Božica Brkan
Jedna je Razlog za pjesmu (nazvana prema stihu iz pjesme Tražeći razlog za pjesmu Tomislava Milohanića Slavića) s pjesmama 40 hrvatskih pjesnika (Ivan Babić, Krešimir Bagić, Lidija Bajuk, Enerika Bijač, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ljerka Car Matutinović, Ružica Cindori, Lana Derkač, Dunja Detoni Dujmić, Nikola Đuretić, Ernest Fišer, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Slavko Jendričko, Dražen Katunarić, Marina Kljajo-Radić, Željko Knežević, Maja Kušenić Gjerek, Mladen Machiedo, Siniša Matasović, Stijepo Mijović Kočan, Tomislav Milohanić, Pero Pavlović, Mile Pešorda, Božidar Petrač, Božidar Prosenjak, Ivan Rogić Nehajev, Diana Rosandić Živković, Zdravko Seleš, Mirjana Smažil Pejaković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj, Drago Štambuk, Milko Valent, Borben Vladović, Anka Žagar).
Druga je Odlazak u stihove (nazvana prema stihu iz pjesma Kad budeš sama, rode Marka Vešovića) s pjesmama 21 crnogorskog pjesnika (Sreten Perović, Jevrem Brković, Milorad Mijo Popović, Sreten Vujović, Balša Brković, Bogić Rakočević, Slobodan Vukanović, Miraš Martinović, Ljubomir Đurković, Boris Jovanović Kastel, Aleksandar Gavranić, Lena Ruth Stefanović, Pavle Goranović, Aleksandar Bečanović, Momir M. Marković, Tanja Bakić, Rebeka Čilović, Marko Vešović, Dragana Tripković, Saladin Dino Burdžović, Blagoje Vujisić). S obzirom na odjek, DHK planira iduće godine uzvratiti gostoprimstvo crnogorskim književnicima.
O
dugoj kulturnoj i suradnji dviju zemalja i naroda napisano je i u pjesničkim
panoramama, a čulo se izrijekom i uživo na trima vrlo zanimljivim a različitim
književnim večerima, na kojima su hrvatske književnice poeziju i pojedine
autore odabranim pjesmama predstavile s domaćinima B. Proročićem i profesorom
književnosti Veljkom Đukanovićem.
Dana
21. rujna u 153 godine staroj Narodnoj biblioteci i čitaonici Njegoš na Cetinju
B. Proročić moderirao je Razgovor s književnicama predstavivši
stvaralaštvo i djelovanje gošći. Željka Lovrenčić govorila je o iskustvima
književne kritičarke, istraživačice i prevoditeljice te, zahvaljujući brojnim
izborima ponajprije poezije prevedenima na španjolski i predstavljanjima po
svijetu i inozemne croatice u Hrvatskoj, važne promotorice hrvatske
književnosti. Podsjetivši se kako je kao tinejdžerica svoju prvu značajnu
pjesničku nagradu još sredinom sedamdesetih dobila na Ratkovićevim večerima u
Bijelom Polju, Božica Brkan govorila je o iskustvu novinarke i blogerice te
književnice, povratku u lijepu literaturu, poeziji i prozi, primjerice romanima
Ledina i Generalov sin, Srbin a Hrvat te najnovijemu,
neobjavljenu, o zagrebačkom potresu Privremeno neuporabljivo, zatim o
jeziku kao dijelu identiteta te je, osim na standardu, pročitala i pjesmu na
materinskoj kekavici Doveka: „če bum jezik svoj odmetnula proč igda
/ če na hip / kak bum se z zemlu svoju spominala i dospomenula // gda bum
doveka vujne ležala“. Uz ravnateljicu knjižnice Irenu Nenadović i brojne druge
uglednike, predstavljanju je prisustvovao i veleposlanik Republike Hrvatske u
Crnoj Gori Veselko Grubišić sa suradnicima.
Sutradan
je uslijedio posjet Njegoševu mauzoleju na Lovćenu i predstavljanje pjesničkih
panorama u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore Đurđe Crnojević. Istaknuvši kako
jezik i književnost obilježavaju narod i kako su oni presudni za identitet
naroda, o knjigama su ponovno govorili autori Željka Lovrenčić i Božidar
Proročić te Veljko Đukanović, a Božica Brkan čitala je svoje stihove. Među ostalim
i Haljinu za snove, nagrađenu na festivalu poezije Nagrada Vesna Parun,
te Vermut, koji je kao dio panorame dvanaest hrvatskih pjesnika na
španjolskom, također Željke Lovrenčić, oduševio publiku u Kolumbiji.
Predstavljanju je prisustvovalo mnoštvo ljudi, mnogi koji su prethodnog dana
bili i u Gradskoj knjižnici, te ravnateljica Nacionalne biblioteke Dragica
Lompar, ali i drugi tajnik Veleposlanstva RH u Crnoj Gori Iva Ivanić-Pavković.
Dana
23. rujna Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore organiziralo je ponovno vrlo
zanimljivo predstavljanje knjiga i književnica u Hrvatskoj knjižnici Ljudevit
Gaj u Domu kulture Josip Marković u Donjoj Lastvi, u Tivtu, gradu gdje su u
Crnoj Gori Hrvati najbrojniji. Pjesmom Gora s biblijskim motivom gostima
je uzvratio novinar i pjesnik Dragan Popadić: „…Al mene bole rane moje
Gore / mračne i same / u ovom čudnom vremenu / kad se i veliki plaše. / Nek
nebo pomogne / da se ne ostvare moje slutnje.“ Uz predsjednika HNV-a Zvonimira
Dekovića večeri su prisustvovali i generalna konzulica Republike Hrvatske u
Kotoru Jasminka Lončarević, zatim predsjednik Hrvatske građanske inicijative i
pjesnik Adrijan Vuksanović te predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Boki
kotorskoj Marija Mihaliček.
U broju 4-5 crnogorskog časopisa za kulturu, umjetnost i društvena pitanja „Gledišta“ koji izlazi na Cetinju, krajem prošle godine objavljena je po jedna pjesma tridesetero hrvatskih pjesnika. Urednici su je odabrali među sedam pjesama tih pjesnika zastupljenih u panorami „Razlog za pjesmu“ koju su sastavili hrvatska književnica Željka Lovrenčić i crnogorski književnik Božidar Proročić. Uz pjesme je objavljen i pregovor iz spomenute knjige koji je napisala njena priređivačica.
Luksuzni časopis „Gledišta“ svojom je pojavom izazvao zanimanje crnogorskih intelektualnih krugova kao i onih izvan te zemlje jer promovira najveće vrijednosti njene kulturne scene i objavljuje vrhunske tekstove i prijevode crnogorskih i stranih autora. Glavni urednik mu je Ljubomir Mudreša, a odgovorni urednik Borislav Cimeša. U uredništvu su zastupljena mnoga značajna imena iz crnogorskoga kulturnog i znanstvenog okružja.
Zastupljeni hrvatski autori su: Ivan Babić, Krešimir Bagić, Lidija Bajuk, Enerika Bijač, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ljerka Car Matutinović, Ružica Cindori, Lana Derkač, Dunja Detoni Dujmić, Nikola Đuretić, Ernest Fišer, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Slavko Jendričko, Dražen Katunarić, Marina Kljajo-Radić, Željko Knežević, Maja Kušenić Gjerek, Mladen Machiedo, Siniša Matasović, Stijepo Mijović Kočan, Tomislav Milohanić, Pero Pavlović, Mile Pešorda, Božidar Petrač, Božidar Prosenjak i Ivan Rogić Nehajev. Osim u crnogorskom časopisu, radovi hrvatskih pjesnika u prijevodu Željke Lovrenčić zastupljeni su i u čileanskome digitalnom časopisu Altazorte na web stranici pjesnika i akademika Andrésa Moralesa Milohnica. Ovog su mjeseca u Altazoruobjavljene pjesme hrvatskih pjesnika Krešimira Bagića i Ivana Babića, a na web stranici čileanskog književnika hrvatskih korijena ciklus od dvadeset pjesama Ljerke Car Matutinović.
U broju 705. od 11. ožujka 2021. Vijenac iz pera Ljerke Car Matutinović predstavlja knjigu Razlog za pjesmu: Panorama suvremene hrvatske poezije, sastavili Željka Kovrenčić i Božidar Proročić, a objavljuje Crnogorski kulturni forum sa Cetinja 2020.
Tekst Lj. Car Matutinović o pjesničkoj panorami Razlog za pjesmu… objavljen u Vijencu
Prenosimo tekst iz Vijenca u cjelini s citatom pjesme Košula za na noč Božice Brkan:
„Riječi koje promiču život“, možda je to najpostojaniji stav nestandardiziranih komunikacija i raznolikih psihičko-jezičnih mogućnosti vjerovanja u život, u osebujan intimni prostor bez granica u kojem postoji i cjelina svijeta i koncentracija proturječja.
Simbolika naslova Razlog za pjesmu odvodi nas u knjigu koja govori o nama. Riječ je o autentičnom pothvatu koji povezuje kulture dviju država, Crne Gore i Hrvatske. Možda treba naglasiti da ovo globalistički osmišljeno vrijeme u kojem živimo omogućava promicanje specifičnih dijalektika svakodnevice. U ovom konkretnom slučaju: poetskih.
Naime, vrsna prevoditeljica, hispanistica, književnica i knjižničarska savjetnica Željka Lovrenčić i pjesnik, prevodilac i urednik Božidar Proročić osmislili su dvije knjige poezije (četrdeset hrvatskih i dvadeset crnogorskih pjesnika). Panorama suvremene hrvatske poezije pod simboličkim naslovom Razlog za pjesmu donosi kvalitetan izbor suvremenih hrvatskih pjesnika. Jezično bogatstvo intimnih ispovijedi, lucidnost i otvaranje prema svijetu te jedinstvena i iznimna veza u spoju imaginacije i memorije otkrivaju autore osebujnih poetskih snova: „Tati sam spustio cvijet na ustreptalu dušu / On sniva u mirisima, u bojama svoga zavičaja / Oče, ja sam grad nakon potresa, grad koji niče / Oče, ja sam potres koji vraća se utrobi zemlje / Domu tvome i matere daleke, same otrgnute / Našemu zagrljaju po svojoj posljednjoj želji.“ (Boris Domagoj Biletić, Moj zaključani otac).
Suvremena hrvatska poezija u ovom izboru ističe se živim panoramskim pregledom. Ona je obnavljanje poetske opčinjenosti u spoju s konkretnim psihičkim habitusom. Ona prolazi „kroz riječi“ nudeći svenazočnost pjesme: „Prateći mjesec poput Vergila / poput ratara s rukama punim zemlje / umjesto kamena u mojoj je praćki ptica. / Ona će umnožiti moje poljupce čim te dotaknu / iznenada kad iz tvojih očiju izraste ruža./ Pjesma pisana u ovom raspoloženju/ ne priznaje da ičeg na zemlji ima osim nas.“ (Tomislav Marijan Bilosnić, Između godina koje nas dijele).
Dio naslovnice Vijenca s tekstom o izboru Razlog za pjesmu Ž. Lovrenčić i B. Proročić
U panoramskoj knjizi suvremenih hrvatskih pjesnika uočava se bogatstvo nadahnutih slika koje čine specifičnu atmosferu, promiču dinamički kontinuitet u spoju dodirnute kozmičke samoće koja nas vraća izvorima bića da bi se nastavilo živjeti: „Može li ta krhka riječ, izdići se, / produžiti, osnažiti – / tijesno je – / produbiti život – o može li/ u svečanost postojanja, zahvalnost, / u dijalog i bratski zagrljaj? (Enerika Bijač, Ako poezija može). Simbolički miris ostao je u riječima koje su ponovno zamišljena prošlost, jednostavne i neosporne.
Da bi se čula poetska riječ, treba je ponavljati. Treba poduprijeti poetsku snagu koja animira sva osjetila: suptilnost uspomena, radost opažanja, spoj intelektualnog strpljenja i bliskost održavanja snova. Spoj nježnih i snažnih glasova, bijeg od monotonije i razmetljivosti. I to je poezija! Ironijski odmak, slikovite i satirične sintagme kajkavskog (kekavskog!) idioma, čudesno naglašavaju svenazočnost pjesme: „i velim gda pesmu napišem bome ju bum v stare krpe hitila / i pišem i pišem i nikak da pesmu donapišem / prede se bu moja košula nočna sa razišla / naj se razide a kej je ja bum če mi pesma gotova ne / vujne mi je nekak najlepše leči i / vujne mi se najljepše zdiči“ (Božica Brkan, Košula za na noč).
I za kraj riječ dajem Željki Lovrenčić: „Crnogorskim čitateljima predstavljamo suglasje od 40 snažnih poetskih individualnosti i nadamo se da će uživati u pjesničkoj vještini onih koji trenutačno obilježavaju suvremenu hrvatsku književnu scenu.“
Još jedno vrijedno predstavljanje recentne hrvatske poezije u Crnoj Gori
U E-časopisu za književnu kritiku “Stav” 17. prosinca 2020. objavljen je kritički osvrt Željke Lovrenčić pod naslovom INTRIGANTAN ROMAN O TRAGANJU ZA INTEGRITETOM o najnovijem romanu Božice Brkan “Generalov sin, Srbin a Hrvat”, na koji prenosimo link:
Na trinaestom Poezija to go Druženju s pjesnicimau srijedu 20. svibnja 2020. s početkom u 19 sati, sudjelovale su pjesnikinje Lana Derkač, Irena Matijašević, Božica Brkan, Darija Žilić i Sonja Zubović, koja je i vodila druženje što ga je obogatila i skupina mladih gitarista predvođena Franom Colnagom.
Virtualne gošće Sonje Zubović: Irena Matijašević, Darija Žilić, Božica Brkan i Lana Derkač / Screenshot Poezija to goSkrinšotana s Facebooka iz studija Radija 808 – voditeljica pjesnikinja Sonja Zubović / Screenshot Poezija to go
Ovo je bilo prvo virtualno pjesničko druženje uz podršku Zooma i Radija 808. Razgovor s čitanjem vrlo različitih pjesamauživo su prenošeni na Facebook profilu Poezija to go i You Tube kanalu Sonje Zubović, gdje se, kao i na web stranici medijskog pokrovitelja Radija 101, može vidjeti i naknadno.
Dan ranije proba, provjera veza i Zooma: Božica Brkan sa svojom desnom rukom Ivanom Brezakom Brkanom / Fotografija Miljenko BrezakBožica Brkan doma: Poezija to go, idemo izravno iz dnevne sobe i preko Zooma! / Fotografija Miljenko Brezak
Zahvaljujući ideji i odvažnosti Sonje Zubović i njezinim gošćama s geslomsve za poeziju, a na radost zaljubljenika u lijepu riječ, probijen je led u novi, još ne široko prihvaćen medij, pogotovo za poeziju. Ujedno se tim povodom na Faceboku, primjerice uz post Darije Žilić, razvila i zanimljiva diskusija o nastupu (i) umjetnika iz vlastita doma, koji je istovremeno, kako je i rekla pjesnikinja Irena Matijašević, bio i intiman i javan. Unatoč početnoj neupućenosti, nelagodi prema novom mediju i povremenom pucanju veza umalo dvosatno druženje s pjesnicima i pratitelji su ocijenili iznimnim. Poezija to go, go on!
Pripreme za prvo virtualno druženje Poezija to go krenule su još za čvrstih epidemioloških mjera: Sonja Zubović i Božica Brkan početkom svibnja s maskama ispred Knjižnice Knežija / Fotografija Miljenko Brezak
Božica Brkan sudjelovala je na Druženju pjesnika uživo (i Sonja Zubović, Ružica Cindori, Aleksandra Orlić, Robert Roklicer, Diana Burazer, Darija Žilić, Lada Žigo, Luka Bulić i Miro Gavran) u zagrebačkom kafeu Vinyl 2016.te 2018. na Radiju 808, a na ovome trećem, virtulanom, uz drugo, govorila je o vremenu pandemije Corona 19 iz svog ugla te odgodi različitih kulturnih događaja, primjerice, predstavljanja dogovorenih promocije u Crnoj Gori nove panorame suvremenoga hrvatskog pjesništva Razlog za pjesmu, izboru 40 pjesnika Željke Lovrenčići Božidara Proročića.
Snimanje o snimanju / Fotografija Miljenko Brezak
Zatim je govorila o promjenama u predstavljanju poezije, primjerice u Noći knjige 2020. online te kako su u to vrijeme u izdanju Acumena dovršili za tisak dvije knjige – jedna je Gastrolatrija, nesvakidašnja zbirka po 25 odabranih pjesama o hrani Božice Jelušić i Božice Brkante romana Generalov sin, Srbin a Hrvat Božice Brkan.
Odlična pjesnikinja Darija Žilić je i – zapjevala! / Fotografija Božica Brkan
Govoreći o zagrebačkome potresu spomenula je oštećenja prostorija DHK i književnika Augusta Šenou,koji se predano pomažući poslije potresa 1880. razbolio i umro. Čitala je pjesme ponajviše iz najnovije zbirke Nemoj mi to govoriti, objavljene prošle godine, kojoj je odgođeno nekoliko predstavljanja prošlih mjeseci, te najavljujući novu knjigu: nemoj mi to govoriti, haljina za snove, rukohvat, sneg od belajnkov, vrata se sama raspiraju, vuha, reč kej je ne, najljepše je pisati pjesme, štiklice,reč je moja vrčak.
I javno i intimno: pjesnikinja Irena Matijašević / Fotografija Božica Brkan
Poezija to go projekt je poticanja čitanja poezije, namijenjen mladima i svima koji se tako osjećaju, a pokrenula ga je književnica Sonja Zubovićiz ljubavi prema hrvatskom jeziku pod motom poezija je laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta. Projekt je zaživio digitalno na društvenim mrežama 2015. godine i otad bilježi izuzetno lijepe rezultate kontinuirane vidljivosti i popularnosti. Projekt se ostvaruje uz potporu Ministarstva kulture RH.
Virtualno: pjesnikinja Lana Derkač / Fotografija Božica Brkan
Poezija to go uz internetsku aktivnost organizira i programe druženje s pjesnicima uživo. Na dosadašnjim druženjima svoju poeziju govorili su ugledni hrvatski autori: Enes Kišević, Irena Vrkljan, Andrijana Škunca, Lidija Bajuk, Božica Jelušić, Ljerka Car Matutinović, Enerika Bijač, Tomica Bajsić, Ivana Šojat, Sonja Manojlović, Borben Vladović, Darija Žilić, Diana Burazer, Ružica Cindori, Davor Šalat, Miroslav Mićanović, Branko Čegec, Monika Herceg, Dorta Jagić, Ivan Babić, Božidar Brezinčak Bagola, Ana Horvat, Ivan Herceg, Ivan Šamija, Miroslav Kirin, Lada Žigo, Zvjezdana Jembrih, Aleksandra Orlić, Evelina Rudan, Krešimir Bagić, Sanja Lovrenčić, Vanda Mikšić, Livija Reškovac, Stanka Đurić, Kemal Mujičić Artman, Vlasta Vrandečić Lebarić, Ludwig Bauer, Lidija Dujić, Sonja Zubović, Robert Roklicer i mnogi drugi.
Strpljiv i profesionalan Gordan Antić s Radija 808 pozdravlja poslije odrađene probe, kad se još nije znalo da će stvarno prvo virualno druženje biti odlično i sudionicima i gledateljima-slušateljima / Fotografija Božica Brkan
Avlija, crnogorski portal za kulturu, književnost i društvene teme, 24. travnja 2020. predstavio je kao pjesnikinju Božicu Brkan te objavljuje nekoliko izabranih pjesama. Prvo je to predstavljanje u nizu predstavljanja hrvatskih pjesnika u crnogorskim medijima uz, uoči zatvaranja izazvanoga koronom, objavljenu knjigu Razlog za pjesmu, panoramu suvremene hrvatske poezije sa 40 autora. Već dogovorena predstavljanja u Crnoj Gori zasad su odgođena. Autore i pjesme odabrali su Željka Lovrenčić i Božidar Proročić. Uskoro izlazi i slična njihova panorama crnogorske poezije koja će biti predstavljena Hrvatskoj.
Poklopile su nam se književne večeri početkom prosinca 2019. i tako sam ostala prikraćena čuti čitanje kritike o svojoj zbirci kajkavskih priča Život večni, što ju je napisala, u Vijencu objavila i u najnoviju knjigu Književni ogledi uvrstila Ljerka Car Matutinović. Kako piše urednica knjige Zorka Jekić, to je četvrta knjiga sabranih književnih kritika iz Vijenca, književnog lista za umjetnost, kulturu i znanost Matice hrvatske, autorice Ljerke Car Matutinović koju je objavila nakladnička kuća Biakova (2019.). Prethodne su joj knjige kritika: Vijenac odabranih(2013), za koju je dobila i prestižnu nagradu Julije Benešić za najbolju knjigu kritika objavljenih te godine, Umjesto samoće (2014) i Kraljevstvo za knjiguK(2018).
Carica, kako kolegijalno zovemo Car Matutinović, pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica, prevoditeljica i urednica više od pedeset godina sudjeluje u kulturnom i književnom životu Hrvatske objavljujući svoja književna djela i prijevode, bilo u posebnim knjigama bilo u časopisima i novinama (Forum, La Battana, Impegno 80, Most, Republika, Književna republika, Nova Istra, Književna Rijeka, Hrvatsko slovo, Kolo, Vijenac, Diwan (BiH), itd.
U knjizi Književni ogledi predstavljena su 53 naslova suvremenih autora, a knjiga je podijeljena u dva dijela, prvi dio obuhvaća 28 prikaza poezije, a drugi dio obuhvaća 25 prikaza proze. Svi tekstovi u toj knjizi nastali su od 2013. do 2019. te su poredani kronološkim redom objavljivanja knjiga i prikaza u Vijencu. I Književni oglediafirmiraju kontinuitet rada i autoričino ustrajno čitanje i prikazivanje knjigate, uz već prethodno objavljene knjige književnih kritika, pruža prikaz književnoga života u nas u drugoj polovici 20. i na početku 21. stoljeća. Kao vrsna kritičarka, Ljerka Car Matutinović uveliko pridonosi razumijevanju naše suvremene književne produkcije.
Nije jednostavno gotovo svaka dva tjedna objavljivati prikaz jedne knjige naših ili stranih autora (prijevodi), o čemu svjedoči u prethodne tri knjige uvrštenih više od dvjesto prikaza: Vijenac odabranih101, Umjesto samoće79, Kraljevstvo za knjigu29. Ljerka Car Matutinović jedan je od malobrojnih kritičara koji tako kontinuirano prate suvremenu produkciju. Dakako da dobiva mnoštvo knjiga, ali prikazuje one za koje smatra da su vrijedne, bez obzira da li je autor poznat ili je manje poznat, bez obzira na ideološku orijentaciju ili starosnu dob autora. Ljerka smatra da snaga kreativnosti je ono što neku knjigu čini literaturom. I najnovija knjiga pokazuje kako Car Matutinović i dalje ustrajno i s poštovanjem prati stvaralaštvo suvremenih hrvatskih autora. Piše o mnogim autorima: poznatim i manje poznatim, o pjesnicima i prozaistima, jednako suvereno govori o onima koji pišu na standardnom jeziku, kao i onima koji svoja djela pišu na zavičajnom jeziku. Zorka Jekić ističe: Autorica je vješta, nepristrana spisateljica. Njezino kazivanje je spontano, životno. Informirana je i objektivna. Svakoj knjizi pristupa kao jedinstvenom djelu tražeći u njoj ono ponajbolje.
Sve niče iz priče, kajkavski – odličan naslov teksta Ljerke Car Matutinović
Knjiga ima i kazalo osobnih imena kako bi se čitatelj brže i lakše snalazio i dobio obavijest o autorima koji su u knjizi obrađeni ili spominjani.
Listajući novu knjigu kritika na 134 stranice naše poznate i nagrađivane književnice i prevoditeljice Ljerke Car Matutinović, ne možemo ne upitati se odakle crpi silnu energiju i toliki zanos za procjenu tuđih djela, ističe kritičarkaŽeljka Lovrenčić, dodajući kakoposao književnoga kritičara nije lak – nije jednostavno ocjenjivati i donositi procjene o nečijem djelu. Za to treba imati posebno (ne samo književno) obrazovanje i veliko iskustvo te redovito pratiti suvremenu književnu (ili neku drugu) produkciju pa i šire kulturne pojave. Dakako, kritičar mora biti načitan i imati „ono nešto“ odnosno poseban dar da istakne ono bitno u nekome djelu, te dobre i loše stvari. U slučaju naše Ljerke taj je posao još teži budući da je prostorno ograničena na karticu i pol teksta.
Naslovnica najnovije knjige Car Matutinović
Željka Lovrenčić piše također:
„Kad je riječ o poeziji, u ovoj knjizi Ljerka Car Matutinović odabire pjesnike s raznih strana naše domovine – primjerice, tu su prikazi dviju knjiga Daniela Načinovića te onaj Antologije 20. Galovićevih jeseni. Također, antologije i knjige Ane Horvat… „Njezini“ su autori i Goran Gatalica, Nada Zidar-Bogadi, Tin Kolumbić, Zvjezdana Čagalj… Ljerka piše o „našijencima“ koji žive izvan granica naše zemlje kao što je ugledni književnik iz Vojvodine Tomislav Žigmanov i sjajna hrvatsko-makedonska pjesnikinja Ljerka Toth Naumova, te autor rođen u Bosni i Hercegovini Franjo Đakula. Piše i o zbirkama uspješnih mlađih hrvatskih autora poput Siniše Matasovića i Ane Brnardić te o onima davno afirmiranima poput Ernesta Fišera, Ružice Cindori, Diane Burazer, Tomislava Milohanića, Zorke Jekić, Darka Pernjaka, Luka Paljetka, Jasminke Domaš, Sanje Pilić i Stanke Gjurić. Neki od njih poznati su širem krugu čitatelja dok su drugi ostali u granica svojih sredina (Dunja Kalilić, Stjepan Bajić (hrvatska mlada lirika 2), Branka Arh. U svojim ogledima Car Matutinović obuhvaća i djela nekih stranih autora poput knjige Portugalke Sophije de Mello Breyner Andresen ili Španjolca Joséa Bergamina, te turskoga pjesnika Tozana Alkana.
Književne rasprave: Ljerka Car Matutinović i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Kritičarski pristup Ljerke Car Matutinović nije strog ni znanstven – štoviše, lepršav je i poetičan, ali ipak jasan i određen. Ona autore potiče, dobronamjerno upućuje, citira, stavlja u neki društveni kontekst.Primjerice, za Antologiju 20 Galovićevih jesenikaže: „Iako živimo u nebajkovitom vremenu, ova lijepo opremljena Antologijačini nam se bajkovitom, jer je „nose“ magične riječi pjesnika, književnika“ (str, 14). (…) Ljerka Car Matutinović o svakome pjesniku piše na pozitivan način – tek ponegdje, više kao savjet, uputi blagu kritiku. Posebno ističe osebujnost pojedinoga autora, specifičnosti njegovih strofa, metričke strukture, tematike… (…)
U dijelu posvećenome prozi, Ljerka Car Matutinović je opet obuhvatila čitav niz imena. Zastupljeni su Dunja Kalilić, Jasminka Domaš, Adam Rajzl… Tu su i knjige đakovačkoga biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Ivice Jembriha Cobovičkoga, dvije knjige Diane Rosandić Živković, dvije Franje Deranje te djela Mirka Ćurića, Lidije Bajuk, Krešimira Butkovića, Siniše Matasovića, Božice Brkan, Josipa Cvenića, Ludwiga Bauera, Suzane Bosnić Majcenić, Božice Jelušić, Julijane Adamović, Stanke Gjurić i Mire Gavrana. U svome poznatome dobronamjernome stilu Ljerka nastavlja s analizama romana određenih autora. I ovdje možemo istaknuti izvorne naslove kao što su Duhovnost kao izbor(Jasminka Domaš),Bajkoviti uzleti u djetinjstvo(Adam Rajzl), O ljubavi, rastancima i smrti(Diana Rosandić Živković) ili pak Opčinjenost čarolijama života(Lidija Bajuk). I u proznim tekstovima naša kritičarka ističe autore pogovora (Lada Žigo Španić – roman Siniše Matasovića Nećak), Zvonko Kovač – priče Božice Brkan Život večni). (…)
I u proznim ogledima susrećemo se s djelima pisanim na standardnome jeziku, ali i s onima na kajkavskome narječju (Božica Brkan, Božica Jelušić). I ovdje imamo prilično šaroliko društvo poznatih i manje poznatih autora uglavnom rođenih u Hrvatskoj, ali i pripadnika našega naroda koji su živjeli izvan granica RH (primjerice Julijana Adamović, „blogerica iz Bačke“).
I za kraj ovoga prikaza, ističem Ljerkine riječi iz teksta o uglednome hrvatskome književniku Miri Gavranu i njegovoj knjizi Priče o samoćinaslovljenoga Zaustavljeno vrijeme: „Ako je zadatak kritike ‘modeliranje neke vrste čitanja-stvaranja’ (Georges Molinie), uz dobrodošli afinitet između autora i kritičara, onda smo na najboljem putu da kritički usmjerena interpretacija ne bude samo ‘verbalna manifestacija’ već osvjedočeni jezični čin zaustavljen vremenom. Treba se, dakle, zaustaviti na otkrivanju sadržaja, na tematskome dijapazonu, na ideološkom pristupu“ (str. 123).
Sve to, zaključuje Željka Lovrenčić, ova naša kritičarka uspješno radi na dobrobit čitatelja koje informira i autora čija djela znalački prikazuje. „
