Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu

U sklopu projekta Dani Antuna Gustava Matoša pokrenuta je knjižnica Matošev milenij, u kojoj je nedavno objavljena i prva knjiga Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu, 2020., Plavna – Tovarnik – Osijek – Zagreb. Predstavljanje dogovoreno za srijedu, 28. listopada 2020. u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu zbog epidemije Covida 19 postalo je online, a u njemu su o njizi govorili Lada Žigo Španić, voditeljica Tribine DHK, zatim Mirko Ćurić, dopredsjednik Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskog i priređivač knjige i u ime sunakladnika i jedan od autora pjesama u knjizi Tomislav Žigmanov.

Velikom pjesniku svoje stihove posvetili supjesnici: Borben Vladović, Božidar Bagola Brezinšćak, Lidija Bajuk, Danica Bartulović, Darko Baštovanović, Silvija Benaković Peratova, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ljerka Car Matutinović, Franjo Džakula, Milan Frčko, Frančeska Liebmann,  Fabijan Lovrić, Tin Kolumbić, Vlasta Markasović, Marinko Plazibat, Goran Rem, Zrinko Šimunić, Tomislav Šovagović, Ante Tičić Tomislav Žigmanov

Nakladnici Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, glavni urednik izdanja Dana Antuna Gustava Matoša je Goran Rem a priređivač je Mirko Ćurić,ističu:

Ova knjižnica treba,  ne samo istraživati manje poznate segmente Matoševog djelovanja (kakav je njegov dramski opus), već i revalorizirati današnje spoznaje i ocjene Matoševog književnog rada, u skladu s novim književno-teorijskim, književno-povijesnim čitanjima ili kulturološkim čitanjima. Nakon Zbornika Antun Gustav Matoš – Matrica moderniteta (2014., dr.izd. 2015.) koji je priredio Goran Rem (radovi su pozvani i objelodanjeni u svesku 7 Poznanskie Studie Slawistyczne iz Poznanja,  koji  su uredili Krystyna Pieniazek Marković i Goran Rem) objavljene su još dvije knjige: Antun Gustav Matoš: Malo pa ništa, drama (2018.), priredio dr. Ivan Trojan i Sonetist Antun Gustav Matoš (2019.), priredila dr. Vlasta Markasović. Za završnicu ovogodišnjih, četvrtih Dana Antuna Gustava Matošaodlučili smo prikupiti pjesničke posvete Matošu suvremenih hrvatskih književnika, članova Društva hrvatskih književnika i dvoje autora iz hrvatskog pjesničkog kruga u Vojvodini. Na poziv koji smo uputili pjesnicima i pjesnikinjama odazvalo se četrnaest pjesnika i sedam pjesnikinja, poslavši radove visoke estetske vrijednosti. Naslov zbirci odabrali smo prema pristigloj, usuđujemo se napisati, (budućoj) antologijskoj pjesmi hrvatskog klasika Borbena Vladovića. Moderato dolcissimo, koja u nazivu ima glazbeni termin pa je tako posveta ne samo Matošu kao pjesniku, već i Matoševoj „glazbenosti“, što dodatno potkrjepljuje Matoševa pjesma Čarobna frula otisnuta na koricama knjige.

Maskirani A. G. Matoš i Božica Brkan na zagrebačkom Štrosu, 5. rujna 2020. / Fotografija Miljenko Brezak

Samo jedan od lijepih predaha, 9. rujna 2016. / Fotografija Miljenko Brezak

U ovome neobičnom zborniku Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu objavljena je i pjesma Božice Brkan. 

Božica Brkan

ustani matošu ili selfie na štrosu  

nisam bila u gradu od potresa

jedva su tramvaji provozili 
(a i to karnevalski s maskama)
turistica u vlastitu gradu

bizaranopen air 

ni dvorišta još nisu ni prigodno otvorili
(hosteli uzaludno oglašavaju
bed & breakfast s popustima) 

moja ophodnja zagorka u tkalči šenoa u vlaškoj fric na gvozdu i ti na štrosu  
bok moj
poeta doctus servus mojpoeta ludens
nije vrijeme ni od putovanja ni od poezije 

jedva sam doklipsala 
kanila sam natrag s noge na nogu 
tomićevom navodno si baš tu negdje stanovao 

luknula bih tek tko li je prionuo 
čobancu u vallis aurea a tko slasticama gluten free u vincekov vis 
àvis 

umaskeratu spustit ću se uspinjačom

i tebi je netko navukao baš ljupku brnjicu 

štosno kretivno oslikanu 
jednokratnu 
naslućujem već iskorištenu 
covid 19 (krunski virus kaže jedan drugi pjesnik liječnik diplomat)

i sve je otišlo ulockdown
jedino jednako ustrajno drndažuja štrosom šeta i ovoga ljeta

i industrijastreet fooda španciranja cest is d’best 

baciš se u točeno po akcijskoj 
možda ti ne bi pivce za živce nego radije gem 
iz jednako plastične čaše (jednokratne također)

što sam te više čitala to me je manje zanimalo što si pio
(puhati nikome ne moraš)

da ti je kožarić uvalio violončelo u halbcilinder bi ti spuštali trinkgeld

kao što to čine dolje po ilici i po špici trendovskim muzikantima
ako imaju sitnog

ako bi ti mogao držati gudalo selfirali bi se gudeći s tobom 
ako bi te uhvatio
schreibkrampf mogla bih ti dodati neofen forte
znam kako u nadlanicama boli tekst
dok
žuja štrosom šeta i ovoga ljeta
željeznicu guta već daljina

otpadaju mi noge (ulet malo bolji)tek daprisjednem uza te 

premišljam da ipak 
(ako wifi dopusti) 
okinem selfić 

s agm 
s ageemom 
s ej dži emom  
(ako je nada dimić šivajući gaće izbrendirala
endi
ako si već postao logo agm

ako si najslavnija petrovićeva karikatura kaširana u dhk

što i ti gusta ne bi bio pop-ikonom)

ne zamjeri 
nemaštovito ću ti na fotki opet frkati mustače
je li bolje sjesti zdesna ili slijeva 
ili da te straga zagrlim
(pusti socijalnu distancu)

nježno do sjaja glancam skulpturni aluminij 
praveći se da ne znam kako ti zakazujem novi dejt
na tvojoj klupi s pogledom
makar poslije još jedne pandemijejoš jednog potresa


pravit ću ti društvo zakratko dokoličariti nad tobože širokom donjogradskom panoramom
metropolom palanački ušorenom

iz tvoje pomalo golublje ravnodušne perspektive 
(sva sreća da si podalje od bana omiljene štacije jatima od perja)
kako ti samo ne dojadi 

sve ti je u percepciji sigurno bi me uvjerio

onda ćemo samo gledati kao da smo ravnodušni

u predvečerje
zvijezde i zvizdan umjesto krova nad glavom
kao da se dolje išta mijenjaosim cucaka što španciraju pod zrinjevačkim platanama 

moj poeta doctus mojpoeta ludens

ne sjećam se jesam li ti rekla da smo se tako naslikavali i u tovarniku
pred tvojom rodnom kućom
obnovljenom
zaključanom 
praznom
(niti da bi neki emigrant s istoka na putu u europu provalio na noćenje) 

mogla je biti pjesničko proštenište nacionalno izletište na rubu eu
(zamišljam kožarićevu repliku sa štrosa 

dokono sjediš pred kućom a mi snimamo selfiće s tobom)

u pokrajini ispražnjenoj od ljudi 
u pokrajini gdje u zemlju posadiš gumb a nikne egzot

(ni mi ne bismo otišli u srijem da nisu uzgojili i ocjenjivali 160 sorta rajčice
njima sam a ne tebi napisala svoj
hrastovački nokturno prepun gmo i bio i eko)
kej da počnem moja draga mati 
smrt i betek to je sinek tvoj  

nisam dospjela reći moj trubaču sa seine kako sam zbog tebe natentala m 
da se vozimo brodom od eiffelova tornja do notre dame i natrag
i fotkamo klošare pod mostovima 

i pariške krovove iz riječne žablje perspektive
(uz harmoniku su rengali piaf montand aznavour brel
ne o
beaujolais nouveau a bila je jesen)  

da su ti bar koju maćuhicu vteknuli v žardinjeru
crnu kao ponoć zlatnu kao dan

i ti kažeš mi očekuješ svašta 

metaforičkiusred jave procvjetao san  

dodir s tekstom gustek

više je postovana fejsu i twitteru 
nego stilskih figura i tropa nego napisanih nego pročitanih knjiga 

pjesama
ljerko srce moje ti si lutka mala
osim za potrebe piara više nitko i ne polemizira 
samo lajkanje i hejtanje od ponuđenih s pomno odabranim emotikonom i heštegom

imao sam srce djetinjasto srce  
srce koje boli  boli tako jako  

enter
enter
enter

moj gustl  

kakvu sreću imamo mi hrvatski i književnici i pisci 
sve jedan veći od drugoga
mi trivijalne fragilne književničice i intelektualci samozvanci 
mi zvijezde književne scene

što se uzaludno babilonski natpjevavamo
(žuja štrosom šeta i ovoga ljeta)
što na nas samo širokokutnou kontralihtuškiljiš sa svoje klupčice na štrosu

što nas dnevno ne šinfaš i ne uzimaš nam estetsku i ostale mjere
u nedostatku kriterija

samo kosa tvoja još je bila živa 

dostajala bi jedna jedina precizna rečenica da je ima tko izreći
da se kepeci izmjerimo vlastitim metrom


ustani matošu ustani gustek zagreb te hrvatska te zove 
i masku sam ti donijela
must have da se ne zaraziš recentnim virusom

koliki nas se oko tebe omuhava da ne navučeš našzeitgeist


stvarno se kažem ti trudim zavoljeti željeznicu koju guta već daljina

20200704 – 20200710 – 20200718 – 20200727 – 20200802 – 20200807 – 20200817 – 20200819 – 20209827 – 20200828 – 20200829 – 20200830  

20201028

Poveznice:

Ljerka Car Matutinović o Gastrolatriji u Vijencu

Vijenac u broju 639 od 24. rujna 2020. na stranici 27. objavljuje odličan, vrlo nadahnut tekst svoje kritičarke Ljerke Car Matutinović Zavičajne kulinarske uživancije o knjizi Gastrolatrija Božice Jelušić i Božice Brkan. S veseljem ga prenosimo.

Naslovnica zbirke pjesama dviju pjesnikinja, Božica Jelušić i Božice Brkan, dizajn je Jenia Vukelića

Ljerka Car Matutinović

Božica Jelušić & Božica Brkan:”Gastolatrija”
(Izdavač: Acumen d.o.o., Zagreb, 2020.)
Zavičajne kulinarske uživancije ili nedokučiva sladost 
praveh besed

Umijeće priređivanja dobrih jela vrlo je blisko vještini pisanja. Naime, spisatelj obuzet odabranom temom pretvara se u “lakomog” sladokusca- izbirača koji se doslovno predaje zamišljenoj temi. Kad se pak poetski “gurmani” spoje s očiglednim gastronomskim namjerama koje služe želucu ( i ne samo  njemu!), nastane knjiga “Gastolatrija” koju ovdje potpisuju naše dvije vrsne pjesnikinje: Božica Jelušić i Božica Brkan. Kajkavka i kejkavka. Još 2007. Božica Jelušić objavljuje osebujnu stihozbirku “Štorga”, Activa kajkaviana” u kojoj živi onomatopejska sonornost, nesputana prirodnost ritma i kreativno predavanje stihovima.U spomenutoj knjizi “Gastolatrija” (ciklus “Hižne duhe”), Božica Jelušić će u uvodnom tekstu “Za hižnim duhama i uspomenama” širom otvoriti vratasvakovrsnim kulinarskim “poetskim delicijama”. Riječju, pred nas izranja   opsesivna arheologija stiha koja je i osjećaj beskrajnog, ali i najosobnijispokojšto nas hipnotizira dubinom uspomena, posebnošću zavičajnih mirisa i intimnim snoviđenjima kućnog praga:

         (…) “Meni je hiža cela natura:/ Jen ftič u glavi mi verse preklada./ Tak mi se žitek lepo kotura./ Ne berem brige kaj vuni pada!”(“Na biciklinu zanavek”).

          Kontinuitet poetskog promišljanja o hižii gastro delicijama, to nadahnuto supostojanje,  kuplet senzibiliziranog jezikoslovnog bogatstva nazočan u kajkavskom idiomu i na standardu, vraća nas užitku čitanja.

         Pjesmama “Zimljičava herđava”, Kaj nebu den”, “Pri jognju”, “O čupima dva-tri slova”, “Špeka belega”, “Božična zadremana”, “Našpulji”, “Trnine, kupine, maline”, “Juha od krumpira”, riječju, nadahnuta poezija življenja, jer nas uz radost čitanja, usprkos nametljivoj globalističkoj dominaciji,  oslobađa nevoljnog osjećaja da ipak nismo poput “sflekane flake”( cunje!).

         Drugi dio ove kreativno komponirane knjige “Gastolatrija” pripao je Božici Brkan koja nas uvodi u svoju poetiku gastronomskih, sladokušačkih vještina, simboličkim ciklusom “Snijeg od bjelanjaka” / “Sneg od belajnkov”. Pruža mi se prilika reći riječ- dvije o tekstu “Oblizek! Kej (što) je to? koji je uvod Božičinim kejkavskim pjesmama: njena “kejkavština”, starinski kajkavski izraz.” Da citiram autoricu: “Oblizek je i jezična poslastica, okusna onomatopeja. Oblizek je asocijacija na zavičaj, na materinsko.” I još malo autorice :” Meni je dobro jelo poput dobre rečenice…”Pišući o Božičinoj stihozbirci “Nemoj mi to govoriti”(2019.) istakla sam naslov “Poetsko svjedočenje jezika”. Doista, Božičin kejkavski idiom obložen je autohtonom jezikoslovnom paradigmom u kojoj je jednostavnost- jedinstvena a “poetski začini” čarolija i umijeće. Gurmanski sladokusci i simbolički “probanci”. Za one izbirače i lakomce- sladokusce, Božičine kejkavske sintagme nešto su najosobnije što služi umijeću priređivanja dobrih jela. I diskretan smješak koji se krije u kutu usana otkriva nam tajnovit užitak življenja “za saki den”.
         “sako jutro/ pred posel/ kisela kuruzna juva žganci i pečeni krumpir/a meni veliju/ sinek daj si stružeke postruži najslajše je/ z dena.”(“Fruštuk”).

         Već sama riječ oblizekasocira na nešto nesvakidašnje, prepuno magičnog “ćiribu-ćiriba” umijeća a iznimne mirise nose u sebi i ostanjki! Eto, veselim se ovoj “Gastrolatriji”. Oduhovile su je naše dvije Božice: božice s našeg kajkavskog, kejkavskog, hrvatskog Olimpa.

20200930

Pogled B. Brkan u kratkoj priči Večernjaka

Večernji list, subotnji politički magazin Obzor, 19. rujna 2020., str. 50., objavljena je u Natječaju Ranko Marinkovićkratka pričaPogledBožice Brkan. 

Priča B. Brkan u Obzoru

Kratka priča Ranko Marinkovićzaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora.

Zaglavlje Obzora

20200919

https://www.vecernji.hr/kultura/pogled-1432728

B. Brkan gostovala u emisiji Kak je lepi naš kaj TV Zapad

Iako je u gledanoj emisiji TV Zapad Kak je lepi naš kaj gostovala 24. studenoga 2016., Božica Brkan ponovno je u istoj emisiji bila gost voditelja i urednika Franje Vukinovca u rujnu i od 18. rujna 2020. može se pogledati i na Youtubu

Franjo Vukinovac i Božica Brkan na snimanju na TV Zapad u Zaprešinu 8. rujna 2020.

Govorila je o Nagradi Vesna Parunkoju je u Stubičkim Toplicama dobila u lipnju 2020. za pjesmu Haljina za snove , o rujanskome Kajkavskom tjednu kulture u Krapini te o 19. Znanstvenom skupu s međunarodnim sudjelovanjem Kajkavski jezik i kultura, gdje je izlagala o Afirmaciji zavičajnoga idioma u kajkavskim igrokazima za djecu, i Recitalu kajkavske poezije, zatim o Oblizekima, kekavici i svojim djelima na kajkavskome. Pročitala je i više pjesama te prozu.

20200918 

Skrajec B. Brkan na Krapinskom recitalu

Za ovogodišnji natječaj Recitala kajkavske poezije u Tjednu kajkavske kulture pristigla su, kako kažu, 254 pjesnička osvaraja. Prosudbeno povjerenstvo – predsjednik Radovan Novina te Dragica Ferjanić i Zorica Klinžić za objavljivanje u zborniku odabrao je 76 pjesama, a na recitalu Koj nam to cuka živlenja predo,/ a srce bi štelo ftažiti si žedo u srijedu 9. rujna 2020. dramski umjetnici Martin Grđan, Marija Krpan, Kristijan Potočki, Dea Presečki, Sara Stanić, Silvio Vovk i Ronald Žlabur izveli su od toga 36 pjesama 36 autora iz cijele Hrvatske. Među njima je pjesma skrajec Božice Brkan.

Naslovnica zbornika

Božica Brkan
skrajek

najprvo bi mama navek povedala kak vruči kru ne zdravo jesti
i da bu ak ga vručega prereže 
sel al je sejeno mene navek 

mam
čem bi z role protvan z kruvom zvadila 
i odzdol leb potropala 
jel pečen
a odzgor ga vmila 
otrgla fajn skrajec
i tekar ga onda z belu krpu pokrila 
da nadojde 
k sebe

čovek bi čistom čekal začuti negvi kej deteči plač

(govor Okešinca u Moslavini)
20190819 – 20200303 – 20200308 – 20200312 – 20200313 – 2020517    

Pjesma u zborniku

20200908

19. Znanstveni skup Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća

Pod maskama i nešto skromniji nego obično u ponedjeljak, 7. rujna 2020., u Krapini započeo je Tjedan kajkavske kulture 19. Znanstvenim skupom s međunarodnim sudjelovanjem Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća. Počašćena sam što sam imala priliku govoriti sa još sedam izuzetno zanimljivih i kompetentnih kolega: dr. sc. Mijom Lončarićem, prof. dr. sc. Đurom Blažekom, doc. dr. sc. Rajkom Furešom, doc. dr. sc. Ivanom Kresnik, dr. sc. Marinom Krpan, Martinom Horvat i Baricom Grebenski. 

Sudionici pod maskama za uspomenu / Fotografija Miljenko Brezak
Doc.dr.sc. Rajko Fureš otvara skup / Fotografija Miljenko Brezak

Odabrala sam temu Afirmacija zavičajnoga idioma u kajkavskim igrokazima za djecu. Dakako, na primjeru svoje zavičajne kekakvice i malenih Križana iz Društva Naša Djeca Vladimir Nazor i Amatersko kazalište Josip Badalić te njihovih voditelja. Baš vesela što nas ni korona nije pregazila. 

Božica Brkan govori o Afirmaciji zavičajnoga idioma u kajkavskim igrokazima za djecu / Fotografija Miljenko Brezak

20200907 

Lada Žigo Španić na tribini Susret na mreži DHK predstavlja roman “Generalov sin, Srbin a Hrvat” Božice Brkan

Prenosimo sa stranice www.dhk.hr:

Nakon ljetne stanke krećemo s novim tribinama “online”. Prva rujanska tribina rezervirana je za svestranu književnicu Božicu Brkan i njen novi roman “Generalov sin, Srbin a Hrvat” u izdanju Acumena iz Zagreba.”Može li se umaknuti prošlosti, vlastitim djelima i mislima? Može li se prošlost promijeniti? Može li se promjenom samo jednoga, ali presudnoga podatka u vlastitu kodu, promijeniti prošlost? Hoće li i samo taj podatak promijeniti odnose tako da oni promijene i sadašnjost i budućnost glavnoga lika te ljudi i sredine oko njega? To je tema i istraživanje najnovijega romana Božice Brkan.”(Iz recenzije Irene Lukšić)

http://dhk.hr/tribina-dogadanja/hrvatska/tribina-susreti-u-dhk-na-mrezi12

*Tribina je dostupna na poveznicama: 

www.facebook.com/watch/?v=632843044319220&extid=gdDuPi2nmHWPYLpg

Vinkovački rock na Danima Luke Botića u zborniku 11. Dana Luke Botića

Zbornik 11. Dani Luke Botića. uz ovu zanimljivu tradicionalnu književnu, sadržajem vrlo bogatu manifestaciju održanu u Đakovu od 19. do 22. kolovoza 2020. (nakladnici Đakovački kulturni krug i Udruga Opor Botići, urednik Ivan Stipić , priredio Mirko Ćurić), uz drugo objavljuje i tekstVinkovački rock na Danima Luke Botića (str. 169.-172.) Božice Brkan. Jedan je to od tekstova s prošlogodišnjih 10. Dana Luke Botićaobjavljenih na www.bozicabrkan.com.

Početak prikaza knjige u zborniku
Naslovnica ovogodišnjega zbornika

20200826 

Hrvatsko slovo o Generalovu sinu…

Hrvatsko slovo, broj. 1311, godište XXVI., 14. kolovoza 2020., str. 11 u Izlogu knjiga: ROMAN, Intrigantna tema, Generalov sin, Srbin a Hrvat, Acumen, Zagreb, 2020.:

Izlog knjiga Hrvatskoga slova na str. 11., 14 kolovoza 2020.

Božica Brkan (Okešinec, Moslavina,1955.) autorica je brojnih književnih naslova, proznih i pjesničkih. U romanu Generalov sin, Srbin a Hrvatbavi se intrigantnom temom identiteta: „…zbog maslinaste i maskirne uniforme koju je nosio za JNA, pa za Krajinu, pa ni za koga, izdajnik i sumnjivac bio je novoj hrvatskoj državi, a kako se povukao kad je HV osvajao hrvatski teritorij“ sumnjiv je i srpskoj, srbijanskoj strani. No, u ovaj društveni kontekst  i koloplete upleće se i osobna, intimna priča ispričana vješto i dinamično.

Naslovnica br. 1311.

U recenziji Irena Lukšić piše kako se autorica oslonila na još jednu stvarnu hrvatsko-srpsku odnosno jugoslavensku tajenu priču dugu osam desetljeća, a Maja Matković da je vrijednost romana sama tema, potraga za identitetom, kojoj se, unatoč izuzetnoj aktualnosti ni hrvatska ni srpska književnost nisu mnogo bavile. 

Stranica Hrvatskoga slova s Izlogom knjiga

Objavljeno 20200816

148 primjeraka Generalova sina, Srbina a Hrvata na 121 adresu knjižnica

Preneseno s Facebooka Božice Brkan, 12. kolovoza 2020.:

Sedam kutija punih kuverti s knjigama spremno za slanje / Fotografija Miljenko Brezak

Moj najnoviji roman Generalov sin, Srbin a Hrvat napokon je zapakiran u sedam velikih kutija prije odlaska: 148 primjeraka na adresu 121 knjižnice s popisa Ministarstva kulture i medija. Hvala na podršci mjerodavnima i za stipendiju za pisanje i za otkup za prepoznavanje društveno vrijedne knjige. Kad sam napišeš i sam objaviš kao mali kućni izdavač Acumen, onda sam i zapakiraš i nosiš na poštu. Treba to i spustiti sa četvrtoga kata bez lifta! Hvala mojem osloncu Miljenku Brezaku, a Generalovu sinu sretan put – u posljednje nam se vrijeme ne jedna knjiga izgubila putem – i sretno mu čitanje. 

Knjiga će se moći posuditi u knjižnicama po Hrvatskoj, a one koje zanima gdje knjigu mogu kupiiti upućujem (za pouzećem) u svoj inbox ili u zagrebačke knjižare: Dobra knjiga/Ljevak na Trgu bana Jelačića, Dominović u zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice te Novu Stvarnost. 

Objavljeno 16. kolovoza 2020.