Božici Brkan 3. nagrada Dubravko Horvatić za prozu 2014.

Zagreb, 25. travnja 2015.

Božica Brkan danas je za kajkavsku priču “Crna trava” objavljenu 2014. u Hrvatskome slovu dobila 3. nagradu “Dubravko Horvatić” za prozu 2014. Nagrada je uručena na svečanosti obilježavanja 20. obljetnice izlaženja Hrvatskoga slova.

IMG_9450 BB za web BB_ _ _

Obrazloženje treće nagrade za prozu, pročitano prilikom svečane dodjele 25. travnja, objavljeno u svečanom broju uz 20. obljetnicu izlaženja Hrvatskog slova (broj 1045. od 28. travnja 2015.) :

NaslovnicaUntitled1

“Crna trava” Božice Brkan paradigmatična je hrvatska priča o subini mnogih mjesta i njihovih stanovnika u razdoblju potkraj Drugoga svjetskog rata i neposredno poslije njegova završetka. Čini se kako ta priča još uvijek nije doživjela svoj završni rasplet. Mladost koja se radovala završetku ratnih stradanja krenula je pozdraviti ratne pobjednike, no pobjednici pak u toj mladosti vidješe tek svoje neprijatelje, a smaknuvši njih dovedoše u pitanje budućnost cijelih sela. U priči kao da je oslikana hrvatska naivnost, suprotstavljena očito tuđinskom interesu ratnih pobjednika. Nažalost slike crne trave Božice Brkan protežu se sve do naših dana. Taj odnos naivne mladosti i cinizma ratnih pobjednika oslikan u jedinstvenoj i lokalnoj hrvatskoj kajkavštini, koja nadilazi mjesne okvire pretvara se u svojevrsni poratni hrvatski standard. Upravo ta opća protežnost, stvarana lokalnim sredstvima priči daje nadvremensko značenje.”

Esej “Povratak Božice Brkan u književni život” objavljen u najnovijoj knjizi Đure Vidmarovića

10516805_969749306370018_3023462317276880718_nZagreb, 28. 3. 2015.
Đuro Vidmarović je objavio:
“Mojim Facebook-prijateljima:
Jučer je iz tiska izašla moja najnovija knjiga „Čuvari sna. Eseji“ zahvaljujući maru Naklade Bošković iz Splita. U njoj sam obradio neke sadržaje iz literarnog i osobnog života šesnaestorice hrvatskih književnika, jednog jezikoslovca i jednog glazbenika. To su Josip Gujaš-Đuretin, Đuso Šimara-Pužarov, Ante Jakšić, Juraj Lončarević, Ive Lendić, Ezra Ukrainčik, Anto Knežević, Ljubica Kolarić-Dumić, Zdravko Kordić, T. M. Bilosnić, Zlatko Krilić, Božena Loborec, Josip Bersa, Zlatko Tomičić, Petar Opačić, Goran Babić, Mile Pešorda i Božica Brkan.”

Đuro Vidmarović u ovu svoju knjigu uvrstio je esej “Povratak Božice Brkan u književni život” iz siječnja 2012. godine, napisan u povodu izlaska dviju zbirki pjesama Božice Brkan “Bilanca 2.0. Odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme” i  “To Toni. Molitva za tihu sućut”, obje u izdanju Acumena iz Zagreba, 2011.

O time prenosimo i: www.ljevak.hr

Kratka priča “Sovica” Božice Brkan objavljena u Zborniku Turopoljska Poculica

Velika Gorica / 25. ožujka 2015.

Naslovnica Turop. poculiceU Zborniku izabranih radova sudionika Matičinog književnog natječaja  Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici “Turopoljska poculica” u razdoblju od 2009. do 2013. godine (urednik Stjepan Rendulić) objavljena je i kratka priča Božice Brkan iz 2011. godine “Sovica”.

Priča je objavljena i u “Kajkavskoj čitanci Božice Brkan” (Acumen, 2012.).

 

Đuro Vidmarović: Pasija po Božici Brkan


Đuro Vidmarović: Pasija po Božici Brkan
/ časopis MARULIĆ, broj 1/2015./ str. 25-45

22. ožujka 2015. / Đuro Vidmarović, autor izvrsnog književno analitičkog rada o zbirci Božice Brkan, kako opsežni tekst uvodno najavljuje urednica časopisa MARULIĆ Jelka Pavišić,  za sjećanje uz svoj tekst potpisuje primjerak MARULIĆA autorici zbirke Božici Brkan

BB i Đuro, posveta na Marulić1

Marulić nasl.

Marulić, tekst1

 

Ljerka Car Matutinović u Vijencu: Božičina globalistička prikazanja i mirakuli

Prenosimo: VIJENAC broj 549 od 19. ožujka 2015. / Književnost, str. 13 

Vijenac, nasl.Božičina globalistička prikazanja i mirakuli   (Božica Brkan:„obrubljivanje Veronikina rupca ili muka 2013.“, DHK, Zagreb, 2014.)

Ovu latinsku riječ miraculum primjerenije bi bilo prevesti kao čudnovat događaj.Ono nešto: da ne povjeruješ!Ono nešto što šokira. A kako ta svugdje već nazočna riječ zvuči trendovski,vratimo se našim hrvatskim riječima: zgražanje, ogorčenje..To su prave riječi koje „obrubljuju“ Veronikin rubac ili „ muku 2013.“. Autorica Božica Brkan svojim je narativno- poetskim kazivanjima zakoračila duboko i nemilosrdno u našu globalističku stvarnost. U 18 lamentacija- recitativa koji simbolički asociraju na mučne etape križnog puta, prikazan je tegoban, patnički put po mukama, pod svekolikim križevima. U fokusu autoričinih nesmiljenih percepcija nalazi se žena ili preciznije sudbine žena u dehumaniziranim „mirakulima“ „divljeg“ kapitalističkog poretka u kojem se kao u sumanutim bespućima izgubila ljudska duša.Ovo je novovjeko prikazanje posvećeno ženama u žanru srednjovjekovnih dramaturških koncepcija. To su suvremeni, globalistički misteriji,mirakuli i moraliteti:

(…)“posvećujem posebice hrvatskim tekstilcima nekadašnje vesne križanka goričanka kamenskog nade dimić savremena žena čateksa krateksa varteksa rio rijeka modne konfekcije osijek tekstilnog kombinata zagreb i drugih“.

Nažalost, misteriji su razotkriveni, mirakula(č. čuda!) više nema, a moraliteti (č. moral!) su iščezli. U pretvorbi.

Gore navedena „posveta“, s pravom osmišljena bez interpunkcije,uvodi nas u tjeskobu i patnju mnogih i mnogih anonimnih sudbina:

(…)“ ti me razmeš da moram otiti doma to je moja kapela/ moja gora maslinska“/ (…) „grob kej grob če sveti/ i ja bi si da morem vujnega najrajše mam legla/ kak sam trudna/ bi si dobro premislila jel bi si i na trubu/ sudnoga dana zdigla“/( „postaja I: v klecalu“).Možda je zato i trebala nastati ova nesvakidašnja tužaljka, ova osebujna jadikovka koja propituje, polemizira, rezignira, ironizira:

(…)“a nemrem više gledeti ni tu nepravdu sake fele/kak ti moreš/ kak ti moreš kej te to bog moj bog ne tišći/ naj mi reči da bu to mene i se te bokce kej ne znaju ni/ kud ni kam bi od svoje muke otpelalo gore k tebe/ ja ti ne verujem v raj/ (da je po pravde mi smo si svoj raj si več zaslužili)“ („postaja I: v klecalu“).Božičina moslavačka kajkavština silno pogađa srž stvari, nekako je zavičajno opuštena i bliska:

„imam za još pol rubenine meru zeti/ mrtvački pokrov za kristušov grob za tvoj grob/ prede neg nazaj v nebo otideš/ mi bumo pak tu ostali i v velki četrtek i v velki petek/ i v velku subotu/ nam je saki tjeden velki/ postaja do postaje/ a vuzem nikak dojti“(„ postaja IV: a vuzem nikak dojti“).

Kada niže svoje sarkastične lamentacije, svoja naricanja bez vike i buke, i na književnom hrvatskom, te tu i tamo na slangu, i onda je Božica Brkan globalistički ( i ljudski!) svoja na svome:

(…) bog da je i to dobila poslije onoga stečaja u šnajderaju/ na određeno vrijeme ali ipak posao/ a ovi su mi staru fakat izbezumili/ ne diraj državu/ ne diraj vlast/ ne diraj crkvu/ ne diraj partiju/ nikoga ne diraj“(„postaja II: sin always online guy privremeno community menager katkad i haker“).

Ali, možda ipak nije sve tako črno, jer je za ovaj rukopis autorica Božica Brkan dobila, doduše drugu, ali ipak nagradu Pasionske baštine, 27. ožujka 2013.

                                                       Ljerka Car Matutinović

 

Davor Šalat: Glas tranzicijskih gubitnika

Naslovnica REPUBLIKAMjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, broj 2, veljača 2015./ Kritika, str. od 76. do  78.

 

Kritika

Cjelovit tekst kritike Davora Šalata “Glas tranzicijskih gubitnika” objavljen u časopisu “Republika” u dijelovima je pročitan na predstavljanju knjige Božice Brkan “Obrubljivanje  Veronikina rupca ili Muka 2013.” na Tribini DHK u Društvu hrvatskih književnika 21. siječnja 2015. prenosimo u rubrici Recenzije.