Kategorija: Nekategorizirano

Prenosim s portala Društva hrvatskih književnika:

Objavljen je br. 3/2023. časopisa za književnost, umjetnost i kulturu “NOVA ISTRA”.

Nakladnik: Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Sv. Ivana 1, 52100 Pula. 

www.dhk-pula.hr; https://www.facebook.com/nova.istra.hr/?locale=hr_HR

God. 28., sv. 73., br. 3 (111), jesen 2023.

ISSN 1331-0321; UDK 821.163.42/821/7/008/304

Format: 15,5 x 22 cm, opseg 247 str., ilustrirano, cijena: 10 €.

Narudžbe: 052/218-372; info@dhk-pula.hr 

Uz drugo, objavljen je i tekst Božice Brkan o najnovijoj knjizi Božice Jelušić Teška ljeta.

Zamišljam kako bi za koju godinu stvarno mogao izgledati stari park oko lječilišta u Stubičkim Toplicama prema zamisli posljednjih godina stanovnika Stubaka, novinara i pjesnika Nikole Kristića: klupe sa stihovima poetese Vesne Parun, koja se tu, što bi Zagorci rekli, doživela, i pjesnika ovjenčanima skulpturom akademskoga kipara Ivana Tuđe nazvanom prema Paruničinoj najpoznatijoj pjesmi Nevinije ruke.

Kristić i Udruga Modus vivendi prošle su nedjelje 18. lipnja 2023., točno u podne, organizirali već šesti pjesnički susret Nagrada Vesna Parun, nažalost bez osobite lokalne podrške i razumijevanja ambiciozne zamisli, koja je svake godine zaista sve bolja sa sve boljom poezijom, pjesmama koje kao Katarina Pahljina u Posebnoj časti Vesnu ili poput Anđelke Korčulanić opetovano kažu: u mojoj si pjesmi/ne možeš umrijeti.

Ove je godine od tridesetak, što početnika a što već uglednih pjesnika, s kako je istaknuto malo loše poezije, skulptura uručena Siščaninu Bogdanu Arnautoviću za pjesmu Provincijski vlak, a do njega su svojim pjesmama pri vrednovanju pjesme, interpretacije i ukupnoga dojma, stali Sanja Horvat i Drago Štambuk, otpočetka u festivalu i kao pjesnik i kao prijatelj velike književnice. U ocjenjivačkom su sudu ove godine bile Diana Burazer, pobjednica 2022., Lidija Dujić pobjednica 2021. i Božica Brkan, pobjednica 2020.

Dobitnici Nagrade Vesne Parun bili su prvi Ludwig Bauer i druge Marija Lamot. Poeziju su ozvučili i mlada violinistica Doris Tkalčević i usnoharmonikaš Tomislav Goluban te sami pjesnici  Sonja Kušec Bećirević i Alija Bećirević.

Bogdan Arnautovićrođen je 9. siječnja 1961. u  Velikoj Jasenici (BiH). Studirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1985. do 2000. godine radio je kao novinar i urednik u IRO Jedinstvo Sisak i Radio Sisku te kao dopisnik Večernjeg lista i Novog lista. Od 2000. direktor i urednik je u obiteljskoj nakladničkoj kući Aura Sisak. Književnu karijeru, objavljujući poeziju, ali i prozu, kritiku i esejistiku u brojnim književnim časopisima, novinama i zbornicima (Polet, Oko, Polja, Revija, Književna reč, Braničevo, Dialogi, Bagdala, Kupa, Riječi, Vijenac, Poezija, Republika…), te na televizijskim i u radijskim emisijama, počeo je graditi osamdesetih godina prošlog stoljeća. Dosad je, od 1981. godine, objavio sedam knjiga poezije, proze i publicistike: Rano pobratimstvo (poezija, u zajednici s M. Pađenom, Petrinja, 1981./; Polifemov rukopis (poezija, Sisak, 1983.); Gea (poezija, Sisak, 1987.); I prešućujem drhtanje (poezija, nagrada Ratkovićevih večeri poezije Bijelo Polje, Crna Gora); Striegl, njim samim (publicistika, Sisak 1994.); Poljubac vode (poezija, Sisak 1996.); Boje seoskog sladoleda (proza, Sisak, 2014.). U pripremi mu je i nova knjiga pjesama Postelja za haubice koja izlazi u ediciji Hrvatskog društva pisaca te u nakladi Matice hrvatske Požega knjiga pjesama Meridijan vinograda.

Autor je scenarija i redatelj više kratkih turističko promidžbenih filmova, kao i dokumentarnog filma o Slavi Strieglu, sisačkom umjetniku XX. stoljeća. Prevođen je na engleski, slovenski, slovački i makedonski jezik. Zastupljen u antologijama i zbornicima. Nagrađivan za prozu i poeziju uglednim hrvatskim i regionalnim nagradama. Član Hrvatskog društva pisaca i nositelj Spomenice Domovinskog rata i Medalje Oluja. Od 2017. godine snima zvučne knjige u Hrvatskoj knjižnici za slijepe u Zagrebu.

Bogdan Arnautović
Provincijski vlak

Kolona dabrova prelazi željezničku prugu na osami.
Putnički provincijski vlak stoji
na otvorenoj pruzi već 17 minuta. U vlaku je 346
putnika i nitko ne zna kako s dabrovima. Koje su im
navike, što ih plaši, u što vjeruju, kakve pjesme vole…
Jedna odrasla djevojka nalik mojoj majci grli svoju
majku. Autistična je i ide na liječnički pregled.
Ona zna sve o dabrovima. Smije se grleno i neobuzdano.
Nosi majicu s natpisom slađa od meda. Pogled joj nije
od svijeta kojeg dijele suputnici.
Plesno grmlje kaže kišna djevojka i kroz prozor
pokazuje na kolonu dabrova. Ustaje i pleše po vagonu.
Njena se galaksija otvara poput mog uma na
zabranjeno znanje. Iz sunčanog sata njene ruke
prolama se nebo, cvrkutavo kao turska ženska odbojka.
Ova pjesma objašnjava zašto svakog jutra ulazim
u ovaj vlak. Ova se pjesma čita uz upaljenu svijeću od voska
spravljenu u dolini dabrova. Pomaknem li ovu pjesmu;
izmjestim li piramidu ove pjesme iz ležišta ma i za
milimetar-dva dobit će na tajanstvenosti, ili se urušiti i
vlak će krenuti. 

34. festival ljubavne poezije Vrazova Ljubicau Samoboru tamošnje Pučko otvoreno učilište organizira s partnerima Društvom hrvatskih književnika i samoborskim Ogrankom Matice hrvatske, ove je godine trajao punih prvih 17 dana lipnja, a finale je prema tradiciji bio Susret pjesnika na Ljubičinu grobu i otkrivanje nove ploče na zidu u Prolazu hrvatskih pjesnika u cintoru Župne crkve sv. Anastazije sa stihom, ovaj puta zapravo sa cijelom pjesmom Sonje Manojlović: pozdrav tijelu krhkoj žlici.

Pjesnikinja, uz spominjanje sličnog zida od poezije i kamenih ploča sa stihovima u Selcima na Braču, iskoristila je priliku da ispravi grešku u antologiji Tomislava Brleka Od Matoša do Maleša, gdje piše pozdrav tijelu krhkoj žici. Ludwig Bauer – koji već ima svoj stih na ploči, Riječ je kao šešir: / iznutra je glava, izvana – čitav svijet. – lucidno poentira: korektura u kamenu/mramoru. Ja pak koristim priliku da korigiram sebe, jer sam u pozdravnoj riječi uime DHK čestitala iduće godine četvrt stoljeća Vrazove Ljubice, a neće biti 25. nego već 35. Nadam se da mi idejni začetnik kolega Samoborec Jože Prudeus   ne zamjera. Pogrešno sam vidjela i percipirala, jer sam ja, kao ponovno mlada hrvatska pjesnikinja, u Samobor stigla kasnije. Svaki se put iznova veseleći brojnim susretima i doživljajima, pa i bermetu i kremšnitama, kojima nas Samoborci također počaste.

Osobito nas pjesnike, sudionike koji su prevalili put od večeri ljubavne poezije do višednevnoga festivala ljubavne poezije, veseli svake godine i novi zbornik s prošlogodišnjeg čitanja, pa je tako u ovogodišnjemu moja prošlogodišnja pjesma open your mailbox baby. Jeste li poslušali tu ljubavnu pjesmu? Ove sam godine odabrala ljubavnu pjesmu kupujem vrijeme.

Božica Brkan
kupujem vrijeme

kupujem vrijeme
kadgod mogu gdjegod mogu
i ne pitam se jel bi jel ne bi
i gda ne znam kej bi
na first time i na last time
na akcijama i na siječanjskim rasprodajama
i na kupone
i preko prekupaca
ispod pulta
uglavnom živim na zajam
srećom da imam kartice
i ljubavne

kupujem vrijeme
kuhajući što voliš
obično egzotična jela
pjesmom stih po stih
a između toga na njuškalu i aplikacijama 
dvorišnim rasprodajama
grobno mjesto u sisku
električne peći domaća jaja
grunt s vikendicom u svetom ivanu zelini hrnjanec
ljetne haljine
jastuke za kućne ljubimce
vrtne kućice i kućice na ptice balkonske
vreće za borovnice
zidane roštilje sjemenje močvarnog hibiskusa
jedva korišten čamac
dječje drvene personilizirane šamrlice
radost
bol
samoću
melankoliju
dokolicu
šalice s ljubavnim porukama
uvjerena da sam tvojoj ljubavi bliže

20190926 – 20190926 – 20190928 – 20209111 – 20209115 – 20230614 – 20230615 – 20230616  

Link na BB kupujem vrijeme

Stjecajem prilika posljednjih godina zahvaljujući poduzetnome kolegi književniku i novopečenome doktoru znanosti Mirku Ćuriću, jednome od organizatora Dana Antuna Augusta Matoša, kad nema tko, na Antunovo i rođendan književnikov, odnesemo mu cvijeće na mirogojski obiteljski grob, pročitamo pjesmu, predstavimo knjigu… Ove godine uz AGM-ov 150. rođendan do Zagreba nikad brojnija ekipa stigla je od mađarskoga Kaćmara, preko Plavne i Beograda te rodnoga mu Tovarnika. Nedostaje, što bi rekli, još samo Pariz.

Nije izostao ni obilazak mirogojskoga polja 11a 42 ni večernji finale u Društvu hrvatskih književnika. Mirko Ćurić, potpredsjednik središnjega DHK i predsjednik Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskoga, i Katarina Čeliković iz subotičkoga Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predstaviše svježe otisnuta nova izdanja prve knjige Antuna Gustava Matoša Iverje (Osijek/Subotica, Mostar 2023) i knjige Antun Gustav Matoš Domovini iz tuđine (Subotica, 2023). Dodijeljene su i nagrada za kratku priču o Matošu, a prikazani su i dokumentarac Od Kaćmara do Zagreba Mihaela Kelbasa i multimedijalni performans Voyageom s Matošem Književno-teatarskog kružoka HKC Bunjevačko kolo iz Subotice (Dramatizacija i režija Nevena Baštovanović, koja je i sudjelovala sa Zoltanom Sičem, Vedranom Peićem). 

Ne zato što sam uz Borbena Vladovića, Zrinka Šimunića i Tomislava Šovagovića iz zbirke Moderato dolcissimo: pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu (Osijek/Subotica, 2020) i sama čitala svoju pjesmu ustani matošu ili selfie na štrosu, meni je najdojmljivije poslijepodnevno čitanje pjesama na otvorenu, uz Kožarićev spomenik Antunu Gustavu Matošu. Sunce žeže, Zagrepčani i turisti prolaze između nas, bauštelci iza nas glasno obnavljaju zgradu nekadašnje pjesnikove gimnazije, Neven Mrzlečki uz gitaru pjeva malu Mariju i Ljerku, srce moje…

A na kraju iz publike izlazi mladić i, na naše čuđenje, otkriva kako su noćaš njih trojica, malo popivši, pjesnika za rođendan prekrili cvijećem gospođe Nade s Mirogoja. I svaki je još dodao po jednu svoju pjesmu, anonimno. Stražar sa šetališta, Brkovi, Stih koji dušu svira. Navratio je poslije posla vidjeti što je danas sa slavljenikom i naišao na nas pjesnike. Nestašni je Darko Orešković, a prijatelji su, poslije doznajemo, braća Adam i Maks Skendžić. Čita pjesmu, a onda navečer sva trojica na poziv govore odnosno iz mobitela čitaju svoje pjesme i u DHK. Ako je samo i gerilla marketing, odlično!

Meni se pak moja pjesma ustani matošu ili selfie na štrosu napisana 2020. čini još aktualnijom: iako smo skinuli maske za Covid 19, ostalo nam je potresno okruženje i književnički/kulturni Zeitgeist. Matoš jednako ravnodušno gleda dok se s njime opaljuju selfiji… Jesu li morali doći Đakovčani i Subotičani da Zagrepčanima ozvuče taj metropolski prizor?

Umjesto pozivnice.

http://dhk.hr/tribina-dogadanja/hrvatska/tribina-dhk.-bozica-brkan

Prenosimo post sa fejsa Božice Brkan, 10. travnja 2023. :

Jezičac literature naziv je pjesničke tribine koju Udruga Ritam misli ustrajno organizira u varaždinskoj kavani Stara vaga. Gosti 4. travnja 2023. bili su književnica, novinarka i blogerica Božica Brkan i pjesnik, recitator i profesionalni policajac Zrinko Kapetanić. Vrlo zanimljiv dvosatni susret moderirali su pjesnici Ljubica Ribić i Milan Novak, a na gitari je muzicirala mlada Jelena Mežnarić.

Foto Miljenko Brezak

Prenosimo sa internetske stranice Gradske knjižnice Čazma:

Susret s autorom/icom: Božica Brkan

2U programu Susret s autorom/icom, knjižnica ugošćuje književnicu i novinarku Božicu Brkan, petak, 24. ožujka 2023. u 18,00 sati u Gradskoj knjižnici Čazma. Širok je stvaralački i spisateljski svijet Božice Brkan, koja je bila sjajna novinarka da bi se potom afirmirala kao istaknuta hrvatska književnica, višestruko nagrađivana, koja piše pjesme, pripovijetke i romane. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom, ali i kajkavskim – moslavačkom kekavicom.

Uz autoricu, u programu sudjeluju Đuro Vidmarović, književnik i Vinka Jelić-Balta, a predstavit će izbor iz novijih djela Božice Brkan, romani (Privremeno neuporabljivo o potresu; Generalov sin, Srbin a Hrvat…), zbirke pjesama na standardu i kajkavskom ( najnovija Breberika & Eklektika s Borisom Domagojem Biletićem), te zbirku Gastrolatrija (s Božicom Jelušić)  i projekt LAG-om Moslavina Dobar tek u MoslavinI!

Božica Brkan (Okešinec, 1955.), književnica i novinarka, urednica, kolumnistica i blogerica. Piše standardnim hrvatskim i kajkavskim – moslavačkom kekavicom. Nagrađivane su joj i poezija (od Poznanovca i Ratkovićevih večeri poezije 1974. do Nagrade Vesna Parun 2020.) i proza (od Mate Raosa i Stjepana Kranjčića 2011., Slavka Kolara 2012., Dubravka Horvatića 2014…) te objavljivane u časopisima, zbornicima, panoramama i antologijama te prevođene na engleski, njemački, španjolski, bugarski, esperanto i čakavski. Dobitnica je i nagrade Hrvatskoga novinarskog društva Marija Jurić Zagorka za najbolje uređen novinski prilog (Vrt Večernjega lista) za 2000. godinu.

Uz brojne visokonakladne kuharice, ljubiće i druge knjige, objavila je samostalne književne: zbirku kajkavskih pjesama Vetrenica ili obiteljska arheologija (1990.); izbor novinskih feljtona Enciklopedija špeceraja (1990.); roman Lift ili politička melodrama (1993.); zavičajnu čitanku Oblizeki – Moslavina za stolom (2006.); knjige pjesama Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme (2011.) i To Toni – Molitva za tihu sućut (2011.); zbirku kajkavskih pjesama pevcov korak / kajkavski osebušek za eu (2012.) (nagrađena Katarinom Patačić kao najbolja knjiga objavljena na kajkavskome 2012.); roman Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.) (u najužem izboru za V.B.Z.-ovu nagradu za rukopis romana); Kajkavsku čitanku Božice Brkan (2012.) (pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskoga jezika u svim srednjim školama); zbirku pjesama obrubljivanje veronika rupca ili muka 2013. (2014.) (rukopis nagrađen nagradom DHK i Pasionske baštine te u najužem izboru za Galovića); roman Ledína (2014.) (u najužem izboru za Galovića); zbirku kratkih priča Umrežena (2017.) i zbirku kratkih kajkavskih priča Život večni (2017.); zbirku pjesama Nemoj mi to govoriti (2019.) (u najužem izboru za Tina Ujevića); zbirku pjesama s Božicom Jelušić Gastrolatrija (2020.); roman Generalov sin, Srbin a Hrvat (2020.), roman Privremeno neuporabljivo (2022.) i kajkavsko-čakavsku zbirku pjesama s Borisom Domagojem Biletićem Breberika & Eklektika (2022.).

Prenosimo s weba Društva hrvatskih knjievnika tekst voditeljice tribine Lade Žigo Španić

U DHK održana polemička tribina o književnom mainstreamu

Polemička tribina „Bez cenzure“, održana  29. rujna u 18 sati u DHK, bila je posvećena književnom mainstreamu, odnosno književnom populizmu, a o temi su veoma znalački i živopisno govorili Borivoj Radaković, Milko Valent i Božica Brkan. U raspravu se aktivno uključila i publika, kao i na svim dosadašnjim polemičkim tribinama.
Valent je, među ostalim, ustvrdio da je žanrovska književnost pripomogla da mainstream dominira, no valja razlikovati, naglasio je, knjižarski i literarni (estetski) uspjeh. Govorio je i o svojim iskustvima rušenja davnih tabua („mainstreama“), zbog čega su ga izdavači dugo odbijali. Radaković je istaknuo i to kako je današnji mainstream  površno „dijeljenje“ književnost na teme (npr. na gay književnost, na postkolonijalnu, zatvorsku, ratnu književnost i slično), a da je prava književnost poniranje u jezik, sudbine, odnose među likovima, motivaciju…  No pravi rad na tekstu neobrazovana većina ne vidi, nego se vodi osim „sviđa mi se“ ili „ne“, što je za struku najmanje važno. Božica Brkan ustvrdila je da nam se kulturni i medijski prostor raspao, pa više i ne znamo što je mainsteam, a što ne. Navela je brojne primjere samopromocije pisaca, istaknula ukidanje kulturnih priloga u novinama te unificiranost društvenih mreža. Također je, kao autorica i na kajkavskom, govorila o borbi za očuvanjem naših triju jezika (odnosno, dijalekata), što je teška misija u vremenu estradizacije svega. Govorilo se i o drugim raznim aspektima mainstreama, tribina je bila iznimno plodna!

Snimka tribine Miljenko : https://youtu.be/HhqtC5EUV3Y

---

---

Božica Brkan je na svojem fejsu uz plakat poziva na predstavljanje napisala:

Planirate li tjedan, upišite pozivnicu na prvo predstavljanje mojega novog romana PRIVREMENO NEUPORABLJIVO u Kutini, u ponedjeljak, 27. lipnja u 18 sati. U klubu Arcus govorit ćemo Sanja Feltrin, Siniša Matasović, Đuro Vidmarović i ja, a dodatne poslastice su Vokalna skupina Rusalke Kutina i Đuli torta bez brašna ili torta 22.3.2020. Hvala Pučkome otvorenom uličištu. Nadamo se bez potresa, osim ako vas uspije p(r)otresti roman.

“Božica Brkan Razgovori o Moslavini LEA ČATAJ“, snimljen 9. svibnja 2022. na arheološkom nalazištu Sipčina u Okešincu, iz serijala je videozapisa Božice Brkan o zanimljivim Moslavčanima.