Na 36. tribini na temu inozemne Croatice u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici26. studenoga 2019. Božica Brkangovorila je o svom književnom i novinarskom radu. Voditeljica tribine dr. sc. Željka Lovrenčićdetaljnije se zanimala o studiju komparativne književnosti i polonistike, pisanju na standardnome hrvatskom jeziku te na kajkavskome, odnosno moslavačkoj kekavici. Bilo je također riječi o i njezinu uredničkome i autorskome radu povezanom s mrežnim magazinima, kulinarstvu, nagradama, prijevodima njezinih djela na strane jezike, novim knjigama, putovanjima, planovima i dr. Na prigodnoj izložbi bile su izložene i knjige Božice Brkan, neke koje autorica dosad i nije imala priliku uopće vidjeti!
Moslavina, kekavica
Autorica tribine dr. sc. Željka Lovrenčić detaljnije se zanimala o autoričinu zavičaju, Moslavini, koji je, Brkanovu često nadahnjuje u pisanju, te o kekavici, moslavačkom kajkavskom narječju, kojim piše uz standardni hrvatski jezik, a često i miješajući ih. Istakla je kako se ne smatra dijalektalnom književnicom.
Govorila je također o studijima komparativne književnosti i polonistike te kasnije novinarstva, zatim o tri desetljeća rada kao profesionalna novinarka, kolumnistica i urednica ponajprije u Vjesniku i Večernjem listu te njegovu prilogu Vrt za koji je nagrađena nagradom HND Marija Jurić Zagorkaza najbolje uređen novinski prilog u 2000. Zatim je govorila o temama koje su je osobito zanimale u novinarskom pisanju i uređivanju te profesuri na komunikologiji Hrvatskih studija, gdje je predavala stilistiku u medijskoj komunikaciji. B. Brkan je također govorila i o razlozima osnivanja te radu na internetskim magazinima www.ziviselo.com, www.oblizeki.com www.bozicabrkan.com rekavši: Kad mi je nedostajao medij, stvorila sam si ga!
Čuvarica baštine
Također je dobila zadatak protumačiti zašto je zovu čuvaricom baštine. Naglasivši kako je i u kuhinju dospjela preko knjižnice te svojih novinarskih sektora i kolumni, spomenula je niz visokonakladnih nacionalnih, baštinskih kuharica koje i nisu kuharice nego i zavičajna čitanka, već kultni Oblizeki – Moslavina za stolom, zatim istraživačke kolumne Enciklopedija špecerajate, sjecajem prilika, pri uređivanju Vrta, rad na prvoj zaštiti, brendiranje različitih proizvoda, sve do najnovijih zavičajnihzajamčeno tradicionalnih specijaliteta– vankušima i belim kobasama. Pišući na zavičajnom idiomu kajkavskoga, stigla je i do njegova rječnika u Kajkavskoj čitanci Božice Brkan i jako je veseli što njezine dijalektalne riječi, primjerice oblizeki, osebušek, jer su neprevedive, ne može više zaobići ni standard.
Književnost
Na pitanje koje bi svoje književneknjige istaknula, B. Brkan rekla je kako bi automatski prvo istaknula posljednju, ovaj put zbirku Nemoj mi to govoriti(Acumen, 2019.), posvećenu majci, kako svaku knjigu piše kao da joj je posljednja. Književnosti, svojoj mladalačkoj ljubavi, vratila se neplanirano, pa tako je unatrag desetljeća posvećenosti pisanju lijepe literature i nastala mala biblioteka vrlo različitih desetak knjiga, od zbirki pjesama, kratkih priča, romana, feljtona, eseja, izbora… i na standardu i na kajkavskom.
Vetrenicaili obiteljska arheologija, objavljenja 1990. uz očevu smrt, na porodiljskom, danas slovi antologijskom. Pevcov korak/ kajkavski osebušek za EU nastao je učas, a nagrađen je Katarinom Patačićna najbolju knjigu objavljenu na kajkavskom te godine. Roman Rez ili leica-roman u 36 slika nastao je u 31 dan za natječaj VBZ-a, a nastajao je godinama. Kajkavska čitanka Božice Brkan izborila je da postane pomoćnim sredstvom u nastavi hrvatskoga za sve srednje škole, koje bi, dakako, mogla zanimati.
Roman Ledinatakođer je nastajao godinama i tko zna bi li bio gotov da nije bilo poticajnih rokova Ministarstva kulture. Nešto je slično i najnovijim romanom u rukopisu. Pa zbirke priča ili pjesama, s Orubljivanjem Veronikina rupca ili Muke 2013. nagrađenoj nagradom Pasionske baštine, iako govori o šnajdericama u postsocijalističkim vremenima i novoj Kristovoj muci, u izdanju DHK… Nikome se ne žuri, pa smo zato i stjecajem prilika postali mali obiteljski izdavač bez kalkulacija, kak bog zapoveda. Kad napišem i kad procijenimo da je za objaviti, objavimo knjigu uz nezamjenjivu podršku stalne sjajne ekipe, dizajnera Jenia Vukelića i lektorice Maje Matković.
Uz to, dodala je Brkan, prvi put imam rukopisa takoreći i gotovih za objavu, nakupilo se: roman, igrokazi za djecu na kekavici za cjelovečernji program, ljubići, tematska zbirka s imenjakinjom Božicom Jelušić o hrani, o hižnim duhama.
Pisati poeziju ili prozu?
Na pitanje Je li ti lakše pisati poeziju ili prozu?nije se mogla odlučiti. Mnogo je istine u tome, rekla je, da se knjiga piša sama, da ideju nosiš godinama, od nekakve osnovne inspiracije, ali kako sve određuje zicfrajš, kako sadržaj nekako odredi i vrstu i jezik, kako jedno vozi drugome. Kao vrlo mlada djevojka, B. Brkan pisala je samo pjesme na standardu i tek je u zrelim godinama ozbiljno zagazila i u prozu – roman, kratke priče. I ne planirajući, nego iz potrebe, po narudžbi, piše i igrokaze za djecu. Često i na rok, u čemu joj pomaže npvinarsko iskustvo s deadlineom. Otkrila je i zanimljivu ideju kako planira knjigu o pisanju ljubića. Svojedobno je, naime pisala i ljubiće pod pseudonimom. Kako su je izvještaji o nestašicama doveli kolumnama o hrani, a one tome da postane scenaristicom Vegetina TV-serijala Male tajne velikih majstora kuhinje odnosno tekster te se s veseljem prisjeća Native Marketinga kad se to još nije tako ni zvalo.
Ponosi se, kako je rekla, i visokonakladnim kuharicama u kojima je sudjelovala kao dio ekipe Vegete i Ivanke Biluš, koje nikad nisu bile ni na jednoj listi bestselera, iako to nedvojbeno jesu, jer su, iako monografske knjige, otisnute u desetinama tisuća primjeraka na više jezika:hHrvatska za stolom, Slastice u Hrvata, Mala škola kuhanja, Mediteran za stolom, Vegetina kuharica, Hrvatska jela na suvremeni način itd. Dodaje tome svakako i serijal velikih monografijaprof. dr. sc. Nikole Miroševićao izvornim sortama vinove loze i vinima, Agrokorvino, kataloge za svjetska predstavlja Hrvatske te posebne priloge za novinske kioske kojima ne zna im broja.
Životna putovanja
I na kraju, od mnogih zemalja u koje je putovala, kao posebno zanimljive izdvojila je one u koje je išla službeno, bilo kao nagrađena srednjoškolka u Rusiju, studentica polonistike, polonistica i novinarka u Poljsku, bilo zbog sajmova hrane i vina od Kölna, Pariza do Barcelone, u švedski ledeni hotel na promociju novog hladnjaka Electroluxa, po Mediteranu zbog Vegetina TV serijala i knjige Mediteran za stolom s Ivankom Biluš.
Osobito su joj draga putovanja motivirana književnošću, bilo u Gradišće (Austrija i Mađarska) – upravo se pripremamo na predstavljanje knjige Mene su ljepote ostavile Josipa Gujaša-Đuretina, koju je pripremio Đuro Vidmarović, a koju je objavio njezin obiteljski Acumen.
Još je više oduševljaju projekti dr. sc. Željke Lovrenčić, zahvaljujući kojima je pjesme čitala u Australiji, gdje su hrvatski književnici predstavljali hrvatsku književnost tamošnjim Hrvatima u Sydneyu te na MacQuarie University, a i u Kolumbiju, u Bogotu, gdje su predstavljali knjigu prijevoda na španjolski 12 izabranih hrvatskih pjesnika.
Sve su to, govori Brkan, moja životna putovanja, prije posljednjega životnog putovanja, kad sam u ožujku sa sinom Ivanom Brezakom Brkanomi suprugom Miljenkom Brezakom obiteljski putovala u New York, na što nas je ponukao ponajprije moj roman Ledina, objavljen 2014., i jedan od likova Američka baba, prebaba Mara Brkan koja je emigrirala u SAD, izmišljena literarna kći Ket i slavnazavičajka u Metropolitanu Milka Trnina. E, sad, dodala je, to treba sve i opisati.
20191119 – 20191120 – 20191121 – 20191123 – 20191125 – 20191126 – 20191204
