Novu sezonu serijala tribina Bez cenzure Društva hrvatskih književnika urednica i voditeljica Lada Žigo Španić započela je u četvrtak, 5. rujna 2024. temom Portali i e-časopisi za književnost – spašavanje struke u medijima i kompetentnim i nadahnutim gostima. Govorili su književni kritičar Nenad Bartolčić u ime renomiranoga portala Moderna vremena, književnica, novinarka i blogerica Božica Brkan i književnica Sonja Smolec u ime e-časopisa Kvaka. Rasprava je bila veoma plodna i raznovrsna, a uključila se i znatiželjna publika, izdavačica (Beletra, Dvotočka…) i novinarka Sandra Pocrnić Mlakar i urednica u Republici Marina Katinić Pleić (podcast). Publika je, inače, osim iz Zagreba, pristigla i iz Ludbrega, Siska, Vrbovca…
S tribine (Foto Miljenko Brezak / Acumen)Pozivnica za tribinu
Nenad Bartolčić, Moderna vemena (Foto Miljenko Brezak / Acumen)Božica Brkan,kjiževnica, novinarka i blogerica (Foto Miljenko Brezak / Acumen)Lada Žigo Španić i Sonja Smolec, Kvaka (Foto Miljenko Brezak / Acumen)
B. Brkan usredotočila se na iskustvo blogerice i književnost na Internetu danas, posebice na društvenim mrežama, na zasad neostvaren pokušaj interaktivnog portala DHK-a s internim i eksternim informiranjem, pretakanjem klasičnih časopisa Republike i Mosta u e-oblik, e-časopis Stav za kritiku itd.
Večernji list u okviru svog Natječaja za kratku priču Ranko Marinković u Obzoru, u lagi Kultura, društvo, znanost u subotu, 31. kolovoca 2024. objavio je priču Periska naša tajna Božice Brkan s vrlo lijepim odjecima.
Propustila sam 35. Vrazovu ljubicu, ali je u zborniku 35. zbirka hrvatske ljubavne poezije 2023. Vrazova ljubica, Pučko otvoreno učilište Šamobor (urednica Vanda Bartulica) objavljena i moja pjesma kupujem vrijeme, koju sam tada čitala.
kupujem
vrijeme
kadgod mogu
gdjegod mogu i ne pitam se
jel bi jel ne bi i gda
ne znam kej bi na first
time
i na last time na akcijama i
na siječanjskim rasprodajama
i na kupone
i preko
prekupaca
ispod pulta
uglavnom
živim na zajam
srećom da
imam kartice i ljubavne
Duplerica s pjesmom B. Brkan
kupujem
vrijeme kuhajući što
voliš
obično
egzotična jela
pjesmom stih
po stih a između toga
na njuškalu i aplikacijama
dvorišnim
rasprodajama
grobno mjesto
u sisku
električne
peći domaća jaja
grunt s
vikendicom u svetom ivanu zelini hrnjanec
ljetne
haljine
jastuke za
kućne ljubimce
vrtne kućice
i kućice na ptice balkonske
vreće za
borovnice
zidane
roštilje sjemenje močvarnog hibiskusa
jedva
korišten čamac
dječje drvene
personilizirane šamrlice radost
bol
samoću melankoliju
dokolicu
šalice s ljubavnim
porukama
uvjerena da
sam tvojoj ljubavi bliže
Poslije Društva hrvatskih književnika te na dva predstavljanja projekta uz časopis Alternator u Sisku i Zagrebu, knjiga Božice Brkan Umjesto kave / Izbor blogova o netemama 2019.-2023., Mala knjižnica DHK, 2024., predstavljena je i na zagrebačkome 3. Festivalu žanrova Dvotočka 25. svibnja 2024. i to u okviru prvoga dana kao Pozdrav kanonske književnosti žanrovima.
Predstavljanje: Božica Brkan i Sandra Pocrnić Mlakar (Foto Miljenko Brezak)
U priču je uvela Sandra Pocrnić Mlakar, urednica Beletre, koja je objavila i knjigu Godišnja doba dušeBožice Jelušić, postova s Facebooka, te povezala tekstove s Interneta i knjige. Govorila je i Božica Brkan, usporedivši dvije knjige.
Pročitan je i nadahnuti tekst urednika izabranih uknjiženih blogova Umjesto kaveIvice Matičevića, svojevrsno blogojavljanje, kako ga je nazvao:
Božica Brkan sa svojom knjigom iz Male knjižnice DHK, koju je uredio Ivica Matičević (Foto Miljenko Brezak)
Strašna riječ urednika!
Zašto sam pristao urediti knjigu blogova svoje drage kolegice iz
Društva hrvatskih književnika? Zar samo zato što mi je Božica konačno predala
svoj rukopis za objavljivanje, pa je bio red da se TO onda i objavi, ili zato
što sam pomalo i sam odrastao u pameti – jer nisam, hvala Bogu, nemoćnik u
pameti – da je ispisivanje blogova postala posve normalna, tek jedna žanrovska
inačica negdašnjeg dnevničkog zapisa. Sada se ne škraba olovkom ili perom, nego
se tuče i drnda po tastaturi… kako svi, tako i ja.
Dakle, JA, svojedobno zadrti protivnik blogarenja i pikarenja po
bespućima povijesne zbiljnosti, napisao sam čak i uvodnik u „Vijencu“, kada sam
mu u 2000.-ima bio urednikom, u kojem se gnušam svakog oblika blogovskog
uzdisaja. (O tome tekst u mojoj knjizi „Gorenje naroda“.)
I sve se to promijenilo s vremenom. Božičini su me tekstovi, ti
njezini istrišci dnevne pameti, ali ponajprije fragmenti pamćenja, nagonili na
prihvaćanje činjenice da se sa svijetom oko nas mijenjamo i mi sami. Eto,
promijenio sam i ja svoj zablejani stav o blogovima: blogovi su cool! I treba
ih tiskati u knjigama, jer su tako produljeni u trajanju, barem stoje ko
obavijesni stupići na policama, pored računala, tvarniji nego što jesu kad su u
zakulisju informatičkog teatra. Otud onda i sklapanje niza tekstova o tzv.
„netemama“, tj. o onome što se većini ne čini da je važno, a zapravo je baš
važno da se zabilježi i možebitno zapamti. Eto, o tome Božica piše…i to što se
svima za to kakti fućka o čemu ona piše, meni se baš svidjelo, i način kako je
to oblikovano, da bude svima razumljivo, dohvatljivo. Hibrid književnog i
novinarskog, ligatura tehnike i doživljaja. Dobro, pače uzorno sastavljen
tekst. Lako je tako biti urednik! I za svaku knjigu 200 eura v žep, pa si vi
mislite cijenjena publiko…
Nego, Božica i njezin pustopašni blogač. Prepoznao sam u cijelom
tom njezinom žanrovskom naponu ono što je svojedobno jedan od najpametnijih
hrvatskih pisaca, Milutin Cihlar Nehajev prije 120 godina, skicirao ovako:
znate, taj vam je pisac i moderan i narodan. „Narodan“ zato što je iskren,
moralan i što se zalaže za temeljne aspekte duhovnosti, a „moderan“ jer u svoj
književni habitus uključuje aktualni ritam epohe. Božica, dakle, piše iskreno
na način koji zrcali vrijeme u kojem nastaje. I to mi se čini najvažnije u
cijelom ovom blogovskom trošenju vremena i živaca. Uostalom, i Nehajev bi
vjerojatno pisao blogove. A tek Matoš, on bi imao one male laptopiće s ekranom
od desetak inča i tuci po tipkama…
Posrijedi je, dakle, tekst koji nas ne troši nego obogaćuje
spoznajom da smo živi upravo onoliko koliko uspijevamo otrpiti zbilju.
Fraktalima zapisa protiv zapuštenih fraktala tzv. „netema“. Neka vas autoričino
samoimenovanje upravo tih „netema“ ne zavara, uostalom, ironija je moćni
mehanizam dolaska do istine. Ironija ili pila naopako. Dixit! I ostadoh pri
pameti.
Ako je i od urednika, dovoljno je. Ivica Matičević, urednik Male knjižnice DHK, vlastoispisno
Sandra Pocrnić Mlakar, kreatorica Dvotočke, i Božica Brkan (Foto Miljenko Brezak)Plakat 3. Festivala žanrovske književnosti i priručnika Dvotočka
Svi izvođači na sceni (Foto Miljenko Brezak)Biserka Goleš Glasnović i Branislav Glumac (Foto Poezija to go)
Poezija to go je projekt poticanja čitanja poezije. Pokrenula ga je književnica i pjesnikinja Sonja Zubović iz ljubavi prema hrvatskom jeziku, pod motom poezija je laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta. O tome više na blogu Božice Brkan Umjesto kave te u istoimenoj knjizi.
Sonja Zubović preg logom svoga uspjelog projekta (Foto Miljenko Brezak)
Projekt je zaživio digitalno na društvenim mrežama 2015. godine, otad
bilježi izuzetno lijepe rezultate kontinuirane vidljivosti i
popularnosti.
U okviru projekta organizirani su zapaženi programi Poezija u gradu 2019. i 2020. godine populariziranja poezije putem city light
plakata, snimljene su brojne interpretacije dramskih umjetnika
vrijednih poetskih tekstova suvremenih hrvatskih pjesnika te su
organizirane radioemisije Druženja s pjesnicima za internetski radio 808
itd.
Alojz Majetić (Foto Miljenko Brezak)Branislav Glumac (Foto Miljenko Brezak)
Poezija to go kontinuirano od 2015. g. organizira i tribine – druženja s pjesnicima. Tribine podržavaju prisutnost umjetnički vrijedne poezije u suvremenoj recepciji u živom susretu s publikom. Sve tribine se snimaju, trajno su na internetu dostupne su široj publici na Youtubu.
Božica Brkan čitala je pjesme: meč sa serenom williams, cveti kej se nikak ne zoveju, mater dolorosa jel suze majke bože, bukve i molitva.
S predstavljanja Breberike & Eklektike u DHK (Foto Miljenko Brezak)Božica Brkan i Boris Domagoj Biletić (Foto Miljenko Brezak)Urednica knjige Božica Pažur (Foto Miljenko Brezak)Milan Rakovac, jedan od recenzenata (Foto Miljenko Brezak)
Dan knjige / Noć knjige 2024. – Dan: Društvo hrvatskih književnika, podne 23. travnja 2024. Predstavili smo napokon i u Zagrebu zbirku pjesama Breberika & Eklektika, kojoj smo autori Boris Domagoj Biletić i ja. Kajkavsko spravišče objavilo ju je 2022. u svojoj biblioteci Kaj & Ča: Susreti kao devetu knjigu. Uredila ju je Božica Pažur, koja je napisala pogovor za kajkavski, kao što je Milan Rakovac napisao za čakavski dio. Naslovnicom knjige počastio nas je Frane Paro. Zahvaljujem prijatelju i kolegi Borisu na ideji za zajedničku knjigu, posebice tako lijepu, te osobito srdačno na krasnim i poticajnom riječima našim maestralnim predstavljačima. Nas dvoje pjesnika čitali smo pjesme, a mudro su zborili književnici Milan Rakovac i dr. sc. Božica Pažur te moderator, predsjednik Kajkavskoga spraviščka i voditelj Tribine izv. prof. dr. sc. Boris Beck. Pofotkali su nas Zdenka Kozić i Miljenko Brezak.
Naslovnicu potpisuje Frano Frane Paro
Film s predstavljanja snimio je Miljenko Brezak i može se pogledati na Youtubu
Kada je 2022. objavljen roman Privremeno neuporabljivo zacrtali smo predstavljanje i Donjoj Stubici. Čim se obnovi u potresu koji taj roman opisuje i tamošnje Pučko otvoreno učilište odnosno knjižnica. Procjenjujući kako smo to dovoljno dugo čekali, jer još nisu sigurno kada će se vratiti kui, koju ulicu dalje, tim s Manuelom Frinčić na čemu ugostio nas je u Noći knjige 23. travnja 2024. u Društvenom domu odnosno Domu kulture. Višnja Škudar zaista se maestralno pripremila i vodila večer s čitanjem odlomaka iz romana u kojem je sudjelovao i Ženski vokalni sastav KUD-a Stubica, u kojem inače i pjeva. Nije onda čudo što bi prema njezinu sudu i moj zagrebački roman valjalo snimiti kao film i to Tko pjeva, zlo ne misli, možda i s mnogim pjesmama iz njega.
S predstavljanja u Donjoj Stubici (Foto Miljenko Brezak)Ispred privremenog doma knjižnice s najavom Noći knjige Senka Susović i Božica Brkan (Foto Miljenko Brezak)Plakat za donjostubičku promociju
Nadam se da će i to Privremeno neuporabljivo priskrbiti čitatelja više i među zaista brojnim i raznovrsnom publikom i uopće i u stubičkom kraju uz koji me vezuju mnoge lijepe uspomene. Hrvatski tradicijski vrt i Vrt perunika, Stubički obliznjeki, Zagorski Chef, Babičini kolači, a posebice predstavljanje mog romana Ledina u nekadašnjem Majsecovu mlinu 2016. ili čitanje pjesama te kava.
Književnost Božica Brkan, Umjesto kave – Izabrani blogovi o netemama 2016.‒2023.
Poziv na čitanje ili blogiranje
Piše Ljerka Car Matutinović
Vijenac, str. 22.
Za Božicu Brkan, neosporno nadarenu spisateljicu, mogli bismo reći da nema
dlake na jeziku. Ona propituje svijet unoseći se bez zadrške u sudbine koje su
mogle biti anonimne, ali ih autoričino sarkastično pero izvlači iz tjeskobe u
težnji da bude svoja na svome. Otimajući se rezignaciji, autorica
razotkriva svekolika bespuća. Otvorenost polemike i ironijski odmak je must
koji se suprotstavlja dehumaniziranim koncepcijama. Obzori bivstvovanja
podvrgnuti ovovremenskim apsurdima nisu samo simbolika, već su stvarnost
osobnih tragika koje idu ususret katarzi. Upravo na taj način komuniciraju
dvije autoričine knjige: Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka 2013. (2014)
i Život večni (2017). Kulminacija stihovanja i narativnog kazivanja
spomenutih knjiga živi svoj nepatvoreni život u kajkavskom idiomu, zavičajnom
kejkavskom. Žestoke riječi donose autentičnu atmosferu koju je osmislila
autorica obuzeta svojom imaginativnom storijom: „Kreiram svoj kosmos samo za
potrebe vlastite književne stvarnosti. Stvarnosti u vlastitim riječima! Zašto? Jer
mi more biti.“
Tako je naša književnica, urednica, kolumnistica i novinarka Božica Brkan
postala i blogerica, jer joj more biti. Objavila je osebujnu
knjigu svojih razmišljanja, polemičkih crtica, književnih kronika pod
jedinstvenim naslovom Umjesto kave – Izabrani blogovi o netemama 2016.‒2023.
U Uvodu autorica naglašava Poziv na kavu, poziv na blog, nakon čega
slijedi osamdesetak dnevničkih zapisa od objavljenih više od 400 blogova:
„A što je uopće prva jutarnja kava? Nekima brzo buđenje, a nekima
polako uvođenje u stvarnost. Nekima doma, a nekima već u kafiću ili sad putem.
Neki je vole popiti sami, šljuk za brzo buđenje, a nekima je, kao što je meni,
i jutarnja i bilo koja kava metafora za razgovor. Ako mogu birati, ugodni, s
odabranim ljudima, jer ni kavu ne pijem sa svakim! Meraklijsko kafenisanje koje
zagrije, krijepi i tijelo i dušu.“
Naslovnica Vijenca broj 786.
Dakle, poziv na kavu poziv je na čitanje, na kulturu čitanja: „Što bi sad
čitala mala Božica?“ (Umjesto kave 24. ožujka 2016).
I tako se nižu datumi koje bismo mogli nazvati i književnim datumima, jer
pronose, promiču u vidu legitimnih književnih vrsta poput osvrta, kritika,
feljtona, prikaza i ogleda intelektualnu težnju za čitanjem, jer čitanja nikad
dosta. Knjigama se treba vraćati, jer one su stvaralački čin. Čitanjem se
stavlja u pokret svijet. Naša autorica to ovako razmatra:
„Ako postoje radionice pisanja, zašto ne bi postojale i radionice (ne samo
brzog!) čitanja? Gledajmo svijet oko sebe, a poslije će, kao u Tadijanovićeve
učiteljice, svatko pričati tko je što vidio. Učimo djecu gledati, različito!“
Blogerica Božica s iznimnim čitalačkim strpljenjem i ustrajnošću prati
zbivanja u svijetu kulture, artikulira živu neposrednost jezika, vrednuje
jezik, pa tako čitamo imaginativne cjeline (dnevničke), npr. u tekstu Petrica
Kerempuh govoriHochdeutsch – Umjesto kave 18. listopada 2016,
pratimo meditiranja u kojima sjećanje produžava život, a uspomene nude
stvaralačku svjetlost koja je i mudrost i ravnovjesje: Skok Joža – Umjesto
kave 24. svibnja 2017, Plemeniti Ivan Golub u životu večnom – Umjesto
kave 27. listopada 2018, Dižem svoj najdraži šešir u čast Nadi Kobali
– Umjesto kave 26. kolovoza 2019.
I mogla bih tako nizati i nizati, jer naša autorica ne posustaje. Njezina je
riječ živa, združuje se i spaja, ironična je i, ako treba, odrješita i kao što
sam napisala na početku ovog ogleda – nema dlake na jeziku: „Dok se
književnici, pisci, autori svako malo međusobno hvataju za gušu, polemiziraju,
svađaju zbog honorara, stipendija, poticaja, otkupa i nagrada i koje im
financijski i ugledom donose mnogo manje, tko bi to još od faca danas ostavio
autorska prava baš DHK-u? Ma i HDP-u?“
Živahna je ova neobična knjiga Umjesto kave (ni kronika ni
dnevnik!), ali dinamično prevrće probleme, i tu i tamo se smješka (ali bez
zločestoće!). Zapravo je i zabavna i duhovita u stilu take it easy. I
ne zna za dosadu.
I za kraj ističem pogovor: Umjesto algoritma – Imaju li blogovi smisla u
2024? Autor je Ivan Brezak Brkan. Na mladima svijet ostaje. P. S.
„A ako dosad niste čitali blog: umjesto bloga – pročitajte ovu knjigu.“ (I. B.
B.)
Početak teksta Božice Brkan u AlternatoruNaslovnica najnoviiega broja Alternatora, čije grafičko obikovanje ptpisuje Žarko Jovanovski
Najnoviji dvobroj Alternatora, 1-2/2023., u temi broja u potrazi je za odgovorom Treba li država ugasiti male udruge i nakladnike? S potpisom Siniše Matasovića. Uz redovite rubrike Poezija (Tijana Radulović, Roni Rengel, Zrinka Mikolić, Filip Katavić), Proza (Zvonimir Grozdić, Ilija Aščić, Predrag Topić), Kritika (Marina Mađarević, Željka Lovrenčić, Diana Burazer, Ivan Ožegović), Sisak i (d)okolica (Ivana Švragulja, Željko Maljevac), Okom u šaku (Igor Pernar), U fokusu, rat u Ukrajini donosi tekst Darie Lisenko Čujem da si u Nizozemskoj. Razgovor s povodom donosi kreativno mudrovanje Žarka Jovanovskoga AL, (artificial intelligence). Neki od autora čitali su svoje tekstove.
U pet godina Alternator u sedam svezaka te deset brojeva (Miljenko Brezak)Da se ne zaboravi: Josip Kleković iz Sisačke udruge za promicanje alternativne i urbane kulture kao izdavač te Siniša Matasović i Žarko Jovanovski, glavni urednici (Foto Miljenko Brezak)
Sa sedam pjesama Dječak i javor, Vermut, Oblutak, Aritmetika, sve passent, postaja XV. molitva majke bože i nikak se dočasitit i Božica Brkan predstavljena je s još 16 hrvatskih pjesnika: Krešimirom Bagićem, Borisom Domagojem Biletićem, Tomislavom Marijanom Bilosnićem, Ružicom Cindori, Lanom Derkač, Dunjom Detoni-Dujmić, Goranom Gatalicom, Ivanom Hercegom, Ervinom Jahićem, Danielom Načinovićem, Milom Pešordom, Ivanom Rogićem Nehajevom, Dianom Rosandić-Živković, Davorom Šalaomt, Stjepanom Šešeljem i Dragom Štambukom u jedinstvenom knjizi Sedamnaest hrvatskih pjesnika u Brazilu, 2023.
Naslovnica brazilske knjige
Zahvaljujući nakladničkoj kući Editora Zouk iz Porto Alegrea
i zaslugom Milana Puhana čak 390 stranica sa (uglavnom) po sedam
pjesama autori su, uz kratke životopise, predstavljeni osim na hrvatskom
na portugalskom i na španjolskom. Izdanje je uredila Tatiana Tanaka, a prijevod potpisuju Milan Puh, Tomislav Correia-Deur i Željka Lovrenčić. Financijski je prijevod podruprlo Ministarstvo kulture i medija koje uvelike pridonosi hrvatskoj prisutnosti u svijetu.
Na portugalskom
O tome je izdanju prevoditeljica na španjolski i izbornica Željka Lovrenčić objavila tekst u Vijencu, broj 783., 14. ožujka, koji prenosim u cijelosti.
Književnost
Promicanje hrvatske književnosti i kulture u svijetu
Sedamnaest hrvatskih pjesnika u Brazilu
Piše Željka Lovrenčić
U Brazilu se o našoj književnosti zna malo ili
ništa. Ipak, u zemlji s oko 80.000 stanovnika hrvatskih korijena u
nakladničkoj kući Editora Zouk iz Porto Alegrea zaslugom Milana Puha nedavno
je objavljen izbor pjesama sedamnaest suvremenih hrvatskih pjesnika na
hrvatskom, portugalskom i španjolskom jeziku
Na španjolskom
Promicanje hrvatske književnosti i kulture u svijetu
važan je i ne baš lak posao. Ali trudom pojedinaca i potporama Ministarstva
kulture i medija Republike Hrvatske postižu se sve bolji rezultati i djela
naših autora sve su više prevođena i sve prisutnija na raznim kontinentima.
U Brazilu se o našoj književnosti zna malo ili
ništa. Ipak, u zemlji s oko 80.000 stanovnika hrvatskih korijena koji su se
doseljavali u tri vala i gdje stasa već peti naraštaj naših zemljaka, Milan
Puh, znanstvenik rodom iz Pule, na sveučilište u São Paulu uspio je uvesti
kolegij Hrvatski jezik i kultura.
A da bi u toj
velikoj zemlji bila prisutna i hrvatska poezija, njegovom je zaslugom u
nakladničkoj kući Editora Zouk iz Porto Alegrea nedavno objavljena zanimljiva
knjiga naslovljena Literatura Contemporânea Croata: contato em três linguas
(Suvremena hrvatska književnost: dodir na tri jezika). Riječ je o izboru
pjesama sedamnaest suvremenih hrvatskih pjesnika na hrvatskom, portugalskom i
španjolskom jeziku. Prijevod potpisuju Milan Puh, Tomislav Correia-Deur i
Željka Lovrenčić, dok je urednica izdanja Tatiana Tanaka.
Na hrvatskom
U knjizi od 390 stranica sa (uglavnom) sedam pjesama
zastupljeni autori su: Krešimir Bagić, Boris Domagoj Biletić, Tomislav
Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ružica Cindori, Lana Derkač, Dunja
Detoni-Dujmić, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Daniel Načinović,
Mile Pešorda, Ivan Rogić Nehajev, Diana Rosandić- Živković, Davor Šalat,
Stjepan Šešelj i Drago Štambuk. Njihovi se kratki životopisi nalaze na
kraju knjige. Financijsku potporu za prijevod dalo je već spomenuto
Ministarstvo kulture i medija koje uvelike pridonosi hrvatskoj prisutnosti u
svijetu.
Jedna od duplerica
Ovo je prvi književni prijevod ovakve vrste dostupan
širokoj brazilskoj publici, koja, nažalost, slabo poznaje hrvatsku
književnost. Ili je uopće ne poznaje. Djela sedamnaest hrvatskih pjesnika
osim na portugalskom jeziku dostupna su i na španjolskom kako bi se knjiga
mogla čitati u gotovo čitavoj Latinskoj Americi te u drugim dijelovima
svijeta u kojima su ti jezici službeni ili u svakodnevnoj uporabi.
Iz sadržaja
Prevoditelji (koji su ujedno promotori) vrlo su
zadovoljni jer su uspjeli objaviti knjigu iz „male književnosti“ koja
obuhvaća istaknuta pjesnička imena suvremene hrvatske književnosti i
pokazati hrvatsko pjesničko bogatstvo. Nastojali smo da budu zastupljene
različite poetike i pripadnici raznih naraštaja od doajena Ivana Rogića
Nehajeva preko nagrađivanog Krešimira Bagića do mlađih autora poput Davora
Šalata, Lane Derkač ili Ivana Hercega. Također, trudili smo se obuhvatiti
što više dijelova naše zemlje – od Pule preko Rijeke do Zagreba i Opuzena.
Naravno, svaki je izbor subjektivan (ne radi se o antologiji nego o panorami) i
podliježe osobnim afnitetima, ali nedvojbeno je iznimno vrijedan doprinos
kulturnim vezama između dviju zemalja.
