Jagičini štrki kojih nema – Umjesto kave 3. srpnja 2021.

Kad mi tkogod od kolega kaže ma što će ti to, hoteći reći što se uopće miješam u kojekakve,  književnike primjerice, ponovno pomislim kako i ja mogu uvijek naučiti štogod i od amatera, koji imaju priliku rasti, nešto naučiti, čak i kad se njih već teško može usmjeriti, potaknuti na višu razinu. Jesam li zato na lipanjskom kajkavskom recitalu Stara lipa čitala Vetrenicu iz prve, istomene zbirke? O primitivnom stroju koji vjetri plemenito zrno od svake pljeve?

Jagica Novak čita svoju pjesmu Moji štrki / Foto Miljenko Brezak

Uz mnoga poznata lica uvijek i neka nova, među zrelima i neka mlada. Vršnjaci jedni, vršnjaci drugi. Među njima osobito sam se razveselila Jagici Novak iz Velike Ostrne kraj Dugog Sela. Moja seka! Naše babe bile su su sestre, ali smo se unatoč tome upoznale tek prije možda petnaestak godina i to preko njezina supruga, Želimira, kudovskoga glumca, recitatora i pjesnika, kad mi je zatrebao izvorni govornik za moje kekavske pjesme. Punica, Jagičina mama, bila mu je stručna savjetnica. I sam piše – recenzirala sam mu prvu knjigu – znam da su u koronsko vrijeme i zajedno objavili knjigu, ali eto na vrbovečkom sam recitalu prvi put čula da je i dosad tiha pratilja Jagica na najboljem putu da objavi samostalnu! Baš se veselim!

Naslovnica zajedničke pjesničke knjige mojih Novaka

Zato s veseljem objavljujem njezinu pjesmu iz zbornika Moji štrki, ne zbog filma i još jednoj od vijesti o romantičnoj ljubavi Malene i njezina Klepetana, ne zbog poticajnih rodinih gnijezda koja pomno paze po telegrafštangama duž ceste do Vrbovca i uopće dalje po mojoj Moslavini, pa Lonjskom polju… 

Štrk u gnijezdu na čigočkom krovu snimljen 28. lipnja 2018. / Foto Miljenko Brezak
Isti štrk zbližega / Foto Miljenko Brezak

Jagica Novak

Moji štrki

Na naše je štalice štrk gnezdo složil
puno je muke vu to uložil.
Granja je bilo za mali voz
visel je prek krova
skroz, naskroz.

Tri muža su ga hitali dole
zgledel je kak mali vozič na kole
A ja sem plakala
popraf sem jafkala
znala sem da moje štrkof nebu
i nigdar više nebudu došli
nebudu se vrnuli nazaj.

Ižu nijovu su rastepli
i gda su to drevo počeli rastepati
nesu se planke dale
čvrsto su se držale,
kagda i one plačeju i jafčeju.
Žal jim se je raziti
kej štrkov moje
nebu več nazaj

Manje poznate riječi:
hitali – bacali; iža – kuća; jafkala – jaukala; jim – njim,njima; nazaj – nazad; popraf – upravo, zapravo; skroz naskroz – s jedne strane na drugu; štrk – roda; visel – visio, visjeti; vozič – manja kola sa sijenom; žal – žao

20210628 – 20210702