Naravno da sam ja sjedila u hladovini zagledana u zeleno i plavo, kad su na hridi preko žbunja, nekad njegovanog autohtonog raslinja haludovske plaže nedaleko Ribarskoga sela, do kojega više ni Waze ne vodi, zalepršala široka krila. Tako kratko da idiotom koji sam držala u rukama da posnimim familijarno praćakanje u moru nisam dospjela uhvatiti najveći raspon. Pa nije valjda u našu malinskarsku uvalu s Belog sletio bjeloglavi sup? Divne li ptice, dovikujem i pokazujem svojima, dok ptičurina na nekoliko metara od nas kljunom čisti pazuha i stresala kapljice s crnoga perja. Daj mi ga snimi mobitelom, ti si bliže, dovikujem sinu. I tako imam fotku i izbliza. Rekla bih da je kormoran, kojega sam, ne jednoga, vidjela u Kopačkom ritu. Pa po njemu je nazvan i moj omiljeni baranjski restoran. Ali ovaj nije sletio na ostatke Panonskoga nego na pravo, Jadransko more i ne da se smetati kupačima, sunča se. Doživljavam kao da je to učinio samo zbog mene i pričam svom unučiću o ptici. Žalim samo što ne umijem kao za pernato jato koje smo upoznali iz knjiga i oko kuće pokazati kako se ta ptica glasa.
Šteta što nemam neki od svojih ptičjih priručnika, požalih se na skromnu, baš priručnu ljetnu malinskarsku svoju knjižnicu. Ali Ivan već sliku šalje Googlu i s Martom učas odgonetava da je to – morski vranac. Umalo sam se rasplakala od milja kako stroj, čak i ne umjetna inteligencija, odgovor daje čim imam pitanje i mobitel. Moram i ja povući tu aplikaciju. A čim smo došli doma, otvaram laptop i surfam toga morskog vranca,pa nalazim i velikog vranca i morovrana i – kormorana!
Bože! Wikipedia, Priroda Hrvatske Biom, Ribo-lov, Nacionalni park Kornati… Jedni ga optužuju da je štetočina, crni ribolovac – sjećate li se zbrajanja šteta u našim sad već i nepostojećim kontinentalnim ribnjacima!? – a drugi zbog monitoringa u zadarskom arhipelagu pozivaju vidioce te u nas zaštićene ptice da jave kad točno i gdje koju ugledaju. Javit ću onda i ja o kratkom susretu s nezaboravnom pticom. Google mi, da sam ga i pitala, ne bi znao reći odakle je zalutala, da li s istoka Hrvatske ili sa sjevera Europe, i seli li već na jug. Izgledala mi je mnogo teža od pretpostavljenih oko 2,5 kilograma, nekad i do tri i nisam uspjela vidjeti njezine navodne zelene oči i žutu mrlju oko očiju i kljuna, koja u vrijeme sezone parenja postaje bijela.
I više nego što ću doma, kad se vratim, naći u svojim kojekakvim enciklopecijama. Volim te, Google, ali, za svaki slučaj, još neću odbaciti svoju papirnatu knjižnicu.