Božica Brkan

U 10.  natječaju za kratku kajkavsku prozu za objavu u časopisu KAJ ocjenjivački je sud (prof. dr. sc. Joža Skok, dr. sc. Ivo Kalinski i dr. sc. Božica Pažur) izabrao je i priču Božice Brkan “One kej piše slova”

 

 

 

Mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, broj 2, veljača 2015./ Kritika, str. od 76. do  78.

 

Cjelovit tekst kritike Davora Šalata “Glas tranzicijskih gubitnika” objavljen u časopisu “Republika” u dijelovima je pročitan na predstavljanju knjige Božice Brkan “Obrubljivanje  Veronikina rupca ili Muka 2013.” na Tribini DHK u Društvu hrvatskih književnika 21. siječnja 2015. prenosimo u rubrici Recenzije.

Božica Brkan u tekstu Inoslava Beškera, JUTARNJI LIST, od. 4. ožujka 2015., jutarnji.kultura, str.26-27

/klik na tekst za povećanje/

VEČERNJI LIST / Obzor / Kratka priča, 28. veljače 2015.:

/klik na tekst za povećanje/

HRVATSKO SLOVO, petak, 27. veljače 2015.:

Odlukom Agencije za odgoj i obrazovanje od 20. veljače 2015. godine odobrena je uporaba pomoćnog nastavnog sredstva u srednjim školama: “Kajkavska čitanka Božice Brkan”, autorski zbornik književnih tekstova (s rječnikom s više od 6000 riječi), nakladnik Acumen d.o.o., autor Božica Brkan, nastavni predmet i program na koji se odnosi: Hrvatski jezik, vrsta škole i razred na koji se odnosi: srednje škole, svi raredi, uz obrazloženje: “...Tematsko-motivskom raznolikošću, te jezično-stilskom razinom tekstova u čitanci, posebice leksikom, pomoćno nastavno sredstvo primjereno je i prihvatljivo za uporabu u srednjim školama.”

U Klubu Zagoraca u središtu Zagrebu, u Palmotićevoj, u petak 20. veljače 2015. održan je koncert “Ususret 50. Krapini”. Uz pjevane evergrine dramska umjetnica Biserka Ipša čitala je kajkavske stihove Božice Brkan i Branke Jagić  s recitala koji se također tradicionalno također održava u Tjednu kajkavske kulture (odabir Radovan Novina). Izvedene su tri pjesme B. Brkan: da je koje če fota napravil, špilhoze na tufne i postaja XV: molitva matere kristušove.

 

postaja XV: molitva matere kristušove

 

majka boža mater kristušova

ti si ženska i znaš kak to je nam ženskam

če ti nemreš baš niš napraviti dej se ze svojem sinom božim

lepo pospominaj

morti te poslune

znam da ni moj mene neče poslunuti morti ni tebe tvoj

al pogleč kak idemo kam idemo kam bumo za jeno zišli

kej jezuš kristuš se mučimo

kalvarija je to krvava

da more kak sneti to raspetje z nas

poprosi ga

 

20130123 – 201320128

(Pjesma je iz zbirke “Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013.” (Mala knjižnica DHK-a, 2014.)

Od glazbenih su pjesme Zagorske steze (i Bedekovčan – I. Bedekovčan), Da sem ti lasima zvezala roke (R. Bosner – D. Britvić), Pri “Veseloj Zagorki” (M. Tomašević – K Tomašević), Još vanjkuši nate dišiju (A. Dedić – A Koprek), Stiha povedaj mi mati (Đ. Jusić – N. Zuban), Tancaj, tancaj (V. Čaklec – V. Glovacki), Dugo me ni bilo (A. Dedić – D. Britvić), Suza za zagorske brege (Z. Špišić – A. Bešenić), Popevka za ljubav, a suza za kraj (V. Čaklec – V. Čaklec i M. Doležal), Šala bila, šala bu (I. Stamać, D. Bahun) i Popevke sem slagal (V. Paljetak – D. Domjanić) izvodili Danijela Pintarić i Višnja Korbar te klarinetist Branko Ovčarić uz pratnju glazbenog sastava Darko Berović (klavir), Tomislav Presečki (gitara), Pere Ištvanić (bas) i Karlo Kukovačec (bubnjevi). Vodio je Željko Slunjski. Vrlo ugodna večer.

 

Prenosimo: Gloria, broj 1049 od 12. veljače 2015., str.78-81

/klik na tekst za povećanje/

U časopisu za međunarodne književne veze Društva hrvatskih književnika/ Croatia Journal od International Literary relations “Most”, “The Bridge” (glavni urednik Davor Šalat i urednik Strahimir Primorac), u broju 3-4/2014., str. 145. -147. u prijevodu Ane Janković Čikos objavljeni su na engleskome jeziku prijevodi književnih radova Božice Brkan s biografijom – kratka priča Ljubavna arka (Love Ark) te odabrane pjesme: Dječak i javor (A Boy and a Maple Tree), Mrtvo drvo (Dead Tree), Oblutak (Pebble), Mogla bih otići (I could leave), Izgubljena (Lost), Posveta (Inscription).

Love Ark

That you left me, it is certain as of last night. Without a shadow of a doubt.

I too have finally seen you with her. After everyone else has. I’m still alive this morning and I guess I survived then too. I’m surprised at myself. If only you’d told me. I wouldn’t have come. I thought that you were mad with me. That I again said something too much. Oh, yes, I too have virtues, but apparently she has more than I. With fewer words. With less effort. What was I supposed to do then? I just switched off all telephones.

I wish I could cry. I couldn’t even fall asleep. I drank the first thing that came to hand. Almost an entire bottle. It was liqueurishly pastel, herby and sweet, with a final bitter finish. It lulled me to sleep. I was swaying in the dream like at the sea. Like at some vast waters. I was sailing on a sailboat as on our last week’s two-week blissful cruise. In the pose from the Titanic, but aboard Noah’s Ark. I know it was an ark because I saw Noah. Methuselah with a beard that has never been shorn as in our religious education catechism booklet. He asked me where you were, and I didn’t know what to say to him. You weren’t there. I cried in the dream and he consoled me.

I have no idea how he ever received me aboard his dreamlike vessel immersed in misty clouds and waters, in the rainy horizon, because there were mates everywhere: a mare and a stallion, a cow and a bull, a cat and a tomcat, a dog and a bitch, a hen and a rooster, a duck and a drake, a sow and a boar. And a couple of wild boars, and a stag and a doe, and a couple of deer. A male and a female stork. Pheasants, lions, tigers, elephants, bears both brown and polar… There were a few hermaphrodites too. Some of the animals were pregnant. There were both herbivores and carnivores, but there was no grappling whatsoever. There was neither any neck wringing nor any devouring. Out of fear of one another, out of fear of God’s will or out of fear of big waters, they all waited in the boarding queue patiently, marshalling themselves in pairs economically and harmoniously starting at the bow and observing the draught under the persistent rain.

Only I had no mate. Only I could not think of a way to transmit my seed, my genes and my love from this torrent.

Translated by Ana Janković Čikos

 

U “Zborniku savremenih ljubavnih priča” objavljena je na str. 312.-313. “Ljubavna arka”, a u “Zborniku savremene ljubavne poezije” na str. 276. objavljena je pjesma Božice Brkan “Blizu nebu”. Urednici su oba zbornika Marina Đenadić i Stevan Krstec Starčinski, a izdavači su Kreativna radionica Balkan i IP Jovan, Beograd 2014.

Knjige, zasad predstavljene samo u Srbiji, izašle su u biblioteci Antologija, u prvoj je knjizi na 428. stranica 136 autora, a u drugoj na 404. stranica 229 pjesnika, uglavnom iz svih država nastalih na području nekadašnje Jugoslavije. Radovi su objavljeni na jezicima i pismima kojima se autori izvorno služe. Priče i pjesme prikupljene su na posebnom natječaju kreativne radionice Balkan.

blizu nebu 

nosi me na krkačima
podigni me na ramena
kako me je malenu nosio tata
zaboravimo oboje da sam
otežala
od godina i boli

nemoguće je znam znam
pali bismo oboje
i bez toga bismo bili smiješni

ali pusti me da
želim da kad tad
opet budem blizu
nebu
u svakom slučaju
držeći te oko vrata

20111007 – 20111215 – 20111219

Ljubavna arka

Da si me ostavio, od sinoć je izvjesno. Posve.

I ja sam te napokon vidjela s njom. Poslije svih. Još sam i jutros živa i valjda sam onda preživjela. Čudim se samoj sebi. Da si mi barem rekao. Ne bih dolazila. Mislila sam da se nešto ljutiš na mene. Da sam opet negdje nešto rekla to much. O, da, i ja imam vrlina, ali ona navodno svega toga ima više od mene. Uz manje riječi. Uz manje napora. Što sam onda mogla? Samo sam isključila sve telefone.

Da sam barem mogla plakati. Ni zaspati nisam mogla. Popila sam prvo što mi je došlo od ruku. Gotovo punu bocu. Bilo je likerski pastelno, travnato i slatko, s konačnim gorkim završetkom. Uspavalo me. U snu sam se ljuljala kao na moru. Kao na nekoj velikoj vodi. Plovila sam na jedrenjaku kao na našem prošloljetnom dvotjednom sretnom krstarenju. U pozi iz Titanika, ali na Noinoj lađi. Znam da je bila arka, jer sam vidjela Nou. Metuzalem s nikad striženom bradom kao u našem vjeronaučnom malom katekizmu. Pitao me je gdje si ti, a ja nisam znala što bih mu rekla. Nije te bilo. U snu sam plakala i on me je tješio.

Ne znam kako me je uopće primio na svoj snoviti brod uronjen u magličaste oblake i vodu, u kišni horizont, jer su posvuda svi bili u parovima: kobila i pastuh, krava i bik, mačak i mačka, pas i kuja, kokoš i pijevac, patka i patak, krmača i prasac. I par divljih svinja, pa jelen i košuta, srnjak i srna. Roda i kvakan. Fazani, lavovi, tigrovi, slonovi, medvjedi i mrki i bijeli… I nekoliko dvospolaca je bilo. Neke su životinje bile skotne. Bilo je i biljojeda i mesoždera, ali nitko se ni s kim nije pograbio. Nitko nikome nije skočio za vrat niti je tko koga htio proždrijeti. Iz straha jedni pred drugima, iz straha pred Božjom voljom ili iz straha od velike vode svi su strpljivo čekali u redu za ukrcaj i ekonomično se i skladno raspoređivali par do para počevši s pramcem i motreći na gaz pod upornim daždem.

Samo ja nisam imala svoga para. Samo se ja nisam mogla domisliti na koji način da iz ovoga povodnja prenesem svoje sjeme, svoj gen i svoju ljubav.

20140326 – 20140408 – 20140409