Prenosimo:

Božica Brkan, obrubljivanje veronikina rupca ili muka 2013., DHK, Zagreb, 2014.

Pao je jedan društveni sustav, došao drugi. Što je to značilo za nekoga tko je upravo bio u naponu svoje životne dobi? Polazeći od te stvarnosti Božica Brkan raspreda priču o nama samima, našem međusobnom odnosu i odnosu prema Bogu. Nimalo sentimentalno, već brutalno iskreno, ali opet nježno prema pogođenima.

U središtu ovoga pjesničkog događanja, nazovimo to tako, nalazi se krojačica koja je desetljećima radila i onda se našla na ulici. Tzv. pretvorba pojela je tvornicu gdje je radila s drugima. Novopečeni vlasnik pojasnio im je bez imalo srama da im on ništa nije kriv, kupio je samo zgradu a ne i tvornicu. Preostalo im je samo prosvjedovati. Ona, bezimena bivša djelatnica, dolazi u crkvu, spomenik nulte kategorije, i nastoji uzeti mjeru za Kristov grob. Turisti dotle razgledavaju i slikaju. Slijedi monolog u čijem je središtu nesmiljena borba za kruh naš svagdanji. Zbog toga je naša junakinja kadšto i ironična, kao da zavidi Bogu kojemu je ljepše tu u crkvi nego njoj u životu. Na to se kasnije nadovezuju i drugi likovi koji također imaju svoju muku i traže mjesta pod suncem. Jedan je od njih i sin, prigodni haker i rušitelj tuđih stranica, a ona nikako shvatiti što je uradio i zbog čega je došla policija tražiti ga. Nekada, u onom sustavu, svega toga nije bilo. U što se to pretvaraju ova vremena? A opet, nije li nam tek sada svanula sloboda? Jedino nam Bog može pomoći snaći se u svemu tome.

Božica Brkan zanimljivo je isplela ovaj put križa u XVIII. postaja. Nije pošla od uobičajenog vjerskog osjećaja, već od osjećaja društvene pravde. Nastojala je književnošću prodrijeti u srce današnjih događanja i poput Veronike pružiti barem za čas rubac pogođenima. Uspjela je u svojoj namjeri i pomoću svoje junakinje potakla je pitanje zar je baš tako sve to moralo biti?

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 24. kolovoza 2016.; glasbrotnja.net, 26. kolovoza 2016.