Na jubilarnim, 25. Đakovačkim susretima hrvatskih književnih kritičara KAD Nagradu Julije Benešić dobila j književna kritičarka, prevoditeljica i znanstvenica Željka Lovrenčić za knjigu kritika Samo kritično, molim a Povelju uspješnosti kazališna kritičarka Anđela Vidović za niz kritika objavljenih u elektronskim i tiskanim medijima. Tako je odlučilo povjerenstvo u sastavu Vlasta Markasović, Franjo Džakula i Goran Rem.
Nagrade su im uručene prvoga dana Susreta, 23. lipnja 2022., u četvrtak navečer, uz obrazloženje predsjednika Povjerenstva dr. sc. Gorana Rema, koji je obrazložio, koji je, uz drugo, rekao o knjizi Željke Lovrenčić:
Knjiga koju Susreti ove godine
nagrađuju, najdiscipliniranije je iz žanra prikazivačke kritike. Interesi ove
knjige se ne kreću Centrom hrvatske književnosti, uz dvije-tri iznimke, uz
knjige dvoje-troje autora, dakle je riječ o knjizi interesa za rubove, za
afirmaciju onoga što je i samo afirmacija rubova. Stoga, više je nego
dragocjeno uočiti dvosmjerne i višesmjerne silnice koje se nalaze u dolasku
knjiga južnoameričkih i drugojezičnih konteksta hrvatskih autora (Crna Gora,
Australija, Mađarska, Srbija itd), bez obzira u kojoj je mjeri i kojoj
udaljenosti njihov prototekstni materijal već prebivao u hrvatskim korijenima
ili se pak po prvi puta nalazi u takvoj ekspoziciji, ali sa svojevrsnom jekom
hrvatskih kulturnih koordinata ili interesa. U tom je kontekstu zanimljiva i
prijevodna književnost, piše u predgovoru Dunja Detoni Dujmić, Machiedov izbor
Jimenezove lirike te Marunini prijevodi djela bolivijskog književnika japanskog
porijekla Pedra Shimosea Kawamure…
Knjiga je to koja se kreće i interesnim imenovanjem te zaokupljanjem
tekstnih učinaka Tomislava Marijana Bilosnića, Borisa Domagoja Biletića, Josipa
Cvenića, Božice Brkan, Diane Burazer, Diane Rosandić Živković, Ljerke Car
Matutinović, Mladena Machieda, a i drugih suvremenih autora u njihovim
ozbiljnim knjigovnim nastojanjima. Knjiga je otvorena predgovorom
tinujevićevske nagrađenice za liriku te promišljateljice „bolje polovice
književnosti“ Dunje Detoni Dujmić, koja tim pozorom odrađuje i
cehovsko-kolegijalni uzvrat za razvidni prikaz Željke Lovrenčić o Dujmićkinoj
close readingovskoj, na našim Susretima laureatskoj, knjizi Mala noćna čitanja,
hrvatski roman 2011.-2015..
Poseban pozor Povjerenstvo je posvetilo Lovrenčićkinu izboru prikazati knjigu
Josipa Gujaša Đuretina: Mene su ljepote ostavile, gdje je ukazati na maran
učinak prireditelja Đuretinovih pjesama Đure Vidmarovića, ali i na kanonsku
neupućenost kojom hrvatska književnost toga autora, Gujaša – Đuretina, nije
pribrano „ugrabila“ da joj bude nekom vrstom “razlogovskog“ posebnog užića,
dapače vrha u tom strateškom polju lirskih istraživanja.
Željka je Lovrenčić poslala hrvatskoj kulturno-književnoj javnosti zbirku
kritika koje su pozitivistički uvijek pozorne, razviđaju temeljne podatke o
autorima odnosno njihovim opusima, a iščitavanju se upućuju u temeljnim
tematskim fokusacijama. Dio tih kritika zaokuplja se poezijom, dio stručnim ili
znanstvenim pristupima književnosti (Tin Lemac o Pupačiću, Sanja Knežević o
Bilosniću), a osjetljivost i kompetentna bavljenja u području
inokomunikacijskih polja, kada je više jezika i kulturno-književnih konteksta u
međusobnom prijenosu svakako je njen velik i kritički zapažen rad.
Đakovački Susreti hrvatskih književnih kritičara knjigom Željke Lovrenčić
dobivaju artikuliran i žanrovski uzorit svezak kritika koje su rad jasnih i
relevantnih signala o mjestima na kojima nesumnjivo može prebivati posvećen
kritičarski učinak.