Antun Gustav Matoš – jučer mu je bio i rođendan i imendan. Malo ih se i sjetilo.
Međunarodni 6. Matoševi dani krenuli su 8. lipnja 2022. u književnikovu rodnom Tovarniku, nastavljeni su u Beogradu i Plavni te jučer završeni u Zagrebu. Izaslanstvo Društva hrvatskih književnika velikom je kolegi položilo cvijeće na mirogojskom počivalištu. „Počivaj spokojno, a djela ti neka budu nespokojna i žive i dalje“, rekao je predsjednik Zlatko Krilić. A potom je nastavljena dobra tradicija predstavljanja svježe objavljenih dobrih knjiga: priređivač Mirko Ćurić i urednik Tomislav Žigmanov govorili su o izuzetno zanimljivom izboru Matoševih tekstova „Josipu Jurju I., kralju naših svih ideala“ (izdavači DHK Ogranak slavonsko-baranjski iz Osijeka i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice, 2022.).
Posve nesvakidašnja knjiga koja komunicira s epohom,
ocjenjuje Tomislav Žigmanov. I u današnje vrijeme vrlo moderna, jer analizira Matošev
odnos prema biskupu Josipu Jurju Strossmayeru. Iako starčevićanac i vrlo
kritičan i svoj, AGM bez servilnosti, stilistički teško usporedivo i s čime, literarno
se divi Strossmayeru, uznoseći najvećega kulturnog mecenu u našoj povijesti –
prisjećam se koliko je na različite načine podržavao primjerice Mariju Jurić
Zagorku, kao novinarku i književnicu – a koji mu, unatoč molbama i teškome
životu, nikad nije pomogao.
Zahvaljujem ustrajnoj kolegici ne samo zato što citira moju pjesmu – u knjizi je, usput, i njezina pjesma – nego što podsjeća na neveliku a zaista vrijednu knjigu naglašavajući kovidsku brojnost antologija te kako u tom antologijskom bujanju nema ni jedne knjige (barem dosad!) koja bi bila posvećena jednom jedinom pjesniku ili pjesnikinji. Osim Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu!
Doista, ovo mahnito pandemijsko vrijeme postalo je nekako i vrijeme antologija. Objavljene su antologije o kruhu, o ljubavi, o domoljublju, o molitvi, o najdražoj pjesmi. Ali u tom antologijskom bujanju nema ni jedne knjige (barem dosad!) koja bi bila posvećena jednom jedinom pjesniku ili pjesnikinji. A u hrvatskoj književnosti imamo vrsnih poeta i poetesa. Spomenut ću samo klasike: Miroslava Krležu, Tina Ujevića, Vesnu Parun, Dobrišu Cesarića, Dragutina Tadijanovića. I odjednom usred divljanja pandemije nikne knjiga Moderato dolcissimo, „pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu“. To je ipak iznimno rjedak kulturni događaj. Pa neka je to Matoš, pa neka je to (i) u povodu ovogodišnjih IV. Dana Antuna Gustava Matoša!
Priređivač, književnik Mirko Ćurić, u predgovoru je naglasio značenje književnih manifestacija posvećenih Antunu Gustavu Matošu, a posebno je naglasio da su pjesničke posvete AGM-u, pjesme njemu posvećene, „visoke estetske vrijednosti, bogate matoševskim nadahnućem i matoševskim intonacijama“. Na poziv DHK-a odgovorio je 21 pjesnik (i pjesnikinja), poslavši svoje pjesme. Jedinstvena dinamika duhovnosti te osobnosti koje su se željele očitovati u suglasju s neizmjernim obzorima matoševske imaginacije. Treba zabilježiti taj poetski odaziv, to promišljanje matoševske slobode. Onda nikne pjesma povećavajući svoje biće: „bok moj poeta doctus servus moj poeta ludens / nije vrijeme ni od putovanja ni od poezije / (…) više je postova na fejsu, twiteru / nego stilskih figura i tropa nego napisanih nego pročitanih knjiga / pjesama / (…) imao sam srce djetinjasto srce / srce koje boli boli tako jako“ (Božica Brkan, Ustani Matošu ili selfie na Štrosu).
Matošev poetski svijet nije bio zaobljen, niti je on, pjesnik, bio „oblo biće“. On je htio preinačiti svijet tražeći sveobuhvatnom imaginacijom izvor i smisao. Bio je spontan i izvrgnut riziku. On je znao da bi i sunce moglo „šuštati“. Moderato dolcissimo maštovit je naslov nesvakodnevne pjesničke antologije. Odabran je prema novoj pjesmi uglednoga hrvatskog pjesnika, Borbena Vladovića. Matoš, slobodan u mislima, osjećao je muzikalnost stiha kao glazbenik i pjesnik. Superlativ dolcissimo u paradoksalnom je kontrapunktu s Matoševim viđenjem svijeta. Zato ova pjesma pogađa cilj: „Istrošio si glasnice / vičući s tornja / kako glazba i uže s jednim krajem / ne idu zajedno ni uz moderato dolcissimo“. Pjesnikova osamljenička poetska i ljudska komunikacija, osebujna filozofija stvarne ljudske tjeskobe, osmislila je imaginativnu poetiku tjeskobe. Možda se Matoševe poetske egzaltacije čine pretjeranima, no matoševske sfumature, te poetske nijanse, antiravnodušne su i zahtijevaju usrdna čitatelja. On će iznimnom poetskom intuicijom osjetiti „šuštanje sunca“: „List je bljesnuo. Od sunca. / Zelena je boja bila zagubljena, / a šapat šušnu, lišća osušena, / opšiven širokim pljuštanjem kiša. / Ništa. Kaplje kliznuše, / blještavim tragom duge. / Ili, barem, osjećaš se / kao da nijesi sam.“ (Goran Rem, Harmonije Matošu i Tinu). Opčinjene Matoševom poezijom bez distance, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu Moderato dolcissimo objavljene su u pandemijskom zlovremenu koje nemilice troši oduzimajući sladost spokojstva. I konačno: Kako ostati pjesnik usprkos tjeskobama svih vrsta?
Sa svog fejsa prepisujem: AGM – 13. lipnja Matošev je rođendan. (Još jedan od mojih blizanaca!) I Imendan. Protokolarno smo A.G.M.-u položili cvijeće na grob na Mirogoju u ime Društva hrvatskih književnika kolega Đuro Vidmarović i ja prenoseći mu pozdrave iz rodnoga Tovarnika, gdje smo mu pred školom koja nosi njegovo ime vijenac položili u četvrtak 10. lipnja, na početku 5. Dana Antuna Gustava Matoša predstavnici DHK – Ogranak slavonsko-baranjski i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata te Ministarstva kulture i medija RH i Općine Tovarnik. O tome – Aktualni AGM! Ali, ne bih ja bila ja da mu mimo protokola nisam i na Štros odnijela ružu i uobičajeno se selfala. Nisam bila dovoljno hrabra da mu odozgo, s pogledom na grad, pročitam svoj prilog iz zbornika Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu…ustani matošu ili selfie na štrosu, svoju Moru, kako kolega Mirko Ćurić nazva tu moju pjesmu stvarnosnicu iz 2020.
Ovogodišnji, četverodnevni 5. Dani Antuna Gustava Matoša (Tovarnik – Vinkovci – Zagreb – Plavna – Beograd) zbog pandemijskih uvjeta i zemljopisno su bili nešto zgusnutiji, ali ne manje sadržajni. U Godini čitanja čitao se AGM i u hrvatskom i u vojvođanskom, srbijanskom dijelu Dana. Beogradski Matoševi dani u Zakladi Antun Gustav Matoš, slušale su se Notturno i Serenada, Utjeha kose i Djevojčici mjesto igračke, Jednoj i jedinoj i Živa smrt; o Matoševu životu s posebnim osvrtom na beogradsko razdoblje, govorio je Nebojša Prokić. Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i član DHK, govorio je o značaju Matoša za Hrvate u Republici Srbiji i zašto je baš Matoš u nazivu Zaklade u Beogradu, a razlog je, među ostalim, i Matoševo bunjevačko podrijetlo kojim se ponosio. Mladi pjesnik Darko Baštovanović predstavio je knjigu Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu (DHK Osijek / Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica 2020.), u kojoj su zastupljena i dva hrvatska pjesnika iz Srbije, uz govornika i Tomislav Žigmanov, a program je prenošen izravno i može se pogledati na Facebooku Hrvatske riječi.
Zbornik Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu(DHK Osijek / Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica 2020.). uz čitanje više pjesama različitih pjesnika predstavili su urednici Mirko Ćurić iz Đakova i Katarina Čeliković iz Subotice te Božica Brkan, Vlasta Markasović i Goran Rem kao dio od 21 uvrštenih pjesnika (još: Borben Vladović, Božidar Bagola Brezinšćak, Lidija Bajuk, Danica Bartulović, Darko Baštovanović, Silvija Benaković Peratova, Tomislav Marijan Bilosnić, Ljerka Car Matutinović, Franjo Džakula, Milan Frčko, Frančeska Liebmann, Fabijan Lovrić, Tin Kolumbić, Marinko Plazibat, Zrinko Šimunić, Tomislav Šovagović, Ante Tičić i Tomislav Žigmanov).
Tomislav Zagoda, nagrađivani književnik za djecu, akademski slikar i znanstvenik, sam je predstavio na kraju svoju neobičnu, sjajnu slikovnicu Gustl, ilustrirana biografija Antuna Gustava Matoša (Opus Gradna, Zagreb 2021.), u kojoj, kao stripu, slikom i riječju opisuje Matošev život i najmlađima, ali i svima ostalima koji uživaju u takvu, vrlo stručnom i instruktivnom, a opet zanimljivom i duhovitom prikazu Matoševa života.
Neusporediv je sveobuhvatan, na više od 400 stranica, bijeli Matoš, knjiga Pjesme i epigrami, Matoševo pjesništvo (Matica hrvatska, Zagreb 2021., urednik Luka Šeput, izvršni urednik Luka Vukušić; Rječnik i tumač, Kazalo imena i pojmova, Kazalo pjesama i epigrama Danijel Hrgić) ) akademkinje i recentne nagrađenice Vladimirom Nazorom Dubravke Oraić Tolić, koja autorstvo, kako i naslov kazuje, dijeli sa samim pjesnikom: prvi dio knjige pripada Matošu, a drugi dio na 150 stranica Oraić Tolić je ambiciozna studija, koja bi, prema Ružici Pšihistal, opsegom i širinom zahvata u značenjske, stilske, žanrovske, kontekstualno-kulturne slojeve Matoševa pjesništva bila dostatna i za samostalnu znanstvenu monografiju.
Dr. sc. Vlasta Markasović – i sama autorica zanimljive knjige Sonetist Antun Gustan Matoš (DHK / ZZKH, Osijek / Subotica 2019.) – i dr. sc. Goran Rem s po mnogima s najupućenijom matošologinjom izuzetno zanimljiv razgovor vodili su posredstvom Zooma. O tome kako je na jasan i zanimljiv način uspjela predočiti sve vrijednosti i aktualnosti Matoševa pjesničkog opusa, kojiopisuje najvrjednijim dostignućima u hrvatskome pjesničkome panteonu uopće. Klasik hrvatske moderne književnosti ostavio ga je u manje od desetljeća, a knjiga ga donosi kroz četiri cjeline. Prva sadržava 39 pjesama iz zbirke koju je 1911., četiri godine prije smrti, predao za tisak Društvu hrvatskih književnika, a objavljena je 1923., devet godina nakon smrti u izdanju Narodne knjižnice kao peti svezak edicije Naši pjesnici. U drugoj cjelini Matoševe su pjesme objavljene izvan zbirke za njegova života od 1900. do 1914., u trećoj su cjelini pjesme objavljene poslije njegove smrti, a u četvrtoj epigrami. Svaku pjesmu prati bibliografska bilješka o vremenu i mjestu objavljivanja, manje poznate ili nejasne riječi, imena i pojmovi. Uz drugo, slijede i prilozi o važnijim izdanjima Matoševih pjesama.
U razgovoru su se dotakli ideje cjelovitosti i cjelokupnosti kao ključne odrednice knjige, koja korespondira s važnim konceptualnim ishodištem Matoševe ideje umjetnosti, na koje je upozorila Dubravka Oraić Tolić kada je prije nekoliko godina (2017) predstavljala prvo samostalno izdanje More u DHK kazavši kako je ona za Matoša „Gesamtkunstwerk – sveukupna umjetnina u kojoj se sabiru sve estetske, poetičke, političke i ideološke odrednice njegova života i djela“. Ideju apsolutnoga ili sveukupnoga umjetničkoga djela više je od intermedijalnog povezivanja različitih umjetnosti. Ona je žarišna točka europskoga modernizma. Matoševe riječi-apsoluti Ljepota, Ljubav, Duša, Hrvatska javljaju se u međusobnim prepletima i nijansama i u jednoj pjesmi, čine idealnu metafizičku mrežu njegovih estetskih univerzalija i u sudaru s empirijskom stvarnošću grade protusvjetove, koje Oraić Tolić naziva najljepšim što ih je stvorila moderna hrvatska književnost.
Govorilo se i o duhovnome ishodištu Matoševe
estetike i presvlačenja u tri tipa pjesničkoga autora – poeta faber, poeta
doctus, poeta ludens. Izuzetno je zanimljiva cjelina posvećena nekanonskome
Matošu, pjesmama stvarnosnicama – gdje poeta ludens osobito dolazi do izražaja
– stihovanima tekstovima različitih žanrovskih i tematskih značajki
(prigodnice, rugalice, satire, parodije, popularne pjesme, epigrami), koji su
opravdano ostali izvan elitnoga estetskoga kanona, ali neopravdano ostali izvan
znanstvene i čitateljske pozornosti. Te pjesme, tek djelomice nastale iz
nužde u pjesnikovoj borbi za preživljavanje, ali njihovo epistemološko i
pragmatično uporište autorica otkriva u umjetničkom aktivizmu, i imaginativnom
i popularnokulturnom, a provodi se kroz pet estetskih strategija – humor,
ironiju, grotesku, popularna citatnost, igre imenima, jezičnom i stilskom
bogatstvu, vatrometima rima te ih oprimjeruje u pet modela pjesama – alegoriji,
humoreski, rugalici, polemičkoj pjesmi, epigramu. U stvarnosnicima nalaze
do stilske virtuoznosti zaigrana poetu ludens, koji najavljuje postmodernističke
ludističke poetike primjerice Ivana
Slamniga, ali i aktivizam stvarnosnoga pjesništva 21. stoljeća. Posljednja
cjelina Matoš i hrvatsko pjesništvo 20. i 21. stoljeća sadržava samo
jedno vrlo kratko poglavlje u kojem se vertikala pjesničke matošiane sumira
u nekoliko imena – Ujević, Mihalić, Krleža, Slamnig.
Kao što su pjesme stvarnosnice enciklopedija Matoševe jezične, stilske i formalne virtuoznosti, tako je i studija o Matoševu pjesništvu enciklopedija enciklopedijskih znanja Dubravke Oraić Tolić o Matošu, hrvatskoj i europskoj kulturi moderniteta, pišući o ovoj knjizi ističe Ružica Pšihistal. Istaknuto je to i u zagrebačko-vinkovačkome online-razgovoru, a kao zanimljivost intervjuisti su istakli Matoševu koncepciju naciju: politički model (temeljen na starčevićanskoj i renanovskoj ideji nacije) te kulturni i primordijalni model odnosno ljubav prema krajoliku i jeziku. Oslikava ih i metaforički: politički je model nacije kaput, koji može obući svatko tko živi na području hrvatskoga državnog prava, poštuje institucije hrvatske države i sam u njima sudjeluje, a kulturni je model nacije košulja ispod kaputa, koju može odjenuti svatko tko dijeli tradicije, mitove, vjerovanja i vrijednosti hrvatskoga naroda. Primordijalni je model nacije vlastita koža od koje se ne možemo odijeliti.
Studiju Dubravke Oraić Tolić opisuju kao važnu i plemenitu zadaću posredovanja između Gustla i nas današnjih ili, kako kažu, presađuje ga u polje suvremene čitljivosti ne bi li u brižno pripremljenu zemljištu iznova prolistao. Bijelim Matošem, opća je ocjena, vrata u Matoševo pjesništvo širom su otvorena. Čitajući uvijek modernoga A.G.M.-a, ne mogu a da i njega ne citiram, tako suvremenoga; da se podsjete oni koji ga vole i da ga ostali, ako se i ne dokopali primjerice 20-tomnih Sabranih djela Antuna Gustava Matoša (JAZU, Liber i Mladost, 1973.) – zavole:
Nova knjiga
Neki A. G.,
teška brigo!
Izda knjigu opet.
Sad ga možeš, nadriknjigo,
Ako hoćeš – propet!
Doux pays!
Lijevo
trolist – Gercen, Dežman, Plavšić,
Desno – Šegvić, Rožić, Radići, Bazala:
Herakle, tu tvoje budže treba,
Da se čisti ova literarna štala.
Djed unuku
Mani mi se
svog idealizma,
Što ne živiš od patriotizma?
Pium
desiderium
Željeznicu
dobiti će Lika,
Kad već neće imat stanovnika.
Ekspanzivnost Stanovništvu našem naglo raste broj,
Velegrad je posto gradić Mirogoj.
U sklopu projekta Dani Antuna Gustava Matoša pokrenuta je knjižnica Matošev milenij, u kojoj je nedavno objavljena i prva knjiga Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu, 2020., Plavna – Tovarnik – Osijek – Zagreb. Predstavljanje dogovoreno za srijedu, 28. listopada 2020. u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu zbog epidemije Covida 19 postalo je online, a u njemu su o njizi govorili Lada Žigo Španić, voditeljica Tribine DHK, zatim Mirko Ćurić, dopredsjednik Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskog i priređivač knjige i u ime sunakladnika i jedan od autora pjesama u knjizi Tomislav Žigmanov.
Velikom pjesniku svoje stihove posvetili supjesnici: Borben Vladović, Božidar Bagola Brezinšćak, Lidija Bajuk, Danica Bartulović, Darko Baštovanović, Silvija Benaković Peratova, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ljerka Car Matutinović, Franjo Džakula, Milan Frčko, Frančeska Liebmann, Fabijan Lovrić, Tin Kolumbić, Vlasta Markasović, Marinko Plazibat, Goran Rem, Zrinko Šimunić, Tomislav Šovagović, Ante Tičić i Tomislav Žigmanov.
Nakladnici Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, glavni urednik izdanja Dana Antuna Gustava Matoša je Goran Rem a priređivač je Mirko Ćurić,ističu:
Ova knjižnica treba, ne samo istraživati manje poznate segmente Matoševog djelovanja (kakav je njegov dramski opus), već i revalorizirati današnje spoznaje i ocjene Matoševog književnog rada, u skladu s novim književno-teorijskim, književno-povijesnim čitanjima ili kulturološkim čitanjima. Nakon Zbornika Antun Gustav Matoš – Matrica moderniteta (2014., dr.izd. 2015.) koji je priredio Goran Rem (radovi su pozvani i objelodanjeni u svesku 7 Poznanskie Studie Slawistyczne iz Poznanja, koji su uredili Krystyna Pieniazek Marković i Goran Rem) objavljene su još dvije knjige: Antun Gustav Matoš: Malo pa ništa, drama (2018.), priredio dr. Ivan Trojan i Sonetist Antun Gustav Matoš (2019.), priredila dr. Vlasta Markasović. Za završnicu ovogodišnjih, četvrtih Dana Antuna Gustava Matošaodlučili smo prikupiti pjesničke posvete Matošu suvremenih hrvatskih književnika, članova Društva hrvatskih književnika i dvoje autora iz hrvatskog pjesničkog kruga u Vojvodini. Na poziv koji smo uputili pjesnicima i pjesnikinjama odazvalo se četrnaest pjesnika i sedam pjesnikinja, poslavši radove visoke estetske vrijednosti. Naslov zbirci odabrali smo prema pristigloj, usuđujemo se napisati, (budućoj) antologijskoj pjesmi hrvatskog klasika Borbena Vladovića. Moderato dolcissimo, koja u nazivu ima glazbeni termin pa je tako posveta ne samo Matošu kao pjesniku, već i Matoševoj „glazbenosti“, što dodatno potkrjepljuje Matoševa pjesma Čarobna frula otisnuta na koricama knjige.
U ovome neobičnom zborniku Moderato dolcissimo, pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu objavljena je i pjesma Božice Brkan.
Božica Brkan
ustani matošu ili selfie na štrosu
nisam bila u gradu od potresa
jedva su tramvaji provozili (a i to karnevalski s maskama) turistica u vlastitu gradu
bizaranopen air
ni dvorišta još nisu ni prigodno otvorili (hosteli uzaludno oglašavajubed & breakfast s popustima)
moja ophodnja zagorka u tkalči šenoa u vlaškoj fric na gvozdu i ti na štrosu bok mojpoeta doctus servus mojpoeta ludens nije vrijeme ni od putovanja ni od poezije
jedva sam doklipsala kanila sam natrag s noge na nogu tomićevom navodno si baš tu negdje stanovao
luknula bih tek tko li je prionuo čobancu u vallis aurea a tko slasticama gluten free u vincekov vis àvis
umaskeratu spustit ću se uspinjačom
i tebi je netko navukao baš ljupku brnjicu
štosno kretivno oslikanu jednokratnu naslućujem već iskorištenu covid 19 (krunski virus kaže jedan drugi pjesnik liječnik diplomat)
i sve je otišlo ulockdown jedino jednako ustrajno drndažuja štrosom šeta i ovoga ljeta
i industrijastreet fooda španciranja i cest is d’best
baciš se u točeno po akcijskoj možda ti ne bi pivce za živce nego radije gem iz jednako plastične čaše (jednokratne također)
što sam te više čitala to me je manje zanimalo što si pio (puhati nikome ne moraš)
da ti je kožarić uvalio violončelo u halbcilinder bi ti spuštali trinkgeld
kao što to čine dolje po ilici i po špici trendovskim muzikantima ako imaju sitnog
ako bi ti mogao držati gudalo selfirali bi se gudeći s tobom ako bi te uhvatioschreibkrampf mogla bih ti dodati neofen forte znam kako u nadlanicama boli tekst dokžuja štrosom šeta i ovoga ljeta a željeznicu guta već daljina
otpadaju mi noge (ulet malo bolji)tek daprisjednem uza te
premišljam da ipak (ako wifi dopusti) okinem selfić
s agm s ageemom s ej dži emom (ako je nada dimić šivajući gaće izbrendiralaendi ako si već postao logo agm
ako si najslavnija petrovićeva karikatura kaširana u dhk
što i ti gusta ne bi bio pop-ikonom)
ne zamjeri nemaštovito ću ti na fotki opet frkati mustače je li bolje sjesti zdesna ili slijeva ili da te straga zagrlim (pusti socijalnu distancu)
nježno do sjaja glancam skulpturni aluminij praveći se da ne znam kako ti zakazujem novi dejt na tvojoj klupi s pogledom makar poslije još jedne pandemijejoš jednog potresa
pravit ću ti društvo zakratko dokoličariti nad tobože širokom donjogradskom panoramom metropolom palanački ušorenom
iz tvoje pomalo golublje ravnodušne perspektive (sva sreća da si podalje od bana omiljene štacije jatima od perja) kako ti samo ne dojadi
sve ti je u percepciji sigurno bi me uvjerio
onda ćemo samo gledati kao da smo ravnodušni
u predvečerje zvijezde i zvizdan umjesto krova nad glavom kao da se dolje išta mijenjaosim cucaka što španciraju pod zrinjevačkim platanama
moj poeta doctus mojpoeta ludens
ne sjećam se jesam li ti rekla da smo se tako naslikavali i u tovarniku pred tvojom rodnom kućom obnovljenom zaključanom praznom (niti da bi neki emigrant s istoka na putu u europu provalio na noćenje)
mogla je biti pjesničko proštenište nacionalno izletište na rubu eu (zamišljam kožarićevu repliku sa štrosa
dokono sjediš pred kućom a mi snimamo selfiće s tobom)
u pokrajini ispražnjenoj od ljudi u pokrajini gdje u zemlju posadiš gumb a nikne egzot
(ni mi ne bismo otišli u srijem da nisu uzgojili i ocjenjivali 160 sorta rajčice njima sam a ne tebi napisala svojhrastovački nokturno prepun gmo i bio i eko) kej da počnem moja draga mati smrt i betek to je sinek tvoj
nisam dospjela reći moj trubaču sa seine kako sam zbog tebe natentala m da se vozimo brodom od eiffelova tornja do notre dame i natrag i fotkamo klošare pod mostovima
i pariške krovove iz riječne žablje perspektive (uz harmoniku su rengali piaf montand aznavour brel ne obeaujolais nouveau a bila je jesen)
da su ti bar koju maćuhicu vteknuli v žardinjeru crnu kao ponoć zlatnu kao dan
i ti kažeš mi očekuješ svašta
metaforičkiusred jave procvjetao san
dodir s tekstom gustek
više je postovana fejsu i twitteru nego stilskih figura i tropa nego napisanih nego pročitanih knjiga
pjesama ljerko srce moje ti si lutka mala osim za potrebe piara više nitko i ne polemizira samo lajkanje i hejtanje od ponuđenih s pomno odabranim emotikonom i heštegom
imao sam srce djetinjasto srce srce koje boli boli tako jako
enter enter enter
moj gustl
kakvu sreću imamo mi hrvatski i književnici i pisci sve jedan veći od drugoga mi trivijalne fragilne književničice i intelektualci samozvanci mi zvijezde književne scene
što se uzaludno babilonski natpjevavamo (žuja štrosom šeta i ovoga ljeta) što na nas samo širokokutnou kontralihtuškiljiš sa svoje klupčice na štrosu
što nas dnevno ne šinfaš i ne uzimaš nam estetsku i ostale mjere u nedostatku kriterija
samo kosa tvoja još je bila živa
dostajala bi jedna jedina precizna rečenica da je ima tko izreći da se kepeci izmjerimo vlastitim metrom
ustani matošu ustani gustek zagreb te hrvatska te zove i masku sam ti donijelamust have da se ne zaraziš recentnim virusom
koliki nas se oko tebe omuhava da ne navučeš našzeitgeist
stvarno se kažem ti trudim zavoljeti željeznicu koju guta već daljina