30. Vrazova Ljubica u Samoboru u čast pjesnika i njegove muze

Ljubavnim stihovima više od tridesetak pjesnika u parku iza Samoborskoga muzeja uz Gradnu u nedjelju navečer završila je jubilarna 30. Vrazova Ljubica, koju su u čast nesretne ljubavi siromašnoga pjesnika Stanka Vraza i lijepe kćeri bogatoga samoborskog trgovca Julijane Cantilly u 19. stoljeću osmislili književnici, tadašnji predsjednik Društva hrvatskih književnika Nedjeljko Fabrio i Joža Prudeus.

I na glavnom gradskom trgu u Samoboru u 21. stoljeću oćivjeli su Stanko Vraz i njegova Ljubica iz 19. Stoljeća (Fotofrafija Božica Brkan)
I na glavnom gradskom trgu u Samoboru u 21. stoljeću prigodno su i vrlo romantično oživjeli Stanko Vraz i njegova Ljubica iz 19. stoljeća (Fotofrafija Božica Brkan)
Prigodno podsjećanje na početke pjesničkoga festivala u čast ljubavi u ime Zagrebačke županije, Grada Smaobora i DHK
Prigodno podsjećanje na početke pjesničkoga festivala u čast ljubavi u ime Zagrebačke županije, Grada Smaobora i DHK

Kao što Samobor to umije, sve je te godine bio izuzetno ljubazan domaćin pjesnicima stvorivši jedinstven u nas festival ljubavne poezije iza kojega su ostale godišnje zbirke – ove godine objavljen je zbornik s prošlogodišnjega recitala – i antologija ljubavne poezije nakon prvih dvadeset godina održavanja te kod crkve sv. Anastazije Prolaz pjesnika, gdje se uz Ljubičin grob, na zidu u mramoru ovjekovječuje po stih odabranoga pjesnika, ove godine Arsena Dedića: Stajao sam ispred grada/ grad bez vrata/ ja bez ključa…/ vraćam ti se zato jer je/ tvoje tijelo – moja kuća.

Zahvala Grada Samoboru svome pjesniku Joži Prudeusu u sobi s njegovim darom gradu i ljudima (Fotofrafija Božica Brkan)
Zahvala Grada Samoboru svome pjesniku Joži Prudeusu u sobi s njegovim darom gradu i ljudima (Fotofrafija Božica Brkan)

Ove godine samoborski gosti pjesnici su imali priliku susresti se i s književnikom Jožom Prudeusom i obići njegovu sobu odnosno zbirku sa više od 3500 knjiga i 380 slika, zanimljivim predmetima poput džuboksa, magnetofona, gramofona, koje je darovao Osnovnoj školi Samobor, gdje je do umirovljenja radio kao učitelj, odnosno svima na radost i korist.

Joža Prudeus s nekim od svojih darivanih portreta (Fotofrafija Božica Brkan)
Joža Prudeus s nekim od svojih darivanih portreta (Fotofrafija Božica Brkan)

Mnogi će posjetitelj slikovitoga bogatog grada obrtnika, slikara i glazbenika te turizma s fašnikom i gastronomije s češnjovkom, kotletom i kremšnitom, bermetom i muštardom prepoznati Prudeusove stihove uokvirene i na zidovima lokala, a on je, uza sve drugo, izmislio i naziv Vatreni za hrvatsku nogometnu reprezentaciju (u zbirci od Hrvatskoga nogometnog saveza ima – blokić i pisaljku). Pokrenuo je također i izuzetno vrijedne i Novigradsko proljeće i Jesen u Novalji za mlade talente i njihove mentore.

Valentina Čebušnik Dorotić, organizatorica ogovodišnje Ljubice s dijelom pjesnika-publike (Fotografija Božica Brkan)
Valentina Čebušnik Dorotić, organizatorica ogovodišnje Ljubice uime Pučkoga otvorenog učilišta Samobor, s dijelom pjesnika-publike (Fotografija Božica Brkan)
Dio pjesnika koji su čitali svoje ljubavne pjesme na čelu s doajenom Ludwigom Bauerom (Fotografija Božica Brkan)
Dio pjesnika koji su čitali svoje ljubavne pjesme na čelu s doajenom Ludwigom Bauerom (Fotografija Božica Brkan)

Zacijelo je Joži Prudeusu drago što već tridesetgodišnja Vrazova Ljubica od ove godine ima i ojačan pomladak, Ljubicu za mlade, za vrtićaše i za mlade pjesnike te što će postati međunarodna idući tragom pjesnika Đulabija u njegovu rodnu Sloveniju. Također su stihovi iskoračili u novi medij: mladi su glazbenici prvi put uglazbili i stihove Nikole Kristića Smiraj s 29. Ljubice. Još samo da, kako se predlaže, i ljubavna poezija i pjesnici postanu dio samoborske turističke ponude, koja se plemenito oslanja na zanimljive ljude i događaje iz vlastite prošlosti.

Ljubopitljiva parkovska publika: šetači, biciklisti, roditelji s djecom u kolicima... (Fotografija Božica Brkan)
Ljubopitljiva parkovska publika: šetači, biciklisti, roditelji s djecom u kolicima… (Fotografija Božica Brkan)
Mladi samoborski glazbenici nadahnuti Ljubicom komponirali su stihoe Nikole Kristića (Fotografija Božica Brkan)
Mladi samoborski glazbenici nadahnuti Ljubicom komponirali su stihoe Nikole Kristića (Fotografija Božica Brkan)

Božica Brkan na 30. Ljubici čitala je, prvi put javno, rebra, drugu pjesmu iz ciklusa Ljubavnoga triptiha, pohvaljenog na nedavnom Natječaju Zvonimr Golob, također za ljubavnu poeziju.

Božica Brkan čita Zebra
Božica Brkan čita Rebra

Božica Brkan

Ljubavni triptih: pjesma druga 

rebra

rebro po rebro čokolade

vrlo crne zbog visokog postotka kakaa
kao da kakaovac uopće ne izumire
rebro po rebro
kao adamovo
odlamaš
i dodaješ mi odsutno
globam grizem kao led
sladim se hladnoćom
sladim se gorčinom

toliko je crno rebro da mi je život više gorak nego sladak
crne mi se misli čim pomislim bi li mi tako olako dodavao svoje rebro
već to što moram razmišljati diskvalificira nas za katehističku storiju
za koju već tisućljećima utvrđujemo je li suštinska ljubav ili je suštinska vjera
kao da i ljubav nije vjera
vjerovanje
povjerenje
morala bih se zadovoljiti da me poslije ovoga deserta izvedeš na rebarca kakva baš voliš lakirana sjajna glazirana
bila kineska ili američka
samo da nisu ova naša svagdašnja
samo da nisu naša domaća lagano prodimljena
samo da nije ovo naše
kao da i to nije

tek ljubav

20180111 – 20180111 – 20180424 – 20190427

Za uspomenu na Samobor: Božica Brkan na grab Julije Chantilli s Vrazom i Ljubicom
Za uspomenu na Samobor: Božica Brkan na grobu Julije Cantilly s Vrazom i Ljubicom
Dio pjesnika uz skulpturu Stanka Vraza kod Muzeja grada Samobora uz Gradnu
Dio pjesnika uz skulpturu Stanka Vraza kod Muzeja grada Samobora uz Gradnu

 20190609 

Vrazova Ljubica

Samobor se kroz Vrazovu Ljubicu ponovno potvrdio kao grad pjesnika!

 

I Arsen bi bio zadovoljan – Umjesto kave 6. studenoga 2018.

Više od dva sata čiste glazbe. Zaista dobre glazbe. Gabi Novak, Bisera Veletanlić, Matija Dedić i Vasil Hadžimanov. Ne znam što sam točno očekivala, ali ono što su te večeri sjećanja, sadašnjosti i budućnosti, kako reče gospođa Novak, izvela dvojica odličnih pijanista svjetske klase i dva plemenita glasa, bilo je još bolje od toga. Zanatsko umijeće i talent preštrikalisu i ono što smo nekad davno poznavali u nove, ne nužno savršene, ali svježe i sjajne improvizacije. Što bi rekao moj M.: I Arsen bi bio zadovoljan.

Na pozornici Lisinskoga Vasil Hadžimanov, bisera Veletanlić, Gabi Novak i Matija Dedić / Fotografija Božica Brkan
Na pozornici Lisinskoga Vasil Hadžimanov, Bisera Veletanlić, Gabi Novak i Matija Dedić / Fotografija Božica Brkan

Baš smo podijelili dobar osjećaj oni s bine i mi u gledalištu-slušalištu Lisinskoga. Teško prepričati riječima, kao što baš govori o nečem drugom neki na TV-u. Naravno da HTV nije snimala. Natprosječno nije dobrodošlo. Ne znam je li na kocertu bio i koji kritičar, osim jednog fotića i eventualno koji novinar. Čak mi se i publika učinila drugačijom: ne možeš joj ni prići s ruke u zrak. Ali što zna pljeskati! Na prvim mjestima.

Gabi Novak i Matija Dedić / Fotografija Božica Brkan
Gabi Novak i Matija Dedić / Fotografija Božica Brkan

Očekivala sam samo nas metuzaleme i vremešne poštovaoce, a ono do nas i mladci. Recimo, momak jedva prešao dvadesetu netremice koncentriran kako se dva klavira nadmeću u vještini i kreaciji na licu mjesta u onome što upućeniji nazivaju spojem balkanskih ritmova i modernih stilova jazza, funkyja, world musica i što ti ga ja znam. (Bila sam koncentrirana što će svirati i pjevati Arsenovo.) Zagledan kako dvije sjajne dame glasom oblikuju ljepotu, u mraku pjeva s njima balade i Pamtim samo sretne dane. Dobro ne može biti nego dobro. Ma i samo na zagrebačkom proputovanju neobičnoga kvarteta. Ne dam se, pamtim samo sretne dane.

Vasil Hadžimanov i Bisera Veletanlić / Fotografija Božica Brkan
Vasil Hadžimanov i Bisera Veletanlić / Fotografija Božica Brkan

Moj me M. kao gimnazijalku vodio na Arsenov koncert u Gavellu. (Od tinejdžerske dobi meni nema do Arsena.) Trajao je toliko da smo jedva stigli na ponoćni vlak za povratak u našu provinciju. Tada sam prvi put Gabi vidjela uživo: prvi se put poslije Matijina rođenja popela na pozornicu, glasa čudesnog, bogme i linije u bijelom svilenom kompletu rukom oslikanom.

Dvojica i dva klavira / Fotografija Miljenko Brezak
Dvojica i dva klavira / Fotografija Miljenko Brezak

Otad je iza nas, a i iza nje cijeli životni luk, Arsena nema, a sin joj grmi na svom instrumenu, razmišljam na koncertu u Lisinskom iz sredine prvoga reda. (Kad M. časti, onda časti i pretjerivanjem, prvi je kupovao karte za koncert četvoro prijatelja, tete i nećaka te majke i sina.) Po običaju elegantna, sad dama u crnom, meni je baš lijepa (ne mogu nikako reći starica) i sada mi pjeva najbolje u životu. A Bisera Veletanlić podsjetila me na raskoš KornelijaKovačakoju sam propustila posljednja već tri desetljeća. A kao studošicu na posljednjem koncertu njegove Korni grupe u Domu sportova umalo su me stampedski pregazili i otad izbjegavam velike koncerte.

Cvijeće na kraju / Fotografija Miljenko Brezak

Teško je uspoređivati, ali meni je malisinoćnji koncert i bolji od onoga baš raskošnog Zagrebačke filharnomije posvećenoga mojem Arsenu.

20181106