Oznaka: Boris Beck

Knjiga Frane Para Geometrija Melankolije (geometrijska analiza dva bakroreza Albrechta Dürera), Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2021. bila je temom prošlotjedne Tribine Kajkavskoga spravišča, društva za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti. Ilica 34 (iti do kraja dvorišča, pak štengicama vu vrt!) zaista je rijetko ispunjena toliko, pogotovo tako zanimljivim i probranim slušateljstvom: likovnjacima grafičarima, studentima, kajkavcima… I takvim sadržajem i takvim ozračjem, posveti autoru, sveučilišnom profesoru u miru Franu Paru, akademskom slikaru grafičaru.

Frane Paro (Zagreb, 1940.) – akademski slikar grafičar, sveučilišni prof. ALU u mir.; umjetnik i znanstvenik, istraživač tiskarstva u razdoblju inkunabula. Najveći je znalac u nas tipografije prvog hrvatskog tiskarskog znaka Blaža Baromića i drugih tiskarskih znakova. Autor je 10-ak značajnih djela/monografija o ranom knjigotiskarstvu, glagoljici i grafici (od knjige Grafika: Marginalije u crno-bijelom, 1993., tri izdanja glasovite Glagoljske početnice – 1997. i 2010., dviju jedinstvenih monografija Nevidljiva tipografija, I, II – 2012. i 2016., sve do Geometrije Melankolije – geometrijske analize dva Dürerova bakroreza, 2021., analize Svete geometrije u knjizi Petroglifi na pročelju Zborne crkve Uznesenja Marijina u Pagu, 2022. ….). Autor je replike Gutenbergove preše; prema njegovim studijama i nacrtima izrađene su rekonstrukcije dviju renesansnih knjigotiskarskih preša za Katedru Čakavskog sabora Roč, 2000. – pisala sam o tome na svom blogu Umjesto kave te za Vrbničku grafičku akademiju, 2003. Priredio je/objavio 8 mapa – 3 grafičke i 5 grafičko-pjesničkih, 3 veća kataloga-priručnika. Autor je svečane zavjese Istarskog narodnog kazališta u Puli, glagoljskih fontova Misal i Brevijar. Priredio je 42 samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu, sudjelujući u brojnim skupnim; bio je autor i voditelj poslijediplomskog i doktorskog studija grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu; autor je likovne opreme/redizajna naslovnice časopisa Kaj i posebnih izdanja biblioteka Kajkavskoga spravišča, osobito one Kaj & ča: Susreti – primjerice, devete u nizu Breberika & Eklektika Božice Bran i Borisa Domagoja Biletića iz 2022. – te loga Kajkavskoga spravišča i Galerije Kaj. Vrlo je djelotvoran i svestrani član Kajkavskoga spravišča od 1984. i dopredsjednik od 2019.

O Paru je govorio redoviti prof. art. Jagor Bučan predstavivši otisnutu, a zagubljenu (!?) knjigu Geografija melankolije, geometrijska analiza dva Dürerova bakroreza Melencolia I i Sv. Jeronim, odnosno, kako je istaknuo, jedinstvenu studiju značajnu u svjetskim razmjerima. Paro ne interpretira nego opisuje Dürerov (1471.-1528.) postupak, tajne (zajedničkoga im!) zanata, raspravlja o nevidljivu sloju grafike velikoga majstora, o nenacrtanu dijelu prostora, o estetskom doživljaju koji i nije moguće izreći riječima.

Dürerovim djelima Paro pristupa s manje uobičajene, odnosno teže pristupačne strane. Polazište tom pristupu nije u povijesti umjetnosti, tehnologiji grafičkih umijeća, ili teorijama umjetničkog stvaralaštva već u vizualizaciji dekodiranog podteksta, odnosno prikazu dekompozicije likovnog djela. Geometrijskim sredstvima i alatima razotkriva se nevidljiva čvrsto strukturirana potka umjetničkog djela. Riječ je o otkrivanju Dürerova dubokog poznavanja jednog ogranka primijenjene geometrije koji se najčešće naziva sakralna geometrija ili sveta geometrija. Kao malo tko prije njega, Dürer je to znanje ingeniozno utkao u kompoziciju dva analizirana bakroreza.

Ističe se kako Parova knjiga otkriva stvarnost djela s njegove druge, nevidljive strane i pokazuje kako ta nevidljiva strana nije ništa manje stvarna od vidljive. Ona nije samo formalni kostur već se dobrim dijelom prepleće i s idejnom (simboličkom) potkom analiziranih djela.

U Melencoliji, u kompoziciji svih njenih elemenata, Dürer koristi oktogonsku (√2 +1) i pentagonsku geometriju (√5 -1), odnosno proporcije srebrenog i zlatnog reza, a u kompoziciji Sv. Jeronima to je heksagonska geometrija (√3). Iz geometrije osmerokuta uzima format za oba bakroreza, te veličine dvaju najupadljivijih likova – kruga (kugla) i kvadrata (magični kvadrat).

Knjige s prikazanom metodom analize umjetničkog djela vrlo su rijetke u nas i u svijetu, tumače znalci. Ta metoda razvila se iz tzv. astroarheologije koja sredstvima suvremene znanosti rekreira znanja quadriviuma (muzika, aritmetika, geometrija i astronomija) iz srednjevjekovnog obrazovnog sustava u septem artes liberales. Radi se o proučavanju orijentacije u prostoru i proporcija velikih i malih svetišta: tumula i grobnica, piramida i hramova, odnosno o njihovom odnosu prema nebeskim pojavama – kretanju sunca i mjeseca tijekom godine. Na terenu, u graditeljskom planu, te pojave fiksirale su se u odnosima elementarnih geometrijskih oblika – kruga, kvadrata i trokuta.

Paro otkriva Dürerovo duboko poznavanje antiknih znanja Euklida, Platona i Pitagore koje je majstor skrio virtuoznom graverskom izvedbom svih detalja u analiziranim bakrorezima, a osobito je zanimljiva i zbog toga što na 118 stranica sadrži 139 ilustracija od kojih su 93 Parove geometrijske dekonstrukcije bakroreza.

I za nas manje upućene Paro je zanimljivo i nadahnuto govorio o fascinaciji melankolijom, melencoliom, uopće, o tome kako umjetnici, unatoč postojanju brojnih drugih tema, cijeli život posvećuju samo jednoj. Melencolia I. je tako Dürerova testamentalna slika, ali zašto – nema odgovora.

Na renesansnoj lutnji glazbenik Igor Paro prigodno je ozvučio Dürerovo vrijeme izvevši Mille regretz i Cum santo spiritu Josquina Despreza u obradama za lutnju njemačkoga lunjista Hansa Newsidlera, Nürnberg 1536.

Tribinu je vodio izv. prof. dr. sc. Boris Beck, predsjednik Kajkavskoga spravišča. U takvim izuzetnim prilikama i doživljajima ne mogu ne zapitati se kako to da ni jedan medij nije u tome vidio priliku ni za kratak novinski izvještaj.