Kad me pitaju kej delaš?,misleći čime kratim vrijeme u dvostrukoj (prema dobi i dijagnozama) izolaciji zbog koronavirusa, obično kažem isto, osim što ne izlazim u jednako mi nametnutu šećernu šetnju do cilja kave. Josip Kraljičković mi je odmah rekao: sad ćete vi na miru ionako pisati. I stvarno pišem i pišem. Mozak kao da mi, za razliku od kabelske televizije, radi 300 na sat i to na prvom, drugom trećem itd. kanalu. Jedva dospijem zapisivati, moram odmah prepisivati šrakopis, pa mi, kad zapnem, u pomoć priskače i moj M. govoreći da mi je, osim prvog čitateljai urednika u teoriji, postao i osobni dešifrant.
Zadajem si kojekakve teme, rokove, deadline, a jedna od svakodnevnih stvari, dan na dan, upisivanje je i provjera riječi u moj kajkavski/kekavski rječnik. U Kajkavskoj čitanci Božice Brkan 2012., koja je godinu kasnije potvrđena kao dopunsko sredstvo za nastavu hrvatskoga u svim srednjim školama, uz pjesme, pripovijetke, monodramu, odlomak iz romana…, objavila sam i rječnik sa više od 6000 riječi. Toliko sam stigla u zadanome tijesnom roku. Jedva da sam dospjela protumačiti osnovne riječi iz svojih tekstova, pa sam nakanila poslije dopuniti ga u samostalan rječnik i drugim riječima i osobito frazama, koje sam u školsku bilježnicu tvrdih korica bilježila od djetinjstva. Zamolila sam i neke svoje Moslavčane da pribilježe čega se sjete, što sam propustila, tu i tamo se tko i sjeti: znam li? sjećam li se?… Sjajno mi je kad mi prijateljica poslije javnog čitanja vlastite pjesme kaže da sam neštokrivo naglasila. Najviše me iznervira kada imam nešto zapisano od tinejdžerskih godina, a sad se ne mogu više sjetiti što to znači, a, baš kao i u vlastitoj pjesmi, nemam koga to više ni pitati. Katkad mislim da se žurim želeći preduhitriti vrijeme – staračku demenciju, nestanak zavičajnog govora, kajkavskoga i hrvatskoga jezika, pa i ljudi koji to još razumiju ili bi ih moglo zanimati?
Nisam odustala, pa ni onda kad mi je uglednik s vrata akademije eventualnu pomoć odoka zaračunao 3 kn po riječi, je već sada imam ne dvostruko nego i trostruko riječi, ne stižem ih brojiti. Jutros jesam: prije nego upišem dalje, od čera nekih 936.339 znakova (karaktera!) ili 348 stranica ili oko 498 kartica. Nemam lwksikografsku dnevnu normu pet riječi dnevno. Kako kad. Pišem svoje riječi, riječi poput pjesme, pjesme u stihu, proze… Atrebao bi ih neki dijalektolog jezično, rječnički obraditi, označiti i naglaske, načiniti sve kako treba. Povremeno razmišljam i da svoj, kao što su mali Donjostubičani s Danicom Pelko svoj ili kao što Joško Božanić kani rječnik komiškoga govora, ozvučim i jednostavno sve pustim na Internet. Možda kome dobro dođe, kakvu zaljubljeniku, jer nisam sigurna da bi još, osobito financijski, ikoga u mojem zavičaju zanimao taj dio naše baštine. Kekavica? Ta jedva se isprse za ono što se može vidjeti monumentalno u obnovu kriške crkve ili ville romanena Sipčini u mojemu Okešincu.
Kad ću to i kada dospjeti? Nagovarala sam, također bezuspješno, i neke obećavajuće zavičajne talente da se toga poduhvate, da nastave na mojem tekstu. Dostajalo bi to i za postdiplomski ili doktorat, možda i cijelu karijeru ili jedan život. Nikad se ne zna. Ako je meni poticajna i zabavna moja višegodišnja muka, možda bi bila još kome. Stjecajem prilika, uz mnoštvo grupa na fejsu, pripadam i grupi Međimurski rečniki osim što memoriraju svoju baštinsku mudrost, zavičajnu ljepotu, Međimurci se baš dobro zezaju i zabavljaju i sebe i nas ostale. Netko pita, primjerice, što značišpuraviili škuravite da li je to isto. Pa počnu kako je to onaj koji probira kej bu jel, zbrčka se,prgavi za jesti, sam bi nekaj finoga, zirčni, izbirljiv, štaten, ali uskoči i pogrešan skuranšto netko odvede značenju zmazan, pa…Razvijaju tumačenje šprljavi, škiljavi, pa črljivo, pršljivo, pa uz fotku drvene posude razviju pravu svađu nadajući joj i desetak naziva. Pa kad su se deca negda pickali kej su delali, pasu tema kršelji, paizraz tak si kaj božja peldica…Pa netko zaključi: Sto pot bole srmok neg bogoti hrmok .(Bolje biti siromah nego bogata budala.) Jedna dama duhovitu sliku potpisuje: Bem ti, prešla sam se pateke i nigdi maske za gobec. Som Bog kaj sam našla vu štacuno! Ima jih i vu drugim forbama. Požurite se dok ne razgrobljejo kaj i šekret papera i kvosa!Pa netko primjećuje: Nigdor smo ne bili tak složna familija kak ve, si skupa za stol, si skupa za televizor. A, začudo, nemaju ni jednoga influencera!
20200331 – 20200401
