Kroz povijest HSS-a 1905.-1941. Franko Mirošević ispisuje povijest Moslavine– Umjesto kave 25. travnja 2022.

Draga Božice, ova knjiga opisuje povijest Vaše Moslavine u vremenu kada su se njezini seljaci borili za slobodnu Hrvatsku predvođeni Stjepanom Radićem i Vladkom Mačekom. Želio bih da Vas potakne na pisanje jednog knjiženog povijesnog djela… Franko Mirošević. Takvu mi je inspirativnu posvetu napisaodr. sc. Franko Mirošević, pošto me je nazvao početkom ožujka želeći mi darivati knjigu HSS u Moslavini 1905.-1941. Naime, kad ga pitala za literaturu pišući svoj roman Ledina (Zagreb, Acumen, 2014.), nije mi mogao ništa preporučiti, jer je jednostavno za ono što mi je trebalo nije bilo! Sve je, protumačio me je, napisano samo iz jedne, tada vladajuće perspektive. Ja sam se snašla maštom (16 kutija materijala, boxis, Brkani, Brezaki…) i živim sugovornicima.

Dr. sc. Franko Mirošević sa svojom monografijom o HSS-u u Moslavini / Fotografija Miljenko Brezak

A profesor Mirošević je punih šest godina istraživao, pisao, svaki dan po nekoliko sati sjedeći u Državnom arhiv ili u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. I eto Izvorne knjiga povećega formata na više od 400 stranica i više od 1000 natuknica!Prepoznavši njezinu važnost financijski ju je podržalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Nakladnik je ITG digitalni tisak, recenzenti su prof. dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijević i dr. c. Dražen Kovačević, a urednica prof. dr. sc. Marija Benić-Penava.

Miroševićeva inspirativna posveta Božici Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Naslovnica

U predgovoru sam dr. sc. Franko Mirošević, uz drugo, piše:

Knjiga Hrvatska seljačka stranka u Moslavini 1905. – 1941. – sveobuhvatno je djelo u kojem sam nastojao kroz provedena istraživanja vezana uz Hrvatsku seljačku stranku (HSS) u moslavačkom kraju dokumentirati na jednom mjestu, osnutak u djelovanje te stranke u pojedinim mjestima (selima) Moslavine, tj. Područja između rijeke Česme na sjeveru i zapadu, Ilove na istoku, i Lonje na jugu. Sadržajno sam se usmjerio na pojave i događaje koji su utjecali na seljaštvo tog područja i odnos dotadašnjih vlasti prema HSS-u: u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije do 1918., te potom u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (do 1929.) odnosno kraljevine Jugoslavije i Banovine Hrvatske, do izbijanja Drugoga svjetskog rata. Knjiga je rezultat sustavnog dugogodišnjeg istraživanja povijesti HSS-a na području Moslavine, rada koji je proveden u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Sveučilišnoj nacionalnoj knjižnici u kojoj sam listao dnevni i tjedni tisak, časopise, zbornike i monografije, kao i dobivena saznanja mojih prethodnika i suvremenika koja su objavljena u malobrojnoj relevantnoj i cjelovitoj literaturi.

Radić u Garešnici / Presnimka iz knjige Hrvatska seljačka stranka u Moslavini 1905. – 1941.

U tom istraživačkom znanstvenom radu pozornost sam usmjerio na dobivanje sveobuhvatne povijesti i otežanog djelovanja HSS-a kroz sukobe s postojećom vlasti sve do zabrana i ponovne obnove njenog djelovanja. Pritom sam veliku pozornost usmjerio na obradu političke povijesti u vrijeme međuratnog razdoblja, posebice od razdoblja Kraljevine Jugoslavije i banovine Hrvatske do izbijanja Drugoga svjetskog rata. Uz navedeno sam prikazao gospodarske i socijalne prilike u kojima je u međuratnom razdoblju živio moslavački seljak. Kao što i sam naslov nameće, knjiga obrađuje povijesni put razvoja i djelovanja HSS-a u tom hrvatskom kraju, u kojem je stanovništvo Moslavine vrlo rano prihvatilo politiku Stjepana Radića, postavši jedan od njegovih glavnih oslonaca, i to glasanjem na izborima za kandidate Radićeve, odnosno Hrvatske seljačke stranke i u turbulentnom vremenu nakon atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu 1928., pa nadalje. Ova knjiga je jedna vrst spomen-knjige, kojom su sačuvani od zaborava glavni podaci o djelovanju HSS-a i osoba koje su prigrlile tu političku opciju, u prohujalim burnim povijesnim razdobljima, ispunjenim ratnim potresima, neriješenim nacionalnim i socijalnim pitanjima i izuzetnim prilikama u kojima se HSS u Moslavini, kao i diljem Hrvatske u navedenim državnim tvorevinama održao i napredovao.

Mijo Stuparić, ugledni moslavački političar i narodni pjesnik / Presnimka iz knjige Hrvatska seljačka stranka u Moslavini 1905. – 1941.

U knjizi su objektivno prikazani svi uspjesi, kao i krizne godine s neuspjesima, jer ova monografija s fotografijama ima zadatak biti dokument proživljenog vremena i svega što se uključuje u ovaj segment, političkog i drugog života moslavačkog kraja. Želja mi je da ova knjiga bude prilog za daljnja istraživanja povijesti i ostalih segmenata života Moslavine, pa se najiskrenije nadam kako će ova knjiga potaknuti i ostale povjesničare i istraživače (demografe, politologe, sociologe i druge) za daljnja cjelovita istraživanja i objavljivanje radova na ovu i slične srodne teme. No, unatoč mojim istraživanjima iprovedenom radu do ostvarenja ove knjige, ne bi došlo da mi nije dao priliku i da me na to nije obvezao moj bivši učenik, a već desetljećima i moj kolega, profesor +Dragutin Pasarić. (Mirošević knjigu izrijekom posvećuje: Dragutinu Pasariću,istaknutome moslavačkom kulturnom radniku i mojem đaku u spomen, op. BB)Uz njega u poticanju da ova knjiga iziđe iz tiska je i dr. sc. Dražen Kovačević koji je zajedno s Dragutinom Pasarićem želio i nastojao da se ova knjiga napiše.

Jedna od stranica s recentnom karikaturom / Presnimka iz knjige Hrvatska seljačka stranka u Moslavini 1905. – 1941.

Slijedi i niz drugih zahvala, pogotovo za dosad nekorištene izvore, primjerice fotografije, dr. sc. Dražen Kovačeviću, dr. sc. Željku Karauli, dr. sc. Mariu Jarebu, Josipu Pavičiću, Đurđici Međurečan, Branku Bobanu, obitelji Sever… Pravo bogatstvo dostojno rada cijeloga tima koje tek treba biti otkrivano i citirano. Pribilježila sam stranice, fotografije, događaje, mjesta, osobe iz meni zavičajno najbliskijega Vojnoga Križa, kojima ću se svakako vraćati.

Stara fotografija Križa / Presnimka iz knjige Hrvatska seljačka stranka u Moslavini 1905. – 1941.

No, ono što valja istaknuti je što je dr. sc. Franko Mirošević prošle godine napunio 90 godina te da je tek dijelom života, kad je profesorovao u Kutini, vezan uz Moslavinu. Biografija iz knjige kazuje da je povjesničar, umirovljenik, rođen 1932. u Veloj Luci na otoku Korčuli. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zagrebu. Diplomirao je 1956. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, odsjek povijest. Magistrirao je 1978., a doktorirao 1992. Šesnaest godina predavao je povijest u srednjim školama (Novska, Kutina, Zagreb). 1974. zaposlio se u tadašnjem Sekretarijatu za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SRH – portretom Nede Ritz, Moslavčanke, koji sam napisala za Moslavačko zrcalo, prisjetio se da su neko vrijeme ondje bili kolege! – na odjelu prosvjetne inspekcije, gdje je bio i glavni prosvjetni inspektor. Umirovljen 1998. bavio se unapređivanjem nastave povijesti, pisao stručne radove o učenju povijesti. Istraživao je lokalnu suvremenu povijest Dalmacije (Dubrovnik, Dubrovački kotar i otok Korčula) i Moslavine (Kutine, Garešnice i Čazme). Surađujući i u Zborniku Moslavine i u Moslavačkom zrcalu, objavio je više od 300 znanstvenih članaka i osam znanstvenih monografija, a posljednja je HSS u Moslavini 1905. – 1941. O njoj, kao i o profesoru Miroševiću, pišem s osobitim veseljem i poštovanjem.

Franko Mirošević sa suprugom Sekom / Fotografija Miljenko Brezak

Hvala Ti, Drago Pasariću! – Umjesto kave 28. veljače 2021.

Sinoć je stigla vijest (on bi je i poslao odmah sinoć): Umro je Dragutin Pasarić, Kutinjanin, rođenjem 1948. Repušnjak, naš moslavački Spiritus movens

S jedne od svojih brojnih promocija, u Kutini 2018. / Foto Miljenko Brezak

Napisao je toliko oproštajnih govora da me je nadahnuo za priču o čovjeku koji piše oproštajne govore i da smo se u kojem boljem raspoloženju u nekoj boljoj prilici u nekim boljim vremenima, kad bi, obično u rimovanim dvostisima, zvađal hece i viceve sve do sarkazma i cinizma, šalili kako je najbolje da, kad stigne, takav govor i sebi napiše. Ali, za sebe je, reklo bi se kod nas u Moslavini, imao najmanje vremena, a bojim se da će korona biti dobar izgovor da ne opstanu mnoge od manifestacija koje je bilo kao novinar i PR u INA-Petrokemiji, bilo kao šef kutinskoga ogranka Matice hrvatske ili u nekoj trećoj ulozi osmislio te šarmantno organizirao podjednako i što i tko će govoriti i što će se prigristi, tko će to pripremiti, a i platiti. Jedna od takvih je Život na rubu močvare uz Svjetski dan močvara, koje je educirajući i šarmirajući selio po selima uz Lonjsko polje povezujući prošlost, sadašnjost i budućnost, različite sadržaje i različite političke opcije, znanstvenike i umjetnike, akademike i amatere, izvođače i publiku. Nama samima otkrivao je vlastiti kulturni krajolik.

Dugogodišnji prijatelji i suradnici Dragutin Pasarić, Đuro Vidmarović i Božica Brkan 2012. / Foto Miljenko Brezak

Svatko od nas koji smo ga poznavali ima o Dragecu svoju, lako moguće i posve drugačiju priču. Znala sam ga isprva kao kolegu novinara, dopisnika za Vjesnik, Večernji, Radio i TV, HINA-u, pa suradnika, a onda me je nepovratno vratio u onaj, tada posve mi nepoznati dio zavičaja. Prvi sam put došla u Kutinu kada mi je organizirao za to vrijeme stvarno nesvakidašnju promociju prve knjige Enciklopedija špeceraja uz Dan Kutine 1990. u robnoj kući u subotu u podne, na kojoj je uz druge govorio i Igor Mandić. Dragec mi je dao ideju i formalno je uredio moju zavičajnu čitanku Oblizeki – Moslavina za stolom, a onda smo je i predstavljali. Dakako da sam se za svoje novinarske tekstove i za svoje knjige često upravo njegovim posredovanjem upoznavala s Lonjskim poljem i moslavačkim trsnim gorjem, s vinarima i škrletom, pod otvorenim nebom pečenim šaranom na rašljama, s Voloderskom kleti i drugim kletima, a i drugim neodoljivim moslavačkim ljudima i pričama. 

Dragutin Pasarić, 2015. / Foto Miljenko Brezak

Navukao me je i u Moslavački književni krug, bez njega bila bih siromašnija za poznanstva i prijateljstva sa Slavicom Moslavac, Katarinom Brkić i mnogim drugima, a moguće da se bez sudara upravo na jednom takvom zavičajnom zajedničkom javnom nastupu s kolegom Đurom Vidmarovićem, ne bih ni tako strasno vratila u lijepu književnost. Kada je 2009. ne samo organizirao nastanak i tiskanje Moslavačke kajkavske lirike Dražena Kovačevića nas šestoro pjesnika nego i valjda petnaestak predstavljanja po cijeloj Moslavini, zbližio je nas Moslavčane rođenjem i(li) životom da smo namislili ojačati barem kulturni regionalni identitet zavičaja već stotinu godina podijeljena, sad u tri županije. Nadam se da će časopis Moslavačko zrcalo, kojem se priprema svečarski broj jednome od izdavača, kutinskoj Matici hrvatskoj, makar i povremeno, i dalje nastaviti izlaziti. Ne vjerujem da itko može napraviti leksikon znamenitih Moslavčana, na koji smo ga tentali i koji je, kao i neke svoje druge nikad dovršene knjige, imao u glavi.

Na manifestaciji Rijeka, šuma, nebo u Piljenicama 2014. razgovor u šetnji o novim idejama B. Brkan i D. Pasarić / Foto Miljenko Brezak

Možda će barem selima i gradovima o kojima je napisao, uredio i(li) kao izdavač Spiritus movens objavio monografije od Križa do Kutine pasti na pamet da nekoj ulici, trgu, knjižnici nadjenu njegovo ime, ali je važnije da živim održavaju barem neke od njegovih vrijednih ideja, poput Dana Josipa Badalića, Moslavčanina kojega je, kao i primjerice Slavonca Matka Peića, vodio na šetnje Moslavinom i na pisanje o njoj, na Moslavačke razglednice. I da osmisle nove! Znakovito je da je zadnja knjiga koju je potkraj prošle godine urednički potpisao i objavio Vidmarovićevu Moslavinu oživljenu

Daj nas fotkaj! Božica Brkan s Dragutinom Pasarićem u Kutini / Foto Miljenko Brezak

Dijelim tugu s Dragecovom suprugom Ivankom i djecom te prijateljima.

20210228

Ja sam Bajza, Željko Bajza – Umjesto kave 13. kolovoza 2019.

Ove godine moja generacija slavi 45 godina od gimnazijske mature, a ja i 45 godina otkako sam upoznala Željka Bajzu (1943.). U svome rodnom Poznanovcu, u danas zapuštenom Domu boraca i omladine, sa svojom je omladinskom ekipom organizirao Susret mladih pjesnika i recitatora. Visokim kriterijima – predsjednik ocjenjivačkog suda koji je, recimo, nagradio moju pjesmu, bio je Zvonimir Golob! – malo se mjesto pokraj Bedekovčine uspelo na jugoslavensku razinu. Uglavnom vlakom dolazili su ponajbolji pjesnici odasvud. Poslije se susrećemo po antologijama. A jedva da u Zagorju ima mjesta, do skrivenih čuka, gdje nisam govorila svoje pjesme, od poznanovečke tvornice kože Partizan – i Bajza je doktorirao i predavao kožarima kao sveučilišni profesor na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu!– preko doma za preodgoj posrnulih djevojaka, zatim brojnih dvoraca, domova kulture i tako dalje.

Željko bajza i Božica Brkan na prošlogodišnjemu znanastvenom skupi o kajkavskom jeziku (Fotografija Miljenko Brezak)
Željko Bajza i Božica Brkan na prošlogodišnjemu znanstvenom skupi o kajkavskom jeziku (Fotografija Miljenko Brezak)

Surađivali smo i u Pinti – što li sam se napisala o toj udruzi koja je utjecajne Zagorce okupljala na obnovi tada vrlo zapuštene baštine, od dvoraca do crkava i kapela, izdavala vrijedna kulturno-povijesna izdanja, organizirala izlete po nepoznatim zagorskim zakucima, iako je nazvana po pinti, franc. pinte, staroj mjeri kojom su zagorski velikaši mjerili vino, a i posudi, peharu, iz koje su, okupljajući se na intelektualnim raspravama, pili. (Zagrebačka pinta navodno je do 1733. vrijedila oko 3,124 l, a poslije 3,332 l,, dok je mađarska iznosila 1,666, a bečka 1,415 od 1761. sve do uvođenja metarskog sustava.) Pisala sam i o kulturnom časopisu Gazophyilacium, koji nazvan imenom Belostenčeva enciklopedijskoga tronarječnog latinsko-hrvatskog i hrvatsko-latinskog rječnika iz 1675. godine otkriva svoju bit, a zacijelo više i ne izlazi, jer tko bi to financirao!? Koliko je samo knjiga i monografija (na)pisao i uredio, koliko tuđih promocija organizirao, ne samo Zagorcima i ne samo kajkavcima.

Željko Bajza i Božica Brkan razmjenjuju svoje knjige (Fotografija Miljenko Brezak)
Željko Bajza i Božica Brkan razmjenjuju svoje knjige (Fotografija Miljenko Brezak)

Hvala, Bajza, mislim – kako, zapravo, da mu zahvalim? – i uspoređujem ga godinama s još jednim, njemu sličnim, Dragutinom Pasarićem, našim moslavačkim kulturnim spiritusom movensom. Rijetki su takvi ljudi-pokretači, kulturni animatori, motivatori, okupljači i u metropoli, a kamoli po regijama, u manjim mjestima. Autor je desetak knjiga različitih tematika, objavio je oko 1000 novinskih članaka i snimio nekoliko stotina radijskih emisija.

Bajzina Obična popevka

Usporio je Bajza posljednjih godina, zbog bolesti, ali se i dalje susrećemo na pjesničkim kajkavskim recitalima – pa i na svibanjskoj je Zelini njegova pjesma ušla u zbornik i izvedena je na pozornici, a u rujnu nam zacijelo predstoji susret u njegovoj Bedekovčini i Poznanovcu na obilježavanju 30. obljetnice tamošnjih pjesničkih susreta te na znanstvenom skupu o kajkavskom u Krapini. Na prošlogodišnjem je govorio o tradiciji i narodnim mudrostima u Belostenca – jer sada, napokon, dolazi sa svojim stvarima. Sve boljima. Belostenčevom riječju: Chlovek, to je ſztvar velika, Koga mores, rech’ chlovika. Bajza moj, živio mi!

20180903 – 20190527 – 20190810  

Nepokošeno nebo 2 (An Antology od Crotian Haiku Poetry) (2008.-2018.) – Umjesto kave 14. studenoga 2018.

Za listopadske ivanićgradske Bučijade, uz najnoviji broj časopisa Iris, predstavljen je i drugi svezak antologije hrvatskoga haiku-pjesništva Đurđe Vukelić Rožić Nepokošeno nebo 2 (An Antology od Crotian Haiku Poetry), izbor hrvatskih haiđina, zapravo izbor haiku, od 2008. do 2018. godine. Knjiga od 580 stranica velikoga formata naslovljena je prema haiku jednoga od začetnika te forme u nas Dubravka Ivančana: Ležim/ u travi. Nepokošeno/ nebo. Knjigu u izdanju Udruge Tri rijeke, Haiku pjesnici Otoka Ivanića iz Ivanić Grada već je nagradila The Haiku Foundation iz SAD.

Naslovnica nagrađene antologije haiku
Naslovnica nagrađene antologije haiku

Unutra sam dakako našla i naše majstore od Vladimira Devidea, Drage Štambuka, Tomislava Marijana Bilosnića… – ( Drago  Štambuk čak piše uglednome predšasniku u haiku i inim japanskim vezama In memoriam: Devidiana, posvajanje beskraja!), ali i brojne druge mlade lavove i lavice sklone tome minijaturnom izrazu. Sve to niječe tvrdnju jedne navodno ugledne književnice kako haiku pišu oni koji ništa drugo pisati ne mogu. (Bojim se da sama nisam dovoljno disciplinirana ni slogovno – haiku je trostih gdje stihovi imaju redom 5, 7 i 5 slogova, ukupno između 12 i 20 slogova – a ni rimovno da bih uopće i pokušavala napisati haiku, ali izuzetno poštujem taj izraz.)

Sjajno je što su usporedo objavljeni haiku na hrvatskom i engleskom, što se meni osobito dopada, a ako je haiku čakavski ili kajkavski, trostruka je usporedna jezična objava tako da hrvatski dijalekti i standard komuniciraju kao nigdje. Regionalno, nacionalno i globalno. Čestitke! Moguće je!

Haiku pjesnikinj i autorica antologije te prevoditeljica Đurđa Vukelić Rožić / Fotografija Miljenko Brezak
Haiku pjesnikinjai autorica antologije te prevoditeljica Đurđa Vukelić Rožić / Fotografija Miljenko Brezak

Uz to, antologija donosi uvid u rad u nas te u aktivnosti hrvatskih autora po svijetu. U zadnjem desetljeću odnosno od 2008. do 2018. – a godina je trebala da se sve istraži i pripremi! – detektirano je 470 haiđina, što je vrlo široki kvantitativni temelj za kvalitativnu nadgradnju i selekciju, od kojih je biografijom, bibliografijom i radovima višejezično predstavljeno 198.

Zanimljivo je da autorica nabraja 823 nagrade koje iz svijeta stigle hrvatskim haiđinima (zbog čega neki Hrvatsku poimaju i velesilom haiku!) ističući kako ih je vjerojatno i više, jer dio pisaca ne prati haiku scenu niti sudjeluje u njoj, a vanjske su nagrade i manje dostupne.

Od devedesetih, kada se haiku pisao u 30 zemalja, do sada se proširio u čak 130! Kod nas je omiljen i piscima i čitateljima, pa ima i mnogo različitih događaja, natjecanja, susreta, zbirki i časopisa od Samobora, Ludbrega, Milne, Obrovca, Kloštra Ivanića i Ivanić Grada, Krapine, Goskog kotara, Rijeke, Pazina, Opatije…, ne računajući osnovne škole i dijasporu.

Odabirem i nekoliko haiku Iz Nepokošena neba 2posve osobno.

Vladimir Devidé

Sjena penjača
oklijevajući, penje se
sjenom ljestvi

Tomislav Marijan Bilosnić

Crna balega
kad je od moje krave
čisto je zlato.

Siniša Matasović

besplatni oglas
grobno mjesto u Sisku
500 eura

Drago Štambuk

Nohton zglancan
stanijol
Od ćukulate.//
Noktom izglačan
staniol
od čokolade. 

Krv i rizi.
U peštu
mušć i suhvice.//
Krv i riža.
U smjesi
Matičnjak i grožđice.

Enes Kišević

u istoj košulji
dječak i vjetar šeću
uz more 

Dragutin Pasarić

mrzlina vetra
i Katrina Sveta
sneg prizivlju//
Sveta Kata
i hladan vjetar
dozivaju snijeg

Đurđa Vukelić Rožić

u dućanu
moljac i ja biramo
vunenu vestu

20181111 – 20181112

Link

Časopis Iris, dvanaesti put – Umjesto kave 13. studenoga 2018.

 

http://www.bozicabrkan.com/haiku-na-bucijadi-umjesto-kave-20-listopada-2017/

http://www.bozicabrkan.com/moslavina-u-srcu-u-klostru-ivanicu/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-2-veljace-2017-drago-stambuk-hram-u-stijeni-pounutrenje-brazila/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-12-svibnja-2016-stambukov-kukurijek-cvate-u-japanu/

http://www.bozicabrkan.com/7-medunarodni-knjizevni-susreti-od-mora-do-gora-u-gorskom-kotaru/

http://www.bozicabrkan.com/i-svoj-i-zajednicki-dobar-osjecaj-umjesto-kave-23-listopada-2018/

 

Šest kajkavskih priča B. Brkan u časopisu Moslavačko zrcalo

 

Naslovnica Moslavačkoga zrcala

Nakon poprilično vremena na 320 stranica izašao je novi broj godište 5, br.1-2. 2017. Moslavačkog zrcala, časopisa moslavačkih ogranaka Matice hrvatske (glavni urednik Dražen Kovačević). Dosad je predstavljen u Kutini početkom studenoga, a 19. prosinca bit će predstavljen i u Palači Matice hrvatske u Zagrebu.

Iz kazala

Uvodna je tema Dragutina Pasarića i Matee Jalžečić Od pučkih domova do metropole kulture (o djelovanju Ogranka MH u Kutini). Od povijesnih tema Matea Jalžečić piše o Moslavačkome glasniku iz 1907. godine, Franko Mirošević o djelovanju HRSS (HSS) u Moslavini 1925./1926. godine, Đuro Vidmarović donosi Ratni dnevnik Stjepana Radinovića kao povijesni dokument, a Ivan Gračaković piše o kontinuitetu i opstojnosti lokalnih medija u Kutini.

Početak jedne od šest pripovjedaka

Vrlo je opsežna cjelina posvećena književnosti. Dražen Kovačević bavi se nekim moslavačkim vjerovanjima u djelima Mije Stuparića, različite uratke objavljuju Katarina Brkić, Tereza Salajpal, Davor Grgurić, Milan Ilić, Joško Sindik, Tomislav Marijan Bilosnić i Dražen Žetić.

Ledina – tema kritike Đ. Vidmarovića

Uz drugo, sa zajedničkim naslovom Na grobju objavljeno je i šest kekavskih priča Božice Brkan (stranice 191. – 221.): Karmine, Dve na grobu, List, Perut, Katice, Četrti muž. K tome u cjelini Prikazi, uz druge (Tin Lemac, Davor Šalat) objavljena je i opsežna kritika romana Ledina Božice Brkan iz pera Đure Vidmarovića Ledina kao višestruka paradigma str. 293. -306.)

20171213

Moslavina u srcu u Kloštru Ivaniću

Mjesec hrvatske knjige u Otoku Ivaniću nije mogao biti obilježen ljepše nego što je to bilo 15. listopada 2017. : na Bučijadi u Pučkom otvorenom učilištu Ivanić Grad održani su 4. Susreti hrvatskih haiđina, hrvatskih haiku pjesnika iz cijele Hrvatske, pa i inozemstva, u  Pučkome domu Kloštar Ivanić Udruga Prijatelji Kloštra organizirala je Moslavačke književne susrete Moslavina u srcu.

Svi izvođači umjetničkoga programa, književnici i pjevačice te članovi Udruge Prijatelji Kloštra / Fotografija Miljenko Brezak
Svi izvođači umjetničkoga programa, književnici i pjevačice te članovi Udruge Prijatelji Kloštra / Fotografija Miljenko Brezak

Drevni se Klošter kao moslavačka kulturna i duhovna Atena iskazao sjajnim domaćinom! Čestitke udruzi te osobito Suzani Đuri i njezinim suradnicima na ustrajnosti koja je urodila i brojnim, nažalost samo kratkotrajnim, izložbama i projektima oslonjenima ponajprije na ljubav prema zavičaju.

Pripreme uoči nastupa / Fotografija Miljenko Brezak
Pripreme uoči nastupa / Fotografija Miljenko Brezak

Valjalo bi razmisliti je li moguće takva druženja proširiti i ustaliti bilo na jednome mjestu ili ih seliti po različitim moslavačkim mjestima kako se ne bi izgubio kontinuitet postignutoga unatrag desetljeća, od antologije Kajkavska lirika Moslavine dr. Dražena Kovačevića objavljene 2009., kulturnoga časopisa Moslavačko zrcalo koje nakon nekoliko godina redovita izlaženja zbog pomanjkanja novca nije tiskan već dvije godine, Badalićevih dana u Križu svedenih na obilježavanje katedre rusistike zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, čazmanskih Dana Slavka Kolara s natječajem za kratku priču-satiru, brojnih objavljenih knjiga o Moslavini ili u Moslavini te njihova predstavljanja itd.

Božica Brkan čita svoj okešinski putopis / Fotografija Miljenko Brezak
Božica Brkan čita svoj okešinski putopis / Fotografija Miljenko Brezak

Uvodno je o recentnoj moslavačkoj književnosti te o moslavačkoj književnosti u hrvatskome kontekstu govorio Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika. Svoje su radove potom predstavilo šestoro književnika podrijetlom ili životom vezani za Moslavinu, koja je već stoljeće podijeljena izgubila regionalni identitet te ga posljednjih godina, ne posve jednostavno i bez sustavne podrške uglavnom ravnodušnih mjerodavnih, nastoje makar kao kulturni posvijestiti i obnoviti.

Jedan dio vrlo posvećene publike / Fotografija Miljenko Brezak
Jedan dio vrlo posvećene publike / Fotografija Miljenko Brezak

Božica Brkan predstavila se novim rukopisom, putopisom Nova moslavačka razglednica: villa romana na Sipčini, nagrađenim na nedavnom 11. natječaju Franjo Horvat Kiš za hrvatski književni putopis u Loboru. Đurđa Vukelić-Rožić iz Ivanić Grada čitala je kratke priče. Štefica Vanjek iz Ivanić Grada i Katarina Brkić čitale su pjesme kao i Dragutin Pasarić, moslavački kulturni Spiritus movens iz Kutine.

Drugi dio publike / Fotografija Miljenko Brezak
Drugi dio publike / Fotografija Miljenko Brezak

Etnologinja i voditeljica mnogih etnosastava i KUD-ova Slavica Moslavac govorila je o održavanju živima narodnih pjesama i prije zapisivanja – glazbom. Nastupili su i ženski vokalni sastavi Rusalke iz Kutine i Angeline iz Kloštra Ivanića.

20171017

linkovi

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-5-sijecnja-2017-dvije-klostranske-knjige/

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-26-travnja-2017-etnografska-mapa-u-cast-zavicaju-i-tradiciji/

http://www.bozicabrkan.com/nagrada-za-putopis-u-loboru/

http://dhk.hr/dogadanja/hrvatska/hrvatski-knjizevni-putopis-u-loboru

“Mojom Moslavinom” predstavljena i u Repušnici

O tome prenosimo s fejsa Božice Brkan:

Na sam rođendan osnivača Dragutin Pasarića u subotu 28. siječnja 2017. u njegovoj rodnoj Repušnici održana je već 16. Manifestacija Budućnost na rubu močvare posvećena 2. veljače, Međunarodnom danu močvarnih staništa.

Publika / Fotografija Miljenko Brezak

Bio je to povod da uz sve drugo, poslije Kutine i Zagreba, predstavimo 2. izdanje knjige “Mojom Moslavinom” Katarine Brkić (rođena Repušnjača) i Đure Vidmarovića. Baš me je veselilo o toj zavičanici, kako sam knjigu već nazvala, ovaj put govoriti s pogledom o Lonjskom polju u tekstu dvoje pjesnika.

Predstavljači: Božica Brkan, Katarina Brkić, Dragutim Pasarić i Đuro Vidmarović / Fotografija Miljenko Brezak

O Lonjskom polju i Parku prirode Lonjsko polje: Đuro Vidmarović, Ivor Stanivuković i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Linkovi:

http://www.bozicabrkan.com/umjesto-kave-30-lipnja-2016-tekst-kao-zavicajnica/

http://www.bozicabrkan.com/u-dhk-predstavljena-knjiga-mojom-moslavinom/