Izabrane pjesme obično sugeriraju najbolje od, izlog pjesama nekog autora i to predvidljiv, kronološki. Sve dok se Miroslav Mićanović ne dohvati Borisa Domagoja Biletića (1957.), koji je od 1983. do 2021. objavio 25 knjiga (sastavio četiri antologije te priredio i sastavio 18 izbora djela pojedinih pisaca i zbornika!), nagrađene važnim nagradama i prevođene, već na hrvatskome ima dva izbora, Stojevićev i Bremeričin otprije petnaestak godina. Na jučerašnjem predstavljanju Biletićeva Hvatanja zraka u Knjižnici Matice hrvatske – Matica hrvatska je i izdavač – ocijenjeno je kako je upućeni i nadahnuti priređivač posegnuo tako temeljito i duboko da je umalo napravio novu autorovu zbirku. Žalim jedino što pjesme nisu datirane, jer su neovisno o vremenu nastanka i objave te stilu podijeljene u nove tematske cjeline naslovljene prema pjesnikovim stihovima – Doseći baš ono tamo na vrhu, Kamo se god okrenuo, Čisti umor, Kristali dobrih namjera, Opiši me kako pišem Bilbao, Sve oko naših riječi, Uspon…
Uz citate izabranih kritika (Bilosnić, Bošnjak, Božićević, Batulić, Bremer, Car Matutinović, Ćurić, Kliman, Knežević, Krajač, Lovrenčić, Mađer, Marchig, Maroević, Mihalić, Milanja, Načiović, Nikolaidis, Paljetak, Rakovac, Sorel, Stamać, Stojević, Šalat) i gotovo 150 izabranih pjesama, Mićanović u opsežnom pogovoru Riječ je splav, barka, brod… piše o vladanju poezijom. Rekla bih: majstorskom.
Predstavljači su Biletića, prema Matica.hr i Culturnet,hr predstavili zaista izuzetno nadahnuto:
“Književna povjesničarka Hrvojka Mihanović-Salopek ocijenila je da je Biletić pjesnik koji se ne da svesti na zajednički nazivnik. Kritičari Biletićeve poetike usuglasili su se tek u tome da je on nesvodiv na jedinstven književni pravac. U njegovu su pjesništvu otkrili polifone utjecaje i hermetizme, napomenula je.
U njegovu pjesništvu, dodala je, pronalazi se jezični konstruktivizam, nadrealističke aluzivnosti, ekspresionizma, mediteranizma, neomanirističnosti, neomitologizacije i potpuno emonijskoga razobličavanja.
Po riječima književnog kritičara Davora Šalata Biletićeva heterogenost mučila je kritičare sa smještajem njegove poetike. Najčešće su nalazili nekakve međuprostore, napomenuo je dodavši kako mu prostor pronalaze između scene označitelja i scene označenoga.
Biletić je s jedne strane, smatra akademkinja Sibila Petlevski, poeta doctus, a s druge strane razigrani dječak. Knjiga je neobičan žanrovski odabir koji je donio na dlanu ovoga autora, napomenula je dodavši kako je uz to provela poetozovski uron u pjesništvo te ga utemeljio u vlastitom čitanju poezije.
Ocijenila je da knjiga pokazuje Biletićevu razigranost, ali i ukotvljenost u tradiciju kao bitna obilježja njegova pjesništva u kojem su “hvatanje zraka” uvijek između te dvije spojenice.
Priređivač Miroslav Mićanović istaknuo je kako knjiga izbora iz Biletićeve poezija “Hvatanje zraka” prikuplja teret uglavnom objavljivane poezije, njezino prošlo i sadašnje vrijeme, koje se za ovu priliku čita i očitava u suvremenosti, za koju bismo, dvojeći je li savršena, pouzdano mogli reći da joj je rasulo nosiva stvarnosna i simbolična odrednica.
Ono što nestaje i nastaje, što se gubi, što pristiže i mijenja se, čini Biletićevu pjesničku knjigu sretnih i nesretnih razlika, mapu u kojoj se slažu i zamjenjuju: zavičaj i jezik, ironija i samopouzdanje, prostori za ‘ča’ i za ‘što’, intimno i gubitničko, poraz i potraga, suvremenost i prošlost, povijest i prostor, ocijenio je.
Biletićev se tematsko-predmetni instrumentarij, naglasio je, mijenja i preoblikuje u figure smrti i ljubavi, u buđenja u drugom jeziku, traženja tradicionalnog u trenutnom, opsesivnom i buntovnom.”
Hvatanje zraka Borisa Domagoja Biletića u izboru Miroslava Mićanovića završava sa ŠTO MOGU, a započinje sa FELLINI, ZVANE; DID & KING:
ŠTO
MOGU
zarzati
rzom
zarezati
rezom
zarezom
,
FELLINI, ZVANE; DID & KING
Da se ne zabi uno ča je bi zavapi
žienso mojega dida, uni černi Kralj
‘merikanski ča su ga z pištuolon,
I had and I still have a dream:
sprid miljun črnih – dati jisti lačnen,
golega ubući, čovika uzjubiti, svit cili
(za potribu pisme vržmo čakavci)
– črnih da črniji ni črnji ne moru bit.
I Črnja mrež njimi: e, to bibilo jeno čine,
velo čine…“Fellini njim samim“:
Ma ke film, make this film!
I vi’š, dite moje: to ti se zuove i tako se reče
Imati besidu i riječ i rič, prisėgu za samo,
samo jedan minji, ma čovikoljubni san.
Prije sam spavala sa Slamnigom na nahtkaslu, a sad ću sa Hvatanjem zraka. Baš sam počašćena što, uz Hvatanje zraka objavljeno u 2021. najnoviju knjigu kajkavsko-čakavsku Brebrerika & Eklektika iz 2022. Boris Domagoj Biletić dijeli sa mnom.
