„Božičnice“ Božice Brkan na Božićnom koncertu KUD-a Kloštar

Male kajkavske proze književnice Božice Brkan, Moslavke, posvećene sakupljanju, bilježenju i očuvanju svekolike jezične, kulturne i gastronomske zavičajne baštine, našle su svoje itekako značajno mjesto u programu 29. Božićnog koncerta KUD-a Kloštar u Kloštru Ivaniću 19. prosinca 2025. godine. O tome je na svome te na Facebooku KUD-a Kloštar 7. siječnja 2026. izvijestila Marica Svetlečić:

Dora Bunjevac Vešligaj, Katarina Škrivanek i Lana Kunek čitaju “Božičnice” Božice Brkan (Foto Zdenko Vanjek)

Članice KUD-a Dora Bunjevac Vešligaj, Katarina Škrivanek i Lana Kunek pročitale su tri „Božičnice“ („Božičnica trejta“, „Božičnica peta“ i „Božičnica sedma“) iz istoimenog ciklusa autorice Božice Brkan nastalog od 5. do 15. prosinca 2010. godine za prigodno blagdansko čitanje u Kloštru Ivaniću u organizaciji Udruge prijatelja Kloštra. Ciklus je objavljen u njenoj knjizi „Kajkavska čitanka Božice Brkan“, Acumen, Zagreb, 2012.

Upaljenim lampašima kao nekad na polnoćku, članovi i članice ušli su u svečni Božićni koncert (Foto Zdenko Vanjek)

Kako navodi sama autorica, „božićnica“ je starinska sorta kasne jabuke, najukusnija upravo u blagdansko vrijeme Kristova rođenja i Nove godine, pa je tako Božica nazvala svoje male kajkavske proze – literarizirana sjećanja na tradicijske obiteljske i seoske proslave Božića, zapisane jezikom kekavskim i običajima koje želimo sačuvati od nestanka. Upravo takve, istovremeno i sjetne i vesele, snažne su osjećaje pobudile kod mnogobrojne publike i nagrađene su velikim pljeskom. A kako i ne bi:

Omiljena pjevaka skupina Angeline (Foto Zdenko Vanjek)

“Božičnica trejta: Jezušeki v slame jel Božič pri mojem Brkanom

Mi smo imeli moderneše prave kuglice. Kupuvane. Svetleče. I viline lasi i ono kej z čokoladnoga papera kej srmu kej se lesiče. Lampic kej namigavaju još ne bilo.

A gda bi borek lepo nakitili, mama bi sejenak navek rekla: odi ti, Božo, k babe Brkanove, odi slobono če očeš.

Mene je sejenak pri Brkanom v stare iži bil lepši i Badnak i Božič. Ne se tu imelo kej puno ni kititi neg kej odnegda dve grane borove spred iži, malo borovice za ižu i malo bušpana z cvetnika. Friško napravlene rože z krep papera, kojekakve, posle i povoščene. I sega na stol. Baš kej na Božič.

A onda bi fižu donesli par plahtičov slame kej da štrajiju bebami, šaravami, pisa- vami… Tak žute, zobene. Kej zlatne. I strina bi rekla: odite moji mali jezušeki, odite v slamicu z Jezušekom spat.

I mi bi se onda hitali po slame, po zemlenom nabitom podu kej bi strina celo leto najprvo dobro poškropila z vodu a onda pometala da se ne prašilo. De bi prinas doma na drveni pod i tkani šari tepih tak slame skučili, ko bi to gda prejdu božični dani očistil? I tak mi v slame ležimo i šepičemo da vidimo kak je to mali Jezušek isto spal. Samo kej nam nesu šteli ni maloga teleka dopelati.

Milka denes pripoveda kak su pri nji dece v slamu hitali jorehe i lešnake, a ja ne pripovedam – nemre mi veruvati – kak je i na stolu pod stolnakom bilo tulko slame da si si tener za jesti jedva mogel deti.

Božićna tema na način kloštanskoga Dječjeg vrtića iz skupine Krijesnice (Foto Zdenko Vanjek)

“Božičnica peta: Položek

Kak je to bilo lepo, ko bi to se denes tak i zgovoril? Ja bi pri Brkanem ostala spati, a tata bi vjutre došel po me i mam bil kej položek. Kej ono jajce v gnezdu kej je vodile kokoši nest.

Daj vam Bog zdravlja k tomu veselja, na tom mladom letu sega obilja. Se nam rodilo i žitek i trsje i vočnaki i vrti. I se nam se množilo, otelilo i oprasilo, i v štale i v kocu i v kokošincu i v racinaku. I v hiže bogme. Bogme ni penez ne nigdar zviš. Kak se ono veli, daj nam Bog zdravja, a Majka Boža penez!? Nu bumo prosili. A ko zna kej bi bilo od drugoga Božiča.”

Barbara Bunjevac i Dora Bunjevac Vešligaj u vrtnji lijepih moslavačkih nošnji (Foto Zdenko Vanjek)

“Božičnica sedma: Šibe

I gda nesmo imeli tak kej denes, da imaš ki bi ti daval i Deda Mraza i Deda Božičnaka i Isuseka, nam su tak dece senak davali. Malo Ded Mraz z Našičke, malo Ded Mraz z sela, z mesne zajednice. Malo sused ove, malo one. Malo kuma krsna, malo šišana, malo fermana. Če bombon. Svilni. 505 s crtom. Šećerni, cukorni. Z bora. Jadriju. Če narandžu, rogača, ma če jabuku. Šibu za Nikolijne od Krampusa i pod rit za Roduševo, kej bi se setili nevine dečice betleemske. Kej bi znali da nesu se sami bomboni. Če i na Wikipedije o tomu prečitali.”

Ženska skupina KUD-a Obreška (Foto Zdenko Vanjek)

Od 1997. godine kada je osnovan, KUD Kloštar priređuje Božićni koncert predstavljajući narodnim nošnjama, pjesmom i plesom u blagdansko predbožićno vrijeme ljepotu narodnih običaja, božićnih napjeva i duhovne baštine kloštranskog kraja i Moslavine.

Muška skupina KUD-a Drenjanci


Ovog puta bilo je posebno svečano obzirom da je pjevačka skupina Angeline koja djeluje u okviru KUD-a obilježila svoju 25. godišnjicu što je ostavilo duboki trag u kulturnom životu Kloštra. U početku je pjevačku skupinu činilo desetak žena starije životne dobi koje su mladima prenosile svoja pjevačka znanja i sjećanja o prošlim vremenima, običajima, pjesmama i plesovima. Smjenom generacija, danas pjevačku skupinu čine žene svih dobnih skupina koje s jednakom ljubavlju i ponosom nastavljaju čuvati i prenositi pjesmu svoga kraja. Skupina je naziv dobila po staroj izvornoj pjesmi „Angelina“, a sudjelovala je na brojnim smotrama i folklornim manifestacijama samostalno ili s folklornom i tamburaškom skupinom diljem Lijepe naše – od Vukovara do Dubrovnika.

Moslavačko kolo (Foto Zdenko Vanjek)

Veliki ponos KUD-a i pjevačke skupine Angeline je nosač zvuka izdan 2013.godine pod nazivom „Volim milo, ma siroče bilo“ urednica i producentica Slavice i Lane Moslavac koji sadrži 19 naslova kola i pjesama moslavačkog kraja, koje nisu do tada objavljivane, a neke su se prvi puta pojavile u javnosti.

Angeline su na koncertu otpjevale pjesme “Angelina”, “Majka Mari kose plela”, “Prva je vura”, “Na salašu kod Betlema”, “Široka je Moslavina” i “Lepa moja goro zelena”

Gosti iz Like – KUD Gacka (Foto Zdenko Vanjek)
Ženki dio KUD-a Gacka (Foto Zdenko Vanjek)

U muzeju Moslavina u Kutini 2017.godine promovirana je etnografska mapa „20 godina vjernosti tradiciji i zavičaju“ izdanoj povodom 20.obljetnice aktivnog rada društva, koja sadrži povijest mjesta Kloštra Ivanića, običaja i tradicijskog ruha te 30-tak fotografija osoba obučenih u blagdansko, svakodnevno, dječje, muško i žensko ruho uz stručno autorstvo teksta i odabir fotografija poznate etnologinje Slavice Moslavac što je veliki ponos cijelog KUD-a.

Uneseni u pjesmu – KUD Kloštar (Foto Zdenko Vanjek)

KUD Kloštar koncert je otvorio pjesmom „Kloštar“, uz izlazak na pozornicu s lampašima u rukama kako se nekada išlo na polnoćku što je bila zaista prekrasna scena, a u nastavku je plesna skupina izvela prikaze narodnih plesova i glazbenog bogatstva moslavačkog kraja pod nazivom „Djevojčica vodu gazi“ i „Prelice“, za koje je koreografiju za scenu uvježbao stručni plesni voditelj Lovro Vešliga, a glazbu glazbeni voditelj Daniel Blagec. Mladi nedavno uključeni članovi KUD-a, uz iskusne i uvježbane starije članove, udahnuli su svoj mladenački polet i privrženost profesionalnim voditeljevim savjetima pjesmama i plesovima koje su izvodili na veliko veselje i odobravanje mnogobrojne publike.

Kudovski podmladak već čuva baštinu (Foto Zdenko Vanjek)

U programu su sudjelovala i djeca Dječjeg vrtića Proljeće, skupina Krijesnice koja je kroz pjesmu i ples prikazala dolazak Sveta tri kralja. Najmlađa dječja sekcija KUD-a Kloštar koja djeluje od 2011. godine predstavila se je koreografijom pod nazivom „Kaži nama snašice što će tvoje družice.“

Kao gosti, na koncertu su nastupili: Ženska vokalna skupina KUD-a Obreška, KUU Gacka Ličko Lešće i Muška pjevačka skupina KUD-a Drenjanci iz Drenja.

Svečanost – prilika za podsjećanje na ljepši dio vlastite prošlosti (Foto Zdenko Vanjek)

Kao znak poštovanja i zahvalnosti za dugodišnje djelovanje u KUD-u dodijeljena su priznanja za 20 godina djelovanja Mari Međaković i Marijanu Tučkoriću, za 15 godina Ružici Kozina, Vesni Jurički, Dori Bunjevac Vešligaj, Anamariji Škrivanek, Antunu Škrivaneku i Tei Češković, a za 10 godina Davoru Rešetaru i Karlu Sičanici. Zahvalnice su dodijeljene dužnosnicima i subjektima koji su podržavali i pomagali rad KUD-a.

Cijeli koncert snimala je i Blue TV te ga je već dva puta emitirala u emisiji Pjesme koje srce diraju. O koncertuje izvijestila i Županijska kronika Zagrebačke županije.

Božićni koncer KUD-a Kloštar u Županijskoj kronici Zagrebačke županije

O Božičnicama Božice Brkan te same Božičnice također možete pročitati ili poslušati na linkovima:
http://www.bozicabrkan.com/bozicnica-u-krapinskoj-kajkavijani/ iz 2014.

Božica Brkan / Božićnice na krapinskoj Božićnoj priči, 18. prosinca 2015. https://www.youtube.com/watch?v=SZfvQDsNtXo te na

 https://www.bozicabrkan.com/bozicnice-bozice-brkan-na-krapinskoj-bozicnoj-prici/ 19. prosinca 2015.

Božica Brkan BOŽIČNICA SEDMA ŠIBE  

Kajkavska čitanka Božice Brkan u križaljci u Kvizorami

Na Facebooku 23. listopada 2023. Božica Brkan je objavila:

KAJKAVSKA ČITANKA U KVIZORAMI
Zahvaljujem Borisu Nazanskom i Kvizorami. U broju 1643. objavljenom 21. listopada 2023. jedna od tema križaljke je i moja Kajkavska čitanka. Počašćena sam! Nadam se da vam rješenja neće biti teška.

Križaljka iz Kvizorame

Prepisujem:
„U ovome broju predstavljamo vam, poštovani čitatelji, kultnu i kapitalnu Kajkavsku čitanku (naslovna krnja premetaljka) Božice Brkan, knjigu koju Agencija za odgoj i obrazovanje 2015. odobrila kao pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskoga jezika u svim razredima svih srednjih škola. Vaš je zadatak da kupon s ove stranice nalijepite na dopisnicu, dopišete točne odgonetke barem triju tematskih pojmova (od ukupno pet posebno označenih!), dodate svoje ime, prezime i točnu adresu te dopisnicu pošaljete najkasnije do 28. listopada 2023. na adresu Kvizorama, Veslačka 2, 10000 Zagreb.
Za troje čitatelja pripremljeni su primjerci predstavljene čitanke.“

20231023

Reč po reč jel moj rečnik kajkavski – Umjesto kave 1. travnja 2020.

Kad me pitaju kej delaš?,misleći čime kratim vrijeme u dvostrukoj (prema dobi i dijagnozama) izolaciji zbog koronavirusa, obično kažem isto, osim što ne izlazim u jednako mi nametnutu šećernu šetnju do cilja kave. Josip Kraljičković mi je odmah rekao: sad ćete vi na miru ionako pisati. I stvarno pišem i pišem. Mozak kao da mi, za razliku od kabelske televizije, radi 300 na sat i to na prvom, drugom trećem itd. kanalu. Jedva dospijem zapisivati, moram odmah prepisivati šrakopis, pa mi, kad zapnem, u pomoć priskače i moj M. govoreći da mi je, osim prvog čitateljaurednika u teoriji, postao i osobni dešifrant.

Naslovnica knjige koju je odlično dizajnirao Jenio Vukelić

Zadajem si kojekakve teme, rokove, deadline, a jedna od svakodnevnih stvari, dan na dan, upisivanje je i provjera riječi u moj kajkavski/kekavski rječnik. U Kajkavskoj čitanci Božice Brkan 2012., koja je godinu kasnije potvrđena kao dopunsko sredstvo za nastavu hrvatskoga u svim srednjim školama, uz pjesme, pripovijetke, monodramu, odlomak iz romana…, objavila sam i rječnik sa više od 6000 riječi. Toliko sam stigla u zadanome tijesnom roku. Jedva da sam dospjela protumačiti osnovne riječi iz svojih tekstova, pa sam nakanila poslije dopuniti ga u samostalan rječnik i drugim riječima i osobito frazama, koje sam u školsku bilježnicu tvrdih korica bilježila od djetinjstva. Zamolila sam i neke svoje Moslavčane da pribilježe čega se sjete, što sam propustila, tu i tamo se tko i sjeti: znam li? sjećam li se?… Sjajno mi je kad mi prijateljica poslije javnog čitanja vlastite pjesme kaže da sam neštokrivo naglasila. Najviše me iznervira kada imam nešto zapisano od tinejdžerskih godina, a sad se ne mogu više sjetiti što to znači, a, baš kao i u vlastitoj pjesmi, nemam koga to više ni pitati. Katkad mislim da se žurim želeći preduhitriti vrijeme – staračku demenciju, nestanak zavičajnog govora, kajkavskoga i hrvatskoga jezika, pa i ljudi koji to još razumiju ili bi ih moglo zanimati?

Nisam odustala, pa ni onda kad mi je uglednik s vrata akademije eventualnu pomoć odoka zaračunao 3 kn po riječi, je već sada imam ne dvostruko nego i trostruko riječi, ne stižem ih brojiti. Jutros jesam: prije nego upišem dalje, od čera nekih 936.339 znakova (karaktera!) ili 348 stranica ili oko 498 kartica. Nemam lwksikografsku dnevnu normu pet riječi dnevno. Kako kad. Pišem svoje riječi, riječi poput pjesme, pjesme u stihu, proze… Atrebao bi ih neki dijalektolog jezično, rječnički obraditi, označiti i naglaske, načiniti sve kako treba. Povremeno razmišljam i da svoj, kao što su mali Donjostubičani s Danicom Pelko svoj ili kao što Joško Božanić kani rječnik komiškoga govora, ozvučim i jednostavno sve pustim na Internet. Možda kome dobro dođe, kakvu zaljubljeniku, jer nisam sigurna da bi još, osobito financijski, ikoga u mojem zavičaju zanimao taj dio naše baštine. Kekavica?  Ta jedva se isprse za ono što se može vidjeti monumentalno u obnovu kriške crkve ili ville romanena Sipčini u mojemu Okešincu. 

Kad ću to i kada dospjeti? Nagovarala sam, također bezuspješno, i neke obećavajuće zavičajne talente da se toga poduhvate, da nastave na mojem tekstu. Dostajalo bi to i za postdiplomski ili doktorat, možda i cijelu karijeru ili jedan život. Nikad se ne zna. Ako je meni poticajna i zabavna moja višegodišnja muka, možda bi bila još kome. Stjecajem prilika, uz mnoštvo grupa na fejsu, pripadam i grupi Međimurski rečniki osim što memoriraju svoju baštinsku mudrost, zavičajnu ljepotu, Međimurci se baš dobro zezaju i zabavljaju i sebe i nas ostale. Netko pita, primjerice, što značišpuraviili škuravite da li je to isto. Pa počnu kako je to onaj koji probira kej bu jelzbrčka se,prgavi za jestisam bi nekaj finogazirčni, izbirljivštaten, ali uskoči i pogrešan skuranšto netko odvede značenju zmazan, pa…Razvijaju tumačenje šprljavi, škiljavi, pa črljivo, pršljivo, pa uz fotku drvene posude razviju pravu svađu nadajući joj i desetak naziva. Pa kad su se deca negda pickali kej su delali, pasu tema kršelji, paizraz tak si kaj božja peldica…Pa netko zaključi: Sto pot bole srmok neg bogoti hrmok .(Bolje biti siromah nego bogata budala.) Jedna dama duhovitu sliku potpisuje: Bem ti, prešla sam se pateke i nigdi maske za gobec. Som Bog kaj sam našla vu štacuno! Ima jih i vu drugim forbama. Požurite se dok ne razgrobljejo kaj i šekret papera i kvosa!Pa netko primjećuje: Nigdor smo ne bili tak složna familija kak ve, si skupa za stol, si skupa za televizor. A, začudo, nemaju ni jednoga influencera!

20200331 – 20200401 

Božičnica u krapinskoj Kajkavijani

U emisiji Kajkavijana Hrvatskoga Radio Sljeme 12. prosinca 2019 u 20,30 Ana Lacković Varga ugostila je ekipu koja već nekoliko godina organizira Božićni recital u Krapinipredvođenu Radovanom i Damirom Novinom. Veseljaci iz z Društva za kajkavsko kulturno stvaralaštvo doveli su i glumce Biserku Ipšu Ronalda Žlabura da govore prigodne kajkavske tekstove, a pjevačicu Gordanu Ivanjek Tušek na gitari je pratio Tomislav Presečki.

Najava Kajkavijane

Uz druge je tekstove dramska umjetnica Biserka Ipšainterpretirala i jednu od deset BožičnicaBožice Brkan– Božičnica zajna:  Si na vrpe. Ta je kekavska kratka poetska proza iz Kajkavske čitanke Božice Brkantakođer čitana i na jednome od Božićnih recitala. Dogovor o toj Božičnicidviju dugogodišnjih suradnica Ipše i Brkove prethodio je u Palainovki.

Dogovor u Palainovki: pjesnikinja Božica Brkan i dramska umjetnica Biserka Ipša / Fotografija Miljenko Brezak

Božičnica* zajna: Si na vrpe
Kak su pri Brkanom na Badnjak v hižu nosili slamu, Moj donese veliku našu božičnu škatulu z podruma. Vujne su naše moderne velike svetleče kuglice. Nebrojene. Skorom sako leto prikupimo de koju. Jene i trepčeju, a druge se paliju gasneju, paliju gasneju, paliju… I puno je male licitarov z Bistrice. Sako leto isto dokupimo. Srčeka crlena. I drvene i crlene i zlatne kojnekov kej sem Iveku svojemu, gda je mali još bil, nosila z Nemačke, Austrije, Francuske i kojekakve druge državi. Imam i z Polske nekej kej ne znam ni kej je, od slame. Halina mi je to negda poslala. V čestitke 
dla Božego narodzenia. Bogzna je l još i živa. Z Jokešinca imam zelene i roze i crlene sitneše kuglic. Gde gde su stučene a gda gda, niko jih ni ne pipne, se samo v prašek rasipaju. I z Potoka od Babe Potočke je de koja, mi se vidi. I z Širinca od negve celo čudo: nemreju se obesiti, al nam ji je šteta hititi. Neg još postojiju. Tak smo za Božič pak si na vrpe. Ne znamo ni čija je špica za na vrh. Morti i ovo leto dokupimo koju, če bu se snehe štelo kititi. Če se zmislimo nekakvu felu kakvu još v škatule naše nemamo. (20101213 – 20100314)

* Ciklus Božičnice nastao jeod 5. do 15. prosinca 2010. godine za prigodno blagdansko čitanje u Kloštru Ivaniću. Fra Tomislav Božiček, mladi gvardijan tamošnjega samostana Red male braće i predsjednik ogranka Matica hrvatske, i Đuro Vidmarović zamolili su me da za priredbu Kluba prijatelja Kloštra, uz izložbu jaslica, na kojoj su govorili Đuro o povijesti jaslica (nisam pojma imala da se zna točno da su prve napravljene 1223. godine!) a Dragutin Pasarić o izložbi jaslica u Kutini te KUD Obreška, odaberem i božićne moslavačke kajkavske pjesme. Ne da nisam mogla odabrati najljepšu, nego ih uopće nije bilo. Božić moslavački kajkavski pjesnici spominju tek uzgred. Preko Facebooka, preko Ujedinjnih kajkavskih emirata, zamolila sam najljepše kajkavske uopće te sam na kraju od više pročitala dvije – Božična molitva Jezušu Božice Jelušić i Kalnovečki razgovoriIvana Goloba, te svoje dvije. Kao Božičnicu prvu: Jezušeki v slame jel Božič pri mojem Brkanom i kao Božičnicu zajnu: Si na vrpe. Zamislila sam ih kao svojevrsne prviče i zajniče, vezane uz drugo veselje, svadbu. Prisjećanja su me odvela u djetinjstvo, u lijepe i tužne misli i bilo mi je žao što nisam imala priliku pročitati ih više. To prije što su u Klošter, moslavačku Atenu kako je opisuje D. Pasarić, na moju veliku radost i ganuće kak se to negdar božičuvalo v Okešinuc došli čuti čak i neki moji Okešinčani. Ljudi su me jako lijepo primili. Puna dvorana, čak i koruš, balkon. To bi oni tak rekli kad i znali, reče mi M. posle Kloštra. Mnogi su tražili da im pjesme pošaljem e-mailom da bi njima nekome svome mogli – čestitati. Jesam. 

Božičnicama prema Božiću / Fotografija Miljenko Brezak

20191214

Skok, Joža – umjesto kave 24. svibnja 2017.

Da je napravio 18 hitova, a ne objavio 18 antologija (kajkavske i dječje književnosti i prema prof. dr. sc. Vinku Brešiću najplodniji je naš antologičar), 85. rođendan i jedinstven rođendanski dar književnom povjesničaru i antologičaru Zbornik posvećen 85. obljetnici rođenja dr. sc. Jože Skoka (izdavač Tonimir, priređivač Ernest Fišer) zacijelo bismo slavili okupljeni u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Ovako je u srijedu 24. svibnja 2017. domaćin u svojoj palači bila Matica hrvatska zajedničkoj proslavi s Društvom hrvatskih književnika, ograncima MH Varaždin i Varaždinske Toplice i Kajkavskim spraviščem.

Ruže i knjiga – dar za slavljenika

Jožu su Skoka lijepim riječima častili dr. sc. Dragutin Rosandić i dr. sc. Hrvojka Mihanović Salopek, izdavač (čak sedam skokovih knjiga!) Stjepan Juranić i načelnik Općine Petrijanec Vladimir Kurečić. Vodila je Lada Žigo Španić, a tekstove je čitao Dubravko Sidor. Mr. sc. Ernest Fišer je isprva svome profesoru, mentoru, a poslije prijatelju i suradniku pročitao pjesmu posvećenu mu Zvirišča zavičajna pohvalivši rodni mu Petrijanec koji se svome intelektualcu odužio ne samo bivajući mecenom pri objavi njegovih knjiga nego i, kulturno gledano sudjelujući u njegovoj proslavi, pravim velikim gradom.

Prije početka trebalo je još nešto i pribilježiti

Šulkolega slavljenika Ivan Golub za govornicom: dobro i dugo i nikaj drugo

Šulkolega iz Nadbiskupskoga sjemeništa na Šalati vlč. Ivan Golub, poput njega i sveučilišni profesor i kajkavski pjesnik kojega je uvrštavao u svoje antologije, i s kojim prijateljuje već 75 godina – leta idu, fala Bogu, neka idu – parafrazirao je poznatu svoju o tome kak je bog čovjeka od zemle napravil, ali od one zemle na kojoj se rodil. A Jožina je petrijanečka. Ispričavši i kako je Joži tog jutra služio svetu mešu i poželio mu dobro i dugo i nikaj drugo.

Dok s pažnjom slušamo Dubravka Sidora, za dobar kadar vrijedi i na koljena

A ja dodajem sitan osobni post scriptum o iznenađenju kad mi je kajkavolog bez premca pjesme uvrstio u antologiju Rieči sa zviranjka ili kad je recenzirajući Oblizeke – Moslavinu za stolom moj Okešinec nazvao mitskim ili što me pri susretima običano pita kej se dela? Na neku sam promociju u Kajkavskom spravišču taman iz tiskare donijela frišku Kajkavsku čitanku Božice Brkan kajkavcima do čijega mi je mišljenja osobito stalo te da ih dodatno pozovem na sutrašnje predstavljanje Pevcova koraka. Dođem sutra u DHK, a profesor Skok prvi u dvorani, sam, već me čeka. Pretrnula sam kad je rekao da zbog mene nije spavao cijelu noć. Onda me je zagrlio govoreći kroza smijeh kako nije mogao prestati čitati moju Čitanku. Onda sam ja, na rubu plača, zagrlila njega… Živio!

Posveta slavljenika Božici Brkan na njezin primjerak zbornika

I do novih viđenja skupljeni oko slavljenika

20170524

Fotografije Miljenko Brezak

link 

https://www.youtube.com/watch?v=11u5wUfEbgY

https://books.google.hr/books/about/Kajkavska_%C4%8Ditanka_Bo%C5%BEice_Brkan.html?id=B4zfrQEACAAJ&redir_esc=y

http://oblizeki.com/oblizeki-knjiga