Sipčina dvije tisuće godina poslije – Umjesto kave 17. lipnja 2023.

Imam baš zadovoljstvo i čast gotovo svako ljeto obići dr. sc. Leu Čataj iz Hrvatskoga restauratorskoga zavoda kada sa svojom ekipom u mojem Okešincu ispod Križa provodi arheološka istraživanja rimske vile. Od 2012. godine!

Dr. sc. Lea Čataj i dr. sc. Sara Popović radoznaloj Božici Brkan pokazuju stanje radova na nalazištu / Foto Miljenko Brezak
Pogled iz drona na nalazište / presnimio Miljenko Brezak

Iako se u iskapanja i povijest otprije dva tisućljeća ne razumijem osobito, trudim se shvatiti važnost toga što znanstvenici i njihovi pomoćnici kod nas u (rimskoj) provinciji Panoniji ustrajno rade i postvarenje naših drevnih seoskih legendi i pripovijesti nastalih na primjerice ciglama koje bi izranjale iza pluga na brazdama na njivama. I sentimentalna sam i ponosna. Uostalom, koliko sam zanovijetala da Sipćina i u literaturi postane, kao što je izvorno kajkavski, Sipčina! Do prije kojega desetljeća još su tu nedaleko, na susjednoj uzvisini, stvarno pekli ciglu, a preostao je, ako i on nije zaboravljen, samo toponim Ciglana. Zacijelo su i mnoge selske kuće kroza stoljeća podignute od materijala s današnjih iskopina, često dovožena s Moslavačke gore. Tek se procjenjuje koliko su vlasnici ville rustice bili imućni.

Dr. sc. Lea Čataj zorno opisuje što je napravljeno, a što planiraju / Foto Miljenko Brezak
Dvanaest godina predanog posla na gotovo 2400 kvadrata / Foto Miljenko Brezak

U već uhodanoj ekipi ove godine, uz voditeljicu posla dr. sc. Leu Čataj, bili su i njezina zamjenica dr. sc. Sara Popović iz Arheoprojekta, zatim Marko Babeli iz Hrvatskoga restauratorskoga zavoda, pa diplomirani arheolozi/antropolozi Dominik Balaban, Uroš Bila i Branimir Cvrtila, studenti arheologije Ivan Pendelić, Anja Mitrović, Matea Trgovčević, Petra Grizelj i Mila Erceg, pomoćni radnici iz sela Stjepan Kumpes i Mijo Komar. I dva psa.

Samo stručnjak u zemlji može prepoznati detalje podnog grijanja, ložišta, šuplje cigle, oslikane žbuke… / Foto Miljenko Brezak

A posla ima još mnogo, samo što su ekipi sve jasniji obrisi onoga što je bilo na jednoj od uzvisina nedaleko Česme do kojih nisu mogle doprijeti velike vode koje su se tu nekad redovito izlijevale Čretom. Istinabog, od 22. svibnja do 16. lipnja, kada su ove godine bili na terenu, kiševje i naše ovovjeke klimatske promjene bitno su im smanjile broj radnih dana tako da se kane vratiti kopanju i na jesen.

Ove godine iskopan dio riskoga vrča (u usporedbi s upaljačem) / Foto Miljenko Brezak
Do ove je godine iskopano ukupno šest, a ove godine čak pet ruzinavih novčića / Foto Miljenko Brezak

A preostaju im i brojne stručne analize i konzervatorsko-restauratorski radovi u radionicama Hrvatskoga restauratorskoga zavoda te, stručnjacima također inspirativan i važan dio – potraga po literaturi i usporedbe te stavljanja u kontekst. Sva je sreća da istraživanja vrlo važna za ovaj kraj uz Općinu Križ i Zagrebačku županiju financira i Ministarstvo kulture i medija RH.

Koliko je zemlje od 2012. iskopano rjeđe bagerima, a češće očišćeno sitnim alatima / Foto Miljenko Brezak
I moj prijatelj Stjepan Kumpes iz kriške osnovne već nekoliko godina surađuje na Sipčini / Foto Miljenko Brezak

Dosad je, doznajem, istraženo ukupno otprilike do 2400 m², a ove je godine od toga otvoreno novih oko 1000 m². Ispočetka se istraživao sjeverni, rezidencijalni dio kompleksa, gdje su još 2016. godine otkriveni dijelovi tzv. objekta 2, građenog od kamena i opeke vezanih žbukom. S obzirom na njegovu veličinu te freskama oslikane zidove i mozaičke podove kojima je bio opremljen, pretpostavljaju da se radi o glavnoj zgradi kompleksa u kojoj je obitavao vlasnik vile, što potvrđuju i najnovija istraživanja. S obzirom da je plitko u tlu, vila je jako oštećena, a zidovi su ostali sačuvani na razini temelja ili u negativu te se zahvaljujući brojnim nalazima iz različitih slojeva i zapuna može pretpostaviti kako su zidovi i podovi bili građeni i ukrašeni. Dio iskopanoga prijašnjih godina je konzerviran u restauriran, apsida primjerice, a prošlogodišnje veselje zbog otkrića bunara i dijela njegove drvene konstrukcije pomućeno je urušavanjem pjeskovita tla, zbog čega je privremeno i zatrpan, te istraživanje tu tek slijedi.

Važan je svaki detalj, jer je – informacija / Foto Miljenko Brezak

Dr. sc. Čataj podjednako zadovoljno može opisivati kako su ove godine, osim brojnih ulomaka keramike (dio vrča!), zidne žbuke oslikane oker, žutom, tamnocrvenom, zelenom i crnom bojom, a od metala zasun brave, iskopali i pet primjeraka novca (a prijašnjih godina ukupno šest, iz drugoga i trećeg stoljeća). Mene ponovno fascinira podno grijanje, o kojem svjedoče tek fragmenti šuplje opeke, a znalci nam sve to spajaju u čudesnu priču od koje bismo se, od povijesti učiteljice života zapravo, i mi u našem vremenu mogli ponovno koječemu poučiti, pogotovo ako smo, poput mene, još u drugoj polovici prošlog stoljeća i prohodali po zemljanu graničarskom podu. 

Dio prošle godine iskopanoga i konzerviranoga te restaurirana apsida / Foto Miljenko Brezak)
Prošle godine iskopan i urušen, pa planski zatrpan rimski bunar / Foto Miljenko Brezak

Hodajući uz neprestano krčanje ne možemo nego se ponovno zagledati na veliki dalekovod koji se ustobočio baš sredinom nalazišta, ispod kojega bi preopasno bilo raditi, a njegovo pomicanje zahtijevalo bi velik novac. Kako snimke dronom pokazuju ispod zemlje razveden objekt sve do autoceste, ispod zasad neotkupljenih privatnih njiva pa čak i ceste koja nadsvođuje autocestu, možemo se samo prepustiti mašti. Pogotovo naslonimo li na ovaj predan i stručan rad i pomisao o kulturnom turizmu, budući da je, primjerice, u susjednom Vežišću, na Sipu, u mlinu na Česmi, rođena i Milka Trnina.

Predstavljen Zbornik Moslavine XVII.

Muzeje Moslavine u Kutini u ponedjeljak, 28. lipnja 2021., kao izdavač predstavio je novi broj Zbornika Moslavine brojXVII. za 2021. godinu, koji urednički potpisuje Jasmina Uroda Kutlić, a naslovnicu Želimir Šiško.

Naslovnicu je oslikao Želimir Šiško
S predstavljanja: Jelena Batinić, Jasmina uroda Kutlić i Silvija Kantolić / Foto Muzej Moslavine Kutina

Na gotovo 300 stranica donosi 17 raznovrsnih tema koje su zanimljive i važne ne samo Moslavčanima. Lea Čataj, voditeljica arheoloških iskapanja u Okešincu, opisuje Rimsku svakodnevicu – izbor metalnih nalaza antičkog razdoblja pronađenih prilikom arheoloških istraživanja vile u Sipčinini. Petar Sekulićpredstavlja Stare gradove srednjovjekovnog vlastelinstva Moslavina, a Antonio Džaja piše o novootkrivenim arheološkim nalazištima na Moslavačkoj gori. Silvija Pisk istražuje dokumente pavlinskog samostana BDM na Gariću: mreža braće pustinjaka u srednjovjekovnoj Slavoniji.

Slavica Moslavac i Želimir Šiško / Foto Muzej Moslavine Kutina
S predstavljanja: dio suradnika najnovijega broja Zbornika Moslavine / Foto Muzej Moslavine Kutina

Potom Jasmina Uroda Kutlićpodsjeća na Crno zlato Moslavine, slavnu moslavačku naftašku i plinsku povijest. NeumorniFranko Miroševićdonosi povijesno istraživanje Kotar Novska u Kraljevini Jugoslaviji 1929. – 1934., a Filip Škiljanistražuje povijest nacionalnih manjina u Moslavini. Ivan Gračaković iz svojih dugogodišnjih istraživanja ispisuje Prošlost i mjesno nazivlje Kutine. Slavica Moslavac etnološki otkriva izuzetno zanimljivu Blaženu Djevicu Mariju u puku Moslavine, dok Jelena Batinić, kustosica muzejskoga galerijskoga odjela,tekst posvećuje Crtežu Slavka Kopača u fundusu Galerijskog odjela Muzeja Moslavine Kutina. Dalibor Sumpormnogima će otkriti Izvorne zaštićene pasmine domaćih životinja Sisačko-moslavačke županije kao što su konj posavac, srijemsko podolsko govedo, crna slavonska svinja i pas posavski gonič.

Dio publike prema epidemiološkim mjerama / Foto Muzej Moslavine Kutina
Iz Zbornika Moslavine tekst Božice Brkan o knjizi Slavice Moslavac u izdanju Muzeja Moslavine Kutina

Od kulturnih tema slijede tekstovi o važnim, prošle godine objavljenim knjigama: Katarine Brkić piše O književnom dijelu knjige Đure Vidmarovića Moslavina oživljena, Božica Brkan Život za životno djelo – Slavica Moslavac, Etnografski zapisi po Moslavini i širem zavičaju, Slavica Moslavaco Mariji Lenart – Baki Mari. Božica Brkan bilježi i svježa sjećanja ugledne kazivačice Neda Ritz: formativne godine u Novoselcu, a Đuro Vidmarovićistražuje Erdödyeve u kulturnoj povijesti Hrvatske i Moslavine. Na kraju Jasmina Uroda Kutlić ispisuje Jubilarni kalendar 2020./2021.

20210629

Izložba „Sipčina u Okešincu: ladanjski život u antičko doba“ – umjesto kave 14. rujna 2018.

Na jesensko Križevo, kako kažu u kriškome kraju, na Danima općine Križ 14. rujna 2018. u Galeriji Križ otvorena je izložba Sipčina u Okešincu: ladanjski život u antičko doba. Okešinčani, Križani, Moslavčani a i drugi, imate li priliku u idućih mjesec dana svakako pogledajte nemali trud uložen u istraživanje ove lokacije, posebice od 2012., kada počinje ustrajna suradnja Hrvatskoga restauratorskoga zavoda i Općine Križ, s povremenim financijskim uključivanjem i Ministarstva kulture RH i Zagrebačke županije. Izložbu su organizatori popratili i odličnim katalogom.

Božica Brkan i Đuro Vidmarović na otvorenju izložbe s katalogom pred izlošcima / Fotografija Miljenko Brezak

Odličan prilog Godini europske baštine iz kraja, koji i nema mnogo tema, osobito onih koje bi ustrajno i njegovao. Već se sada spominje brendiranje, otvaranje arheološkoga parka, pa valja vjerovati kako će to prizvati dovoljno financijskih sredstava da se uz dosadašnjih 600 m2 istraži procijenjenih dva hektara na kojima se prostire rimska villa rustica, koju nam voditeljica arheoloških istraživanja Lea Čataj (od 2012., kada s brojnim kolegama, svake godine ponešto, nastavlja posao Andreja Janeša) predstavlja kao izuzetnu baštinsku zanimljivost, kojom se možemo ponositi.

Lea Čataj, koja također potječe iz kriškog kraja, s rodbinom, Palmom Klun Posavec i Božicom Brkan prije otvorenja izložbe/ Fotografija Miljenko Brezak

Posebice mi, koji u kriškome kraju, posebicu u Okešincu, od malenih nogu slušamo bajkovite priče o sipčinskoj crkvi, odoranim ciglama i drugim iskopanim komadima u različitom materijalu te sada na danjem svjetlu, na jednome mjestu, možemo razgledati okrhke vlastite davne povijesti – mozaike, keramičke zdjele, tanjur, prsten-ključ, pisaljku, novčiće kojima se plaćalo u prva tri-četiri vijeka naše ere kada su Rimljani osvajali i naseljavali Panoniju.

Prsten-ključ od bronce i željeza na izložbi, poslije konzervatorsko-restauratorskih radova/ Fotografija Miljenko Brezak
Prsten-ključ od bronce i željeza na izložbi, poslije konzervatorsko-restauratorskih radova/ Fotografija Miljenko Brezak

Želimo mladoj ambicioznoj ekipi bogato nalazište kako bismo se barem mi kojima je stalo do toga, tu, u vlastitim korijenima i nadahnjivali i dalje. Gnjavim, ali svejedno podsjećam kako sam i dosad obilažeći iskapanja opisala u pjesmama, nagrađenome putopisu te u igrokazu za najmlađe i kako mi je sve to nadmašila ljepota koju prekrivenu zemljom i nasadima može – kao što i jest – otkriti samo stručna ruka i prepoznati, determinirati i opisati samo stručno oko. Hvala, Lei Čataj i ekipi na tome, a i na tome što je – ne žalim što sam gnjavila! – napokon ispravila Sipćinu u Sipčinu.

20180914

Linkovi

http://www.bozicabrkan.com/sipcina-umjesto-kave-19-lipnja-2018/

https://www.youtube.com/watch?v=QItrStthj8A

http://www.bozicabrkan.com/tag/nova-moslavacka-razglednica-villa-romana-na-sipcini/

http://www.bozicabrkan.com/nagrada-za-putopis-u-loboru/

http://www.bozicabrkan.com/ivica-ivankovic-bastinski-o-moslavini-s-bozicom-brkan-na-hrvatskom-radiju/

http://oblizeki.com/pozutjele-biljeznice-s-receptima-kuharice-i-zidnjaci-izlozbom-uvele-u-19-kriske-oblizeke-18687

http://oblizeki.com/torta-frankopanka-ili-slatko-nasljedstvo-u-obitelji-cataj-19798

Sipčina – Umjesto kave 19. lipnja 2018.

Božica Brkan i arheologinja Lea Čataj na Sipčini 6. lipnja 2018. / Fotografija Miljenko Brezak

Sredinom lipnja okončalo je ovogodišnje mjesec i pol dugo iskapanje na arheološkom nalazištu Sipčina.

Arheologinja Lea Čataj, koja vodi tu rimsku priču u mojemu rodnom Okešincu, općina Križ, pozvala nas je u obilazak. Baš sam bila uzbuđena!

Tako sam doznala dvije lijepe stvari. Odsad, kaže, piše Sipčina, a ne Sipćina, kako se u znanstvenom radovima pisalo dosad (ne zna se zašto, a za što sam se zauzela u svome prošlogodišnjem putopisu jer lokalni toponim nikako ne može kajkavski omekaniti!). A drugo, početkom rujna predstavit će na izložbi u kriškoj Galeriji sve dosadašnje spoznaje i pronalaske.

U rukama Lee Čataj na Sipčini našla se i najnovija knjiga priča “Umrežena” Božice Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

Baš se ponosim tom našom rimskom villom rusticom i zahvaljujem svima koji radove ustrajno i financijski podržavaju, jer nedostaje novca da bi se sve sve istražilo odjednom. Tako će i oni, pogotovo domaći, koji o Sipčini – unatoč višegodišnjim iskapanjima, mojem nagrađenom putopisu, igrokazu Sipčina koji sam napisala na male Križane u Društvu Naša djeca Vladimir Nazor i Dječju skupinu Amaterskog kazališta Josip Badalić i koji ga vrlo uspješno izvode po cijeloj Hrvatskoj, još nisu čuli detalje ili čak ništa, kako se pokazalo na Fejsu, moći doznati okrhak naše još nepoznate povijesti.

20180607 – 20180619

linkovi

https://www.youtube.com/watch?v=QItrStthj8A

http://www.bozicabrkan.com/tag/nova-moslavacka-razglednica-villa-romana-na-sipcini/

http://www.bozicabrkan.com/nagrada-za-putopis-u-loboru/

http://www.bozicabrkan.com/ivica-ivankovic-bastinski-o-moslavini-s-bozicom-brkan-na-hrvatskom-radiju/

Ove subote zavičajni program KEKAVEC SAM OD ROĐENJA