Profesora Franu Para susretala sam u zagrebačkom Kajkavskom spravišču, na izložbama i kao autora brojnih grafičkih rješenja za časopis Kaj, u čijem je uredništvu, i knjige Kajkavskoga spravišča. Obično s njegovom Marijom Roščić Paro. A onda je 2022. maestralno oslikao i naslovnicu kajkavsko-čakavske knjige Breberika & Eklektika, kojoj smo autori Boris Domagoj Biletić i ja, a Kajkavsko spravišče ju je objavilo u biblioteci Kaj & Ča: Susreti kao devetu knjigu, a niz je započet upravo Parovom manifestnom knjigom Glagoljskom početnicom 2004. te dopunjenim 3. izdanjem 2010. Kako tiskara nije mogla otisnuti njegovu cijelu raskošnu zamisao, naslovnicu je otisnuo i kao grafiku i darivao nam je. A kad smo je zajedno predstavljali u svibnju u Žminju u Čakavskom saboru, pozvaše nas da navratimo u Roč. Nismo ni znali što nas čeka. Naš Gutenberg! Kako inspirativno i gotovo nepoznato. Vrijedan i zanimljiv, vrhunski, nezaboravni nekolikosatni intelektualni izlet u hrvatsku povijest, kulturu (i gastronomiju!). Kao što često dolaze djeca od radoznalih vrtićaša i osnovaca do studenata i prekomorskih turista. Bilo je toliko dinamično da nismo dospjeli ni do Aleje glagoljaša između Roča i Huma.
Tako smo snimili kroki-videozapis Ljudi za povijest Božice Brkan: Gutenberg i Paro u Roču o jedinstvenoj glagoljskoj tiskari, zapravo replici drvene preše utemeljenoj 2000. kao spomen na renesansnu tiskaru iz vremena inkunabula i na Jurja Žakna iz Roča te na njegov zapis Vita, vita. Štampa naša gori gre… uz pripremu tiska Misala iz 1482., te, dakako, o profesoru Paru koji ju je, kao naš najveći znalac i zaljubljenik ranoga tiskarstva, okružen izuzetno zanimljivim i vrijednim ljudima iz Katedre Čakavskoga sabora Roč poput Vladimira Pernića i Mirjane Pavletić, konstruirao (izradio ju je kamenoklesar (!) Anton Rabak) i koji na njoj – tiska! Imali smo čast da nam predstave i pretiske Misal kneza Novaka iz 1368., koji je bio predložak za prvu hrvatsku knjigu, i Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483.
Parovo zanimanje za tisak i uopće grafiku zacijelo se oslanja na očev zanat izučena grafičara (u mirovinu je otišao iz tiskare HAZU, koja je, nažalost, netragom nestala!), što je meni s novinarskim počecima u Vjesniku u njegovoj tiskari kad se još drukalo u olovu (i ta tiskara ima perspektivu da netragom nestane!), bilo izuzetno zanimljivo. Tako sam se pod vodstvom toga koliko zanimljivoga toliko preskromnoga profesora na nekoliko sati otisnula u povijest koju sam desetljećima istražuje i rasvjetljava i koju i sam stvara. Da samo dalje dodam njegovu biografiju, imalo bi se što čitati.
Rođen je 5. travnja 1940. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu slikarstvo kod Kinerta 1964. i magistrirao 1966. tehnike dubokog tiska u klasi profesora Marijana Detonija. Zatim je 1967. izabran za asistenta na Akademijinu Grafičkom odjelu, gdje je kao redoviti profesor u trajnom zvanju, s brojnim odlično obavljenim nastavničkim, stručnim i pedagoškim zadaćama, umirovljen 1. listopada 2010. Izlaže od 1965. Priredio je 36 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu te sudjelovao na brojnim skupnim. Objavio je je osam grafičkih mapa, brojna bibliofilska izdanja, a uza sve drugo bavi se i grafičkim dizajnom, kaligrafijom i publicistikom u području grafičke umjetnosti, povijesti i tehnologije ranog, posebice glagoljskog tiskarstva. Oblikovao je, primjerice, i više prigodnih poštanskih marki RH, a u primijenjenoj grafici uz ilustracije, opremu knjiga i heraldiku, njeguje i unikatnu kaligrafsku formu (110 unikatnih pergamena!).
Duga je Parova bibliografija od knjiga poput Grafika – Marginalije o crno-bijelom,1991.; Glagoljska početnica, Benja, Rijeka, 1995. (treće obnovljeno i prošireno izdanje, Kajkavsko spravišče, (2010.); Typographia glagolitica,1997. ili Bela karta – črno slovo, Katedra Čakavskog sabora Roč; zatim kataloga, studija i sedamdesetak članaka te brojnih projekata od Vrbničke glagoljske tiskare, Vrbnička grafička akademija, 2005. do Malahnog bukvara Jurija Žakna iz Roča, Katedra Čakavskog sabora Roč, 2013. Godine 1985. prigodom izložbe Pisana riječ u Hrvatskoj u Muzejskom prostoru, studiju Typographia glagolitica – rekonstrukciju glagoljskog tiskarskog slova prema hrvatskoglagoljskom prvotisku iz 1483. godine, Misalu po zakonu rimskog dvora. 1990. g. prema studiji iz 1985. priprema prvi glagoljski font Misal za Staroslavenski institut HAZU u Zagrebu. S prof. Zdravkom Tišljarom autor je projekta Vrbnička grafička akademija (s Međunarodnom grafičkom školom) s ciljem stvaralačkog vizualnog oblikovanja i promoviranja identiteta grada Vrbnika i otoka Krka – njihovih povijesnih, kulturnih i ambijentalnih osobitosti. Program je razvijan neprekinuto 15 godina (od 1994. do 2009.) i u njemu je aktivno stvaralački sudjelovalo 68 studenata, 16 gostiju iz inozemstva i šest gostiju iz zemlje. Grad Vrbnik obogaćen je iz toga trajnim dobrima (Grafička radionica Baćin dvor u Vrbniku, Glagoljaška tiskara Blaža Baromića i Dragutina Parčića autora F. Para i Muzej vrbničkog vizualnog identiteta autora Z. Tišljara). Godine 1994. za Krčku biskupiju priprema u linorezu drugi glagoljski font Brevijar upotpunjen inicijalnim slovima. Dakako, to nije sve, a impozantan je popis njegovih suradnika, koji se neprestano širi.
Ljudi za povijest Božice Brkan: Gutenberg i Paro u Roču
Živio nam dugo, profesore Frano Paro!