Književni zavjeti Ljerke Car Matutinović – Umjesto kave 25. ožujka 2026.

Onima koji je ne poznaju, Carica zvuči snishodljivim ulizivanjem, jer ne znaju da je posrijedi odmilica puna velikoga poštovanja prema književnoj dami Ljerki Car Matutinović, koja punih pet desetljeća svojim djelima i prijevodima sudjeluje i pomno prati zbivanja na onome što se obično naziva književnom scenom. Još redovito čita više od dvije knjige – jer o onima koje pročita a ne dopadnu joj se tvrdoglavo i dalje odbija i pisati – jer najmanje o dvjema izabranima redovito objavljuje kolumnu u Vijencu, književnom listu Matice hrvatske za umjetnost, kulturu i znanost. Iz naraštaja doajenâ Viktora Žmegača, Luke Paljetka i Tonka Maroevića, kako kaže njegov glavni urednik Goran Galić, i uz Strahimira Primorca i Nives Opačić još živahno djeluje i Ljerka Car Matutinović.

S predstavljanja Književnih zavjeta Ljerke Car Matutinović u Ogrizoviću (Foto Miljenko Brezaka)

Iako ne dulji od karticu i pol teksta, njezini ogledi nisu suhoparni niti se autorica u njima rasipa znanjem, nego svježim, dojmljivim esejima iskusnoga i predanoga čitatelja pouzdano preporučuje i poziva na čitanje.

Naslovnica šeste knjige književnih kritika iz Vijenca u Biakovinu nizu (Foto Miljenko Brezak)

Književne kritike, književne interpretacije i eseje objavljuje u različitim medijima redovito od 1961., a u Vijencu je dosad objavljenih 450 kritika pretočila Biakova u šest knjiga: Vijenac odabranih (2013.) – nagrađena nagradom Julija Benešića – zatim Umjesto Samoća (2014.),  Kraljevstvo za knjigu  (2018.), Književni ogledi (2019.), Iskustvolijepih riječi (2022.), a posljednja, Književni zavjeti (2025.), predstavljena je 9. veljače 2026. u Knjižnici Bogdana Ogrizovića.   

Pjesnikinja, prozaistica, književna kritičarka Ljerka Car Matutinović (Foto Miljenko Brezak)

I u tome autoričinu, po mojemu još jednom važnom prilogu povijesti hrvatske književnosti, možete se samo složiti kako ona suvereno piše o autorima koji pišu na standardnom jeziku, a i o onima koja svoja djela pišu na zavičajnim govorima – što je, priznajmo, danas izuzetno rijetkote da su u izboru zastupljene i gotovo sve tematske i stilističke preokupacije recentne hrvatske književnosti.   

Za uspomenu: Stevo Leskarac, Božica Brkan, Jasna Kovačević, Željka Lovrenčić i Branka Primorac (Foto Miljenko Brezak)

Impozantan broj raznorodnih djela Ljerke Car Matutinović govori o njezinom talentu, otvorenosti prema životu i ljubavi prema književnosti. Za upoznavanje velikog opusa njezinog kreativnog stvaralaštva dovoljno je udubiti se u njezinu biografiju, upućuje urednica knjige Zorka Jekić ističući da zbirka eseja Književni zavjeti omogućuje uvid u dio najnovije hrvatske književne produkcije i prijevodne književnosti raznih hrvatskih izdavača te postaje molba novim i starim čitateljima da, u današnjem vremenu nesklonom književnoj riječi, ostanu vjerni  lijepoj književnosti za koju autorica živi. Dodaje kako njezino sveukupno stvaralaštvo potvrđuje da za Ljerku Car Matutinović doista, stvarati znači živjeti.  

Zanimljivo: književna kritičarka o književnoj kritičarki – Željka Lovrenčić i Ljerka Car Matutinović (Foto Miljenko Brezak)

Ugledna kritičarka dr. sc. Željka Lovrenčić svoju je ocjenu Caričine knjige naslovila Književnost kao poziv zaključujući kako Ljerka Car Matutinović još je jednom napisala svojevrsni leksikon suvremene hrvatske književnosti kojim se zavjetovala na kvalitetu, stručnost i dobronamjernost. Tumači:

Matutinovići Carici, doprinos unuka Marka (Foto Miljenko Brezak)
Matutinovići Carici – doprinos unuka Luke (Foto Miljenko Brezak)

Jedna od osobina dobrog književnog kritičara je ta da ne pravi razliku između renomiranih književnika i onih koji tek startaju na književnu scenu. Kod naše je autorice to posebno naglašeno: ona je u svojim izborima sasvim slobodna i bira samo one knjige koje su po njenom sudu vrijedne da se na njih skrene pozornost. Ne robuje nikakvim pravilima ni pritiscima i vješto izvlači ono najvažnije i najbolje iz pojedinog djela. Premda je ograničena brojem kartica, ta je činjenica nimalo ne sprječava u donošenju procjene.

S osobitim poštovanjem glavni urednik Vijenca Goran Galić o svojoj dugogodišnjoj suradnici (Foto Miljenko Brezak)

Razvidno je, nastavlja, da Ljerka Car Matutinović s osobitom radošću i pozornosti prati suvremenu hrvatsku produkciju stvaranu od Istre do Slavonije, od Podravine do Dalmacije, od Zagorja do Primorja te ponovno objavljena djela naših klasika – i niže svoje zapise. Navodi niz raznovrsnih primjera osvrta naše vrsne književne kritičarke s preporukama knjiga brojnih knjiga  Zdenke Maltar, Tamare Bakran, Željka Kneževića, Ane Horvat, Miljenka Stojića, Ivice Glogoškoga, Veselka Koromana, Biserke Goleš Glasnović, Dragice Vranjić Golub,  Stjepana Šešelja,  Jasminke Domaš, Tomislava Milohanića, Marine Šur Puhlovski i  drugih. Znalačkim i mudrim naziva pisanje  o panoramama i antologijama hrvatske poezije objavljenim, primjerice, u Čileu i Bugarskoj. Dodaje: Ona razumije koliko je važno prenositi bogatu kulturu jedne male zemlje svijetom. Spominje i zapise o velikom pjesniku Antunu Branku Šimiću i knjizi njegovih izabranih pjesama naslovljenoj Zemlja mjesečara: izabrane pjesme u povodu 125-te godišnjice rođenja koju je 2023. objavilo Društvo hrvatskih književnika.    

U publici kolege i čitatelji (Foto Miljenko Brezak)

Car Matutinović na stranicama Književnih zavjeta opisuje i niz proznih knjiga naših suvremenih autora i proširuje nam obzorja primjerice  analizom putopisa Zlate Bujan-Kovačević, romana Darka Pernjaka, priča Franje Deranje, romanima-uspješnicama Ludwiga Bauera Dvostruki život Eve Braun i Julijane Adamović Oče, ako jesi, biografske proze Diane Rosandić Živković i Marine Šur Puhlovski, opisima djetinjstva Jadranka Bitenca. Svojom književnom svestranosti dokazuje da joj je upravo književnost životni poziv i misija i s jednakom se strašću predaje analizi knjiga svih književnih rodova. Zahvaljuje za lijepe riječi o njezinoj knjizi književnih kritika koju naziva „prozorom u svijet“ te iznimno zanimljivim apostrofira i oglede o djelima Božice Brkan Umjesto kave – izabrani blogovi o netemema, Sonje Zubović Da, ali to nije sve i Ovalno ogledalo te onom Lade Žigo Španić Avanture na stazama kulture objavljenom krajem 2024. godine. Dr. Lovrenčić dodaje dalje: 

Radoznalost: o kome je Carica pisala? (Foto Miljenko Brezak)

Zapisi Ljerke Car Matutinović su kratki, jasni i jezgroviti. Uz malo riječi kaže sve što je potrebno. I više od toga. To uspijeva samo nekome tko je vrstan književni znalac, tko aktivno sudjeluje u književnom životu i, kao što kaže urednica Zorka Jekić, živi za književnost.
Ona zna izvući poruku koju autor svojim djelom želi poslati čitateljima, zna ih uputiti na najbolje stihove naših poeta i poetesa, suptilno otkriti njihove male tajne. Isto tako, uspješno ukazuje na čudesan svijet riječi, na izniman izričaj, na mističnost i simboliku. Biranim riječima ističe maštovitost pojedinih autora, njihov senzibilitet i verbalnu raskoš.
 

Na knjigu i autoričin potpis (Foto Miljenko Brezak)

Kao književnu kritičarku odlikuju je istančanost, mudrost i veliko poštovanje prema autoru. Njezine su primjedbe uvijek poticajne; nikada zlobne. Ona nas uči da i književna kritika može biti  i te kako zanimljiva ukoliko, kao njena, obiluje nizom lijepih riječi i ako je ispisana iskusnom rukom.

Ne može predstavljanje ni jedne knjige bez drugih knjiga i bez – kave dragih kolega: Božica Brkan, Željka Lovrenčić, Marina Šur Puhlovski i Branka Primorac (Foto Miljenko Brezak)

Prema riječima urednice Zorke Jekić na 145 stranica objavljeni su eseji tiskani od 2022. do 2025., kronološki kako su izlazili, podijeljeni u dva poglavlja, Poezija sa 34i Proza sa 27 prikaza suvremenih autora. Zahvalna sam i ja autorici što čita i piše ustrajno i o mojim knjigama. U Književnim zavjetima predstavila je također dvije: u prvoj cjelini Poetikom kajkavske i čakavske riječi izuzetno zanimljivo predstavlja zajednički zbirku Božice Brkan i Borisa Domagoja Biletića Breberika & Eklektika, u izdanju Kajkavskoga spravišča iz 2023., a u drugome, naslovljeno Poziv na čitanje i blogiranje, piše o mojoj knjizi Umjesto kave – izabrani blogovi o netemama 2026-2023. objavljenoj u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika, 2024.

Santiago Željke Lovrenčić – Umjesto kave 11. veljače 2026.

Putovanja su način mog života. Poslovno ili privatno obišla sam gotovo sve kontinente. Kraće ili duže, boravila sam u nizu gradova: Madridu, Barceloni, Sevilli, Salamanci, Lisabonu, Londonu, Parizu, Berlinu, Bukureštu… U Istanbulu i Ankari, Amanu i Damasku, u Kairu i Tunisu, u Canberri i Sidneyu, u Dallasu, Mexico Cityju i Guadalajari, Bogoti i Cartageni, Panama Cityju i San Joséu, Limi, Guayaquilu i Quitu, Buenos Airesu, Havani, Asuncionu itd. itd. Živjela sam u meksičkom glavnom gradu i u Punta Arenasu, u blizini pingvina. Ali, niti jedan od tih gradova nema ono što ima Santiago de Chile – moj grad.

Željka Lovrenić i David Rey na predavaonju o glavnom gradu Čilea u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović

To je srž predavanja Santiago – moj grad književnice i prevoditeljice Željke Lovrenčić u organizaciji Hrvatsko-hispanskog društva pred  brojnom publikom u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović početkom veljače, gdje joj je domaćin bio voditelj tribine novinar David Rey Siles. Bilo kako bilo, očekujem i knjigu. Ako ne samo o Santiagu, i o drugim Željkinim gradovima.

Ispred muzeja Dekorativnih umjetnosti u Palači Rioja u Vini del Mar (Foto Mladen Budimir)

Mene je ime Santiago ponajprije podsjetilo na starca iz Hemingweyjeva romana Starac i more, a tema tribine podsjetila me na nemogućnost odabira i na meni omiljene gradove – Lisabon, Berlin, Koeln, Barcelonu, Krakov i Varšavu, Sidney…


Predavanje na Katoličkom sveučilištu – Željka Lovrenčić s profesoricom Leticijom Goellner (Foto Mladen Budimir)

Željka je, među ostalim, opisala Santiago kao grad čije četvrti dobro poznaje, u metrou se bez problema kreće u svim smjerovima, njegove ulice i parkove rado obilazi  kad god je u prigodi. Premda velik (šest milijuna stanovnika), istakla je, Santiago odiše mirnoćom i sigurnosti; ne stvara nelagodu. Volim njegove kavane, male restorane s tipičnom hranom, kulturne centre, zgrade u središtu grada, tržnicu. Dragi su mi njegovi nenametljivi stanovnici; volim slušati njihov govor… A i klima mi godi, osobito kad je ljeto: suho je i jako toplo. Ukratko, to je grad u kojemu se osjećam kao kod kuće!


Knjiga Borisa Domagoja Biletića Espuma de nubes veloces na Sajmu knjiga FILSA (Foto Mladen Budimir)

Predavanje je  popratila zanimljivom i bogatom prezentacijom te nadahnuto njenim najnovijim boravkom u tome gradu u studenom 2025. Tom je prigodom predstavljena dvojezična pjesnička antologija Chile-Croacia 2024 u kojoj jezastupljeno 15 čileanskih i 15 hrvatskih pjesnika. (vaša blogerica privatizira: i moje!). Uz Željku (koja je knjigu prevela), projekt potpisuju i čileanske književnice Carmen Troncoso i Ximena Troncoso. Knjiga je objavljena u uglednoj nakladničkoj kući RIL editores, a prijevod je financijski poduprlo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.


Crkvica u četvrti Providencia (Foto Mladen Budimir)

Predavanje je počelo najznačajnijim podacima o Čileu, najdužoj zemlji na svijetu, te o njenim raznolikostima i ljepoti. Spomenuta su najznačajnija mjesta koja je predavačica posjetila: Antofagasta na sjeveru zemlje gdje se nalazi pustinja Atacama, regija Araucanía i njen glavni grad Temuco u kojemu su živjeli čileanski književnici – nobelovci Pablo Neruda i Gabriela Mistral te turističko središte Villarica, Magellanes i glavni grad te regije Punta Arenas u kojemu je nekada predavala hrvatski jezik i kulturu i živjela dvije godine, Ognjena zemlja i nacionalni park Torres del Paine te  njihova bogata flora i fauna. Posebnu pozornost izazvao je egzotični Uskršnji otok sa svojim znamenitim moaima.    

Grad je prepun zelenila – Brdo San Cristobal (Foto Mladen Budimir)
Crkva San Francisco de Borja u središtu grada (Foto Mladen Budimir)

Željka Lovrenčić iznimno je vezana uz grad Santiago jer je ondje živjela tri godine i vraća mu se svake dvije godine. Posjetiteljima tribine pokazala je neke od glavnih atrakcija toga višemilijunskog grada, gospodarskog, političkog i obrazovnog središta Čilea: znameniti trg Plaza Italia, Nacionalnu knjižnicu, središnju poštu, Akademiju likovnih umjetnosti, brdo Santa Lucía gdje je Pedro Valdivia 1541. osnovao grad Santiago, Katedralu Uznesenja Djevice Marije iz 1780., mnogobrojne kulturne centre…

Kulturni centar Gabriela Mistral (Foto Mladen Budimir)

Govorila je i o sajmu knjiga FILSA koji se u Santiagu održava od 1981. i na kojemu su 2013. uz nju gostovali i hrvatski autori Mladen Machiedo i Boris Domagoj Biletić. Na ovogodišnjem je Sajmu predstavljena knjiga Borisa Domagoja Biletića Espuma de nubes veloces (Pjena brzih oblaka) koju je u njenom prijevodu objavila nakladnička kuća Editorial Mago.     

Motiv iz središta grada (Foto Mladen Budimir)

Bilo je govora i o nekim četvrtima grada Santiaga (Providencia, Las Condes, Vitacura…), o   gostovanju na poznatome radiju Duna gdje je razgovarala s uglednim radijskim i televizijskim novinarom Polom Ramírezom, o predavanju o njenim prijevodima i suvremenoj hrvatskoj književnosti na Katoličkom sveučilištu gdje ju je primio dekan Patricio Lizama. To je sveučilište poznato po multikulturalnosti i visokim obrazovnim standardima, a osnovano je 1888. godine. Bilo je govora i o predstavljanju knjige Chile-Croacia 2024. u Muzeju dekorativnih umjetnosti u Palači Rioja u Viñi del Mar, poznatom ljetovalištu s prekrasnim plažama. Na predstavljanju je bio čitavi Upravni odbor Hrvatskog doma iz obližnjeg Valparaísa, „boemskog grada“ i jedne od najvažnijih čileanskih luka u kojemu se od mnogobrojnih znamenitosti ističe i palača Pascuala Baburizze (Paška Baburice), doseljenika s otoka Koločepa koji je postao jedan od najbogatijih ljudi svoga doba.

Zgrada Likovne akademije (Foto Mladen Budimir)

Željka Lovrenčić je govorila i o posjetu predsjedničkoj palači La Moneda gdje je nju i čileanskog književnika, predsjednika Udruge čileanskih stručnjaka i poduzetnika hrvatskih korijena  Guillerma Mimicum primio čileanski predsjednik Gabriel Borić.

Grad su ljudi: Željka Lovrenčić s istaknutim čileanskim književnikom Juanom Mihovilovichem i njegovim sinom Pablom (Foto Mladen Budimir)

Tom su mu prigodom uručene dvije knjige:  Chile-Croacia 2024 i Puentes sobre el mar: antología de poemas, cuentos y relatos de autores chilenos de ascendencia croata (Mostovi iznad mora: antologija pjesama, kronika i priča čileanskih autora hrvatskog podrijetla) koju je objavila Udruga profesionalaca i poduzetnika hrvatskih korijena za koju je Lovrenčić napisala predgovor. Gabriel Borić Font je postao predsjednik Čilea 2021., kad je imao samo 35 godina i bio je na čelu ljevičarske koalicije Apruebo Dignidad. Palača La Moneda je impresivna neo-klasična građevina iz 18. stoljeća.

Panorama s pogledom na Ande (Foto Mladen Budimir)
Brdo Santa Lucia (Foto Mladen Budimir)

Na predavanju je bilo riječi i o Hrvatskome klubu u Santiagu (Estadio Croata), osnovanome 1940. s ciljem očuvanja hrvatskog jezika, običaja i folklora gdje je održano predstavljanje dviju knjiga koje su predane čileanskom predsjedniku. Knjiga Chile-Croacia 2024 predstavljena je i u Društvu čileanskih književnika te u Iberoameroameričkoj zakladi čiji je cilj povezivanje iberoameričkih zemalja putem kulturnih događanja.

Park Bustamente nedaleko Društva čileanskih književnika (Foto Mladen Budimir)
Detalj iz centra (Foto Mladen Budimir)

Željka Lovrenčić je u svome predavanju istaknula i važnost održavanja veza sa svojim čileanskim prijateljima – književnicima Teodorom Elssacom, Diegom Muñozom Valenzuelom, Juanom Mihovilovicem, Nicolóm Gligom i Leom Lobosom, predsjednicom PEN-a Cristinom Wormull Chiorrini, s ravnateljem zaklade Laudalina Araneda Robinsonom Recabarrenom, hrvatskim konzulom Damirom Sančevićem i mnogima drugima. Time je, rekla bih samo podsjetila da su gradovi ponajprije i – njihovi ljudi.

U Santiagu predstavljena antologija Chile-Croacia 2024 – Umjesto kave 5. prosinca 2025.

Dopredsjednica Društva hrvatskih književnika Željka Lovrenčić od 17. do 27. studenoga 2025. boravila je u Santiagu, gdje je predstavljena dvojezična pjesnička antologija Chile-Croacia 2024 u kojoj je zastupljeno 15 čileanskih i 15 hrvatskih pjesnika. Uz nju kao prevoditeljicu, ovaj projekt potpisuju i čileanske književnice Carmen Troncoso i Ximena Troncoso. Knjiga je objavljena u uglednoj nakladničkoj kući RIL editores, a prijevod je financijski poduprlo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Autorice uvodnih tekstova su spomenute književnice, dok je recenzent antologije čileanski književnik hrvatskih korijena i bivši predsjednik Društva čileanskih književnika te dobitnik ovogodišnje Nacionalne nagrade Ramón Díaz Eterovic.


S čileanskih predsjednikom Gabrielom Borićem u predsjedničkoj palači La Moneda

Od hrvatskih autora sa po dvije su pjesme zastupljeni Krešimir Bagić, Boris Domagoj Biletić, Božica Brkan, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Dunja Detoni Dujmić, Stanka Gjurić, Dražen Katunarić, Siniša Matasović, Daniel Načinović, Pero Pavlović, Diana Rosandić Živković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj i Borben Vladović.    


Katoličko sveučilište – dekan Filozofskog fakulteta Patricio Lizama, prorektorica Rosa María Lazo, Željka Lovrenčić, profesorica na Odjelu za prevođenje Leticia Goellner, književnik Guillermo Mimica

Predavanje o suvremenoj hrvatskoj književnosti i prijevodima na Katoličkom sveučilištu

Od čileanskih autora odabrani su: Mirka Arriagada Vladillo, Margarita Bustos Castillo, Juan Cameron, Andrea Campos Parra, Yolanda Duque Vidal, Theodoro Elssaca, Jorge Etcheverry Arcaya, Reynaldo Lacámara, Cristina Larco Briseño, Eduardo Llanos Melussa, Juan Rojas, Carmen Troncoso Baeza, Ximena Troncoso, Enrique Winter i Alejandra Ziebrecht.


U Viñi del Mar s pjesnikinjama Carmen Troncoso i Margaritom Bustos  Castillo

U knjigu su uvrštene i kratke biografije pjesnika.

Njezin je cilj izgradnja pjesničkih mostova između dvije zemljopisno daleke, ali po mnogočemu bliske zemlje. 

Predstavljanje antologije u Hrvatskom domu u Santiagu

Knjiga je predstavljena u Društvu čileanskih književnika, u Muzeju dekorativnih umjetnosti u Palači Rioja u Viñi del Mar i u Iberoameričkoj zakladi. Središnji događaj bio je u Hrvatskome klubu u Santiagu (Estadio Croata) gdje je istovremeno predstavljena i knjiga Puentes sobre el mar: antología de poemas, cuentos y relatos de autores chilenos de ascendencia croata (Mostovi iznad mora: antologija pjesama, kronika i priča čileanskih autora hrvatskog podrijetla) koju je objavila Udruga profesionalaca i poduzetnika hrvatskih korijena za koju je Lovrenčić napisala predgovor. Nakon uvodnih govora čileanskog književnika hrvatskih korijena i predsjednika Udruge Guillermo Mimica i čileanske književnice Carmen Troncoso, uz Željku Lovrenčić je o dvjema knjigama govorila i hrvatska diplomatkinja Marta Tomić.

S hrvatskom diplomatkinjom Martom Tomić

Hrvatska je književnica također održala predavanje o suvremenoj hrvatskoj književnosti i svojoj prevoditeljskoj djelatnosti na Katoličkom sveučilištu gdje ju je primio dekan Patricio Lizama. Na Sajmu knjiga FILSA predstavila je knjigu Borisa Domagoja Biletića Espuma de nubes veloces (Pjena brzih oblaka) koju je u njenom prijevodu objavila nakladnička kuća Editorial Mago iz Santiaga te gostovala na poznatome radiju Duna gdje je razgovarala s uglednim radijskim i televizijskim novinarom Polom Ramírezom.

Na sajmu knjiga Ž. Lovrenčić s urednikom iz nakladničke kuće Mago Editores Maxom Saezom

U predsjedničkoj palači La Moneda nju i Guillerma Mimicu primio je čileanski predsjednik Gabriel Borić kojemu su uručene antologije predstavljene u Hrvatskom domu.

Gostovanje na Radiju Duna

U društvu čileanskih književnika s Carmen Troncoso, Teodorom Elssacom i predsjednicom čileanskog PEN-a  Cristinom Wormull Chiorrini

Tijekom svoga boravka u Santiagu Ž. Lovrenčić susrela se s nizom čileanskih književnika – Teodorom Elssacom, Diegom Muñozom Valenzuelom, Juanom Mihovilovicem, Nicolóm Gligom, Leom Lobosom, predsjednicom PEN-a Cristinom Wormull Chiorrini, s ravnateljem zaklade Laudalina Araneda Robinsonom Recabarrenom, hrvatskim konzulom Damirom Sančevićem i mnogima drugima.


U Iberoameričkoj zakladi s Carmen Troncoso i Teodorom Elssacom

Na svim događajima publika je pokazala veliko zanimanje za suvremenu hrvatsku poeziju i oduševljenje zbog još jednoga književnog povezivanja Hrvatske i Čilea.  

Iberoamerička zaklada

Čestitke  i zahvala Željki Lovrenčić, koja godina ustrajno radi na povezivanju dviju zemalja. Osim što prevodi s hrvatskog na španjolski i sa španjolskog na hrvatske i čileanske autore, u Čileu je više godina u Puenta Arenasu na krajnjem jugu treći naraštaj hrvatskih seljenika poučavala hrvatskome te tri godine radila u Veleposlanstvu RH u Santiagu.

Predstavljanje dvojezične pjesničke antologije Chile-Croacia 2024 u Santiagu de Chile

Velika promotorica hrvatske književnosti i prevoditeljica na španjolski, a i s njega, Željka Lovrenčić, inče i dopredsjednika Društva hrvatske književnosti, u okviru međunarodne suradnje DHK od 17. do 27. studenog 2025. boravit će u Santiagu. Tamo će biti predstavljana dvojezična pjesnička antologija Chile-Croacia 2024 u kojoj je zastupljeno 15 čileanskih i 15 hrvatskih pjesnika. Hrvatsku će književnicu primiti i čileanski predsjednik Gabriel Borić kojemu će biti uručene dvije antologije.

Naslovnica čileansko-hrvatske panorame sa 15 plus 15 pjesnika

Uz Lovrenčić, koja je knjigu prevela,  Chile-Croacia 2024  potpisuju i čileanske književnice Carmen Troncoso i Ximena Troncoso. Knjiga je objavljena u uglednoj nakladničkoj kući RiL editores, a prijevod je financijski poduprlo Ministarstvo kulture i medija RH. Autorice uvodnih tekstova su spomenute književnice dok je recenzent antologije čileanski književnik hrvatskih korijena i bivši predsjednik Društva čileanskih književnika te dobitnik ovogodišnje Nacionalne nagrade Ramón Díaz Eterovic.

Od hrvatskih autora, s po dvije su pjesme zastupljeni Krešimir Bagić, Boris Domagoj Biletić, Božica Brkan, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Dunja Detoni Dujmić, Stanka Gjurić, Dražen Katunarić, Siniša Matasović, Daniel Načinović, Pero Pavlović, Diana Rosandić Živković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj i Borben Vladović.   

Od čileanskih autora odabrani su: Mirka Arriagada Vladillo, Margarita Bustos Castillo, Juan Cameron, Andrea Campos Parra, Yolanda Duque Vidal, Theodoro Elssaca, Jorge Etcheverry Arcaya, Reynaldo Lacámara, Cristina Larco Briseño, Eduardo Llanos Melussa, Juan Rojas, Carmen Troncoso Baeza, Ximena Troncoso, Enrique Winter i Alejandra Ziebrecht.

U knjigu su uvrštene i kratke biografije pjesnika.

Njezin je cilj izgradnja pjesničkih mostova između dvije zemljopisno daleke, ali po mnogočemu bliske zemlje. 

Duplerica Željke Lovrenčić s portretom i njezinim tekstom u knjizi “Hrvatski književnici / Fotoantologija” Božica Brkan i Miljenka Brezaka

Knjiga će biti predstavljena u Društvu čileanskih književnika, u Muzeju dekorativnih Palača Rioja u Valparaísu, u Iberoameričkoj zakladi te u Hrvatskome klubu u Santiagu gdje će se istovremeno   predstaviti i knjiga Puentes sobre el mar: antología de poemas, cuentos y relatos de autores chilenos de ascendencia croata (Mostovi iznad mora: Antologija pjesama, kronika i priča čileanskih autora hrvatskog podrijetla) koju je objavila Udruga profesionalaca i poduzetnika hrvatskih korijena za koju je Lovrenčić napisala predgovor. Na predstavljanju će uz nju  govoriti čileanski književnik hrvatskih korijena i predsjednik Udruge Guillermo Mimica, čileanska književnica Carmen Troncoso i hrvatska diplomatkinja Marta Tomić.

Željka Lovrenčić će također održati predavanje o svojoj prevoditeljskoj djelatnosti na Katoličkom sveučilištu te predstaviti knjigu Borisa Domagoja Biletića Espuma de nubes veloces (Pjena brzih oblaka) koju je u njenom prijevodu objavila nakladnička kuća Editorial Mago iz Santiaga. 

Objavljeno 13. studenoga 2025.

U Sao Paolu predstavljena knjiga “Literatura contemporânea croata: contato em três línguas”

Hrvatske književnice Željka Lovrenčić i Diana Rosandić Živković u kolovozu su boravile  u Sao Paolu i sudjelovale u predstavljanju knjige Literatura contemporânea croata: contato em três línguas (Suvremena hrvatska književnost: kontakt na tri jezika).Radi se o panorami na portugalskome, španjolskom i hrvatskom jeziku u kojoj je zastupljeno sedamnaest suvremenih hrvatskih pjesnika sa 119 pjesama. Objavila ju je 2023. nakladnička kuća Editora Zouk iz Porto Allegrea, a urednica je Tatiana Tanaka. Odabrani autori su: Krešimir Bagić, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ružica Cindori, Dunja Detoni Dujmić, Lana Derkač, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Daniel Načinović, Mile Pešorda, Ivan Rogić Nehajev, Diana Rosandić Živković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj i Drago Štambuk. Stihove su na portugalski preveli Milan Puh i Tomislav Correia-Deur, a na španjolski Željka Lovrenčić. Cilj ovoga projekta bio je predstaviti hrvatsku književnost na području Južne i Srednje Amerike – na portugalskome i španjolskom jeziku, a kako bi se mnogobrojni potomci Hrvata prisjetili jezika svojih predaka pjesme su objavljene i na izvorniku. Ovo je prva knjiga suvremenoga hrvatskog pjesništva objavljena u Brazilu, zemlji u kojoj živi između 80 i 100 tisuća ljudi hrvatskih korijena. Ove se godine slavi 100-godišnjica masovnog useljavanja Korčulana u Brazil.

Željka Lovrenčić predstavlja knjigu i kao jedna izbornica i kao uspješna prevoditeljica hrvatskih pjesnika na španjolski u ovoj trojezičnoj panorami
Naslovnica knjige

Panorama suvremene hrvatske poezije u nas je dobro prihvaćena, među ostalim i pohvalnom kritikom u Vijencu, a svečano je predstavljena u najstarijoj hrvatskoj udruzi u Brazilu – Croatia Sacra Paulistani 23. kolovoza 2025. Pred brojnom publikom o njoj su govorili prevoditelji Tomislav Correia-Deur koji je ujedno i predsjednik Udruge, Milan Puh, profesor na Sveučilištu u Sao Paolu te dopredsjednica Društva hrvatskih književnika Željka Lovrenčić, pokretačica ovoga projekta. Diana Rosandić Živković, jedna od zastupljenih autora, čitala je svoju poeziju i govorila o svome stvaralaštvu. Učenici profesora Puha čitali su svoje uratke nadahnute pjesmom Stjepana Šešelja Hrvatska koja je na hrvatskome i portugalskom jeziku istaknuta na velikom panou u Društvu prijatelja Dalmacije. Ono je osnovano 1959., a na čelu mu je agilna Katia Gavranich.

Gostovanje i kod potomaka Korčulana koji su u Brazil uselili prije sto godina

Dana 26. kolovoza Željka Lovrenčić i Diana Rosandić Živković su zajedno s Tomislavom Correia-Deurom i Milanom Puhom sudjelovale u trosatnom programu organiziranom na Sveučilištu u Sao Paolu gdje je uz predstavljanje knjige održana i jezična radionica na kojoj su sudionici prevodili jednu pjesmu Diane Rosandić Živković i zajedno s njom pravili kolaž. Tomislav Correia Deur, prevoditelj i profesor portugalske i brazilske književnosti govorio je o izazovima s kojima su se on i Milan Puh susretali tijekom prevođenja, posebno istaknuvši pjesme Hrvatski tunat Drage Štambuka i Postaja XV: molitva matere Kristušove Božice Brkan. Kolumbijski književnik Selnich Vivas Hurtado iz Medellina upravo je ovu Božičinu pjesmu istaknuo kao izvrsno prevedenu na španjolski.         

Zanimljiva pjesnička i jezična višejezična radionica

Željka Lovrenčić održala je predavanje o suvremenoj hrvatskoj književnosti i svojim prijevodima. Posjetila je i kulturnu udrugu Casa Das Rosas gdje se 27. kolovoza sastala se s brazilskim pjesnikom Reynaldom Damásiom koji joj je na čelu. S njim i s kolumbijskim književnikom Selnichem Vivasom Hurtadom dogovorila je književnu suradnju.

Željka Lovrenčić je zaključujući jedan međunarodni projekt DHK sigurno odmah dogovorila i idući

Osim Sao Paola, hrvatske su književnice posjetile i grad Santos gdje su obišle Muzej kave i Muzej posvećen glasovitom brazilskom nogometašu Peléu.

Informacije iz prve ruke

Ovo predstavljanje hrvatske književnosti uživo uspješno je organizirano u okviru međunarodne suradnje Društva hrvatskih književnika, a uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba te Grada Rijeke.

Željka Lovrenčić o zbirci Breberika & Eklektika B. Brkan i B. D. Biletića

Dvadeset i dvoje autora i autorica objavilo je ukupno dvadeset i sedam tekstova na 130 stranica ovogodišnjeg Zbornika Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara XXVII. uz lipanjski susret književnih kritičara. O tome informaciju objavljuje i DHK.

„Moguće je kako će čitatelj ovog Zbornika pomisliti, kada pročita naslov teme Okruglog stola ovogodišnjih Đakovačkih susreta hrvatskih književ­nih kritičara, kako je riječ o pukoj pomodnosti, odnosno aktualnom zao­kupljenošću pitanjima umjetne inteligencije u različitim ljudskim djelat­nostima, pa je na rad došla i književna kritika. Međutim: odabir ove teme možda je najaktualnije (moguće i najvažnije) pitanje suvremene književ­ne kritike, pa i književnosti uopće. Jer, ako umjetna inteligencija postane sposobna samostalno pisati i ocjenjivati književna djela, onda će i mani­festacija na kojoj se susreću književnici i književni kritičari postati nepo­trebna, baš kao i književna kritika“, piše urednik Mirko Ćurić u Uvodniku Zbornika XXVII. Nakladnici su prema tradiciji Ogranak Matice hrvatske u Đakovu i DHK Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski Osijek, a naslovnu je stranicu oblikovao Marijo Mrnjec.

Uz druge, Željka Lovrenčić objavljuje dva teksta, a jedan je posvećen knjizi Breberika & Eklektika, koji s veseljem i uz zahvalu prenosimo:

Početak kritike Željke Lovrenčić u Zboriku

Neobična knjiga

Božica Brkan. Boris Domagoj Biletić: Breberika &Eklektika. Zagreb: Kajkavsko spravišće, 2022., 92 str.  

Književnici Božica Brkan i Boris Domagoj Biletić odlučili su se na jedinstveni i zanimljiv projekt koji je svojom izvornošću obogatio našu suvremenu pjesničku scenu – u izdanju Kajkavskog spravišća objavili su knjigu Breberika & Eklektika. Neobično je da dvoje autora objavljuju zajedno, no osobitost ove knjige je to da su u njoj okupljene pjesme pisane na dva hrvatska narječja – kajkavskome, odnosno kekavskom, i na čakavskom.

I Brkan i Biletić pišu (i) na standardnome hrvatskom jeziku, ali vrlo rado posežu za govorima rodnog kraja čime izražavaju ljubav ne samo prema hrvatskom jeziku već i prema svojim zavičajima s kojima su razvidno vezani. 

Pogovore knjizi (knjigama) napisali su Božica Pažur i Milan Rakovac.        

Prema autorskoj napomeni, Breberika je nastala iz ciklusa od tridesetak odabranih pjesama o zavičaju i biljkama koje ga u konačnici prerastaju.

Vrt je česta tema u svjetskoj, ali i našoj književnosti. Primjerice, prisjetimo se Shakesperea i biljaka u njegovim dramama koje simboliziraju razne osjećaje. Vrt je pojam slobode, prostor u kojemu nailazimo na puno toga i u kojem se ponekad susrećemo i sami sa sobom.

A da bi vrt cvao, potrebno ga je zalijevati, plijeviti, brinuti o njemu. Upravo to čini Božica Brkan koja je svojoj knjizi dala naslov po breberiki, zimzelenome ukrasnom niskom drveću s dosta trnja. Taj nam grm otvara prolaz i prema drugim biljkama među kojima su bušpan, lepe kate, belagonije, asparabus, breza itd. Božica svoj vrt ili vrčak brižljivo njeguje i zalijeva uspomenama. U ovim se njezinim pjesmama susrećemo s raskošnim poetskim viđenjima, snažnom metaforikom,  brojnim asocijacijama, mudrim mislima, savjetima. U tome se vrtu oblikuje njeno biće, u njemu se isprepliću moćna priroda koja nas okružuje i sam život.

U ritmičnim i muzikalnim tonovima zrcale se sjećanja na dane autoričina djetinjstva, na zelene livade. Breberika je poput života: lijepa, ali i puna trnja što asocira na Kristovu krunu: na selu su od nje pleli vence sfrkane na vrbovu šibu/kej ne bi kupuvali gotove/samo deneš de koju suvu rožu jel papernatu povoščenu/još i grane zeleno dofarbaju da se zeleni/kak se niš drugo zeleniti nemre  (str. 7).

Uz breberiku u tome vrtu rastu i bršljan, akacija, ginko… To je bilje tu kako bi čitatelja, isto kao i autoricu, podsjetilo na djetinjstvo, na idilični seoski život, na školu i mlade dane. U ovim je pjesmama vidljiva  nostalgija za vremenom koje je davno prošlo, za teglama s cvijećem, proljećem koje obavija zelene brežuljke, za ljetom kad je naša autorica, kako kaže u pjesmi, „belagonije“ natrgala svoje pelcerov i pospravila je v podrum (str. 25).

Nema idiličnog života bez djeteline koja donosi sreću; bez jasmina o kojem se sanja, bez zelenila u kojemu se uživa. U tom je vrtu uspomena svoje mjesto pronašla i prekrasna jaracanda po kojoj je naslovljena kratka, ali vrlo dojmljiva pjesma: lila mila boja australije/jaracanda/de sem odebirala domovinu/z takvum bi ju bojum zebrala/pri nas nigde takvu nis vidla/natkrili te spod neba/a i da očeš nikak ju nemreš doseći (str. 38).

Australija, daleka, lijepa, uređena zemlja, daleko od idile rodnog kraja … Osjeća li se to čežnja za nečim što je viđeno i kratko doživljeno? Je li trava u Australiji zelenija nego kod nas, je li drveće bujnije? Možda. Ali, ovaj ciklus (ipak) završava pjesmom naslovljenom bukva. Simbolički zagrljaj s tim drvom odaje ukorijenjenost u domovinu, zavičaj. Jer, ovdje su, kod nas, bukve najdebleše

Prvi dio ove knjige topao je i osjećajan biografski ciklus ispovjednog tona. Između ostalog, njegov je cilj podizanje svijesti o bogatstvu jezika i očuvanju baštine.     

Drugi njezin dio naslovljen Eklektika nosi podnaslov Zajika Janus Jazika. Prema riječima autora, pjesme su odabrane iz zbirke Zato što vrime ne prolazi i iz rukopisa u nastajanju. Eklektika podrazumijeva skup različitih stilova i ne pridržavanje paradigmi postavljenih pretpostavki ili zaključaka.

Vrsni i nagrađivani pjesnik Biletić za teme uglavnom bira obitelj, ljubav, bol, smrt, samoću, sudbinu, zavičaj, tradiciju. U njegovoj poeziji često nailazimo na mistiku, na složenu semantiku te na preklapanje filozofije i književnosti. U nekima od pjesmama okupljenih u ovoj zbirci, pjesnik radi introspekciju našeg društva. Pojedine od njih posvećene su osobama s kojima je surađivao (Milan Rakovac, Milorad Stojević), ali i hrvatskim književnicima koje osobito cijeni (Mati Baloti, Črnji, Tinu Ujeviću, Nazoru). U pjesmi naslovljenoj Tinu i Nazoru, neizbježno ili, Thyle Hadriatica Delmatica, između ostalog, kaže: Dali ste na nam sve, i jur i već:/i jidra i vesla, i garb i greb,/ i viru puntarsku, hrvatsku,/ iz štive digli nam duše/priko vesla, priko prove/zgor mora, put neba/slobodne nas čakavce dali. (str. 64). Razvidno je pjesnikovo divljenje njegovim prethodnicima koji su pišući pjesme na standardnom hrvatskom jeziku ili pak na „najstarijem jeziku hrvatske pismenosti“ utirali hrvatski pjesnički put.

Ova je zbirka sastavljena od svojevrsnih lirskih priča o ljudima i događajima. U njoj Biletić poseže za metafizičkim, metaknjiževnim i pjesničkim temama, ali govori i o vjeri, o čovjeku, jeziku…  

Blaga ironija i cinizam naziru se u zanimljivoj pjesmi 15 verši gdje naglašava: Pismoznanci i neznanci,/ svi to naši,/u jeziku zgubljeni i z jazikon sljubljeni,/svičisti, i zabljeni i najdeni, svi su došli/štitit libar ud baštarda, trde vire i grec,/, ma vire jušte, samo takove, naše, moje/.  (str. 57).

Kao i kod Božice Brkan, i u Biletićevim je stihovima razvidna iznimna briga za jezik. No, dok je Brkan kroz svoj vrt i narječje opjevala svoje osjećaje i nostalgije, Biletić se bavi širim zavičajem i njegovim osobitostima. On izlazi iz svoga Edena i susreće se ljudima, gleda najlipše more. Sluša svoj jezik, „kreše i kleše i kuje i runi i truni“… kao što kaže Milan Rakovac. Zapravo se, poput nestašnog djeteta u pijesku, igra riječima i niže neku svoju posebnu ogrlicu sačinjenu od beskrajne ljubavi prema tradiciji i baštini, prema rodnom kraju, ali i svojoj zemlji.     

Na stranicama ove knjige usuglašena su dva različita glasa koja nas zajednički vode prema jedinstvenoj ljepoti i skladu jezika u kojemu su ravnopravno zastupljeni kaj i ča.

Upravo nam taj raznoliki pjev jamči uživanje u ovim stihovima.

https://dhk.hr/objavljen-zbornik-dakovackih-susreta-hrvatskih-knjizevnih-kriticara-xxvii/

U Santiagu de Chile objavljena pjesnička antologija Chile-Croacia 2024 – Umjesto kave 9. siječnja 2024.

Jedan mi od ljepših darova pod bor je pjesnička antologija Chile-Croacia 2024pripremama nekoliko godina i objavljena dvojezično  u Santiagu de Chileu na više od 220 stranica. U njoj su i moje pjesme Dječak i javor / El niño y el arce (1981) i Vermut (1984). Na knjizi imamo zahvaliti ponajprije književnici i kritičarki, znanstvenici te predanoj hispanistici Željki Lovrenčić. kojoj je ona i svojevrstan izvještaj sa još jednoga od književno-znanstvenih putovanja u zemlju u kojoj je svojedobno služila i kao diplomatkinja pridruživši antologiju 21 autorskoj knjizi među kojima su i slične panorame i antologije na različitim jezicima (uz više od 70 prevedenih u oba smjera!), često dvojezično i trojezično, ustrajno, predano i znalački promovirajući i prevodeći nas hrvatske pjesnike stvarajući i snažeći hrvatske književne veze s različitim zemljama literarno moćnoga hispanskog svijeta i ne samo njega.

Naslovnica čileansko-hrvatske pjesničke antologije

U dvojezičnoj pjesničkoj antologiji Chile-Croacia:2024 zastupljeno je 15 čileanskih i 15 hrvatskih pjesnika. Autorice su joj čileanske književnice Carmen Troncoso i Ximena Troncoso te hrvatska književnica Željka Lovrenčić, koja je knjigu i prevela. Nakladnik je ugledna izdavačka kuća RiL editores, a prijevod je financijski poduprlo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Uvodne tekstove potpisuju autorice antologije dok je recenzent knjige čileanski književnik hrvatskih korijena i bivši predsjednik Društva čileanskih književnika Ramón Díaz Eterovic. Od hrvatskih autora sa po dvije pjesme zastupljeni su Krešimir Bagić, Boris Domagoj Biletić, Božica Brkan, Diana Burazer, Ljerka Car Matutinović, Dunja Detoni Dujmić, Stanka Gjurić, Dražen Katunarić, Siniša Matasović, Daniel Načinović, Pero Pavlović, Diana Rosandić Živković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj i Borben Vladović. Od čileanskih autora odabrani su: Mirka Arriagada Vladillo, Margarita Bustos Castillo, Juan Cameron, Andrea Campos Parra. Yolanda Duque Vidal, Theodoro Elssaca, Jorge Etcheverry Arcaya, Reynaldo Lacámara, Cristina Larco Briseño, Eduardo Llanos Melussa, Juan Rojas, Carmen Troncoso Baeza, Ximena Troncoso, Enrique Winter i Alejandra Ziebrecht. U knjigu su uvrštene i kratke biografije autora. Cilj ove dvojezične antologije je izgradnja pjesničkih mostova između dvije zemljopisno daleke, ali po mnogočemu bliske zemlje.   

Korice dvojezične knjige u izdanju uglednoga čileanskog izdavača RiL editores

Nova poveznica prijateljstva između čileanskoga i hrvatskog naroda naslov je uvoda čileanskih antologičarki Carmen Troncoso y Ximena Troncoso, koje ističu:

Premda živimo u svaki dan sve više globaliziranom svijetu, protok knjige ne teče baš poput brze rijeke, osobito ne kad se radi o poeziji. Ima sve manje knjižara, nakladnička je djelatnost pretrpjela mnoge promjene i okrenula se digitalnom svijetu. Ta je činjenica trebala pomoći internacionalizaciji autora i autorica, ali nije bilo tako. Čini se da nas je zov novih tehnologija zbunio tolikim istovremenim informacijama i dezinformacijama i da nešto drugo pokreće pjesničko stvaralaštvo. Primjerice, festivali i književni susreti, sajmovi knjiga te put koji pješice prolaze i krče sami suvremeni književnici i književnice.

Otkrivši te prekretnice, zadale smo si zadaću vezanu uz kulturu i osobito uz književno stvaralaštvo te obilježavanje trideset godina diplomatskih veza između Čilea i Hrvatske. Namjera nam je bila okupiti određeni broj suvremenih pjesnika koji će pisati o čemu žele i ukazati na mnogobrojne motive koji ih potiču na pisanje i na njihovu raznolikost.

U ostvarenju ovoga projekta morale smo puno lutati, kucati na sva vrata na koja je trebalo. Duboko smo zahvalne pjesnikinjama i pjesnicima predstavljenim u ovoj Pjesničkoj antologiji Čile-Hrvatska 2024. koja okuplja vitalnu i raznoliku poeziju dviju kultura te osobito prevoditeljici i književnoj kritičarki dr. sci. Željki Lovrenčić na njenome osjetljivom poslu i ogromnom trudu. Ona je sjajno prevela ove silno maštovite zastupljene poetike. Pozivamo vas da ih otkrijete.

Željka Lovrenčić, potpredsjednica DHK u DHK, portret s izložbe Hrvatski književnici Miljenka Brezaka

Hrvatska antologičarka i prevoditeljica knjige Chile-Croacia 2024 Željka Lovrenčić svoje je uvod naslovila Pjesnički mostovi:

Nema nikakve dvojbe, kultura je u približavanju raznih zemalja imala i još uvijek ima iznimno značajnu ulogu. Čile i Hrvatska uspostavili su snažne i prijateljske veze prije nekoliko stoljeća kad je u ovu zemlju stigao veliki broj hrvatskih useljenika s namjerom da ostane u njoj zauvijek. Od- lučili su da će im Čile biti nova domovina. U njoj su ostavili svoje tragove naporno radeći razne poslove – bili su tragači za zlatom, rudari, zidari, stočari. Malo pomalo, navikavali su se na život koji im je nudila ta zemlja, ženili se Čileankama i osnivali obitelji. Ubrzo su stekli uvjete da svojoj djeci ponude bolji život i slali ih na studije. Danas Čileanci hrvatskih korijena imaju istaknutu ulogu u svim čileanskih društvenim sferama. Sadašnji čileanski predsjednik Gabriel Borić također je hrvatskog podrijetla.

Jednako kao i moji sunarodnjaci koji su došli u Čile tražeći bolji život, i ja osjećam duboku ljubav i poštovanje prema toj zemlji gdje sam provela pet vrlo plodnih godina – u Punta Arenasu i Santiagu. Boravak u Čileu promijenio mi je život i zauvijek sam ostala vezana uz ovu prelijepu zemlju. Premda sam se vratila u Hrvatsku i zahvaljujući poslu prevoditeljice i književnice putujem svijetom gradeći kulturne mostove s raznim zemljama, Čile i njegovi ljudi imaju posebno mjesto u mom srcu. Uživam prevoditi i promovirati djela čileanskih autora i pisati o njima tekstove i knjige. S ponosom mogu istaknuti da sam na hrvatski prevela knjige Pabla Neruda, Roberta Ampuera, Diega Muñoza Valenzuele, Andrésa Moralesa Milohnica, Guillerma Mimice, Juana Mihovilovicha, Óscara Barrientosa Bradasica, eodora Elsacce, Erica Golesa, Ramóna Díaza Eterovica i mnogih drugih te da sam bila autorica izložbe „Život i djelo Pabla Nerude“ organizirane u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i autorica kataloga. Također, organizirala sam razna predavanja posvećena čileanskoj književnosti. Moj je doktorski rad također vezan uz Čile — obrađuje temu stvaralaštva čileanskih književnika hrvatskog podrijetla.

Ova je mala antologija logični nastavak mog djelovanja posvećenog približavanju dviju kultura putem poezije. Ona uključuje najsnažnije glasove obje poetike i snažan je doprinos uspješnoj, ne samo kulturnoj, suradnji između Čilea i Hrvatske. S namjerom da izgradimo snažne pjesničke mostove između naših zemalja, antologičarke Carmen Troncoso Baeza i Ximena Troncoso i ja, izabrale smo petnaest suvremenih čileanskih i petnaest suvremenih hrvatskih književnika. To je dovoljno da čitatelja uvedemo u magični pjesnički svijet onih koji danas na području naše dvije države pišu svoje divne stihove. Kao osoba koja je izabrala pjesme svojih zemljaka, sigurna sam da sam odabrala ono najbolje što hrvatska poezija u ovom trenutku nudi.

Osim kvalitete svih zastupljenih pjesama, ono što se na prvi pogled uočava u ovoj maloj antologiji je raznolikost. Odmah se vidi da su obje poezije pluralističke — pjesme su napisane raznovrsnim stilovima, tematika je raznolika. Također, razvidno je da se radi o pjesnicima raznih naraštaja i pjesničkih škola. U poeziji koju se može čitati na ovim stranicama, odražavaju se pitoreskne slike i duboki osjećaji, ali isto tako i racionalizam, strogi i opušteni ritmovi, satirični i elegični tonovi, igre riječima, ironija. Ukratko, sve što pjesnici uoče oko sebe i što doživljavaju na svoj jedinstveni način. I, na naše zadovoljstvo, pišu o tome.

Za mene je bilo istinsko zadovoljstvo prevoditi ove lijepe stihove sa španjolskog na hrvatski i obrnuto, te sudjelovati u ovome krasnom projektu koji putem poezije sjedinjuje dvije zemlje koje osjećam duboko svojima.

S jednoga od vječnih razgovora o mogućim novim projektima i analiza ostvarnih: Božica Brkan i Željka Lovrenčić (Foto Miljenko Brezak)

Na kraju, privatiziram i antologiju i prostor Umjesto kave prenoseći čitateljima svoj skromni doprinos pjesmama u prijevodu Željke Lovrenčić:

Dječak i javor

Postoji jedno drvo. Tako kažu.
Ja ga vidjela nisam. Krošnjato drvo.

S gnijezdom.
I s jajima ptičjim u gnijezdu nakljuvanim, toplim. Tako kažu.
I izmedju listova da mu plodovi zriju.
A u lišću zeleni leptir.
I kažu još
da mu je korijen u zemlji zelen
i da je dubok
i da je širok
i da je žilav
da ga ni čovjek ni vrijeme iščupati ne mogu.
I kažu još da u dupljama sigurno
noću žmirkaju sove i lete
a danju do lišća pužu crvi.
I kažu da u stablu stotinu godova
raste.
I da je to stablo tajna.
Ja ga vidjela nisam.
Ja vidim samo javor.
I još: na njega dječak se penje.

1981.

 El niño y el arce

Existe un árbol. Así dicen.
Yo no lo he visto. Un árbol de copa. Con un nido.

Y con huevos de pájaros en el nido picoteados, tibios.
Así dicen.
Y que entre sus hojas los frutos maduran.

Y en sus hojas una mariposa verde. Y todavía más, dicen
que su raíz en la tierra es verde
y que es profunda

y que es ancha
y que es dura
y que ni el hombre ni el tiempo
lo pueden arrancar.
Y dicen también que por las noches en sus agujeros seguramente
guiñan los búhos y vuelan.
Y de día por sus hojas gatean gusanos. Y dicen que en el árbol crecen
cien anillos.
Y que este árbol es un misterio,
Yo no lo vi.
Yo sólo veo un arce.
Y, además: a él sube un niño.

1981

Pjesma Vermut, dvojezično

Vermut

Vermut
S pokojnim svojim prijateljem jučer sam
u Corsu
pila vermut.
S limunom i s mnogo leda. Punih pola sata.
Nikamo nije žurio:
Imao je vremena.

1984.

Vermut

Con mi fallecido amigo ayer
en el Corso*.
Tomé Vermut

Con limón y con mucho hielo. Media hora.
No tenía prisa:
Tenía tiempo.

1984

Predstavljena knjiga Slova, riječi, glasovi, Književnokritički zapisi o suvremenoj hrvatskoj poeziji i prozi Željke Lovrenčić

Imala sam zadovoljstvo i čast predstaviti danas u DHK najnoviju knjigu Željke Lovrenčić Slova, riječi, glasovi, Književnokritički zapisi o suvremenoj hrvatskoj poeziji i prozi, Mala knjižnica DHK (urednik Ivica Matičević), 2023. Matija Štahan, tajnik DHK, pročitao je recenziju dr. Davora Šalata, a autorica je pročitala i odabran kratak tekst iz knjige koja donosi 34, uglavnom prethodno objavljena teksta koja spajaju njezin znanstvenički, publicistički i prevoditeljski rad u oba smjera (pogovor i izvornoj knjizi, pogovor i knjizi prevedenoj na španjolski ili sa španjolskog na hrvatski, o prevedenim knjigama hrvatskih autora iz svijeta, npr. Novaković, recenzije knjiga objavljene kao pogovori ili predgovori te recenzije i kritike, prikazi i osvrti) objavljeni u uglavnom serioznijoj specijaliziranoj kvalitetnoj i raznovrsnoj književnoj i kulturnoj periodici odnosno na internetskom portalu za kritiku Stav, učasopisima Kolo, Nova Istra, Književna Rijeka, Alternator, Hrvatski iseljenički zbornik itd.

S predstavljanja: Matija Štahan, Željka Lovrenčić i Božica Brkan / Foto Miljenko Brezak

Knjiga, prema riječima recenzenta Šalata, objedinjuje tekstove o poeziji i prozi suvremenih hrvatskih autora, pa tako Lovrenčić piše o pjesničkim zbirkama Slavka Jendrička, Stanka Krnjića, Ljerke Car Matutinović, Stjepana Šešelja, Maje Kušenić Gjerek, Pere Pavlovića, Sanje Domenuš te o prozi Hrvoja Hitreca, Diane Rosandić Živković, Tihane Petrac Matijević, Božice Brkan (o romanima Generalov sin, Srbin a Hrvat, str. 79.-81., i Privremeno neuporabljivo, str. 126.-131.!), čileanskog književnika hrvatskih korijena Juana Mihovilovicha… Njezine su teme pomno odabrane, katkad i takve da ih osim nje nitko drugi i ne obrađuje, predstavljene na afirmativan način tako da bi zainteresirale čitatelja.

Naslovnica pete Lovrenčićkine knjige u Maloj Knjižnici DHK

Slova, riječi, glasovi, Književnokritički zapisi o suvremenoj hrvatskoj poeziji i prozi peta je Željkina knjiga u Maloj knjižnici DHK, a isto tako i peta knjiga u različitih izdavača iz dijela Željkina stvaranja o književnosti na književan, publicistički način, kojem je temeljitije posvećena posljednjih petnaestak godina, o čemu svjedoče i naslovi: Književni prikazi i drugi zapisi (2011.), Stazom do riječi (2014.), Književnosti predana (2018.) i Samo kritično, molim! (2021.) za koju je u Đakovu dobila Nagradu Julije Benešić za književnu kritiku.

Željka Lovrenčić sa svojom najnovijom knjigom / Foto Miljeno Brezak

Lovrenčić, znanstvenica, književnica i prevoditeljica, komparatistica, kroatistica i kroatologinja te hispanistica autorica je 18 knjiga i pjesničkih panorama (često dvojezičnih, a katkad i trojezičnih). Uredila je 18, prevela 77 knjiga, a među brojnim nacionalnim i inozemnim nagradama dobitnica je i Libra za vajik za prijevod Nerudinih Sjećanja

Odabrana publika / Foto Miljenko Brezak

Uza sve drugo, ta zaljubljenica u hispanoameričku književnost drugi je put dopredsjednica DHK-a, dopisna je članica Hispanoameričke književne akademije sa sjedištem u Madridu, članica Hrvatsko-hispanskoga društva, Hrvatskoga PEN-a, Međunarodnog udruženja književnika i umjetnika sa sjedištem u SAD  te pridružena članica Hrvatskoga diplomatskog kluba.

Dio brojne publike na promociji / Foto Miljenko Brezak

Željka Lovrenčić je sudjelovala na mnoštvu književnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Na dužnosti predsjednice Povjerenstva za književne veze DHK organizirala je predstavljanja naših autora u Španjolskoj, Nizozemskoj, Rumunjskoj, Crnoj Gori, Meksiku, Boliviji, Čileu, Kubi, Kolumbiji i Australiji. Nedvojbeno, promotorica dobre književnosti, potvrdila su izlaganja i na današnjem predstavljanju njezine najnovije knjige.

Izjava za Vijesti iz kulure / Foto Miljenko Brezak

Događaj su popratili HTV (Vijesti iz kulture, Dobro jutro Hrvatska), Hrvatski katolički radio, Culturnet.hr i drugi.

20240215

17 hrvatskih pjesnika u Brazilu trojezično na portugalskom, španjolskom i hrvatskom

U Brazilu je uz potporu Ministarstva kulture i medija RH objavljena knjiga Literatura Contemporanea Croata: Contacto em trés línguas. Djelo na portugalskome, španjolskom i hrvatskom jeziku objelodanila je nakladnička kuća Editora Zouk iz Porto Alegrea, urednica je Tatiana Tanaka, a prevoditelji Milan Puh, Tomislav Correia-Deur i Željka Lovrenčić. Zahvaljem im svima.

Naslovnica trojezične panorame hrvatskih pjesnika

Zastupljeno je 17 suvremenih hrvatskih autora: Krešimir Bagić, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ružica Cindori, Lana Derkač, Dunja Detoni-Dujmić, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Daniel Načinović, Mile Pešorda, Diana Rosandić-Živković, Ivan Rogić, Davor Šalat, Stjepan Šešelj i Drago Štambuk.

Ovo je prvi prijevod ove vrste dostupan široj brazilskoj publici. Knjiga je predstavljena 20. i 22. listopada 2023. u sklopu prvog Sajma hrvatske knjige u Sao Paolu, prvo u prostorima Sveučilišta, a zatim u Društvu prijatelja Dalmacije. Planira se još niz predstavljanja s prevoditeljicom na španjolski i nekima od uvrštenih autora. 

Iskustvo lijepih riječi, peta knjiga kritika Ljerke Car Matutinović – Umjesto kave 15. travnja 2023.

O knjigama hrvatskih književnika više od 300 kolumni objavila je dosad u Vijencu svakoga drugog tjedna Ljerka Car Matutinović. Za to ih je najmanje toliko morala i pročitati, jer izuzetno rijetko objavljuje negativne kritike i piše o knjigama koje joj se ne dopadaju. Divljenje njezinu umijeću, ustrajnosti i zlatnoj dobi izrazio je i glavni urednik Vijenca Goran Galić jednoj od svojih najstalnijih suradnica našavši u njezinim tekstovima odraz polustoljetnoga bivanja u kulturi i dobroga novinarstva kakvoga danas nema, jer umjesto rubrika u kulturi imamo estradu.

Ljerka Car Matutinović na predstavljanju svoje najnovije knjige u Ogrizoviću / Foto Miljenko Brezak
Goran Galić, glavni urednik Vijenca, i njegova kolumnistica Ljerka Car Matutinović / Foto Miljenko Brezak

Bilo je to u petak, 14. travnja 2023. u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića iliti kod Jasne, na predstavljanju knjige Iskustvo lijepih riječi Ljerke Car Matutinović (Biakova, 2022.). Urednica knjige Zorka Jekić istakla je kako je Ljerkina – poslije Vijenca odabranih (2013.), Umjesto samoće (2014.), Kraljevstva za knjigu (2018.)  i Književnih ogleda (2019.)  – peta knjiga kritika s odabranim prikazima, svojevrsnim medaljonima 34 knjiga poezije i 23 knjiga proze objavljenima od 2019. do 2022. O tome prenosim sud urednice i recenzentice:

Caričine kritike u dvama medijima / Foto Miljenko Brezak
Samo za nonu: Luka Matutinović čita svoje pjesme / Foto Miljenko Brezak

Iz pogovora Književnost na dlanu književne kritičarke Željke Lovrenčić:

Ljerka Car Matutinović pobrinula se da nam na stranicama ove knjige ukaže na specifičan način na koji suvremeni hrvatski književnici doživljavaju stvarnost, na zavodljive stihove naših poeta i poetesa u kojima se otkrivaju male ljudske tajne i istine. Ukazuje nam na čudesan život riječi, na jednostavnost i prirodnost stihova, ali i na njihovu mističnost i simboliku. Ističe maštovitost pojedinih autora, njihov primorski senzibilitet i mediteransku raskoš, borbu sa samoćom i potragom za svjetlosti u našoj ne odviše blistavoj stvarnosti.

Urednica Zorka Jekić predstavlja knjigu / Foto Miljenko Brezak

Iz predgovora Književni medaljoni Ljerke Car Matutinović urednice Zorke Jekić

U zaklonu tišine svoje radne sobe prema svojoj prosudbi o vrijednosti djela, autorica odgovorno piše o djelima poznatih i manje poznatih autora. Čitatelja mami pustolovina čitanja koja stvara žudnju za spoznajom, potrebu da se umjetničko djelo strpljivo iščita i u njemu promišlja. Ljerka traga i za osobnošću pisca. Oplemenjena iskustvom lijepih riječi ohrabruje autore na kreativnost i ustrajnost. U njenim tekstovima osjeća se stvaralački zanos i užitak u čitanju. Ljerkini ogledi pravi su književni medaljoni.

S predstavljanja / Foto Miljenko Brezak
Na promociju Carici došli su i autori o čijim je knjigama pisala: Božica Brkan, Ludwig Bauer i Lidija Dujić / Foto Miljenko Brezak

Izvatke iz knjige čitao je Dubravko Sidor, a večer su ukrasili i Caričini unuci Luka Matutiović svojim pjesmama, a Marko Matutinović gitarom i podržan usnom harmonikom prijatelja Doriana Markote.

Božica Brkan i Ljerka Car Matutinović / Foto Miljenko Brezak

Silno se ponosim što je u Iskustvu lijepih riječi autorica za objavu uz dva zbornika – Dosegnuti dostojanstvo pjesme (Razlog za pjesmu: panorama suvremene hrvatske poezije, sastavili Željka Lovrenčić i Božidar Proročić, Crnogorski kulturni forum sa Cetinja, 2020.) i Usprkos tjeskobama svih vrsta (Moderato dolcissimo: pjesničke posvete Antunu Gustavu Matošu, DHK, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, subotica, 2019.) – odabrala čak tri kritike o mojim knjigama, od poezije Poetsko svjedočenje jezika (Božica Brkan, Nemoj mi to govoriti, Acumen, Zagreb, 2019.) i Zavičajne kulinarske uživancije (Božica Jelušić & Božica Brkan, Gastrolatrija, Acumen, Zagreb, 2020.) te proze Vraća li imaginacija u svijet povjerenja? (Božica Brkan: Privremeno neuporabljivo, Acumen, Zagreb, 2022.). Zahvaljujem na posvećenim lijepim, pomno oblikovanim riječima i stranicama te društvu biranih autora lijepe riječi na hrvatskom.