Nedavno je dr. Željka Lovrenčić u svojoj matičnoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici svoju, već 14. iz ciklusa tribina o inozemnoj Croatici posvetila Dragi Štambuku. Brojni gosti došli su kao štovatelji toga osebujnoga liječnika, diplomata od Velike Britanije, Japana i Koreje, Indije i Šri Lanke, Egipta do Brazila te esejista i svjetskoga i domovinskoga pjesnika. Meni je najbliskiji kao promicatelj zlatne formule hrvatskoga jezika ča-kaj-što i začetnik jezično-pjesničke smotre Croatia rediviva ča-kaj-što koja ravnopravno tretira čakavske, kajkavske i štokavske pjesnike, a održava se u njegovim rodnim Selcima na otoku Braču od 1991. Pjesnike oliveate ovjenčava maslinovim vijencem, a njihove stihove ostavlja uklesane u bijeli brački kamen na zidu stihova.
Uz drugo, Štambuk je objavio više od pedeset knjiga poezije, antologija, prijevoda, jezikoslovnih rječnika i ogleda. Preveden je na brojne jezike, a prijatelje je i toga četvrtka, 5. svibnja 2016. oduševio odgovarajući na pitanja o sebi dr. Lovrenčić zanimljivim, još neispričanim autobiografskim detaljima i – pjesmama. I čakavskim i štokavskim te prepjevanima na španjolski, engleski, a podsjetio se i preminule prijateljice, koja je godinama živjela u Japanu, Jadranke Stojaković koja je uglazbila i pjevala njegove stihove 1918. odnosno Daleko.
Drago Štambuk prisjetio se i službenoga oproštaja s Japanom s japanskim carem i, ne uobičajeno prema protokolu, s japanskom caricom, koja mu je tom prilikom na engleskom izgovorila njegovu pjesmu Kukurijek, Christmas Rose. Akademska slikarica – grafičarka Zdenka Pozaić Vujanović uvrstila je pjesmu o hrvatskoj endemskoj vrsti Hellebores crocus odnosno Hellebores croaticus, u svoju grafičku mapu koju je svojedobno Štambuk kao hrvatski veleposlanik u Japanu darivao Njezinu Veličanstvu.
Zamolila sam odličnoga pjesnika, autora meni vrlo dragoga Crnoga vala, da mi daruje Kukurijek – davno su me botaničari poučili da to ipak nije snježnica, kako sam mislila – da bih pjesmu, poštovani čitatelji, mogla darivati i vama.
Drago Štambuk
Kukurijek
Crna ruka
odiže snijeg.
Životno tjeme
pupanjem mekim
briše Kristov pad.
Hellebores, Hellebores!
Skromni cvjetak
iz mokrih šuma,
hrvatskih jaruga čedo.
Čudo mračna humusa.
Kako spremno buja
u tokijskim teglama
mirišući na domaju.
Tamni cvijete, ljepoto otrova.
Japanski izbore ljubavi,
one koja umire
predajući laticama
svoj posljednji dah.
20160505 – 20160512