Umjesto kave 15. travnja 2016: Na Fišerovoj Noinoj arci sveopća je zbrka

fiser 07m Davor Šalat, pjesnik, Božidar Petrač i Lada Žigo Španić
Davor Šalat, pjesnik, Božidar Petrač i Lada Žigo Španić / Fotografija Miljenko Brezak

Kekavka jedna, nešto me kao kori on, kajkavac jedan, pa se smijemo. Koliko se godina znamo? Još iz naših novinarskih vremena. Kad je to bilooooooo!? Onda mi je baš on u svome Varaždinu uručio Nagradu Katarina Patačić za zbirku Pevcov korak, kajkavski osebušek za EU za najbolju knjigu objavljenu na kajkavskom u 2012. Onda nas je iste godine nagradilo Hrvatsko slovo, njega za poeziju, a mene za prozu. Onda je on zaredao nagrade za kajkavskoga Macbetha na fajruntu, kao da se oprašta. Onda je uvrstio moje pjesme u recentnu antologiju kajkavijanu na njemačkome prošle godine…
A onda se u srijedu na Tribini Društva hrvatskih književnika predstavio novom knjigom. Doba nevremena. Tu, kako je opisuje Davor Šalat, a citira ga i Božidar Petrač koji su knjigu predstavljali, proglašava “bujicu njegove odlične štokavske poezije zapravo svojevrsnim iznenađenjem”.

fiser_01m Ernest Fišer čita iz Doba Nevremena
Ernest Fišer čita iz Doba nevremena / Fotografija Miljenko Brezak

“U njoj ne samo da je prevladao određena poetička perpetuiranja u svojem ranijem štokavskom pjesništvu, nego je stvorio inovativni pjesnički svijet koji, usudio bih se reći, u svojoj originalnosti i razvedenosti čak ponekad nema pandana ni u njegovoj kajkavskoj lirici.” Kaže u pogovoru Davor Šalat dalje, kako mu “ta uvremenjenost, potpuna sljubljenost poetskog logosa i aktualne događajnosti, bjelodano i konkretno ‘hvatanje’ duha vremena, možda je i ono najintenzivnije što se nekom pjesništvu može dogoditi”. Ništa vam nema do čitanja. I više od, za razliku od primjerice naslovne pjesme ili Na Noinoj arci sveopća je zbrka, posve atipičnoga citata Ernesta Fišera koji odabrah iz Doba nevremena, zbirke i ilustrirane meni uobičajeno jako dojmljivim A. B. Švaljekom:

fiser_04m Autor potpisuje Doba nevremena
Autor potpisuje Doba nevremena / Fotografija Miljenko Brezak

OBITELJ, IZ ALBUMA

Obitelj se ne može izmisliti – ili je imaš ili nemaš,
ona spašava te od propasti, i dok sve drugo zataji,
u obilju ili gladi, svejedno: podjednako je opasno
kad izokrene se utroba, a ti si ravnodušan, do boli

Obitelj, iz albuma, i danas nas hrani: djetinjstvom
u igri, dobrotom u siromaštvu, nadasve prisnošću,
onako kako diše se sloboda; topli svibanjski vjetri
kao vremenska kulisa također vrijedni su sjećanja

Obitelj, ovdje u Hrvatskoj, ne voli ljeporječivosti,
nego puna pluća vedrine, poput zavičaja: to nešto
tvoje i zanosno, što je nepotrebno opisati, jer traje
kao i krštenje, prve ljubavi, daleko od svih lihvara

Obitelj ti je, napokon, najuža domovina, uznosita,
koju ne biraš, jer je zadana: govorom pticâ, vidom
do dna srca, jezikom materinskim; to je prabiljka,
iz koje rastu duše, na putu za vječnost, s anđelima

2160414

fiser_02mGospođaFišerpušinabalkonuHND-a poslije promocije
Gospođa Fišer puši na balkonu HND-a poslije promocije / Fotografija Miljenko Brezak