Kako oduvijek, a pogotovo posljednjih godina čitam mnogo više nego što pijem kavu, i kolumnu prof. dr. sc. Mirjane Kasapović objavljenu u Globusu 19. kolovoza 2016. pročitala sam danas te je preporučujem, dakako, uz kavu, a kao navlakušu koja mi sjela ko kec na devetku (ili, možda, desetku?) izvlačim jezični citat po mjeri moje nedavne jezične kave Hrapoćuša, vitalac i Zlatna formula ča-kaj-što i kao fusnotu. Uza sve drugo u našemu polit faktoru kaosa analizira i tehničkoga premijera (da, da, onoga kojem se majka fotkala na naslovnici i duplerici Večernjaka s mojom knjigom Hrvatska za stolom). Kaže:
…Nije razumio ni što se od njega očekuje. Orešković će u hrvatskoj politici ostati upamćen ponajprije kao kulturološki fenomen – premijer koji nije pristojno znao jezik države kojom je vladao i koji građanima nije mogao izložiti svoje političke nakane na njima razumljivu jeziku. Javnost je svakodnevno zasipao nakupinama riječi, od kojih je pravilno izgovarao samo veznike, iz kojih je svatko morao rekonstruirati suvisle iskaze. Za zajednicu koja je svoj nacionalni identitet toliko gradila na vlastitom jeziku, to je doista bilo ponižavajuće. A kako je bilo HDZ-u čiji su zastupnici desetljećima javno “lektorirali” govore saborskih zastupnika, upozoravali ih na “pogrešne” riječi i naglaske, iščitavali iz njih političku i nacionalnu pripadnost pojedinaca? Premijer je bio jezično i politički nepismen, a ni stručno nismo vidjeli gotovo ništa…
20160819
link:
http://www.bozicabrkan.com/hrapocusa-vitalac-i-zlatna-formula-ca-kaj-sto/