U velikoj dvorani zagrebačkoga Krematorija oprostili smo se danas od Ive Nižetića, dugogodišnjega profesora Gimnazije Križ. Supruzi Mireni, kćerima Nataši i Ivani i ostaloj rodbini u tuzi te poštovateljima obratila se prigodnim riječima sućuti i zahvale Đurđa Arbanas:
Dragi naš profesore, dragi Nidžo,
želim se uime generacije učenika Gimnazije Križ upisane 1965., prve kojoj ste bili razrednik, a koja je danas uglavnom dosegla i mirovinu, oprostiti s vama. Želim se oprostiti s Vama i uime svih naraštaja mladića i djevojaka koje ste odgajali predavajući im tjelesni, igrajući različite utakmice u rukometnom klubu Gimnazijalac ili nogomet u Slogi itd., plešući s nama u KUD-u Graničar i postavši nam i prijatelj.
Toliko prijatelj, da ste za nas ostali samo Razrednikom i Profesorom. Toliko da ste redovito s imenikom pod rukom, posljednjih godina i podupirući se štapom, dolazili na naša obilježavanja mature, prozivali nas i podsjećali na prošla vremena i s nama se radovali našim uspjesima, žalostili se zbog naših problema i životnih poraza.
Sve do prije kojeg mjeseca, fakinski zasukanih rukava, dolazili ste i na obilježavanje obljetnica mature i razredima koji više nisu imali svoje razrednike, kao što sada više nemamo ni mi. Više nas nećete prozivati, ali mi ćemo se sigurno prisjetiti Vas, ne samo u takvim trenucima.
Jer, na vijest o Vašoj smrti na fejsbuku od prekjučer čitamo brojne poruke i među njima i:
“Hvala mom profesoru na školskom i sportskom druženju, te veselim trenucima koje smo zajednički proveli na rukometnom terenu….sućut njegovoj obitelji.”
“Zahvalni smo mu, njegovi učenici brojnih generacija u njegovu drugom, moslavačkom zavičaju.”
Zaista, Križ i Moslavina postali su Vaš dom, Vaš drugi zavičaj, ali ste nas, svoje učenike, kad ste imali priliku, rado ugostili i u svojim rodnim Selcima na Braču i potočili nam s ponosom ne neki brački plavac nego Ivinu Rečičku rosu uzgojenu na obroncima Moslavačke gore hvaleći se da ste je odnjegovali sa zetovima. Ondje ste na Croatii redivivi ohrabrivali svoje učenike pjesnike čudeći se što niste znali da netko piše i pjesme.
Neumorno, kako ste nas učili driblingu s loptom na sportskim igralištima i koracima bunjevca u hladnoj dvorani u staroj školi na predsatu, učili ste nas i koracima života i driblingu sa životom, pobjedama, da se život ne sastoji samo od njih te kako se nositi s porazima. Svojim ste nas primjerom odgajali za život kao trci na duge pruge. Zahvaljujemo Vam na tome!
Ivica Nižetić počivat će u svojim Selcima na Braču.
20160831