Novinar i lektor hrvatskoga u Moskvi Slobodan Kadić objavio je 22. listopada 2015. na svojoj Facebook stranici Slobodan Otrov Kadić:
“Od jučer, veliku knjižnicu najvećega ruskog sveučiišta Lomonosov (MGU – Moskva) – krasit će i knjige naše poznate spisateljice Božica Brkan te najnovije izdanje vrhunskog Gastronautovog vodiča “100 vodećih hrvatskih restorana” naše Karin Mimica. Djelatnici biblioteke zahvaljuju Božici i Karin i nadaju se da ih i u budućnosti neće zaboraviti!”
Autorica i izdavač zahvaljuju.
Podsjećamo da se knjige Božice Brkan od 2014. nalaze i u Nacionalnoj knjižnici Australije (National Library of Australia) u Canberri.”
I pjesma “naj kvariti zabavu ludem” Božice Brkan objavljena je u zborniku “Me senje nemre ni mesečina zeti” sa 56, a sa još 33 izvedena je na Recitalu kajkavske poezije Krapina 2015. u srijedu navečer, 9. rujna 2015. Maestralno ju je pročitala dramska umjetnica Biserka Ipša. Od 227 pjesama pjesme je odabirao ocjenjivački sud predsjednik Radovan Novina te članice Zorica Klinžić i Dragica Ferjanić.
U Tjednu kajkavske kulture Krapinski festival slavi 50. obljetnicu, a recital je dvadesetak godina mlađi, pa je bilo osobito svečano. Čak je sedam glumaca – uz Biserku Ipšu i Marija Borić, Denis Bosak, Hana Hegedušić, Kristijan Potočki, Silvio Vovk i Ronald Žlabur – govorilo pjesničke tekstove iz svih kajkavskih krajeva, a na pozornici su im se pridružile i kajkavske doajenke kajkavijane Nada Klašterka i Smiljka Bencet. Priredbu je vodila Tanja Baran, a glazbeni su gosti bili Mikulić i Toni Eterović.
Prema mišljenju mnogih, ovogodišnji je recital bio najuspjeliji dosad.
Na 14. znanstvenom skupu s međunarodnim sudjelovanjem “Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća” u okviru Tjedna kajkavske kulture u Krapini, 7. rujna 2015. među dvadesetak izlaganja je i ono Božice Brkan “Zavičajni kajkavski govori u modernim medijima”. Književnica i novinarka oslonila se na dugogodišnje praćenje medija i anketu sa pedesetak utjecajnih novinara, urednika, književnika. Ukratko, spoznaje su vrlo porazne uopće o zavičajnim govorima u medijima, čak i lokalnima, napose kajkavskima. Dobrim je primjerima istraživačica navela Slobodnu Dalmaciju i Novi list te zanimljive primjere s različitim govorima iz reklama Zagrebačke pivovare i Hrvatske lutrije.
Božica Brkan tijekom prezentacije teme “Zavičajni kajkavski govori u modernim medijima”
Na skupu su govorili i: prof. dr. Alojz Jembrih o temi kajkavski Evangeliom(i) Cirkve zagrebečke i Horvaczko Evangeyelye (1732.), Ivana Jakopiček o sinonimskom nizu u Belostenčevim propovijedima, mr. sc. Ivan Zvonar o najstarijim i starijim kajkavskim božićnim pjesmama, dr. sc. Alojzija Tvorić Kučko o kajkavskim božićnim pjesamama u molitvenicima iz 19. st., Lidija Bajuk o odjecima mita u pripjevima kajkavskih tradicijskih napjeva, msg. Juraj Kolarić o rječniku Međimurske kajkavske biblije iz 1914., dr. sc. Ivana Klinčić o leksikografskoj obradi i interpretaciji koprusa Rječnika hrvatskog kajkavskog književnog jezika, dr. sc. Martina Horvat o tvorbi složenica u hrvatskome kajkavskom književnom jeziku, d. sc. Marijana Buljan sa doc. dr. sc. Rajkom Furešom i prof dr. sc. Dubravkom Habekom o doprinosu Mirka Dražena Grmeka istraživanju kajkavskih prirodoznanstvenih tekstova (u povodu 15. obljetnice smrti), Mario Jembrih (a dodatno i prof. dr. sc. Alojz Jembrih) o tome zakaj smo dobili međunarodni ISO-kod za kajkavski književni jezik i odjecima, dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek o modernism tokovima na temeljima tradicije u kajkavskom pjesništvu Ernesta Fišera, Krunoslav Puškar o osobnim imenima župe Miholec nekada i danas, prof. dr. sc. Đuro Blažeka zanimljivosti iz preloškoga kajkvskog rječnika, Željko Funda o lekturi u modernome kajkavskom jeziku, Ružica Gregurić o karakterima i tjelesnim obilježjima u kajkavskome leksiku, a Joža Horvat o frazemima u filmu “Tko pjeva, zlo ne misli”.
Svi sudionici znanstvenog skupa
Također su predstavljeni i zbornik sa istoga znanstvenog skupa 2012. i 2013. i odličan “Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice” Štefice Hanzir, Jasne Horvat, Božice Jakolić, Željka Jozića i Mije Lončarića, o kojem su govorili dr. sc. Mijo Lončarić, prof. dr. Marko Samardžija i dr. sc. Ivana Kurtović Budja.
Organizatori skupa su hrvatska udruga Muži zagorskogs srcaiz Zabora i Društo za kajkavskoga kulturnog stvaralašta iz Krapine, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Krapinsko-zagorske županije i Grada Krapine.
U časopisu za međunarodne književne veze Most/The Bridge, DHK, broj 1-2/2015., od str. 8. do str. 68. (urednik časopisa Davor Šalat) gost urednik Ernest Fišer s popratnim uvodnim tekstom načinio je “Moderne kroatische kajkavische Lyrik” (prijevod Boris Perić) u koju je uvrstio i dvije pjesme Božice Brkan – MITTAGSSTUNDE (poldanica) i LETZTER WILLE (oporuka). Obje su pjesme objavljene u zbirci “Vetrenica ili obiteljska arheologija” (1990.).
U antologiji je 46 pjesma ukupno 28 pjesnika od 1900. do 2015.: Antun Gustav Matoš, Dragutin Domjanić, Fran Galović, Zvonko Milković, Miroslav Krleža, Tomislav Prpić, Nikola Pavić, Ivan Goran kovačić, Vinko Kos, Stjepan Bence, Božena loborec, ivan Golub, Vladimir Korotaj, Zlatko Crnec, Pajo Kanižaj, Ivica Jembrih, Ivo Kalinski, Stanislav Petrović, Ivan Kutnjak, Ernes Fišer, Zvonko Kovač, Božica Jelušić, Božica Brkan, Božica Pažur, Tomislav Ribić, Zdenka Maltar,Valentina Šinjori i Denis Peričić.
Osim u zbornicima, kajkavske pjesme Božice Brkan do sada je u antologiju kajkavske poezije 20. stoljeća “Rieči sa zviranjka” (1999.) dr. sc. Joža Skok uvrstio četiri, dok je deset pjesama dr. sc. Dražen Kovačević uvrstio u «Kajkavsku liriku Moslavine» (2009.).
Osnivač Drago Štambuk i njegova ekipa ugostili su tradicionalno u Selcima, u spomen na paljevinu mjesta 9.kolovoza 1943., tridesetak pjesnika na manifestaciji Croatia rediviva Ča-Kaj-Što. Oliveat 25. smotre je Veselko Koroman, a na Zidu od poezije uklesani su stihovi prošlogodišnjeg pobjednika Ernesta Fišera. Umjesto pod zvjezdanim svodom, zbog prijetnje kiše posvećenici stihova tekstove su govorili u Crkvi Krista Kralja, sagrađenoj od istoga bijelog bračkog kamena kao i cijeli, kako domaćini kažu, selaški trg.
Božica Brkan govorila je unaprijed odabrane dvije pjesme iz svoje zbirke “Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013.”, Mala knjižnica DHK, Zagreb, 2014. – štokavsku “postaja XI: promatračica i konzumentica medija”i kajkavsku “postaja XV: molitva matere kristušove”.
Dugo me progonila, a onda odjednom probudila misao – kako ukratko predstaviti roman Božice Brkan Ledina („Acumen“, Zagreb, 2014.) Osobito je to izazovno jer pisan je kekavskim tam od Križa, zaprav z autoričinog rodnog Jokešinca, a dotikavle život negdašnjih graničarov z Česme. Bojao sam se, a bilo bi mi lakše, ako tekst napišem potpuno kajkavski – koliko će me, iako mi je blizak i „gospocki Ivanić razmeti“
Poprilično poznajem autoričin opus. No moram priznati tekst pozivnice na predstavljanje s upitom – je li to prvi roman o moslavačkoj povijesti? – stavio me na kušnju. Bit ću oprezan. Možda i nije. No dat ću mu čelnu poziciju. Zaslužuje to sustavnošću istraživanja, sadržajem kojega oblikuju dobrim dijelom ženski likovi (u posveti između ostalih piše i “dragim mojim pretkinjama”). Pisan je vrsnim književnim stilom. Značajka nad značjkama je već zaboravljeni jezik zavičaja. Kroz desetak naraštaja ( 21 poglavlje na 255 str.) nosi i do pomno čuvane intime obitejsku priču u nevjerojatnoj povijesnoj panorami dugoj tri stoljeća.
Onako za sebe da me ne čuju vrsni poznavatelji književnosti, upitao sam se – nije li se Ledina mogla nasloviti i Na Česme most (parafraza na roman nobelovca Ive Andrića Na Drini ćuprija). Ali već u ovoj rečenici potpisujem kapitualciju – da dobro je upravo Ledina. Konačno ledina je zemljišni prostor u očekivanju oživotvorenja. Božica Brkan dokazano zna vrlo dojmljivo ispuniti taj prostor, povezati recimo razmeđa u životu Vojne Krajine i Banske Hrvatske. O spašavanju glave, a ne svjetonazora u Drugom svjetskom ratu običnog vojnika da se i ne govori. Znakovito je poglavlje “Verige, križni puti, zagovori”. O tom vremenu osluškivala je i izvorna rodbinska svjedočenja. Jednostavno ledina personificira i brisani životni prostor u kojemu se treba snalaziti.
U prosudbi uvjerio me je razgovor s mojim srednjoškolskim profesorom, uvaženim povjesničarom dr.sc. Frankom Miroševićem. Uostalom knjiga je i djelo čitatelja. Dalmatinac s otoka Korčule u početku s malo napora, a poslije sasvim blisko, reče mi – stopio se s kekavskim tekstom s panonskog otoka Ivanića. Za njega roman je dokument vremena, pokazatelj povjesničaru što se sve može na književnim stranicama izravno naći u životu našeg seljaka i graničara. Jednostavno oživotvoruje kronološke činjenice i statističke podatke. I tako Moslavina ima svojim jezikom pisan roman i zanimljivu osobito blisku povijesnu čitanku.
U okviru koncerata ususret 50. Krapinskom festivalu u petak 26. lipnja 2015. navečer u Mariji Bistrici mladi talentirani student glume na zagrebačkoj Akademiji za kazalište i film Denis Bosak interpretirao je i pjesmu “Vrata se sama raspiraju” Božice Brkan s prošlogodišnjega Krapinskoga recitala, izgovorenu na svečanosti kajkavske poezije i objavljenu i u knjizi odabranih pjesama.
Uz druge pjesme, izvedene su i neke od najpoznatijih popijevki, evergrini minulih festivala poput od “Podragaš lasi” i “Kmica” do “Oko jene hiže navek tiči lete” (nisu jedine Dedića i Britvića!), koje su interpretirali vokalni solisti Ronald Braus, Radek Brodarec, Lea Bulić, Ženski vokalni ansambl Fiole, Max Hozić i Gordana Ivanjek Tušek, a vodio je nadahnut, odličan Željko Slunjski.
Denis Bosak interpretirao je i pjesmu “Vrata se sama raspiraju” Božice Brkan
U zborniku 34. Recitala suvremenoga kajkavskoga pjesništva “Dragutin Domjanić” “Podivjala senokoša” objavljene su dvije pjesme Božice Brkan “reč kej je ne” i “spod joblaki i spod zvezdi”. Drugu pjesmu, prema kojoj je nazvan i odjeljak zbornika (urednik dr. Ivo Kalinski, izdavač Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina), u Svetome Ivanu Zelini 30. svibnja 2015. sjajno je interpretirala dramska umjetnica varaždinskoga Hrvatskog narodnog kazališta Ljiljana Bogojević. Pjesmi je stručni ocjenjivački sud dr. sc. Ivo Kalinski, prof.dr. sc. Joža Skoka i dr. sc. Božica Pažur dodijeli i nagradu časopisa “Kaj”.
Božica Brkan
spod joblaki i spod zvezdi
da znam z vrbove šib žute košaru bi splela
lepu košaricu za iti nekam
imam tulko košar da ni ne znam kej bi žnimi
delim je sakomu negvu dam
jenomu prostu zelenu, jenom žutu a jenom z gulene šib i kuvane jel rogoza
z malo debleše šib i plot bi mogel ziti
da nepe živad i ko ne treba
da se zna de je za poprečki prejti a de iti nekam
da se zna de je put a de vrt
ovak se samo cojčem
i niko mi ne zamerja kej samo v nebo gledim
malo joblake kak nekam putujeju malo zvezdi kak gore stojiju
da znam plajnke slagati z drveni klini i z cviku de treba
v horvacki čošek hižu bi složila
jel v kant
lepu hižu kej na rastovu šumu diši i kej po noči šumi čistom kej šuma
i imaš ju čuti kak se gnezdi na novom mestu kej tič
spod joblaki i spod zvezdi
da znam suknu bi skrojila lepu haute chouture
če z coli (nemrem se setiti de mi je mamin šnajderski centimeter)
navek je žvakala konce kej je spukala
i zešila
kak mi je mater ženam zebirala z žurnalov od lajnskoga leta
a da imam reslov jel kej sem sparala od stare obleče
i od krp kej su zviš tepihe bi zetkala
negdašne kej su kej z konople koberi
bose mi se oče najne stati
kej ti je hoditi po ovomu svetu mekomu i glatkomu
kulko bosa nes hodila ni v more nejdem bez sandali
ovak samo reckam krpce i krpice primerjam patchwork
i poprav kej ostane v kolaž
da znam kej bole
ovak z rečju započnem i z rečju završim
kej samo reč povedati zgovoriti znam
i mislim si kak je lepa moja reč
da ju z prsi teško zemem al mam mi je ležeše gda ju drugem podelim
i če niš drugo ne zide s moje ruk i z moje zube
naj ona ostane
i malo joblakov kak nekam putujeju i malo zvezdi kak gore stojiju
2015.
Božica Brkan danas je za kajkavsku priču “Crna trava” objavljenu 2014. u Hrvatskome slovu dobila 3. nagradu “Dubravko Horvatić” za prozu 2014. Nagrada je uručena na svečanosti obilježavanja 20. obljetnice izlaženja Hrvatskoga slova.
_ _ _
Obrazloženje treće nagrade za prozu, pročitano prilikom svečane dodjele 25. travnja, objavljeno u svečanom broju uz 20. obljetnicu izlaženjaHrvatskog slova (broj 1045. od 28. travnja 2015.):
“Crna trava” Božice Brkan paradigmatična je hrvatska priča o subini mnogih mjesta i njihovih stanovnika u razdoblju potkraj Drugoga svjetskog rata i neposredno poslije njegova završetka. Čini se kako ta priča još uvijek nije doživjela svoj završni rasplet. Mladost koja se radovala završetku ratnih stradanja krenula je pozdraviti ratne pobjednike, no pobjednici pak u toj mladosti vidješe tek svoje neprijatelje, a smaknuvši njih dovedoše u pitanje budućnost cijelih sela. U priči kao da je oslikana hrvatska naivnost, suprotstavljena očito tuđinskom interesu ratnih pobjednika. Nažalost slike crne trave Božice Brkan protežu se sve do naših dana. Taj odnos naivne mladosti i cinizma ratnih pobjednika oslikan u jedinstvenoj i lokalnoj hrvatskoj kajkavštini, koja nadilazi mjesne okvire pretvara se u svojevrsni poratni hrvatski standard. Upravo ta opća protežnost, stvarana lokalnim sredstvima priči daje nadvremensko značenje.”
“Od jučer, veliku knjižnicu najvećega ruskog sveučiišta Lomonosov (MGU – Moskva) – krasit će i knjige naše poznate spisateljice Božica Brkan te najnovije izdanje vrhunskog Gastronautovog vodiča “100 vodećih hrvatskih restorana” naše Karin Mimica. Djelatnici biblioteke zahvaljuju Božici i Karin i nadaju se da ih i u budućnosti neće zaboraviti!”
U časopisu za međunarodne književne veze Most/The Bridge, DHK, broj 1-2/2015., od str. 8. do str. 68. (urednik časopisa Davor Šalat) gost urednik Ernest Fišer s popratnim uvodnim tekstom načinio je “Moderne kroatische kajkavische Lyrik” (prijevod Boris Perić) u koju je uvrstio i dvije pjesme Božice Brkan – MITTAGSSTUNDE (poldanica) i LETZTER WILLE (oporuka). Obje su pjesme objavljene u zbirci “Vetrenica ili obiteljska arheologija” (1990.).
_ _ _
