Gle koliki flanci, čudimo se ko budale zagledani u krug oko jedne mlade lipe oko čijega su još vitkoga debla nikle mladice. Znam da ih nitko neće presađivati, prije pokositi, ali imamo sentiš sjećanja kako smo htijući pomladiti i produžiti grabrovu živicu u Širincu, a bilo je toga i stotine metara, nakanili nabaviti flance.
Nije toga bilo ko sad kupiti gdje se sjetiš, a pogotovo ne u Hrvatskim šumama. Ne znam zašto, grab je vjerojatno moje nadraže drvo, i kad je oblikovan u drvo, u grm ili u živicu, i nakanili smo saditi na selu baš ne osobito preštimani grab. Uz Horvaćansku s obje strane upravo nedaleko nas sve se zeleni i razrasta. I moji suprug Miljenko i mama Jelica odoše u Moslavačku goru u potrazi za flancima. I nema ih, nema satima da sam već pomišljala da su se izgubili u gornjim selima.I konačno se vratiše sa sadnicama breza, koje su ondje iskopali – a sve zbog prezimena Brezak i zbog ljepote debla i da mene utješe – a bez i jednog i najmanjega grabrića. Već smo gotovo odustali, kadli smo se spustili u živicu koja se razrasla samo zato što je nismo dirali u nešto što smo zvali Mojom Šumicom – nekoliko grabrića, vrba, javora, pasje ruže… – da bismo nabrali šumskih jagoda. I spustimo pogled na tlo u potrazi za jagodama, a ono – sve sami maleni grabrići. Cijela mala šuma…
20170517