Slavljeničkim danom hrvatske književnosti nazvao je akademik Viktor Žmegač predstavljanje njemačkoga prijevoda Krležinih Balada Petrice Kerempuha / Die Balladen des Petrica Kerempuh (DHK, biblioteka Most, Zagreb, 2016.) u Društvu hrvatskih književnika u petak 14. listopada 2016.
Osim Žmegača, koji je napisao i pogovor u knjizi, na predstavljanju su sudjelovali i urednik Davor Šalat, etnolog i antropolog dr. sc. Tomislav Pletenac, voditeljica Lada Žigo i dramska umjetnica varaždinskoga HNK-a Beti Lucić te, dakako, književnik i prevoditelj Boris Perić.
Sad ću napokon znati o čemu pjevaju Balade, govorila je Žmegačeva kći prevoditelju dok joj je potpisivao knjigu. Dosad su Balade bile prevedene na talijanski, ruski, češki, francuski, mađarski i slovenski, a na njemački ih je, također za Most osamdesetih godina, Ina Jun-Broda prevela tek fragmentarno. Perićev integralni prepjev (i komentare!) Žmegač ocjenjuje virtuoznim.
Da se uopće upusti u taj posao Perića je ponukala prošlogodišnja antologija kajkavkih pjesnika Moderne kroatische kajkavische Lyrik u izboru Ernesta Fišera, također za Most, u kojoj je bilo i nekoliko balada. (Dopuštam sebi podsjećanje na vlastiti ponos što sam ne samo u istome jeziku nego i u istoj antologiji s Krležom.)
U kratkom je vremenu Petrica Kerempuh progovorio na njemačkom standardu, Hochdeutschu.
Die Balladen des Petrica Kerempuh Žmegač ocjenjuje jedinstvenim djelom hrvatske književnosti, singularnim djelom kako ga naziva u širem smislu, a istodobno i paradoksalnim djelom koje nije napisano ni na kojem jeziku nego na posebnome Krležinu idiomu. Ističe osobito posebnu Krležinu igru jezikom, u povijesti književnosti nazivanom makaronštinom (prema tal. književniku Macaroniju), obično korištenom u humorističkom, ludističkom diskursu. Kod Krleže nema karakter igre, nego je riječ o duboko ozbiljnom djelu, krvavom.
Da čujete samo kako Planetarium, Das Planetarium recimo, zvuči na njemačkom, koji je Periću i drugi materinski jezik. No, prepjevom Balada morao je, kako kaže, i drugi put očiti njemački. Očito se isplatilo. Pogotovo za hrvatsku književnost.
Kojega smisla ima uopće u modernome svijetu prepjevavati, prevoditi Krležu? Kako bi Žmegač rekao, dok ima čitatelja, dok čitatelji žele učiti Krležin neponovljivi jezik, ima i smisla. A od 1936., kada su u Ljubljani Balade prvi put objavljene, do današnjih dana imaju čitatelja, pa onda i smisla.
Posežem za Ladom Žigo i njezinim citatom Eca kako je jezik Europe – prevođenje. Pogotovo je to važno za Krležine Balade okarakterizirane i alegrijskom kompletnom kartografijom Europe. Prevoditelj Boris Perić ustrajno i razlogom govori kako Krležu teba čitati manje dogmatski. Po meni: Krležu jednostavno treba čitati!
20161018
link
http://www.bozicabrkan.com/b-brkan-u-najnovijoj-antologiji-hrvatske-kajkavske-lirike/