Imala sam u planu, ali mi je jednostavno promaklo, kad sam radila u tada velikom dnevnom listu, predstavljati takozvane male, obične ljude koji nisu nimalo obični, jer su u svojim, malim sredinama napravili kojekva prava čuda i da njih nije, svijet bi nam svima bio mnogo siromašniji. Zamišljala sam kako bih predstavila jedan njihov dan, cijeli. Zapravo kako bih opisala kad stignu napraviti sve to što su napravili.
Jedna od takvih osoba u mome neiskazanom izboru – provlači se to povremeno kroz različite medije uglavnom s popularnim facama koji se susreću s drugim popularnim facama, kroz puno slika, čak i samo uz kratke potpisiće, ali slika tu ne govori tisuću riječi – bila bi, vidim po bilješkama, etnologinja Slavica Moslavac, koja je ravnateljica Muzeja Moslavine Kutina. I nije Moslavčanka, rođena, ali je za taj cijeli kraj učinila mnogo više od većine ondje rođenih. Ne bi im palo ni na pamet, a i ne bi im se dalo.
Ne idem namjerno kopati po internetu, polici njezinih knjiga, nego nabrajam kako mi prvo padne na pamet. Ne šeta, ne zapisuje i ne skuplja samo građu po selima Moslavine, Posavine itd., nego, kad je pitaju, savjetuje kako da (pre)urede stare drvene građevine ili nošnje, a onda vježba lokalne plesače i pjevače (sve do svojih Rusalki!) čuvajući narodne plesove i napjeve te kreirajući nove, s kćeri brine i o narodnim glazbalima, a uz to organizira izložbe od ozbiljnih, poput čudesnih pregača (iz Croatine, sada đurđevačke zbirke!), ruži kao motivu na narodnome ruhu do izložaba-dosjetki kao što je bila ona s igrama i igračkama (drugačija od velebne zagrebačke, na koju je, nažalost, nisu pozvali) ili one nedavne u kutinskoj Galeriji izložbe vinorela, koji su nastajali unatrag pet godina na rubu kutinskog vinskog sajma, gdje je također vrlo aktivna, također prema njezinoj ideji. A dok se sjetim kako je samo teško u vinara se domoći vinskoga taloga…
Ne mogu ne sjetiti se predstavljanja moje zavičajne čitanke Oblizeki – Moslavina za stolom, kojoj je bila jedna od sedmoro recenzenata. Ne mogu zaobići ni Zbornik Moslavine, iako preskačem obilan popis knjiga, kataloga i drugih tiskovina iz njezina pera i računala. Sama čak ih i prelama. A ne mogu ne ispripovijediti kako joj nije bilo teško u kombiju voziti i dio izuzetne izložbe kruha otprije nekoliko godina u Katolički školski centar Don Bosco u Žepču na samo jedan dan, Dan kruha, kako bismo zajedno predstavili baštinu i Moslavinu. Naporno, ali nas je veselilo i više nego što smo mislile.
Njezin je tempo mnogima to much, nije ni svakome draga kao što je meni, ali njezin duh koji i vuče i gura vrijedan je poštovanja i valja joj skinuti kapu. Kad bih birala koju, neku lijepu, raskošnu halbicu punu svile i srme da se krasno drma kad, kao klincima posred Bosne, kao predvodnica, pokazuje moslavačko žetelačko kolo ili kakav drmeš. U svojem je kolu za sobom povela mnoge kojima i nije bilo do plesa ili im ples nije bio ni na kraj pameti.
20160526 – 20160726
linkovi
http://oblizeki.com/vinorel-ili-bouquet-vina-iz-crteza-10716
http://www.bozicabrkan.com/predstavljanje-knjige-oblizeki-moslavina-za-stolom/
http://oblizeki.com/zepce-u-ozracju-duhovnoga-i-zemaljskoga-kruha-16080
http://www.volimivanic.info/vrtanji-i-kovrtanji-na-blagoslov-o-uskrsu