Prvi sam put 3. kolovoza 2016. gostovala na 26. Večeri na Brižićevin dvuorima u Preku na otoku Ugljanu. Sjajno sam se osjećala čitajući pjesme s kolegama pjesnicima, svojim kajkavcem Ernestom Fišerom, mladom Zadrankom Zoricom Antulov te čakavcima Tomislavom Meštrićem iz Kukljice na Ugljanu i Zvonkom Sutlovićem sa Iža. Što kajkavskima, što čakavskima, a što štokavskima, svatko se predstavio sa po šest pjesama.
Svoje je pjesme čitao i jedan od organizatora Robert Bacalja, koji je predstavio i sudionike, a poeziju Ante Gregova Jurina čitala je Milena Dundov. Uz drugo, pjevale su žene iz Udruge žena Luzor, na klaviru je muzicirao Tomislav Košta, a sudjelovali su i Marija Rušev, Predrag Režan, Jelena Rušev, Adela Novković itd. A poslije je publici ponuđeno domaće vino i kus (kruha), kao što se činilo nekad, primjerice poslije spovoda. Ova se zanimljiva kulturna priredba, spoj klasike i folklora, riječi odozgo i odozdo, održava u spomen stradanja 16 prečkih pralja, lavandiera, na uzburkanome moru pred Prekom na Dušni dan 1891. godine.
Jedinstvenom ugođaju pridonijeli su i brojna i predana publika i mjesto održavanja, odnosno prostor među kamenim zidovima drevnog doma Brižićevih i obitelji koje tu danas žive – Biloglav, Jurin, Čiklić. One su se odrekle svojeg mira, da se, kako rekoše domaćini, “uz njihov blagoslov poklonimo pjesničkoj riječi i pjesmi, da razbijemo ovaj trenutak naše svakodnevice i da se riječju naših pjesnika premjestimo u svjetove u njihove misli, sne i sve strepnje, emocije, strasti, ali i prostore ljubavi, njihove kulturne i prirodne krajolike. Nitko kao pjesnik ne može izreći sve naše strepnje, nadanja, progovoriti i o dobru i o zlu, uputiti na ljepotu i na sve pojave života, o prolaznosti, o vječnosti, o poštivanju, o hrabrosti, o dobroti, o ustrajnosti, o istini, o prijateljstvu, o majčinstvu, o roditeljstvu, o nadi, vjeri, i na sve ono što nas veseli ili pak u našem životu tjera na suze. Sve je u pjesničkim riječima jače, jasnije , jednom riječju preglednije, kao da je nacrtano s ljudskom porukom.”
Mene je, dakako, najviše fasciniralo to kako je oživljen prostor, danas spoj modernih i klasičnih starih dalmatinskih kamenih kuća s boltama i stubama, iz vremena kada se, kao i u mojoj Moslavini, još živjelo u obiteljskim zadrugama.
Ondje u južnom dijelu Preka, bili dvori obitelji Dunatov, Mašina, Marcelić, Košta,Matacin, Markulin, onda Šoša, Lovrić, pa Brižić, Lončar i Stipanov, zatim Nižić i Gregov, pa onda Sorić, na Zmorcu (dio Preka prema susjednoj Poljani) Uhoda, Lucin, Klarin, Kuštera, Kačan-Zanov, Hordov, Bacalja i Fabulić i dr. To se najbolje vidi na slici koju je Dragutin Parčić snimio sa Školjića (tada je bio fratar trećoredac) od južnog Preka prema Zmorcu s terase samostana na Galevcu. Mislim da je ta slika i na internetu, a jedna je od prvih naših fotografija (snimljena 1862.). Inače, sav se društveni život odvijao u, kako bismo mi rekli, u “dvuoru”, ispričao mi je kolega Robert Bacalja.
Do novoga viđenja, srdačne zahvale i čestitke, Preko moje!
20160807
Božica Brkan
Linkovi:
http://www.057info.hr/galerija/preko-25-godina-brizicevih-dvora-adam-vidas#slika139022