u Klovićevim dvorima. Da je samo to, ispunjen dan. Prisjećam se prijeratnih izložaba i ne samo Jelene koje nema s majstorovom posvetom na mom zidu.
Tempi pasatti: Stipe Mesić još je predsjednik Predsjedništva SFRJ kad prijateljicu i kolegicu iz Varšave pani Halinu Górsku vodim u HDZ na Trgu žrtava njemu na intervju, prevodi nam Milivoj Slaviček, budući hrvatski veleposlanik u Poljskoj. A zatim – Vjesnik još ima novca za avion – Dubrovnik, pa onda Sarajevo. Njime nas vodi još Vjesnikov dopisnik Stjepan Kljuić, uskoro šef HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH. Za zagrebačke i varšavske novine intervjuiramo Gorana Bregovića i Mersada Berbera. Plahte tekstova i fotografija iz ateljea s velikim platnima i novim temama.
Ne znamo još da je sve to tik pred rat. I prije i poslije vidimo sad: Berber. U dan izlazimo s gvaljom u grlu, prsima, želucu. Zbog bosanskoga konjička koji je sve samo ne lijep. I on bosanski sapet u muci.
Srebrenica kao kondenzat svih ubijanja i neljudskoga. Citati Krista skinuta s raspela, Bukovca, pa Velasqueza, jednako pozlaćenoga ali drugačijega. Tamnoga. Knjige svete, a muke ljudske. Alegorije i autobiografije.
Berberova Velasqueza i mene koja snimam Srebrenicu i druge fotke snimio Miljenko Brezak.
20190427
Post scriptum
Iščitavajući katalog s Berberove izložbe baš sam se iznenadila otkrivši u Izboru bibliografije, na str. 173. BRKAN, Božica, Boja ljudske patnje, Vjesnik, Zagreb, 22. VI. 1986., a na idućoj Gorska, Halina, Alchemia Zycia, Kurier Polski, Warszawa, VII. 1986.
20190501