Božica Brkan gošća tribine Ane Horvat

Ana Horvat na svojoj je 3. tribini RAZGOVOR S PJESNIKINJOM u zagrebačkom KULTURNOM CENTRU MESNIČKA, Mesnička 12, 6. svibnja 2018. ugostila književnicu, novinarku, blogericu, urednicu i nakladnicu BOŽICU BRKAN. Književnice su razgovarale, a Božica čitala svoje pjesme, uz glazbu MAJE NEDIĆ. Među posjetiteljima bili su i predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović i veleposlanica RH u Bugarskoj Ljerka Alajbeg. Tribina će biti upamćena i po veseloj atmosferi s mnogo smijeha i aplauza publike i duhovitim odgovorima Božice Brkan.

Tako smo video i naslovili književni kabare.

Pirgo – Umjesto kave 11. svibnja 2018.

Pirgo, Anđelka Martić i nacional / Božica Brkan
Pirgo, Anđelka Martić i Nacional / Božica Brkan

Spremajući se na drenovačke Pjesničke susrete u Nacionalu sam pročitala intervju svoje talentirane miljenice, mlade kolegice Kristine Olujić s Anđelkom Martić. Nisam ni znala da je još živa ta omiljena književnica mojega djetinjstva rođena 1. svibnja 1924. Naslov u magazinu je citat: Voljela bih doživjeti da se moj «Pirgo» vrati u obveznu lektiru. Partizansko lane izbačeno je kad i Ćopićev Ježurka Ježić, jer je iz NOB-a. Kao i autorica, inače članica DHK. Disneyev Bambi ostao je valjda u milosti. Nije nama svako lane – lane.

Autogrami i pisca i čitatelja / Božica Brkan
Autogrami i pisca i čitatelja / Božica Brkan

Goran Pavlović, prvi čovjek Knjižnice Drenovci kao i tamošnjega pjesničkoga susreta, vodi nas po knjižnici, prije tri godine službeno proglašenoj najboljom u Hrvatskoj, čak i po dijelu u kojem prikupljaju viškove knjige svoje i svojih čitatelja za razmjenu s drugim knjižnicama. I – naletim na «Pirga». Izdanje u nekad slavnoj Biblioteci Vjeverice Izdavačkoga knjižarskog poduzeća Mladost (urednica Ana Kulušić, dakako!) iz godine kad sam postala brucošica, 1974. Raznježim se i izgreben, zamjenski, knjižuljak. Listam, a uz potpis nekadašnjega vlasnika, davno učenika Davora Jardasa iz IIa razreda, potpis – Anđelke Martić. Imaju u knjižnici i odjeljak s knjigama s autogramima, autorskim potpisima, ali ovaj im je slučajno promaknuo, ali što se da, to se više ne vraća. Život ponovno nije nego – basna.

Presnimka fotografije Tomislava Čuveljaka i Nacionala
Presnimka fotografije Tomislava Čuveljaka i Nacionala

P.S. Zaboravih pitati Gorana, iako odavno nije u lektiri, imaju li u knjižnici za posudbu kojega «Pirga»?

20180510

linkovi

https://www.bozicabrkan.com/29-pjesnicki-susreti-drenovci-2018/


https://www.bozicabrkan.com/oltarnik-umjesto-kave-10-svibnja-2018/

 

Pjesma «Musolini» u antologiji «Najljepše su oči moje majke»



Pjesma musolini Božice Brkan sa još sedamdesetak pjesama i pjesnika uvrštena je u antologiju Najljepše su oči moje majke, podnaslovljenu antologija izabranih pjesama o hrvatskim majkama predstavljenu nedavno u Zagrebu. Nekoliko je godina trebalo Mladenu Pavković od zamisli do dovršetka knjige, koju je odlično dizajnirao Danijel Popović, a koju izdavač, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskoga rata 1991., posvećuje simbolično heroini Kati Šoljić, majci četvorice sinova poginulih u Domovinskome ratu.

Autor se opredijelio na 160 stranica za već osvjedočeno antologijske autore i pjesme poput A. G. Matoša i Majke Marije, Miroslava Krleže i Riječi mati čina, S. S. Kranjčevića i Hrvatskoj majci, Dragutina Tadijanovića i Dugo u noć, u zimsku gluhu noć, Dragutina Domjanića i Bele rože, Vesne Parun i Mati čovjekova, Vladimira Nazora i Seh-duš-dan, Đure Sudete i Utrni, Zvonimir Golob i Spavaj oče, spavaj mati, Ivana Goluba i Zapali svijeću, majko, Božice Jelušić i Hižne duhe, Vesne Krmpotić i Djeteta u utrobi, Tomislava Marijana Bilosnića i Vrt moje majke

Mladen Pavković, Božica Brkan i Josip Palada / Fotografija Miljenko Brezak

U antologiju su uvrštene i neke manje poznate, ali ne manje zanimljive, te također i pjesme, često uglazbljene, koje poznajemo ponajprije kao vrlo popularne hitove, primjerice Majčine oči Dee Volarić, Marija Majka Arsena Dedića, Najljepše su oči moje majke Đorđa Novkovića, Majko, nemoj plakati Milana Miše Doležala, Pjevat će Slavonija Miroslava Slavka Mađera, Mojoj majci (Ružo hrvatska) Jasenka Houre… S razlogom, se, između ostaloga, u uvodu kaže i:

U ovim stihovima ukazat će nam se majka čarobnica, majka proročica, majka Božja vazda djevica, majka silna kao nebo, kao more, kao planina.

Mladen Pavković / Fotografija Miljenko Brezak

20180427

Poezija s odojkom hranjenim mlijekom ili Pogled znutra v zutra – Umjesto kave 24. travnja 2018.

Na etnoimanju Večenaj u Goli dvije prijateljice i pjesnikinje, dvije Božice, Jeušić i Brkan kraj vetrenice kao sjećanja na istoimenu prvu zbirku pjesama Brkanove / Fotografija Miljenko Brezak

Još mamurnima od Noći knjige nije zgorega podvući crtu, sagledati stanje. Ma koliko nam svakidašnje crnilo zastire pogled, nekako se spašavam onom Zora puca, bit će dana Petra Preradovića čiju smo 200. obljetnicu rođenja proslavili jučer u Društvu hrvatskom književnika, odmah obilježivši i Dan hrvatske knjige u spomen na dan 1501. kad je Marko Marulić, Otac hrvatske književnosti, dogotovio Juditu. Zato je i Društvo hrvatskih književnika osnovano na taj dan 1900. Hrvatski sabor odlučio je o proglašenju Dana hrvatske knjige 1996., iako ni onda kao ni danas nisu mjerodavni baš ludi ni za knjigom, a još manje za književnicima i uopće umjetnicima ma koje fele, što se najbolje ogleda u financijskoj potpori.

Dobro ozračje sisačke Stihovnice i na fotografiji / Fotografija Miljenko Brezak

Međutim, a nadam se da ne griješim, čini mi se da se mi sami književnici međusobno podupiremo snažnije nego ikad. Umjesto oko bačene sve manje novčane kosti, klasičnoga divide et impera, nakon nekog vremena kao da smo se, jer valjda nam drugo i ne preostaje, usredotočili na svoju prirodu, bit, na – stvaranje!

Voditelji Pjesničkog maratona pjesnici Sonja Zubović i Ivan Babić / Fotografija Miljenko Brezak

Ovoga proljeća valjda samo vinari imaju više zajedničkih skupova, festivala, ocjenjivanja, ovoga i onoga, obilježavanja kojekakvih nagrada i sličnoga od nas. Da ih samo nabrojim, tekst bi bio poduži. Pjesnike uspoređujem s vinarima, jer ih najviše poznajem i znam koliko sami – kao i mi književnici – znaju uživati u rezultatima svoje kreacije, svome smislu i biti, dobrome vinu naime. Živjeli!

Pjesnički let: Božica Brkan i Ivan Babić na izložbi Stihotrona posvećenoj pjesnikinji / Fotografija Miljenko Brezak

A živjeli mi bogme i književnici i pisci, osobito pjesnici, pa i oni, kako bi rekao kolega Dražen Siriščević, koji će to tek postati, koji su našli svakojakih povoda – od Svjetskoga dana knjige i autorskih prava (jer se rodilo ili umrlo nekoliko velikana od Shakespearea dalje), Dana hrvatske knjige (od Marulića dalje), Noći knjige, Dana planeta Zemlje 23. travnja do redovitih tjednih i mjesečnih događanja – da neki tradicionalno već tko zna koji, a neki i prvi put organiziraju kod sebe doma druženje s čitanjem i slušanjem Lijepe Riječi.

Želimir Novak imao je čast da mu odlomak iz upravo objavljene zavičajne knjige pročita i gradonačelnik Nenad Panian / Fotografija Miljenko Brezak

Pretprošle sam subote bila na Stihovnici Siniše Matasovića u Sisku, u četvrtak na šestrosatnom 11. Pjesničkom maratonu Ivana Babića u Knjižnici Sesvete (s mojim Stihotronom!), u petak predstavismo knjigu u Gradskoj knjižnici Dugo Selo, u subotu smo već bili na 5. Pjesničkom susretu Rijeka, šuma, nebo u Piljenicama Đure Vidmarovića s predstavljanjem dvije knjige i čitanjem poezije (Lonjsko polje!), u nedjelju na 1. Festivalu pjesnika od Varaždina do Đurđevca (Drava!) Pogled znutra v zutra Božice Jelušić, koja i umorna ispisuje na Fejsu: Samo pozitiva! A da ne nabrajam što još sve slijedi.

Kolektivna “vatrogasna” u Piljenicama ispred Pakre / Fotografija Miljenko Brezak

Osobito me veseli što ne odustajemo. Od Poezije! Polemizira se katkad ironično, a katkad i bolno, o tome kome je dato (i koliko), a kome (uopće) nije (od love, talenta i ostaloga), ali se piše, čita, čita glasno, sluša strpljivo.

Za sjećanje s 5. pjesničkih susreta Rijeka, šuma, nebo: Alojz Buljan, Davor Šalat, Lana Derkač, domaćin Đuro Vidmarović, Božica Brkan i Miljenko Brezak / Fotografija Damir Smetko

Ne odustaje se! I uživa u Ljepoti, Kreaciji. I vlastitoj i tuđoj. Taj nam Osjećaj, Doživljaj, pozitivno zajedništvo u tome nasuprot svemu oko nas, nitko ne može niti oduzeti, a niti na to naplatiti porez!

S rijekom Dravom iza i razigranim psom Zorom ispred – samo pjesnici u Ješkovu na 1. susretu Pogled znutra v zutra / Fotografija Miljenko Brezak

K tome, jer to mnoge zanima, dodajem oblizek o tome što pjesnici kusaju uz poeziju. Uvijek se nađe neki sponzor. Doznala sam tako, recimo, da Sisak ima odlične ćevape, a Sesvete pekarnice, Repušnica naše moslavačke kolače, a Piljenice Udrugu Mlinarice koja bi komotno mogla kuhati i za svadbe…

Pjesnička sudbina i odojak nas veže i spaja/ Fotografija Miljenko Brezak

A kad se ne nađe sponzor, pjesnici se pokriju onime što i koliko imaju. I knjige i prijevoz i (s)koštu, što bi rekli moji kajkavci, nekako ne samo skromno pokriju sami, nego na zajednički stol donesu i plodove drugoga svog rada, od paprenjaka, vanili kiflica i gibanica, likera, soka i vina iz vlastita podruma do pečena odojka hranjenog mlijekom (27 kila žive, a 19,5 čiste vage!), istina ne ptičjim, ali uz neizostavnu grajovu šalatu, ciganski grah i nadahnuto preludiranje na cimbalama. A od toga je, mi se vidi, nekak mam bolši i Pogled znutra v zutra!

20180423

Link

http://www.bozicabrkan.com/stihovnica-sisacka-umjesto-kave-16-travnja-2018/

https://www.bozicabrkan.com/bozica-brkan-na-stihotronu/

https://www.bozicabrkan.com/zelimir-novak-ostrnjanski-u-prvom-licu-umjesto-kave-20-travnja-2018/

http://lipovljani.hr/ispovijed-pjesnickih-dusa-u-kapelici-i-uz-pakru-u-piljenicama/

Želimir Novak Ostrnjanski u prvom licu – Umjesto kave 20. travnja 2018.

U Gradskoj knjižnici Dugo Selo u petak 20. travnja 2018. predstavljena je 66. knjiga njezine Biblioteke Terra sancti Martini Po mojem bregu kajkavske reči zvoniju Želimira Novaka Ostrnjanskoga. Uz nakladnika i urednika Predraga Topića i autora te gradonačelnika Nenada Paniana koji je čitao odlomak, imala sam priliku reći koju o tome izdanju, u kojem je objavljen kao pogovor i moj tekst Želimir Novak Ostrnjanski u prvom licu, koji prenosim kao poticaj za čitanje ove knjige.

Recenzentica knjige Božica Brkan i autor Želimir Novak/ Fotografija Miljenko brezak

Stvarno me je iznenadio kao jedan od interpretatora mojih pjesama na dugoselskom predstavljanju mojih knjiga u Dugom Selu. Uslijedilo je to na poziv pošto su moju molitvu iz Vetrenice ili obiteljske arheologije, zgužvanu od nošenja po džepovima, kopiranu, skretanu, na radost svakoga tko je htio čuti, već molili po kafićima kao anonimnu narodnu. Oduševio me toliko da sam ga poslije posvuda vukla po promocijama i pjesničkih i proznih svojih knjiga, od Pevcova koraka ili kajkavskoga osebuška za EU i Kajkavske čitanke Božice Brkan do romana Ledine, kao izvornoga govornika. A jezičnu mu je potporu dala punica Barica Minčir, majka moje seke Jagice, udate Novak, i kći sestre moje bake! Bake su odavno pokojne, a on, Želimir Novak, njihov bi starinski jezik maestralno oživio u ma kojem tekstu koji bih mu podastrla. Uz to, uvijek bi ih nekoliko imao i u zalihi, odlično osluškujući bilo publike. Svako malo doznavala bih kako je netko negdje kamo ja ni u snu ne bih dospojela čuo neku moju pjesmu zahvaljujući – narodnom recitatoru.

Talent i strast da govori pred publikom zaslužuju da im se uzvrati i da ih se osvijetli. Sredinom pedesetih osnovac u Ostrni i u Dugom Selu redovito je recitirao na školskim predstavama. Prisjeća se: A i vu selu je navek bile te selske družin, gde sem se prikrpal ili su me i pozvati znali. Uvježbao bi ples, skeč i nastupao bi na prectavama na seoskim zabavama. Nestašan, igrajući nogomet slomio je nogu i betežal cijelu godinu što mu je odredilo život, jer je okasnivši za upis u školu te 1963. jedva uspio upisati zanat za drejera, kovinotokara, u Školi učenika u privredi u Sesvetama. Tu ga je uočio razrednik Franić i davao mu priliku i za recitiranje, osobito Krležinih Balada Petrice Kerempuha. predstavio se njima i tada slavnome gostu, glumcu Mladenu Šermentu. Čak i na audiciji u kazalištu Gavella! Za glumca akademiju nije završio jer je što prije morao stati na vlastite noge, počeo raditi, školovati se uz rad, postao i privatnik, zasnovao obitelj…

Kao recitator i glumac amater vrlo je uspješno nastupao s KUD-ovima (Prigorec iz Sesvetskoga Kraljevca, Preporod iz Dugoga Sela itd.), neke je i vodio, a ni martinskoga krštenja mošta na Martin bregu nema bez njega!

Zainteresirana publika koja je još pristizala i tijekom promocije / Fotografija Miljenko Brezak

Pomišljala sam da mu napišem i monodramu, stvarno bi je mogao iznijeti, ali još nisam dospjela do drame za odrasle na svome zavičajnom idiomu kajkavskoga. Kadli, prošloga ljeta pošalje Želimir Novak poprilično teksta. Vlastitoga! I tako doznah da mu je dosadilo neprestano govoriti tuđe tekstove, ma i kajkavske, bio to Krleža ili Brkanova, pa je napisao da ima svoje, svoj tekst, ali i da bi to rado stavio u knjigu.

I krenem ja mudrovati i zanovijetati kako to već čine ljudi od teksta i knjige, o konceptu, sadržaju, dizajnu, izdavaču… Hoće li imati ilustracija, rječnik? Ukratko, krenula sam čovjeka gnjaviti kao da hoće objaviti umjetničko djelo a ne nepretenciozno prisjećanje na zanimljivosti iz vlastite biografije, kojem su nadahnuće knjige Ostrnjanski ferkeltneri Stjepana Berteka, pa i neke moje. Čak sam se i iznervirala što Novak ima pisati o malom pelinčeku, ako sam ja već pisala o musoliniju, kojega je ne jednom javno čitao!? No, osvojio me je ponajprije svojim ostrovečkim, ostrnjanskim zavičajnim govorom, koji se umnogome razlikuje od moje jokešinske kekavice i koji njegovu tekstu daje osobitu aromu i samo napisan, a kamoli kad ga autor bude izgovorio. I sam o njemu govori kao šalnome, jer se z ovu pisaniju same zabavlam, a želi knjigu da bude čitliva a ne samo pišliva. Govori: Naj bu zapisane zanavek i da se nigdar ne pozabi. A takvu se, meni osobito blisku stavu o građi i vlastitoj krhkoj građi, valja diviti, jer zahtijeva i vrijeme, i upornosti i mnogo ljubavi.

Želimir Novak, autor i njegovo djelo

Nema rečenice u Novakovu tekstu iz koje to ne osvaja. Ta tko nije u svom djetinjstvu i mladosti u drugoj polovici prošloga stoljeća imao sajam i sajmeni dan, mačkare, dućan odnosno štacun (Francov!), željezničku postaju, vatrogasnicu i vatrogasce, vaktarnicu, prvu loptu ili bebu, nezaboravnu životinju (konj Zelenko, krava Milava), zdenec ili zdenček, lascivne poljoprivredne poslove (vršaji i kupanje)…? Tko nema priču kao što Novak ima o ocu koji je zbog onomatopeje žaba kvrrc zauvijek ostao Kvrcom, a dječaka Želimira navčili su kej sem jocu popeval: Stari Kvrca niš ne prca, mladi Kvrca se poprca.

Piše i o podrijetlu imena svoje Ostrne (nastalo od strni, ideme ob strni), gdje je prehodil i z ritjum štambile vu prašine delal i pregovoril. Čak i sebe naziva Želimirom Novakom Ostrnjanskim! U cjelini Mamin fertun piše: Negda je Mala Ostrna živela dosti za se, nesu se z nikem šteli baš mešati. Jeli zbog grunta, da vu vekše vrpe ostane ili kak drugač al su se rajši čak i mej sobum ženili. Valda da im teri drugi nebi partiju pokvaril. Veliju stareši ludi, čak i v drugem kolenu. Moguče zate, da se grunt nebi fest rastepal, ma to opče ne za poveruvati. A dece je navek bile pune, pak gda su se zadruge pričele rastepati, ne bile sejene. Pune dece i sakomu dopane samer falačec, od teroga ne moči živeti. Pak su pametnejši se podelili al su ostali skup zemlu obdelavati i z jenoga kotla jesti. Same tak se mogle nekak, naprve, da se glad ne dogodi a i da se kej, kak prišpara za nove blašče kupiti il kakov drugi trošek, za deklu v zamuš dati, za osebek. Uz to se prisjeća i kako im je mama, kuhajući, davala isprobavati je li nešto dovoljno slano ili slatko te kako bi se za melšpajz takaj nekej napravilo, morti kakov šmarglin, šnenokli, palačinke, knedlini.      

U ribičkoj cjelini opisuje kako su u toj njegovoj davnoj Ostrni rasli bez brige i pameti i uzbudljive školske dane kad su u prvi razred krenuli s pločicum i kamencem pa bi stariji dečki mlađima obrisali zadaće a vučitel veruval ili ne, zadao da im redari podijele bolne packe. Pogotovo vrlo nestašnome Želimiru koji je znanje imao super pet, a vladanje jedan, pa i danas jadikuje: Joj, da sem bar znal za „hrabri telefon“? No i odrastao, na drugome mjestu napisat će: Letel sem kej ajngel, opal sem kej vrak… Uopće, komparatistički gleda na svijet, na ono nekad i ovo sad, nalazimo u detaljima – ne kaže se uzalud: vrag je u detalju – kad primjerice o Purgeru Gogi piše kako je njih sve, osim Goge, doma porodila babica Bačujka, a:
Denes pak, troje dece, istoga čače i matere su saki z drugoga dela Zagreba. Kak da je saki z drugoga sela. Jen se rodil v Petrove, drugi na Svetomu duvu a trejte dete, mi se vidi, deklica, na putu do bolnice. Je, je v kole od Prve pomoći, baš na one nosila, kej jesu za betežnoga nositi. A glavna babica je bil šofer Joške. Pokle sem imel priliku negde čuti da je on svojum ženum i na krstu to dete držal. Jedino neznam kej tomu detetu piše v knige, de je rojene. Jel, kak je bile, negde na ceste v Sesveta, jel Zagrebačka Zajčeva, de su v to vreme vozili žene na porod. No, sekak, je smešne, troje brače, saki z druge atrese. Jen z Črnomerca, drugi z Medveščaka a trejto dete z Maksimira. Dej sad ti to razmi i dece prenesi, kak je to moguče. Brača jesu a ipak saki z drugoga sela. Jedina je sreča, kej se imaju rada, kej su z jenoga sela i z jene iže. Brača. Po mleku, kej su ga skup pili, su brača.

I gradonačelnik Nenad Panian čita nadahnuto odlomak iz knjige / Fotografija Miljenko Brezak

Možda i najupečaljivija cjelina meni je Riba ribi grize rep, koju Novak kao jedini ribič teri nigdar ne laže kao svojevrsni bistro posvećuje u sjećanje pokojnom bratu Goranu, Gogi, meštru i pajdašu u ribičiji na Bajeru Ciglana, dugoselskome političkom pecanju, ribolovu z bačve…, ali i u pečenju šarana na rašljama ili kuhanju fiš paprikaša. Čak su i nas nevježe Novaki, makar tekstualno, poučili kako treba ribicu pomale snubiti, hititi male beloga kruva ili šrota, kej bi došla na udicu te vabiti ribicu, ne smeti žabe z pračkum gađati. Otkrio mi je Želimir također i kako alat je važen samo da bi se dečki med sobum falili, čiji je skupleši i kuliko košta a rib se je najviše najel dok je na Ringolu, još kak dečec, z leskovim prutom i špenadlinem na špage, vadil cvergline kej pivska flaša, šlaprake i crvenperke da su dve bile dosti za obed. Obnovila sam i neveliko znanje iz vlastita djetinjstva o kederima, ščukama, cverglinima, šlaprakima i crvenperkama, poštenim babuščerima, šaranima bez ljuske i luskašu vretencu z bajerov gde se zemla za cigel.

Čitam pomno, bilježim zanimljive posve mi nove stare riječi i uživam u malenim stvarima koje je Želimir Novak nakanio podijeliti s nama, a pogotovo pomislivši tko će sve uživati kada to bude oblikovano, zaokruženo i otisnuto, a ponekad i javno izgovoreno. Nije ovdje riječ o književnosti, ali o bitnim zapisima i povijesnoj memoriji – mjestima i ljudima, događajima i, osobito jeziku koji nestaje. Želimir Novak neka zna: to njegovo katkad vrlo sentimentalno i intimno bogatstvo više ne pripada samo njemu nego, otkad ga je s nama podijelio, i svima kojima je do toga stalo. Čak i onima koji se prave ravnodušnima, jer neće više moći ostati takvima/ravnodušnima.

Upravo stoga, valja podsjetiti i na rijetko usporediv dugogodišnji trud, ideju i upornost da se takva zavičajna građa uknjižena sačuva Gradskoj knjižnici Dugo Selo odnosno zahvaliti njezinim ravnateljima Aleksandru Antoloviću i Predragu Topiću.

20170824 – 20180112 – 20180114 – 20180115 – 20180120 – 20180121 – 20180122 – 20180203 – 20180204 – 20180420

Stihotron na 11. sesvetskom pjesničkom maratonu za Božicu Brkan

Božica Brkan 19. travnja gostovala je na 11. sesvetskom pjesničkom maratonu u Knjižnici Sesvete, na kojem su  joj kao “dvadeset sedmoj predsjedateljici Republike stiha od 17. travnja do 30. travnja 2018. godine” na Stihotronu bile izložene knjige, pjesme i fotografije.

Stihotron, Knjižnica Sesvete, 19. travnja 2018.: autor pjesnik i voditelj Ivan Babić i pjesnikinja koju je odabrao za tron Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak
Na 11. Sesvetskom pjesničkom maratonu u Knjižnici Sesvete 19. travnja 2018. pjesme je čitala i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

 

Nije tema samo poezija: Božica Brkan, Davorin Žitnik, Davor Šajat, Lana Derkač, Lidija Bajuk i Sonja Žubović / Fotografija Miljenko Brezak

Božica Brkan na Stihotronu 17. travnja 2018.

Stihotron – Božica Brkan

PROJEKT 17.04.2018. – 30.04.2018. Knjižnica Sesvete Stihotron

Božica Brkan

Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u  Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu),
na kojemu  se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Dvadeset sedma predsjedateljica Republike stiha
od 17. travnja do 30. travnja 2018. godine
je suvremena hrvatska pjesnikinja Božica Brkan.

Božica Brkan rođena je 1955. u Okešincu u Moslavini. Živi u Zagrebu. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i kajkavskim – moslavačkom kekavštinom. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Križu. Na zagrebačkome Filozofskom fakultetu diplomirala je komparativnu književnost te poljski jezik i književnost, a diplomantica je i novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Tri desetljeća radila je kao profesionalna novinarka, kolumnistica i urednica („Vjesnik“, „Večernji list“) u različitim medijima. Osobito su je zanimale teme vezane uz komunikaciju, tržište i baštinu. Predavala je stilistiku u medijskoj komunikaciji na komunikologiji na Hrvatskim studijima (2009.—2011.). Osnivačica je, urednica i autorica internetskih magazina Oblizeki  i Živi selo.
Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga novinarskog društva te suosnivačica Hrvatske udruge potrošača i Hrvatske udruge za odnose s javnošću. Pod pseudonimom Bianca Brandon objavila je niz visokonakladnih ljubavnih romana. Autorica je, koautorica i urednica časopisa i knjiga različite tematike, a među ostalim i četrdesetak visokonakladnih i na svjetske jezike prevedenih kuharica („Hrvatska za stolom“, „Slastice u Hrvata“, „Mediteran za stolom“ itd.) i drugih knjiga, posebnih publikacija i časopisa te internetskih portala, koji promiču svakidašnju kulturu stola. Među ostalim, puno je desetljeće bila scenaristicom Vegetina TV-serijala „Male tajne velikih majstora kuhinje“.

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!

Objavila je:

  • zbirku kajkavskih pjesama „Vetrenica ili obiteljska arheologija“ (1990.)
  • izbor novinskih feljtona „Enciklopedija špeceraja“ (1990.)
  • roman „Lift ili politička melodrama“ (1993.)
  • zavičajnu čitanku „Oblizeki – Moslavina za stolom“ (2006.),
  • knjigu pjesama „Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme“ (2011.)
  • knjigu pjesama „To Toni – Molitva za tihu sućut“ (2011.)
  • knjigu pjesama „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“ (2012.)
  • roman „Rez / Leica-roman u 36 slika“ (2012.)
  • knjigu pjesama i odabrane proze s opsežnim rječnikom „Kajkavska čitanka Božice Brkan“ (2012.)
  • pjesničku zbirku “Obrubljivanje Veronikina rupca ili muka 2013.” (2014.)
  • roman „Ledina“ (2014.)
  • zbirku kratkih priča „Umrežena“ (2017.)
  • zbirku kratkih priča „Život večni“ (2017.)

Nagrade i priznanja:

  • Dobitnica  nagrade novinske kuće Vjesnik za mlade novinare „Zvonimir Kristl” za reportažu (1980.),
  • godišnje nagrade Hrvatskoga novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka” za najbolje uređen podlistak-prilog za 2000. – „Vrt “ „Večernjeg lista“
  •  dr. Joža Skok uvrstio joj je više pjesama u antologiju kajkavske poezije 20. stoljeća „Rieči sa zviranjka“ (1999).
  • u „Kajkavsku liriku Moslavine“ (2009.) dr. sc. Dražen Kovačević uvrstio joj je deset pjesama,
  • prva nagradu na natječaju „,Mate Raos“ Ogranka Matice hrvatske Vrgorac 2011.  za priču „Umrežena“.
  • roman „Rez / Leica-roman u 36 slika“ na natječajima VBZ-a 2010. i Ogranka Matice Hrvatske Osijek 2011. odabran je u uži izbor, a na T-portalovom natječaju uvršten među 11 kandidata za najbolji roman napisan na hrvatskom jeziku u 2012. godini,
  • monodrama „Strela boža vute pukla“ nagrađena je na Susretima hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ u Križevcima (2011.)
  • finalist za nagradu „Fran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2012. za zbirku pjesama „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“
  • prva nagrada na natječaju za kratku priču satiru „Slavko Kolar“ na Danima Slavka Kolara 2012.  u Čazmi za priču „Svojih tijela gospodari“
  • druga nagrada za djelo Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013. VI. na trienalnom književnom natječaju Pasionske baštine i DHK na temu Muke, dodijeljena na 22. svečanosti Pasionske baštine 2013.
  • nagrada “Katarina Patačić” za najbolju kajkavsku knjigu u 2012. godini pjesničkoj zbirci „Pevcov korak (kajkavski osebušek za eu)“
  • druga nagrada Pasionske baštine 2013. za djelo Obrubljivanje Veronikina rupca ili Muka 2013.
  • Agencija za odgoj i obrazovanje 20. veljače 2015. godine odobrila je uporabu “Kajkavske čitanke Božice Brkan” kao pomoćnog sredstva u nastavi hrvatskog jezika u svim razredima u svim srednjim školama
  • 3. nagrada “Dubravko Horvatić” za prozu za kajkavsku priču “Crna trava” objavljenu 2014. u tjedniku Hrvatsko slovo.
  • nagrada časopisa “Kaj” za pjesmu “spod joblaki i spod zvezdi” na 34. Recitalu suvremenoga kajkavskoga pjesništva “Dragutin Domjanić” u Svetom Ivanu Zelini 30. svibnja 2015.
  • finalist za nagradu „Fran Galović“ za najbolje djelo zavičajne tematike u 2015. za roman „Ledina“

https://www.bozicabrkan.com/
http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/bozica-brkan
https://www.onenastupaju.hr/2017/10/18/zovu-je-cuvaricom-bastine-bozica-brkan-od-jezika-do-stola-moramo-voljeti-i-cuvati-svoje/
https://www.vecernji.hr/kultura/nove-knjige-bozice-brkan-njene-su-price-pravi-spomenik-malom-covjeku-1209542

  Projekt se održava uz financijsku potporu Grada Zagreba

 

Stihovnica, sisačka – Umjesto kave 16. travnja 2018.

Siniša Matasović i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak


Kakav je svijet, čovjek katkad najradije ne bi ni provirio na vrata, a kamoli izišao van. Još i otišao u Sisak, gdje vas i promet izmuštra jer baš preuređuju most. Ali pozvao vas Siniša Matasović, onaj koji i sam napisa kako Sisak se uspješno pretvara da spava. Sve sam očekivala, ali da bi u subotu navečer na i inače dobro posjećenu Stihovnicu – žao mi k’o cucku što i ja nisam uknjižena u Stihovnicu što je baš predstavljaju po cijeloj Hrvatskoj – što je organiziraju u Matičinu ogranku došlo toliko ljudi i to ne samo Siščana, nego i Zagrepčana, Dugoselaca, Virovitičana i što ti ja znam…

Gospođa Katica Majcen i Božica Brkan / Fotografija Miljenko Brezak

A i, tvrde, oborismo rekord po trajanju. Krenuli smo zguza, s pitanjima i milom konstatacijom gospođe Katice Majcen, rođene Voloderke, kako joj je moja Ledina najbolja knjiga koju je pročitala i kako žali što joj je mama umrla a da je pročitala nije. Više se i ne sjećam zašto smo zabrazdili o pitanja o svemu i svačemu. Pa sam onda čitala ja, pa mi oni uzvratiše svojim pjesmama, pa sam opet čitala ja. Između toga pauza s pićem i cigaretom za pušače, a, osim ćevapima, završilo je – a čime drugim – Sinišinim haiku na Fejsu:

Božica Brkan
Otkačena u Sisku
Samo na vodi

Kekavicom Božice Brkan zaokupljeni sudionici/ Fotografija Miljenko Brezak

Siniša, Siniša! Dok su nagađali što mi je bilo u bočici, pomišljajući čak i na rakiju, ja sam se vadila svojim tekućim naslovima poput Vermuta, Musolinija. I lajkala, šerala i svojoj ženskoj, šnajderskoj Obrubljivanju Veronikina rupca ili Muka 2013. iz Siska ponijela suvenirsku mušku stihovanu protutežu Sanje Domenuš, koja, tvrdi, pjesnikuje tek 11 mjeseci:

Sanja Domenuš čita svoju pjesmu / Fotografija Miljenko Brezak

Tko se ne sjeća čovjeka
Koji je radio na visokim
Pećima u željezari?
Njegovih umornih koraka
Hodanja satima na posao
I Isto toliko s posla
Sa štrucom kruha
Pod rukom da prehrani svoju obitelj
Tko ga se sjeća?
Došao je sa sela
Na zaprežnim kolima
Pun vjere u bolju budućnost
Fotografirali su ga za novine
Osvanuo je na naslovnici na kojoj se
Debeli političar s njim rukuje
Pazeći da ne zaprlja svoje novo odijelo
Jer Radničke ruke su prljave
Jer Radničke ruke su previše poštene
Tko ga se sjeća?

Stihovnica u Sisku 14. travnja 2018: Sanja Domenuš, Salih Kulović, Bernarda Kermend, Željko Maljevac, Milan Bradarić, Marijana Petrović Mikulić, Branko Tompić, Mira Jungić, Maja Gregl, Ivan Novak. Matea Andrić, Katica Majcen, Božica Brkan, Siniša Matasović… / Fotografija  Miljenko Brezak

Link

https://www.facebook.com/100008590776221/videos/1827184614244547/?t=3

Božica Brkan na kraju tjedna kod Tomislava Šovagovića

U najavi na svojem fejsu Božica Brkan poslije snimanja emisije je napisala:

Prijedlog za slušanje! U emisiji “Na kraju tjedna” na Trećem Hrvatskoga radija u subotu, 7. travnja 2018. u 11,15 sati imam čast gostovati kod stvarno maštovitoga i ambicioznoga kolege Tomislava Šovagovića (tonski snimatelj Jurica Novosel, urednica Nevenka Dujmović). A teme? A što nisu!? Književnost, novinarstvo, Kolumbija, kajkavski, nadahnuće, natječaji… sve do ljubića i ljubavi. Jamčim jedino: zanimljivo! A poslije, molim, da parafraziram Tadijanovićevu “Da sam ja učiteljica” – uzmogne li, neka svatko javi što je čuo…

U nastavku prenosimo link:

http://radio.hrt.hr/ep/na-kraju-tjedna/250560/

Emisija 07.04.2018.

Prije snimanja emisije / fotografija Miljenko Brezak
Božica brkan i Tomislav Šovagović u studiju / Fotografija Jurica Novosel